Poštovani čitatelji, nastavljam objavljivati sažetke izlaganja predavača sa 2. Znanstvenog i stručnog simpozija ZNANOST ILI DOGMA, održanog 20. listopada 2024. u Zagrebu.
Danas prof. dr. sc. Aleksandar Sušić.
Poveznica za video: https://www.youtube.com/watch?v=-sB8rhkiqw0
Promatranjem svega što se zbiva u društvu i oko nas, nerijetko se naziru pravilnosti koje daju naznake da postoji sustavnost i organiziranost postupanja koje je unaprijed definirano. Iz perspektive koju nam daju kognitivna i organizacijska ergonomija, koje imaju za cilj dati odgovore na pitanje upravo na organizacijske i kognitivne izazove u ostvarenju ciljeva, prethodno predloženi zaključak o postojanju promišljenog upravljanja zbivanjima dobiva puni smisao. Da bi tome bilo tako, potrebno je ispuniti preduvjete i okolnosti kako bi se u čim većoj mjeri ostvarila učinkovitost ostvarenja nauma. U suštini tog sustava upravljanja se krije inženjering koji se očigledno pomno i detaljno mora razraditi kako bi ishodi mogli biti ostvareni, dakle kao da se radi o strateškom izazovu za kojega postoji niz čimbenika koji određuju hoće li ciljevi biti uspješno ostvareni. U nizu čimbenika se krije i motiv da se manipulira svime što može dovesti do boljeg ishoda, neovisno da li se radi o ishodu projekta u tehničkom, vojnom, političkom, ekonomskom, sociološkom ili nekom drugom smislu koji može biti domena djelovanja. Razmotrimo prvo ulogu teorije igara s naglaskom na izazov donošenja odluka.
Teorija igara je znanost o (strateškom) odlučivanju – donošenju odluka koja se može primijeniti u različitim područjima interesa, odnosno primjene [1, 2, 3]. Zbog činjenice da je teorija igara niz matematičkih odnosno logičkih algoritama i da se može razvijati (pa i programirati, izrađivati simulacije) sukladno izazovu, razmatraju se uvjeti i načini za primjenu umjetne inteligencije [4, 5, 6]. Nadalje, teorija igara odnosno teorija neovisnog i međuovisnog odlučivanja nalaže da u prvom redu pokušamo razumjeti motivaciju i ciljeve drugih i razumjeti strategije koje će usvojiti, a potom definiramo vlastitu strategiju u poznatim i nepoznatim/neobičnim okolnostima. Ovdje svakako ulogu igraju neočekivane ili nepoznate okolnosti u kojima bi sudionici mogli imati prednost spram drugih pa je prirodno očekivati da će iz ove spoznaje osmišljavati potencijalne taktike, čak i strategije. Kontekst ove implikacije nije nužno dodatno opisivati, ali je važno i o ovome promišljati, jer bi zanemarivanje moglo značiti vrlo nepovoljan položaj spram drugih sudionika. Teorija igara u svom smislu primjene zapravo obuhvaća provedbu modeliranja i simulacije mogućih interakcija između dva ili više racionalnih sudionika/igrača, gdje se podrazumijeva da niti jedan donositelj odluka nema punu kontrolu nad ishodima (ili odlukama drugih), pa se javlja smisao taktičkog i strateškog utjecanja na odluku drugih sudionika. Na ovaj se način svi sudionici izazova nastoje međusobno nadmudriti stvarajući vlastite taktike, utjecati na izazivanje greške kod drugih odnosno na smanjivanje njihovog broja opcija izbora, i drugo. Ovdje je već očigledno da se radi o konceptu potencijalne manipulacije odlukama drugih, te se otvaraju pitanja etike, morala, poštenja, i druga. Važna tema iz teorije igara se bavi pronalaženjem optimalnih rješenja za situacije sukoba i suradnje, što nadalje počiva na pretpostavkama da su igrači instrumentalno racionalni, i da igrači djeluju u svom najboljem interesu [1]. Očito je da bi manipuliranjem motivacije sudionika ovdje moglo doći do utjecanja na izbor odluke, no istodobno, imajući u vidu već rečeno, ograničavanje izbora taktičkih poteza svakako daje prednost jednom od sudionika. Nasuprot tome, odluke i potezi koji nisu u skladu s prethodno opisanim pretpostavkama pa zbog toga nisu očekivani, također utječu na razvoj događaja. Ovdje je već očito da je riječ o tome da predznanje, iskustvo ili razrađeno postupanje po planiranom protokolu stvara prednost, gdje se svakako može prepoznati ideja da se druge zatekne nespremne (vojne taktike, strategije i doktrine). Također, posjedovanje kvalitetnih informacija, kao i okolnosti koje su prisutne, pa čak i motivi svih sudionika imaju važnu ulogu. Ovdje se naziru sličnosti s postupcima tijekom perioda nedavne krize kada se dio populacije usprotivio besmislenim i neopravdanim, nametnutim pravilima i zahtjevima, gdje je unatoč svemu poduzetom, i uz sve povrede ljudskih, zakonskih i Ustavnih prava, ta populacija odoljela i izabrala ostati dosljedna onome što znaju, i u što vjeruju. Taktika iznenađenja i virtualne razine prijetnje koja je prenapuhana s besmislicama i nedosljednostima nije unatoč svemu mogla polučiti potpun uspjeh. Ipak, velika je šteta nepovratno, nažalost učinjena. Da bi se dodatno moglo uočiti koliko su alati poput teorije igara rašireni i primjenjivi, naglasimo da je postojanje niza primjena teorije igara toliko [3], da se gotovo i ne može isključiti neko područje primjene, što prikazuje Slika 1. Ipak, unatoč svemu rečenom, teorija igara ne nudi pouzdano i jednoznačno rješenje svakoga izazova, i predstavlja samo predložak na osnovu kojega se može raditi analitička razrada opcija, kao koristan alat [1].
Slika 1 Primjeri primjene teorije igara [4]
Opisivanjem teorije igara i njenih primjena neizbježno nas dovodi i do otvaranja pitanja svakodnevnih zbivanja oko nas, bilo da su individualnog, bilo da su društvenog karaktera. Već je spomenuta zdravstvena kriza, takozvana „pandemija“, no pored nje, tu su i raznorazne „agende” i „krize” (ekonomske, zdravstvene, sigurnosne, elementarne nepogode, ratovi, neredi, itd.), no sve je očitije da je sve to sintetički generirano, po modelu „stvori problem – ponudi rješenje (iz pripreme)“. Pa prestanimo stvarati lažne probleme, prestanimo provoditi geoinženjering, jednostavno prestanimo neprestano ugrožavati sve razine ljudskih potreba, odnosno spriječimo odgovorne za takvo djelovanje. U svim tim zbivanjima se mogu uočiti ciljevi napada i ugrožavanja ljudskih, obiteljskih, vjerskih i tradicijskih vrijednosti – na čovječnost, uočavamo neprekidan, subverzivan napad na sva ljudska, materijalna i nematerijalna prava, a sve sredstvima izmišljenih kriza radi nametanja „novo normalnih” uređenja društva i svijeta – napad na slobodu i život, slobodan izbor, i čitav niz ugroženih životnih i ljudskih vrijednosti. Pored ovih napada, moguće je uočiti i bešćutno ponašanje „sustava” i očigledno kršenje čak i pisanih pravnih akata, prisutnost dvostrukih mjerila, nalazimo primjere diskriminacije i nejednakosti iako nam Ustav jamči drugačije, što obuhvaća i stvarne, vidljive i besramne nepravde po tzv. zakonima, ako još uopće vrijede (što se može zaključiti po principima rada sudaca - „po mišljenju/odluci suca“, što ne znači da je u skladu sa zakonskim aktima, ili načelu jednakosti pred zakonom). To se manifestira u zanemarivanju glasa naroda, provode se progoni, uvodi se stroga i isključiva i jednostrano polarizirana cenzura (fiktivno „ministarstvo istine“), uskraćuju se dijalog i argumentirana rasprava, provodi se otimanje imovine, ovršna mafija mahnita, iseljavanje mladih je potaknuto nikad lošijim ekonomskim stanjem, transhumanizam prodire kroz sve spore, djeca su izložena transrodnom pokretu, itd. Nadalje, svjedočimo nametanju tehnologija i sustava koji nisu prošli nužna i opravdana zdravstvena i sigurnosna testiranja za ljude i živa bića, a uz to, pitanje je i stvarne potrebe za njima. To se odnosi i na „rješenja” raznih izazova koja su još lošija od onoga što bi teoretski trebala poboljšati, npr. električni automobili i vozila koja se često zapale pa su ekološka katastrofa (iako navodno služe zaštiti okoliša), dok se istodobno postavlja pitanje nastanka električne energije za punjenje njihovih baterija, kao i čitavog ekološkog učinka litijskih baterija, od iskapanja sirovine do zbrinjavanja. Pored ovih ugroza je prisutno ugrožavanje sigurnosti građana koje je sve izraženije ponašanjem i nedjelima legalnih i ilegalnih imigranata, donose se zakoni koji kao da imaju za cilj dodatno devastirati privredu, ekonomiju, društvo i rad, i mnogo drugih… Apsurdno je da se naše mlade prisiljava na odlazak trbuhom za kruhom u strane zemlje a istodobno se plaćaju i subvencioniraju strani radnici iz dalekih zemalja, i još uz to, nižih kvalifikacija od onih koje je država besplatno školovala za svoje potrebe. I nabrajanje bi se moglo nastaviti, no to nas udaljava od teme koja se bavi sintezom činjenica u smislu razumijevanja mehanizama koji se koriste za nastajanje navedenih problema društva.
Zajedničko je svim tim zbivanjima da se nastoji provesti i okončati inženjering čovječanstva po narudžbi/zamisli [7] nametanjem odluka i zamišljenog državnog i svjetovnog uređenja – modelom prisilnog pristanka na nametnuto bez prava glasa naroda, gdje su ugrožene sve razine ljudskih potreba [8], što je svojstveno iznimno malignom uređenju društva. Sve je očitiji zaključak da je za ostvarenje ovih ciljeva potrebna dobra i temeljita razrada/simulacija po načelima teorije igara, a koju bi primjerice mogla imati kapaciteta provoditi vojna super računala uz primjenu umjetne inteligencije, no unatoč tome je još jedno pitanje ostalo otvoreno, odnosno kako upravljati odlukama koje donose ljudi? Tu nastupa proces donošenja odluke u konkretnom trenutku, i pojedinac suočen sa zadanim problemom – izazovom, pa razmotrimo i taj aspekt problematike. Naravno, uz pretpostavku da se od pojedinca traži neka forma pristanka i sudjelovanja, a očekivano sudjelovanje podrazumijeva da se taj uvjet ispuni.
Upravljanje, odnosno manipulacija odlučivanjem je bez dvojbe ključan element mehanizma prethodno spomenutog inženjeringa, pa razmotrimo i njega. Iako se o donošenju odluka može mnogo toga reći, i čak se može proglasiti vještinom koja se stječe, ograničit ćemo se samo na načelan model koji se može smatrati univerzalnim, primjerenim za potrebu smisla rasprave o ulozi u teoriji igara, odnosno donošenju odluka. Već smo raspravili što se sve teorijom igara nastoji i može učiniti, a u konačnici, predstavlja ključan alat za izbor strategije djelovanja i donošenje odluke o tome kako se u zadanom izazovu ponijeti i što izabrati za rješenje. Ovo je prisutno u inženjerskoj praksi, primjerice u razvoju proizvoda (kao i mnogo drugih gdje se zahtijeva donošenje odluke/izbora), iz čega se može uspostaviti sličnost i preslikati model za svaku drugu primjenu, obzirom da se radi o gotovo identičnim čimbenicima koji se pojavljuju kao utjecajni. Svakodnevno se suočavamo s donošenjem odluka, u profesionalnoj i stručnoj domeni je to ponešto različito nego privatno, no u načelu se radi o tome da se prilikom susretanja sa izazovom ili situacijom kada je potrebno donijeti odluku, brojni čimbenici mogu utjecati i prevagnuti. Na slici 2. je prikazan načelan model prisutnih i utjecajnih čimbenika koji su individualno svojstveni, odnosno svatko može po ovom modelu donijeti različitu odluku iako je izazov istovjetan, što je proizašlo iz spomenute inženjerske prakse. Čimbenici su načelno vanjski i unutrašnji, neki su stabilno formirani i uglavnom konačni, a neki su podložni utjecajima i promjenama. Nije cilj ove rasprave detaljno objasniti utjecaj svakog pojedinog čimbenika, no svakako će svi dati svoj ulog pri donošenju odluke. Prvo uočimo da postoje statični i dinamični čimbenici, odnosno da su neki uglavnom stabilni, poznati i gotovo pa konačni, dok su drugi podložni brzim i čestim varijacijama. Ovi dinamične prirode i podložni utjecaju vezanog uz izazov i trenutak, podložni su osim promjeni, i manipulaciji, i stoga ih smatramo kritičnima. Naime, posve bi drugačiju odluku mogli donijeti ako bi nam bile dostupne raskošne i pouzdane informacije o izazovu spram odluke ako to ne bi bio slučaj, što vrijedi i za utjecaj na motivaciju, kao i na razinu svijesti pri suočavanju s izazovom. Pored ovih, znanje se osim formalno stečenog, odnosi i na znanje o predmetu izazova, i mogućim rješenjima, što također može biti problem, osobito ako se neke spoznaje čuvaju u tajnosti, ili nisu dostupne. U suočavanju s izazovom ulogu o donošenju odluke mogu imati i uvjeti u kojima se odluka mora donijeti, zatim prisutna ograničenja, postojanje iskustva, odnosno manjak iskustva - zatečenost, postojanje utjecaja etike, itd. Stavimo li ove čimbenike u kontekst zbivanja u proljeće 2020. godine, svatko na pojedinačnoj razini može razmotriti koji su od prikazanih čimbenika imali utjecaja na vlastito suočavanje s nametnutim izazovom, i zauzetim stavom u tom trenutku.
Slika 2. Prikaz modela upravljanja i utjecaja na donošenje odluka
Uočimo da su znatno intenzivnijem manipulativnom utjecaju spram ostalih čimbenika podložni čimbenici koji su najmanje formalne prirode, odnosno motivacija i stanje svijesti pojedinca, te je o njima važno nešto više reći u nastavku. Ako bi nekim od oblika motivacije kojime se utječe na donositelja odluke mogla biti izazvana promjena njegove odluke, ili ako se može utjecati na pojedinačnu nižu razinu svijesti pri donošenju odluke, čak i uz sve druge nepromijenjene čimbenike, time može biti inducirana različita odluka. Upravo o ovoj manipulaciji je ovdje riječ, jer je prisutan rizik da je takav utjecaj zapravo štetan i odluka neće biti najbolja. Pored ovoga, netočne informacije, nametnuti zahtjevi i uvjeti ili nametnuta očekivanja o formi odluke također su dio problema.
Iako je o značaju motivacije u ostvarenju ciljeva odnosno postignuća bilo govora ranije [7], ukratko navedimo najvažnije o tome kako ih možemo tumačiti, i kako utječu na ponašanje i aktivnosti kojima se čovjek bavi. U osnovi se radi o podjeli na dvije temeljne grupe utjecaja, vanjsku i unutrašnju, a potom i na one koje posljedično proizlaze iz slijeda događaja. U tom smislu, pored ove dvije temeljne, javljaju se pozitivna i negativna motivacija, zatim financijska (odnosno materijalna) i nefinancijska (odnosno nematerijalna). Ukratko par riječi o svima njima:
- Vanjska (ekstrinzična) motivacija je ona koja proizlazi iz vanjskih čimbenika, obuhvaća poticaje ili nagrade nakon obavljanja zadatka/usluge, uključuje dodjelu veće plaće, uključivanje u dijeljenje dobiti, dodatne beneficije, razne forme napredovanja, itd.;
- Unutarnja (intrinzična) motivacija proizlazi iz zadovoljstva koje se javlja tijekom obavljanja posla/zadatka, znači dodjelu veće odgovornosti, ostvarenje prilika za postignuće u karijeri i individualni rast, pohvale, društveno priznanje itd.;
- Pozitivna motivacija je proces uvjeravanja ljudi da izvrše zadano nagrađivanjem i pogodnostima; (financijske i nefinancijske, promaknuća, nagrade, povećanja plaćanja itd.);
- Negativna motivacija je proces prisiljavanja ljudi ne nagradom, već prijetnjom ili kaznom (disciplinske mjere, degradacija, gubitak posla itd. - iniciranje straha!);
- Financijska motivacija je novčana motivacija i proizlazi iz izravnih ili neizravnih novčanih koristi; (Plaća i naknada, poticajna plaća, dijeljenje dobiti, planovi dijeljenja dobiti, mirovinski planovi, planovi zdravstvenog osiguranja, dioničke opcije itd.)
- Nefinancijska motivacija je motivacija koja nije povezana s novčanim nagradama (uglavnom psihičke prirode: zadovoljenje potreba više razine, tj. društvenih potreba, ostvarenje potrebe za poštovanjem i samoaktualizacijom, pohvale, priznanja, napredovanja, doživljaj uspjeha).
Ovdje je korisno dodati i da se zadovoljenjem ili ugrožavanjem potreba koje je opisao Maslow [8] u svojem prikazu hijerarhije potreba, može značajno utjecati na kvalitetu života pojedinca i njegovih bližnjih, pa čak i u društvenom, nacionalnom kontekstu, i time se također mijenja ne samo motivacija, već i svijest, posljedično i posredno i utječe se na objektivnost i odlučivanje. Stave li se ove spoznaje u kontekst zbivanja koja su oko nas, vidimo da se zapravo ne manipulira samo potrebama ljudi već i motivacijom na sudjelovanje radi izbjegavanja svih onih negativnih komponenti motivacije, pa stoga i zbog straha od ugrožavanja ostvarenja ljudskih potreba. Suvišno je isticati strukturu manipulacije koja ovako nastaje, i koliko je ona nehumana.
Razine svijesti i njihov utjecaj predstavljaju područje interesa psihologa i drugih koji iz područja primjene kognitivne ergonomije istražuju učinke na stanje pojedinaca koji se u svojem okruženju, bilo da je ono privatno ili poslovno, svakodnevno suočavaju i nose s izazovima. Ergonomija zapravo najveći dio svog fokusa zadržava na poslovnom okruženju gdje se očekuju radna postignuća, te je od velike važnosti razmotriti svaki čimbenik kako bi se postigla njihova viša razina. Jedno od takvih istraživanja govori o tome da se stanje svijesti pojedinaca može kalibrirati, a sukladno utvrđenom rezultatu, proizlazi da se može uspostaviti korelacija trenutno kalibrirane razine svijesti i posljedičnog ponašanja pojedinaca [9]. U kontekstu ovog teksta, imajući u vidu da će na donošenje odluke prilikom suočavanja s izazovom koji traži njeno donošenje utjecati zatečeno stanje svijesti pojedinca, otvara se podloga argumentu da bi loši i nepovoljni učinci na svijest mogli biti uzročnik loših, nepromišljenih, neispravnih ili ishitrenih odluka, odnosno uzrokovanih, upravljanih manipulacijom. Ovdje vidimo i naznake korelacije s drugim čimbenicima u kontekstu primjene strategija manipuliranja odlukama drugih, gdje se učinci motivacije, količine i pouzdanosti informacija, stanja svijesti i brojnih drugih, mogu smatrati ključnima, odnosno pogodnima za lomljenje duha pojedinca, ugrožavanje autonomne individualne odluke odnosno stava, osobnog integriteta, i očuvanja vlastitih vrijednosti, sve s posljedicom donošenja isprovocirane, nametnute odluke. Ovdje se ne upuštamo u ocjenu pouzdanosti prikazanog tumačenja razina svijesti kakvo je ponudio dr. Hawkins [9] (vidi: Slika 3.), ali jest zanimljivo razmotriti koncept kojime se očigledno može poticati promjena mentalnog stanja i razine svijesti, u oba pravca, raznim utjecajima, emocijama, i informacijama, što i vidimo u praksi. Stalno prisutno iniciranje straha, nezadovoljstva, ljutnje, sukoba, tenzija, i sve tome nalik iz nižih razina svijesti kao da se namjerno pobuđuju, a posljedica je oblikovanje mentalnog i psihičkog stanja koje ima za posljedicu utjecaj na donošenje neispravne odluke u trenutku suočenja s izazovom, u svakodnevnom življenju, kod kuće i svugdje drugdje. U svakom slučaju, razvijanje predloženih principa kalibracije stanja svijesti kao ocjene stanja dobrobiti ljudi i kvalitete njihova življenja svakako bi imalo pozitivne učinke za razvoj civilnog društva, gdje bi ispravo usmjerenim djelovanjem bilo moguće promijeniti trendove, i potaknuti niz pozitivnih promjena. Naravno, kada bi tako bilo svuda, brojni problemi koje uočavamo bi iščezli lančanom reakcijom. Svatko je pojedinačno odgovoran za ono što i kako odlučuje, te uz ove spoznaje, nastojanje manipulacije sviješću ljudi ne može biti prihvatljiv oblik ponašanja, iako je očigledno prisutan. Slika 3. prikazuje razine svijesti koje se mogu podijeliti u 3 glavna područja, odnosno ispod razine 200, zatim u rasponu 200 do 500, te iznad 500. Ove brojčane vrijednosti nisu linearne već logaritamske, što ima svoj smisao, no i ove granice, kao i same brojčane vrijednosti razmotrimo kvalitativno, ne nužno kao egzaktne i apsolutno točne, već u smislu i kontekstu kako se predstavljaju. Znakovito je stoga razmotriti opise svake razine i s čime se poistovjećuje. Ovdje se svakako može uspostaviti veza s hijerarhijom ljudskih potreba [8], gdje se na najnižim razinama govori o egzistencijalnim pitanjima, dok je ovdje riječ o paradigmama preživljavanja. Hmm..
Slika 3. Prikaz ljestvice svijesti [10]
Iz predloženih zaključaka istraživanja [9] se, između ostalog, može istaknuti nekoliko zanimljivih usporedbi:
- Pojedinac na razini 1.000 može biti protuteža čitavoj negativnosti čovječanstva;
- Pojedinac na razini 700 može biti protuteža 70 milijuna pojedinaca na razini 200 i niže;
- Pojedinac na razini 600 može biti protuteža 10 milijuna pojedinaca na razini 200 i niže;
- Pojedinac na razini 500 može biti protuteža 750.000 pojedinaca na razini 200 i niže;
- Pojedinac na razini 400 može biti protuteža 400.000 pojedinaca na razini 200 i niže;
- Pojedinac na razini 300 može biti protuteža 90.000 pojedinaca na razini 200 i niže.
Nadalje, zanimljivi su učinci utjecaja na ljude u smislu primjene psihološkog inženjeringa na misli, uvjerenja i stavove ljudi u smislu neprestano promjenjive razine svijesti, odnosno:
- Stanje svijesti utječe na naše ponašanje, odluke i izbore;
- Svaki trenutak našeg dana smo usmjereni prema zdravlju ili bolesti, ovisno o stanju svijesti koje je podložno promjenama, gdje su više razine/uzorci povezane sa zdravljem; niže razine/uzorci su povezane s bolešću, a svaka misao, emocija, riječ i djelovanje imaju jedan ili drugi uzorak- učinak;
- Sve se kalibrira na određenim razinama od slabe do visoke (uključujući knjige, hranu, vodu, odjeću, ljude, životinje, zgrade, automobili, filmovi, sport, glazba itd);
- Dobar dio današnje glazbe se kalibrira na razinama ispod 200 (ostvarujući „cymatics” učinak [11]), čime se, ne nužno uvijek svjesno i/ili zlonamjerno, mijenja svijest ljudi koja ima utjecaja na njihovo raspoloženje, zdravlje, učinkovitost, i ključno, na izbor pri donošenju odluka u izazovima - dovodi do ponašanja i odlučivanja povezanog s nižim razinama energije svijesti;
- Većina filmova će oslabiti ljude koji ih gledaju - spuštajući stanje ispod razine svijesti 200, gotovo da i nema filma koji u novije vrijeme nema neku formu distopijskog ili kakvog drugog katastrofičnog ozračja, krize, rata, zločina ili nepravde, odnosno zajedničko im je da ih se može okarakterizirati kao utjecaj na spuštanje razine svijesti ljudi i senzibiliziranje za takva događanja;
- 85% ljudske rase/čovječanstva se kalibrira ispod kritične razine od 200, što ukazuje da je ukupnost utjecaja na čovjeka nepovoljna, a njegovi su slobodni izbori, iskaz slobodne volje i ponašanja uvelike kompromitirani, kao i životno okruženje u cjelini, ako ništa drugo, zbog stanja u kojemu su drugi;
- Moć, odnosno stanje svijesti nekolicine pojedinaca na višim razinama predstavlja protutežu slabosti masa (izazov, stoga i cilj) je uz svo „ometanje” postići višu razinu svijesti, jer se u suštini koncepta kalibracije razina svijesti i posljedičnih učinaka [9] nalaze odgovori na brojne probleme današnjice, koji kao da nisu slučajno prisutni.
Zaključno
Iz rasprave u tijelu teksta je već mnogo rečeno. Teorija igara kao alat i pomoć u donošenju strateških odluka koje mogu biti potpomognute umjetnom inteligencijom pokazuje svoje potencijale, ali i izražene i vrlo visoke rizike, u slučaju prepuštanja u krive ruke, i/ili uz loše i zlonamjerno postavljene kriterije (i/ili programiranje). Nadalje, utjecaj svega što nas okružuje, od prirodnih i društvenih zbivanja pa do tehnologija koje se rabe ne možemo ostaviti na svojevrsnom autopilotu bez posvećivanja pažnje i održavanja razine prisutnog opreza, odnosno ne smijemo prepustiti pojedincima bez nadzora i mogućnosti opoziva. Iz svega rečenoga se nazire izazov, odnosno potreba da se izvrši integriranje mudrosti, načela empatije i etike te praćenje razina svijesti kao osnova za postizanje promjena na bolje, ako to želimo, a u protivnom, postavlja se pitanje povjerenja u one koji ne čine dobro, ili ne žele činiti dobro.
Iako se može pojmiti da je razvoj znanosti, tehnologija i općenitog razvoja od iznimne važnosti, ipak je nužno imati u vidu, i pomno promišljati o slijedećem:
- Uz sve očekivane prednosti i blagotvorne učinke znanstvenih i stručnih spoznaja kao i novih postignuća, nužno je prvenstveno poštivati načelo opreza, zatim načelo sveukupne dobrobiti i slobodu pojedinačnog izbora/pristanka na primjenu, bez pritisaka (ucjena i sl.) izvana;
- Sve uočene zloupotrebe znanosti i tehnologija treba spriječiti, odnosno onemogućiti;
- Posebne mjere i postupke, odnosno presedane treba spriječiti i/ili ograničiti samo za posebne slučajeve i uz strogu kontrolu štetnosti, uz neprekidnu mogućnost da se nadzire, pa i prekine primjena i provođenje;
- Ako bi znanost i tehnologije bile u krivim rukama, kao i u slučaju njihovog „naoružavanja”, tada bi predstavljale opasnost za čitavu planetu i sav život na planeti Zemlji;
- Etika i kriterij dobrobiti i poboljšanja životnih uvjeta na Zemlji trebaju biti osnovni preduvjet, i ispunjeni – iz čega proizlazi nužda definiranja i utvrđivanja „minimalnog standarda empatije”, kao i u čemu se očituje poboljšanje kvalitete života, te utvrđivanje provjerivih učinaka predloženih mjera poboljšanja, prije nego postanu privatne agende moćnika;
- Za svaku predloženu mjeru treba biti omogućen dijalog, rasprava i preispitivanje opravdanosti, dopušten pristup informacijama svim zainteresiranim sudionicima, koji uključuje i mogućnost da se javnost detaljno informira, bez cenzure ili jednostranog iznošenja dogmi;
- Bez ispravnih kriterija i ostvarivanja standarda sveukupnog razvoja znanosti - selektivno financiranje i pretvaranje u „plaćenički” sustav je kontradiktoran smislu sveobuhvatnog napretka znanosti, tehnologija i čovječanstva u cjelini;
- Algoritmi i alati upravljanja (uz mogućnost upotrebe umjetne inteligencije!!) motivacijom, odlukama i/ili razinom svijesti predstavljaju opasno sredstvo strateškog učinka, osobito ako se iz procesa odlučivanja isključi čovjek (umjetna inteligencija bi u suštini svoje uloge trebala biti pomoć čovjeku a ne zamjena za čovjeka, osim iznimno, kada bi obavljanje nekog radnog zadatka bilo opasno ili pogibeljno za čovjeka);
- U nekim opravdanim i neophodnim primjenama sustavi umjetne inteligencije moraju biti opremljeni sposobnošću moralnog rasuđivanja (i empatičnosti) prije nego što im možemo povjeriti autonomiju [5].
Konačno, u zbivanjima u društvu se posljednjih godina sve više uočavaju uzorci postupaka i događanja koji potvrđuju da se uistinu radi o inženjeringu na lokalnoj i globalnoj razini, s učincima u svim segmentima društva i čovječanstva u cjelini. To se očituje u neprestanoj ugrozi kvalitete i standarda življenja, ugroze sigurnosti i općenitije, sveukupne neizvjesnosti u budućnost, čime se potvrđuje teza da se provodi inženjering koji nema najbolje namjere, osim možda za neke male skupine zlonamjernih pojedinaca. Najviše se ističe ugroza prirodnog nataliteta, odnosno sigurnost življenja i životni standard, kao sekundarni razlozi za prvo navedenu ugrozu, očigledno po nečijem naumu.
U smislu takvih promjena, primjenjuju se znanstvena i stručna znanja, metode i tehnologije koje služe ostvarivanju ciljeva koje opravdano ocjenjujemo da su upitne etike, morala i opravdanosti, i najvažnije, upitne dobrobiti za najveći dio populacije, ma kako ih se fiktivno prikazivalo nužnima i utemeljenima.
Teorija igara kao znanost o strateškom odlučivanju se sustavno primjenjuje kao instrument pronalaženja načina da se pojedinci privole na sudjelovanje na inducirane, željene načine, čime se onda stvaraju preduvjeti ostvarenja planiranog inženjeringa. Pokazatelji degradiranja dobrobiti za čovječanstvo ukazuju da su nužne ozbiljne, promišljene i sustavne promjene za bolju budućnost, gdje znanost i tehnologija trebaju biti sredstvo ostvarenja pozitivnih promjena, umjesto onih koje se trenutno mogu uočiti kod nas, pa tako i diljem svijeta.
Literatura
[1] Kelly, A. (2003). Decision Making Using Game Theory: An Introduction for Managers. Cambridge: Cambridge University Press. https://doi.org/10.1017/CBO9780511609992
[2] Regin, R. , Suman Rajest., S. (2024). AI-Driven Insights: Revolutionizing Decision Making and Game Theory Applications. Central Asian Journal of Mathematical Theory and Computer Sciences, 5(4), 368-377. Pristupljeno 15.10.2024., preuzeto s:
https://cajmtcs.centralasianstudies.org/index.php/CAJMTCS/article/view/670
[3] Kapliński, O.; Tamošaitienė, J. 2010. Game theory applications in construction engineering and management, Technological and Economic Development of Economy. 16(2): 348–363.
[4] https://ppiconsulting.dev/blog/blog24/ pristupljeno 10.10.2024.
[5] Conitzer, V., Sinnott-Armstrong, W., Schaich Borg, J., Deng, Y., & Kramer, M. (2017). Moral Decision Making Frameworks for Artificial Intelligence. Proceedings of the AAAI Conference on Artificial Intelligence, 31(1). https://doi.org/10.1609/aaai.v31i1.11140
[6] Hanley, J.T. (2022). GAMES, game theory and artificial intelligence. Journal of Defense Analytics and Logistics, Vol. 5 No. 2, pp. 114-130. https://doi.org/10.1108/JDAL-10-2021-0011
[7] Sušić, A. (2023). Inženjering čovječanstva po narudžbi. Zbornik radova Znanstvenog skupa „Znanost ili dogma“, Zagreb, Ur.: Arna Šebalj. str.181-188, ISBN 978-953-59634-3-1
[8] Maslow, A. H. (1943). A theory of human motivation. Psychological Review, 50(4), 370–396. https://doi.org/10.1037/h0054346
[9] Hawkins, D. R. (2013). Power Vs. Force: The Hidden Determinants of Human Behavior. USA: Hay House. ISBN 9781401945398, 1401945392
[10] https://life-longlearner.com/how-to-measure-consciousness-using-the-map-of-consciousness-3-of-7/ pristupljeno 08.10.2024.
[11] Christianto, V., Susilo, K., & Smarandache, F. (2020). Roles of Cymatics & Sound Therapy in Spirituality & Consciousness. Journal of Consciousness Exploration & Research, 11.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared