Zašto velike vlade, korporacije, trustovi mozgova i Svjetski gospodarski forum iz Davosa promiču globalni plan o nultim emisijama ugljika kako bi se prestalo upotrebljavati naftu,
plin i ugljen? Oni znaju da je zaokret prema solarnoj i električnoj energiji vjetra nemoguć.
To je nemoguće zato što potražnja za sirovinama, od bakra preko kobalta i litija do betona i čelika premašuje globalnu ponudu. To je nemoguće zbog nevjerojatnih bilijuna troškova za rezervne baterije za „pouzdanu“ 100% obnovljivu električnu mrežu. Usto, nemoguće je brzo izazivanje kolapsa našeg sadašnjeg životnog standarda i naše opskrbe hranom, što će značiti masovno umiranje od gladi i bolesti. Sve to za znanstvenu prijevaru zvanu - čovjekom uzrokovano globalno zatopljenje?
Evo jedne od rečenica iz službene republikanske platforme o nafti ovisne države Texas 2018. godine: “Klimatske promjene politički su program koji se promiće, kako bi nadzirao svaki vid naših života”.
Ono što zasjenjuje čak i drsku korupciju koja okružuje nedavno guranje cjepiva od strane Big Pharme i glavnih vladinih dužnosnika na globalnoj razini jest bezumno inzistiranje, posebno vlada EU i SAD-a, na promicanju Zelene agende, čije se troškove u odnosu na koristi koje donosi, rijetko otvoreno preispituje. Za to postoji dobar razlog. Tiče se mračnog plana uništenja industrijskih gospodarstava i smanjenja svjetskog stanovništva za milijarde ljudskih bića.
Možemo ispitati navedeni cilj postizanja nulte emisije ugljika na globalnoj razini do 2050., UN –ovu Agendu 2030, a ta je navodno da se spriječi ono što Al Gore i drugi tvrde da će biti nepovratan porast razine mora, „kipući ocean“, topljenje santi leda, globalna katastrofa i još gore od toga. U jednom od svojih prvih poteza na dužnosti Joe Biden je 2021. objavio da će gospodarstvo SAD-a do 2050. proizvoditi nulte neto emisije ugljika u transportu, električnoj energiji i proizvodnji. EU, pod notorno korumpiranom Ursulom von der Leyen, najavila je slične ciljeve u svom Fit for 55 i bezbrojnim drugim programima Zelene agende. Poljoprivreda i svi drugi aspekti suvremene poljoprivrede zasipani su lažnim tvrdnjama o štetnom utjecaju stakleničkih plinova na klimu. Nafta, prirodni plin, ugljen, pa čak i nuklearna energija bez CO2, postupno se ukidaju. Po prvi put u modernoj povijesti gura nas se iz energetski učinkovitijeg gospodarstva u ono koje je drastično manje energetski učinkovito. Nitko u Washingtonu, Berlinu ili Bruxellesu ne govori o pravim prirodnim resursima potrebnim za ovu prijevaru, a kamoli o cijeni.
ČISTA ZELENA ENERGIJA?
Jedan od najznačajnijih aspekata lažne globalne pompe za takozvanom „čistom, obnovljivom“ zelenom energijom, solarnom i energijom vjetra – odnosi se na to koliko je ona žapravo neobnovljiva i ekološki prljava. Gotovo se nimalo ne obraća pozornost na zapanjujuće ekološke troškove izrade ogromnih vjetroturbina, solarnih panela ili litij-ionskih baterija za električna vozila.Taj ozbiljni propust je namjeran.
Solarni paneli i golemi nizovi vjetroelektrana zahtijevaju ogromne količine sirovina. Standardna injženjerska procjena između „obnovljive“ solarne energije i energije vjetra u odnosu na sadašnju proizvodnju nuklearne energije, plina ili ugljena započela bi usporedbom rasutih materijala koji se koriste, kao što su beton, čelik, aluminij i bakar, potrošenih po proizvodnji teravat sata (TWh) električne energije. Vjetar troši 5931 tonu rasutog materijala po TWh, a solarna energija 2441 tonu, što je u oba slučaja više od ugljena, plina ili nuklearne energije. Za izgradnju jedne vjetroturbine potrebno je 900 tona čelika, 2500 tona betona i 45 tona plastike koja se ne može reciklirati.
Farme solarne energije zahtijevaju još više cementa, čelika i stakla, da ne spominjemo druge metale. Imajte na umu da je energetska učinkovitost vjetra i sunca dramatično niža kod konvencionalne električne energije.
Nedavna studija instituta za održivu budućnost detaljno opisuje nemoguće potrebe za rudama ne samo za električna vozila, već i za 100% obnovljivu električnu energiju., uglavnom solarne i vjetroelektrane. U izvješću se navodi da su sirovine za izradu solarnih PV panela ili vjetrenjača koncentrirane u malom broju zemalja: Kini, Australiji, DR Kongu, Čileu, Boliviji, Argentini. Ističu da je „Kina največi proizvođač metala koji se koriste u solarnim fotovolvoltaicima i tehnologijama iskorištavanja vjetra, s najvećim udijelom proizvodnje alumunija, kadmija, galija, indija, rijetkih zemnih metala, selena i telura. Osim toga, Kina ima i veliki utjecaj na tržište kobalta i litija za baterije“.
U nastavku stoji: „Iako je Australija najveći proizvođač litija... najveći rudnik litija, Greenbushes u Zapdnoj Australiji, u većinskom je vlasništvu kineske tvrtke“. To i nije tako dobro kada Zapad intenzivira sukob sa Kinom. Napominju da s obzirom na ogromnu koncentraciju kobalta, DR Kongo iskapa više od polovice svjetskih zaliha kobalta. Tamošnje rudarenje dovelo je do „kontaminacije zraka, vode i tla teškim metalima.. do ozbiljnih utjecaja na zdravlje rudara i okolnih zajednica u DR Kongu, a područje na kojem se vadi kobalt jedno je od deset najzagađenijih mjesta na svijetu. Otprilike 20% kobalta iz DR Konga potječe od zanatskih i malih rudara koji rade u opasnim uvjetima u ručno iskopanim rudnicima i uz posvemašnje iskorištavanje dječje radne snage“.
Rudarstvo i rafiniranje zemnih metala ključno je za prijelaz na nulte emisije ugljika u baterijama, vjetrenjačama i solarnim panelima. Prema jednom izvješću stručnjaka za energetiku Paula Driessena, „večina svjetskih rijetkih ruda vadi se u blizini Baotoua, u unutrašnjoj Mongoliji, pumpanjem kiseline u zemlju, a zatim se obrađuju s više kiselina i kemikalija. Proizvodnjom jedne tone rijetkih zemnih metala oslobađa se do 420.000 kubnih stopa otrovnih plinova, 2600 kubnih stopa kisele otpadne vode i jedna tona radioaktivnog otpada. Crni mulj koji nastaje odvodi se cijevima u prljavo, beživotno jezero. Velik broj lokalnih stanovnika pati od teških kožnih i respiratornih bolesti, djeca se rađaju s mekim kostima, a stope raka su u porastu“.
SAD također šalju većinu svojih rijetkih zemnih metala na preradu u Kinu, budući da su zatvorile domaću preradu za vrijeme Clintonovog predsjedništva. S obzirom na to da je znatno manje energetski učinkovito po površini, zapanjujuće je koliko se zemljišta koristi za proizvodnju globalne električne energije s nultim emisijama ugljika.
Vjetar i sunce zahtjevaju do 300 puta više zemlje za proizvodnju iste električne energije od tipične nuklearne elektrane. U Kini je potrebno 25 četvornih kilometara solarne farme za proizvodnju 850 MW električne energije, što je veličina tipične nuklearne elektrane.
UKUPNI TROŠKOVI
Gotovo ni jedna studija Zelenog lobija ne promatra cjelokupni proizvodni lanac od rudarenja, preko taljenja do proizvodnje solarnih panela i vjetroturbina. Umjesto toga iznose lažne tvrdnje o navodnoj nižoj cijeni kWh proizvedene solarne energije ili vjetra uz visoko subvencionirane troškove.
Godine 2021. profesor Simon P. Michaux iz Finskog geološkog zavoda (GTK) objavio je neobičnu studiju o troškovima materijala u smislu sirovina za proizvodnju globalnog gospodarstva bez emisija ugljika. Troškovi su zapanjujući. Michaux prvo ukazuje na aktualni izazov ostvarivanja nultih neto emisija ugljika. Globalni energetski sustav u 2018. bio je 85% ovisan o ugljičnim gorivima-ugljenu, plinu, nafti. Dodatnih 10% otpadalo je na nuklearnu energiju, što je ukupno 95% energije iz konvencionalne energije. Samo 4% potjecalo je iz obnovljivih izvora energije, uglavnom sunca i vjetra. Dakle, naši političari govore o zamjeni 95% naše trenutne globalne proizvodnje energije najkasnije do 2050. godine, a veći dio plana trebao bi biti ostvaren do 2030.
Što se tiče električnih vozila – automobila, kamiona ili autobusa – od ukupne globalne flote vozila od oko 1,4 milijarde vozila, manje od 1% danas je električno. On procijenjuje da će „ukupni dodatni godišnji kapacitet električne energije bez fosilnih goriva koji će se dodati globalnoj mreži morati biti oko 37.670,6 TWh. Ako se pretpostavi ista mješavina energije bez fosilnih goriva kao ona prijavljena 2018. godine, onda to znači dodatnih 221.594 novih elektrana koje će biti potrebno izgraditi. Da to stavimo u kontekst, ukupnu flotu elektrana u 2018. (svih vrsta, uključujući i postrojenja na fosilna goriva) činile su samo 46,423 stanice. Ovaj velik broj odražava omjer povrata energije na uloženu energiju kada je riječ o obnovljivoj energiji u usporedbi s trenutnim fosilnim gorivima.
Michaux dalje procjenjuje ako bismo u potpunosti prešli na električna vozila “da bismo napravili samo jednu bateriju za svako vozilo u globalnoj transportnoj floti (isključujući pri tom teške komercijalne kamione klase 8) potrebno bi bilo 48,2% globalnih rezervi nikla iz 2018. i 43,8% globalnih zaliha litija. K tome, nema ni dovoljno kobalta u trenutnim rezervama da bi se zadovoljila ova potražnja. Svaka od 1,39 milijardi litij-ionskih baterija mogla bi imati korisni radni vijek od svega 8 do 10 godina. Dakle 8-10 godina nakon proizvodnje bit će potrebne nove zamjenske baterije, bilo iz mineralnog izvora ili recikliranog metala. Malo je vjerojatno da bi to bilo praktično ...“ Ovaj problem on iznosi vrlo blago.
Michaux također ukazuje na nevjerojatnu potražnju za bakrom, napominjuči da je „samo za bakar potrebno 4,5 milijardi tona (1000 kilograma po toni) bakra. To je otprilike šest puta više od ukupne količine koju su ljudi dosada izvadili iz tla. Omjer kamena i metala za bakar veći je od 500, tako da bi trebalo iskopati i pročistiti više od 2,25 bilijuna tona rude“.
Rudarska oprema morala bi biti na dizelski pogon da bi funkcionirala. Michaux jednostavno zaključuje: „Za postupno ukidanje naftnih derivata i zamjenu upotrebe nafte u prometnom sektoru potpuno električnim voznim parkom potreban je dodatan kapacitet od 1,09x1013kWh (10.895,7 TWh) proizvodnje električne energije iz globalne električne mreže za punjenje baterija 1,416 milijardi vozila u globalnom voznom parku.
Kako je ukupna globalna proizvodnja električne energije u 2018. iznosila 2,66x1013kWh, to znači da je za provedbu revolucije prelaska na električna vozila potrebno dodati dodatni kapacitet od 66,7% postojećeg cjelokupnog globalnog kapaciteta za proizvodnju električne energije. Projekt revolucije proizvodnje baterija za električna vozila mnogo je veći nego što se dosada mislilo“. I to samo da se globalno zamjene motori sa unutarnjim izgaranjem u vozilima.
ENERGIJA VJETRA I SUNCA ?
Zatim, ako pogledamo predloženu zamjenu sadašnjih 95% konvencionalnih izvora električne energije solarnim panelima i energijom vjetra na kopnu i moru ne bismo li došli do apsurdnog i proizvoljnog cilja nulte emisije ugljika u sljedečih nekoliko godina – a sve kako bismo spriječili, lažnu „točku preokreta“ porasta prosječne globalne temperature od 1,5 stupnja Celsijusa (o čemu je govorio AL Gore, a što je samo po sebi apsurdna ideja) – računica tada postaje još apsurdnija. Glavni problem vjetroelektrana i solarnih farmi je činjenica da one nisu pouzdane, što je bitno za naše moderno gospodarstvo, čak i u zemljama u razvoju. Nepredvidivi prekidi napajanja koji utječu na stabilnost mreže gotovo da nisu postojali u SAD-u ili Europi sve do uvođenja velikih solarnih i vjetroelektrana.
Ako inzistiramo, kao što to čine ideolozi nultih emisija ugljika, na tome da se nikakvim rezervnim postrojenjima za naftu, plin ili ugljen ne dopusti stabilizacija mreže u razdobljima sa malo sunca kao što su noć, oblačni dani ili zima, ili vrijeme kada vjetar ne puše optimalnom brzinom, jedini ozbiljan odgovor o kojem se raspravlja je baterijska pohrana za električna vozila i to u velikoj količini. Procjene troškova takve pričuvne pohrane e-baterija variraju.
Van Snyder, umirovljeni matematičar i sistemski inženjer izračunava trošak takve velike rezervne baterijske podrške elektroenergetskoj mreži SAD-a kako bi se osigurala pouzdana stabilna električna energija na današnjoj razini:“ Dakle, koliko bi koštale baterije? Ako uzmemo najoptimističniju potrebu od 400 Wh – nešto što pravi inženjer nikada ne bi napravio - i pod pretpostavkom da je instalacija besplatna - još jedna stvar koju pravi inženjer nikada ne bi napravio - netko bi mogao pogledati u Teslin katalog i otkriti da je cijena 0,543 američkih dolara po vatsatu – prije ugradnje – a jamstveni je rok, otprilike jednak životnom vijeku, deset godina. Aktivisti inzistiraju na tome da bi američka energetska ekonomija s potpuno električnom energijom imala prosječnu potražnju od 1700 gigavata.
Ako evaluiramo formulu 1,700,000,000,000 x 400 x 0,543/10, odgovor je 37 bilijuna dolara ili otprilike dvostruko više od ukupnog BDP-a SAD-a 2020. godine, svake godine samo za baterije“.
Još jedna procjena, ona Kena Gregoryja, također inženjera, slično ovoj, nevjerojatno je visoka. On računa: „Ako električna energija koja se dobiva iz fosilnih goriva nije dostupna za podupiranje vrlo varijabilnih energija sunca i vjetra i samo se baterije mogu koristiti kao rezerva, pomoćna baterija postaje iznimno skupa. Ukupni trošak elektrifikacije SAD-a iznosi 258 bilijuna američkih dolara, gleda li se profil 2019. godine, odnosno 290 bilijuna američkih dolara, ako se gleda profil 2020. godine“.
SKRIVENI PLAN
Jasno je da moćnici stoje iza ove lude agende o nultim emisijama ugljika i znaju da je stvarnost takva. Za to ih nije briga, jer njihov cilj nema nikakve veze s okolišem. Riječ je o eugenici i uništavanju ljudskog krda, kako je to slavno primjetio pokojni princ Philip.
Maurice Strong, osnivač UN –ovog programa za okoliš, u svom je uvodnom govoru na Samitu o Zemlji u Riju 1992. godine izjavio: „Nije li propast industrijaliziranih civilizacija jedina nada za Planet? Nije li naša odgovornost da to realiziramo?“. Na samitu u Riju Strong je nadgledao izradu nacrta ciljeva UN-a za „održivi okoliš“, Agende 21 za održivi razvoj, koja čini osnovu Velikog reseta u režiji Klaussa Schwaba, kao i stvaranje UN-vog Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC).
Strong, štićenik Davida Rockefellera, bio je daleko najutjecajnija figura iza onoga što danas predstavlja UN-ova Agenda 2030. Supredsjedavao je Schwabovim Svjetskim ekonomskim forumom u Davosu. Govoreći 2015. o Strongovoj smrti, osnivač Davosa Klaus Schwab napisao je :„Bio je moj mentor od stvaranja Foruma: veliki prijatelj, nezaobilazni savjetnik i dugogodišnji član našeg osnivačkog odbora“.
William Engdahl 9. travnja 2023. godine
Izvor: www.williamengdahl.com
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared