Želim sve Vas koji ovo čitate potsjetiti na lipanj 2020. kad je Vlada usvojila Prijedlog Uredbe o izmjenama I dopunama Uredbe o mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja te postupanjima u slučaju izvanrednog događaja. Zašto to činim? Zato što se bliži dan odluke o preuzimanju zdravstvenog sustava svake države od strane WHO-a a mi o tome ništa ne znamo, potpuna je šutnja. I u ovom predizbornom cirkusu nitko se nije ni osvrnuo na to. Nove pLandemije se najavljuju, neka znakovitog imena X je već tu, kažu.
Tada 2020., donošenje konačnog prijedloga Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti je zaista povijesni sunovrat pravnog poretka Hrvatske. Točnije, pravni poredak je pao!
Znači, još 18. lipnja 2020., na 236. sjednici Vlade, u točki 8. na prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova, usvojen je tada Prijedlog uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja te postupanjima u slučaju izvanrednog događaja.
Točnije, unijete su izmjene o postupanjima u slučaju izvanrednog događaja. Izmijenjene su nadležnosti mnogih tijela, prije svega Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost.
Sve je tada u „svoje ruke“ preuzelo Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je Prijedlog Vladi i dalo na usvajanje.
Što je ovo značilo tada za građane Hrvatske?
Spremali su diktatura u okolnostima koje su tek dolazile. Tad smo bili pred „teoretski dolazećem drugim valom covida” kako je tada rekao u emisiji HTV 4 (do tada koliko toliko bio je uvijek trezven i stručnih stavova) dr Bernard Kajić. Na žalost, nismo znali da je na platnom spisku globalističkih bandita.
Tadašnje postupanje Vlade nije bila oružana pobuna stvarnim oružjem, no takvo donošenje Uredbi sa zakonskom snagom, sad se to vidi jer uredbama skoro sve rješavaju kroz ove 4 godine, ima dalekosežne posljedice kojima je bio cilj potpuno preuzimanje vlasti, potpuna kontrola. Kako su već imali potpunu kontrolu nad medijima, čak i vojskom, u ovom segmentu djelovanja imaju i nad policijom. Zašto je to drugima problem reći? Ovo je samo jedna od Uredbi koja je na ovaj način bila donesena. U ovim vremenima globalnog straha, biološkog eksperimenta te uskoro i prisile na puno toga vlastodršci su samo nastaviti odrađivati zadaću već poodavno zadanu.
Što je to meni iz struke smetalo u toj Uredbi koja je mijenjala neke riječi u nekoliko članaka Zakona?
Po mom sudu tada, promjene su bile nepotrebne no plan tih promjena je bio jasan.
Izraz „zaklanja“ mijenjao se u „sklanja“.
Sklanjanje se u hrvatskom jeziku inače ponajviše koristi u smislu deklinacije (imenica, glagola,
brojeva ….) , ali može značiti i uklanjanje (ili nedaj Bože likvidaciju!).
Sklanjanje, kako već rekoh, nije riječ koja je uopće trebala mijenjati riječ zaklanja. Osim ako zaista nakana autora kao i izvršitelja ove Uredbe nije upravo ono što sam naprijed napisala, nedaj Bože!
No, tom velikom mjeraču istine, Faktografu zapela je jedna druga riječ “za oči”. PUČ!
Zanimljivo, navela sam brojne naslove iz medija u kojima je bila riječ PUČ no to nikada prije nikome nije zasmetalo. Ali ti prepametni Faktografci nisu riječi rekli o ovoj suptilnoj zamjeni riječi u samom zakonu a ponajmanje zašto se to činilo. Danas sve vidimo, sve rade isključivo u funkciji izvršenja naloga svojih “šefova”, svjetske mafije, okultne oligarhije koji su ih predobro platili za uništenje vlastitih građana, za genocid.
A sad se vraćam u dane pred izglasavanje u “jedinstvenom” Hrvatskom Saboru zakona koji će nas doći glave. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
Nema tu potrebe vršiti normativnu analizu pojedih izmjena članaka ili stavaka, već reći ono ključno što i svaki laik vidi, samo dobro plaćeni zastupnici i vlast ne vide. Ne čudim se, velike plaće, privilegije, dodatni prihodi, veze, ma kako kaže naš narod, “pala im žlica u med”!
No neće zadugo. Sve njihove manipulacije, referendumski performansi - koji su te iste referendume toliko isprostituirati da za njih više nitko ne želi ni čuti – dovelo je do potpune indolentnosti prema bilo kakvim akcijama u I oko politike. E, vidite, to je upravo i cilj vlasti i njihovih umreženih slugana.
Stoga idemo vidjeti što se to našlo vidljivo u sustavu E-savjetovanja, a ima skoro tri tisuće primjedbi.
I OPĆA NAPOMENA:
ZAKON O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI ne može se mijenjati izvan Ustavnog okvira HR i preuzetih obveza po pitanjima ljudskih prava po međunarodnim konvencijama čija je HR potpisnica, osobito vezano uz bolest za koju nije nedvosmisleno stručno i znanstveno usuglašen stav oko:
- uzročnika bolesti i načina njegovog diferencijalnog dijagnosticiranja u odnosu na druge zarazne bolesti što uključuje kliničku sliku, status zaraznosti, infektivnost i post-mortem potvrdu uzroka smrti,
- protokolu liječenja i ishoda liječenja s obzirom na različite pristupe liječenju i
- eventualno (još uvijek u cijelosti nepotrvđene) načine asimptomatskog širenja bolesti što je u korelaciji s metodom dijagnosticiranja same bolesti, uzročnika bolesti i statusa zaraznosti pojedinca.
Za zakon koji ukida Ustavna prava građana Hrvatske, posebice prava na zdravlje, prava na kretanje, prava na obrazovanje, prava na rad i ostala ljudska prava poput primjerice prava na nediskriminaciju i osiguranu zdravstvenu skrb, rasprava ne može trajati tjedan dana i biti dostupna javnosti samo putem interneta (e-savjetovanje).
Ukoliko Vlada ukida Ustavni okvir Hrvatske onda to znači nešto sasvim drugo i nema veze s donošenjem novog Zakona što samo po sebi proturiječi pravnim stečevinama HR, EU i ostalih povelja poput primjeice povelja UN čija je HR potpisnica.
Država ne može nametati pojedincu zdravstvene odluke jer nije pozvana da odlučuje umjesto pojedinca već da mu pruža okvir zaštite na način da nikoga pri tome ne diskriminira, uvjetuje ili pojedincu ugrožava život.
Svaka odluka upravljačkih tijela posljednje dvije godine u HR nema u cijelosti uporište u Zakonu HR niti je u skladu s Ustavom R Rs obzirom da nije utemeljeno na jasno dokazanoj ugrozi po ljudsko zdravlje u odnosu na druge bolesti što je preduvjet za Zakonitost.
Ukoliko se do sada radilo o nezakonitim mjerama, nije jasno kako i zašto se tek sada radi na nadopuni Zakona koja je i dalje u protivnosti sa znanstvenim činjenicama i nema stoga uporište u dokazima koji bi eventualno mogli opravdati dosadašnje i novopredložene mjere.
- OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Birokratske procedure i definicije SZO (WHO) su se s obzirom na proglašenu tzv. „pandemiju COVID-19“ mijenjale u hodu i proturječe dosadašnjem znanstvenom i stručnom konsenzusu kako primjerice po pitanju imunizacije cjepivima, prirodnom imunitetu tako i zaštiti od zaraznih bolesti (primjerice učinkovitosti ili neučinkovitosti javno-zdravstvene mjere nošenja maski). Proturječni stavovi (radi se o MIŠLJENJIMA, a ne činjenicama) same SZO nikako ne mogu biti u osnovi obrazloženja ikakvog Zakona, a kamoli ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA HR. Ovakvim postupanjem paušalno se dozvoljava donošenje Zakona koji nema stručnu, znanstvenu a osobito ne pravnu podlogu (pravna se podloga može jedino obrazložiti de facto dokazima vezanim uz dotičnu zarazu i eventualne mjere učinkovitosti sprečavanja širenja zaraze prema pravilima struke i znanosti).
Tjedan dana e-savjetovanja ni u najmanju ruku nije dovoljno za utvrđivanje relevantnih parametara ugroze određene bolesti, eventualnih mjera za sprečavanje ugroze što uključuje i evaluaciju uspješnosti dosadašnjih mjera koje ne pokazuju ni minimalnu učinkovitost u sprečavanju tzv. zaraze (ponavljam, nema jasno definiranih elemenata za pojedine kliničke manifestacije koje se sve jednim imenom sada nazivaju COVID-19 ali nisu jasno i diferencijalno obrađene i kategorizirane, niti istražene uvriježenim kliničkim i znanstvenim postupcima što svakako uključuje detaljne obdukcije i kombinaciju dijagnostičkih metoda i kliničkih parametara na što ukazuju svjetski poznati patolozi) te elemenata za omogućavanje prava pojedinaca na zaštitu svog zdravlja bez ugrožavanja zdravlja ostalih (npr. prava tzv. „necijepljenih“ osoba za COVID-19 da se zaštite od širenja ugroze od strane „cijepljenih“ osoba protiv COVID-19, prava građana da se ne podvrgavaju eksperimentalnim tretmanima itd.).
Nikakav Zakon ne može dati ovlast provođenja (prisile) ikakve mjere nametanja eksperimentalnih medicinskih procedura ili unos eksperimentalnih preparata u tijelo pojedinca, što uključuje i sankciju za nepristanak pojedinca na takav akt, za koje je pokazano kako nemaju učinka na sprječavanje širenja određene zaraze, mogu uzrokovati nečiju smrti ili pogoršanje zdravstvenog stanja.
Čak i u slučaju dokazane učinkovitosti određenog medicinskog eksperimentalnoga preparata ili procedure nužan je pristanak pojedinca odnosno nije moguće ugroziti temeljna ljudska prava definirana nedvosmisleno Ustavom HR i međunarodnim konvencijama čija je HR potpisnica.
Obaveza predočenja dokaza o testiranju, tzv. cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore nedvosmislen je primjer diskriminacije i dokidanja ustavnih prava i prava građana po drugim Zakonima HR bez intencije zaštite od širenja eventualne zaraze s obzriom da postoje javno objavljeni dokazi i tomu kako tzv. cijepljenje protiv COVID-19 ne sprečava širenje zaraze, kako štoviše u najprocjepljenijim zemljama korelira s povećanom stopom zaraze od COVID-19 a prema najnovijim znastvenim publikacijama može utjecati na pad imuniteta i moguće postati uzrokom povećane stope zaraze ne samo od COVID-19 već i drugih oboljenja i zdavstvenih ugroza populacije. Sankcija koja se predlaže diskriminatorna je, ima moguće i komercijalni karakter poticanja prodaje privatnih eksperimentlanih proizvoda koji nisu uspjeli pokazati, a kamoli dokazati učinkovitost sprečavanje širenja zaraze ili smrtnosti te stoga mu nije mjesto u zakonskom okviru koji prije svega treba štiti zdravlje građana i njihova osnovna ljudska prava. Pravne osnove za sankciju nema stoga što ne postoji činjenični korpus dokaza predloženih propisanih mjera koji bi opravdali ovakvu mjeru.
U ovom prijedlogu stoga nema ni minimalne pravne osnove (što je jasno razvidno iz dostupnih znastvenih činjenica i javnih statističkih podataka) čak ni za raspravu u možebitnoj korisnosti za zdravlje pučanstva ili sprečavanja širenja zaraze COVID-19.
Sama postavka donošenja predloženih mjera usmjerenih na sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti (u ovom slučaju konkretno se izmjene odnose prvenstveno na COVID-19), pri čemu se predlaže uvođenje nove posebne sigurnosne mjere koja se odnosi na obvezu predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore već je besmislena s obzirom da su javno dostupne (pa tako i putem znanstvenih radova, javnih podataka iz zdravstvenih institucija i statičkih centara kao i pravnih debata) činjenice koje jasno i nedvosmisleno pokazuju kako tzv. cjepiva protiv COVID-19 ne pružaju zaštitu od oboljenja, ne sprečavaju zarazu niti širenje zaraze kao niti smrt od bolesti opisane kao COVID-19 čime cijeli prijedlog Zakona nema minimalno činjenično utemeljenje kao niti pravnu osnovu s obzirom na postojeći ustavni i pravni okvir RH.
Navodi se Odluka o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 u Hrvatskoj, od 11. ožujka 2020., koju je ministar zdravstva donio na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) u skladu s člankom 2. stavkom 4. Zakona, a zbog mutacije virusa i brzine širenja bolesti te potrebe njezina učinkovitog suzbijanja izdao, a da se pri tome ignorira činjenica kako je propušteno javnosti predočiti status dosadašnjih respiratornih infekcija uzrokovanih koronavirusima (pa tako i SARS-CoV) u HR, njihovoj smrtnosti, načinu dijagnosticiranja, kao i ažuriranim podacima o učinkovitosti odnosno neučinkovitosti mjera koje su propisivala državna tijela tijekom 2020. i 2021.
Opći interes je upravo suprotan predloženom Zakonu tj. trebao bi se baviti predlaganjem jasnih i nedvosmislenih mjera za utvrđivanje statusa povećanja broja zaraze u HR s obzirom da dosadašnje mjere koje nisu niti u malom postotku dovele do mjerljivog učinka na zaštitu života stanovnika HR i njihova zdravlja, a ponajmanje su osigurale njihove druge slobode i prava zajamčenih Ustavom.
To bi ujedno bio i interes Hrvatske jer bi se na taj način najbolje štitio njezin pravni poredak i utvrdile pravne osnove donesenih mjera. Slijedom toga, valja predložiti izradu takvog Zakona koji je utemeljen na činjenicama i znanstvenim dokazima, a ovaj zaustaviti - odmah.
Predlaganje mjere, citiram, „narediti stavljanje u organiziranu karantenu osoba koje ne poštuju propisane posebne i sigurnosne mjere“ svojevoljna je formulacija u krajnjoj suprotnosti s Ustavom HR, ljudskim pravima i u slučaju bolesti COVID-19 s obzirom na nepostojanje medicinskih i znastvenih dokaza koji bi mogli orpavdati dosadašnje mjere, a koje se stoga temelje samo i isključivo na birokratskim i automatiziranim odlukama određenih javnih tijela (čime se ne može opravdati njihova pravna osnova s obzirom na kršenje viših hijerarhijskih prava definiranih Zakonoma i Ustavom HR pa i međunarodnim konvencijama), izgleda vrlo totalitarsitički, diskriminatorno te osobito u kontradikciji sa civilizacijskim dostignućima zapadne civilizacije. Karantena može biti (ali SAMO u slučaju jasno dokazane ugroze i zaraznosti) organizirana od strane svakog pojedinca, uvažavajući ljudska prava, u dogovoru s nadležnim institucijama po pravilima medicinske znanosti te ne iziskuje osnivanje 'logora' s obzirom da isti, kao niti određene predložene mjere, nemaju nikakvo medicinsko opravdanje niti svrsishodnost.
Može li luđe? Ma može, luda vlast i 150 spikera u Saboru mogu uvijek luđe. Rekao je tada, u spnju 2021., Faktograf kako lažem. Jesam li? Za „vratom“ nam je WHO (SZO). Koga briga!
Ovaj cirkus u tijeku o tome ni riječi. Jedino su fotelje interes, ne Hrvatska a još manje narod.
Pa uživajmo u cirkusu 17. 04. 2024., na Međunarodni dan cirkusa! Uvijek može luđe!
Izvori:
-236. sjednica Vlade Republike Hrvatske
-https://vlada.gov.hr/sjednice/236-sjednica-vlade-republike-hrvatske-29770/29770
-Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. i člancima 59. i 70., a u vezi s člankom 16. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 -pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
-Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj 13. srpnja 2007., a koji je noveliran 2008., 2009., 2017., 2018. te 2020., utvrđuju se zarazne bolesti čije je sprečavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku, kao i mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti.
Novelama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti iz travnja i prosinca 2020., dopunjene su odgovarajuće zakonske odredbe novom zaraznom bolešću koja je uzrokovana dosada nepoznatim koronavirusom koji je nazvan SARS-CoV-2, a bolest je nazvana COVID -19 (Corona Virus Disease 2019). Svjetska zdravstvena organizacija (u daljnjem tekstu: SZO) početkom 2020. započela je izvještavanje o pojavi grupiranja oboljelih od upale pluća u Kini i svijetu, te je prema epidemiološkoj situaciji 30. siječnja 2020. epidemija proglašena javnozdravstvenim hitnim stanjem od međunarodnog značaja (Public Health Emergency of Intenational Concern - PHEIC), što je omogućilo bolju međunarodnu koordinaciju odgovora na epidemiju u skladu s obvezujućim preporukama SZO-e te dodatnu međunarodnu mobilizaciju financijskih i ljudskih resursa. SZO je 11. ožujka 2020. proglasila pandemiju COVID-19.
Pridružite se:
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
Web stranica:
https://arnasebalj.com
SVJEDOČANSTVA:
https://t.me/+sDUqfUv-QRdmM2Q0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared