Danas sam čula vijest koja me potpuno oborila s nogu.
Radi se o mladiću koji je imao strastveni san, želio je postati arhitekt. Dao je sve od sebe, godinama dobro učio i borio se da ostvari svoj san. Mjesecima se pripremao za maturu i prijemni ispit, i na kraju, svojim trudom i radom, uspio je doći do toga da bude među prvih 5 od 500 prijavljenih. Već danas bi trebao slaviti svoj uspjeh u svakoj normalnoj državi, ALI!!
Isti taj mladić godinama je kritiziran od nastavnika hrvatskog jezika da ima loš rukopis pa kako bi im ugodio, esej iz hrvatskog jezika pisao je malim tiskanim slovima, naravno sve gramatički i pravopisno ispravno. Ista ta struka mu je sada poništila ispit jer smatraju da esej treba pisati pisanim slovima.
Da, dobro ste razumjeli. Umjesto da slavi jer je upao među prvih 5, on proživljava životnu traumu. Umjesto da ga pohvale, oni su ga kaznili jer kako mu je samo moglo pasti na pamet pisati malim tiskanim slovima kad se piše pisanim. Poništena mu je matura, pao je ispit, kažnjen je. SAN JE SRUŠEN!!
Pritom, isti ti ljudi koji su ga kaznili su na istoj toj maturi napisali da je Istanbul glavni grad Turske, a nitko nije kažnjen. Nitko nije pao na ispitu. Nitko nije izgubio posao.
A mladić koji je godine rada i truda uložio i iz svojih snaga ostvario svoj cilj, kažnjen je jer je pisao malim tiskanim slovima da bi ga razumjeli oni što su ga godinama kritizirali da ne piše lijepo.
Mi kao društvo smo dužni zaštititi našu djecu i mlade. Ne smijemo dopustiti da se itko prema njima ponaša na ovakav način. Moramo dignuti glas i, ako treba, izaći na ulice i zaustaviti teror pojedinaca koji su se umislili da su bogovi jer su na određenim pozicijama. Oni su tamo na tim pozicijama postavljeni da osnažuju ovakvu djecu, ne da im lome krila.
Ovo je pasivno-agresivno nasilje koje mora prestati. Molim odgovorne da reagiraju i spriječe ga. Ustanove za mentalno zdravlje su prenakrcane mladim ljudima koje je ovakav način ponašanja u obrazovanju doveo do te točke.
Sve Vas pozivam da podijelite ovu vijest i da date doprinos kako bismo ovo zaustavili
#ZaštitimoNašeMlade #KrajPasivnojAgresijiUObrazovanju
Bravo draga gospođo Irena! Dirnulo me ovo danas, no slična svjedočanstva dobivam vrlo često.
Dragi ljudi ovo je neviđena sramota obrazovnog sustava i prestrašna tragedija za ovog mladića.
Ne znam što možemo učiniti, ali, molim Vas sve dijelite ovo, pišite u Ministarstvo znanosti tom milijarderu Fuchsu, učinite sve što možete. I ja ću pokušati.
Ovaj mladić mora ostvariti svoj životni san.
Bio je to i moj san, baš arhitektura, no igrom slučaja završila sam na pravu. I dan danas mi je žao. Nikad me ta kaljuža nije zanimala, a još kako sam je upoznala. Imala sam prilike što kroz državne tvrtke, a što u privatnom poslu.
HVALA SVIMA UNAPRIJED.
EVO S KIME IMAMO POSLA I ZAŠTO NAM JE BAŠ OVAKO U OBRAZOVNOM SUSTAVU: