Prije desetak dana Karl Mathiesen objavio je najnovije „planove“ povjerenika EU za klimu, Wopke Hoekstra do 2040.
https://www.politico.eu/article/eu-exploring-weaker-2040-climate-goal-90-greenhouse-gas-cut-wopke-hoekstra/
Povjerenik EU-a za klimu Wopke Hoekstra razmatra opcije za ublažavanje klimatskog cilja bloka do 2040. dok pokušava obuzdati reakciju protiv klimatskih ambicija Europe.
Očekuje se da će Europska komisija, izvršna vlast EU-a, sljedećih tjedana predložiti zakonodavstvo za usvajanje prethodno najavljenog cilja smanjenja onečišćenja stakleničkim plinovima za 90 posto do 2040. godine.
No, kako bi ublažio političku zabrinutost oko cijene napora za tešku industriju i poljoprivredu, Hoekstra razmatra "fleksibilnosti" za postizanje tog cilja, prema dužnosniku Komisije i dvoje ljudi upućenih u raspravu, kojima je odobrena anonimnost kako bi otkrili detalje povjerljivih razmatranja.
Opcije o kojima se raspravlja kreću se od dopuštanja zemljama da odgode oštrije rezove do dopuštanja da računaju smanjenja ugljika koja plaćaju u drugim zemljama. Druga bi ideja bila više se oslanjati na ugljik koji šume ili tehnologija mogu ukloniti iz zraka.
Za dužnosnike EU-a ovaj je pristup način da se sve nepopularniji cilj učini politički prihvatljivijim - i pomogne osigurati da Europski parlament i prijestolnice EU-a odobre zakon.
Ali skupine civilnog društva upozoravaju da bi te mjere mogle oslabiti i sveukupne napore EU-a da suzbije emisije štetnih plinova koje zagrijavaju planet.
Ovo su "vrlo opasni prijedlozi", rekao je Sam Van den plas, politički direktor nevladine organizacije Carbon Market Watch. "Sve te stvari potencijalno odvlače pažnju od potrebe za trenutnim smanjenjem emisija. Fleksibilnost se također može promatrati kao rupe u zakonu."
Pokaži mi neke mogućnosti
Komisija razmatra četiri opcije kako bi zemljama dala više prostora.
Za početak, dužnosnici razmišljaju o "nelinearnom" putu između cilja EU-a za smanjenje emisija od 55 posto do 2030. i cilja za 2040. - umjesto ravnog puta. To bi moglo značiti sporije smanjenje emisija za početak, kompenzirano brzim padom kasnije u 2030-ima. To bi također značilo više ukupnog zagađenja tijekom desetljeća.
Komisija također razmatra dopuštanje državama kupnje ugljičnih kredita na novim međunarodnim tržištima. To bi omogućilo zemljama EU-a da financiraju projekt koji smanjuje emisije u jednoj zemlji - kao što je program krčenja šuma ili učinkovitije industrijsko postrojenje - u zamjenu za kredite koji se računaju prema lokalnom cilju. Ova tržišta ugljika smatraju se ključnim načinom za poticanje projekata čiste energije u siromašnijim zemljama, ali su također privukla kritike jer ih je teško nadzirati kako bi se osiguralo da se smanjenje onečišćenja stvarno dogodilo.
Uključivanje međunarodnih kredita značajno bi promijenilo pristup EU-a klimatskim promjenama, s obzirom na to da su klimatski ciljevi bloka za 2030. i 2050. domaći ciljevi.
Pristup također predstavlja rizik preplavljivanja tržišta ugljika u EU međunarodnim kreditima, rekao je Van den plas. To je bio slučaj tijekom većeg dijela 2010-ih i značajno je smanjilo cijenu onečišćenja u bloku.
“Postoji veliki rizik da se ponove greške iz prošlosti,” rekao je Van den plas.
Treća opcija bi omogućila zemljama da više ovise o negativnim emisijama kako bi ispunile svoj broj - što znači brojanje ugljika uklonjenog iz zraka bilo šumama ili novim tehnologijama za usisavanje ugljika.
Četvrta ideja je dopustiti zemljama da igraju s ciljevima emisija specifičnih za sektor. Ako jedan sektor ima problema s postizanjem propisanih rezova, na primjer, vlade bi mogle računati na rezove u industriji koja brže smanjuje emisije.
Nije sigurno da će se bilo koja opcija naći u konačnom zakonu. Ali oni se iznose u razgovorima između Hoekstre i političkih skupina, rekao je dužnosnik Komisije.
Drugi dužnosnik Komisije blizak Hoekstrinom kabinetu, koji kao ni drugi nije bio ovlašten raspravljati o internim raspravama, rekao je: "Doista vodimo razgovore s nizom zainteresiranih strana i iznijet ćemo prijedlog u bliskoj budućnosti, ali nećemo davati novosti o procesu."
Tko je pravi šef?
Vlastiti zakoni EU-a zahtijevaju od nje da zakonski odredi cilj do 2040. godine. Ali politička pozornost skrenula je s prijetnje katastrofalne klimatske štete na druge prioritete, poput obrane i industrijske konkurentnosti.
Zbog toga je Hoekstra pokušala krenuti sve užim političkim putem kako bi ispunila obećanje predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da će postaviti kurs za smanjenje emisija za 90 posto.
On mora zadovoljiti skupine u Europskom parlamentu koje žele zadržati snažne klimatske ambicije EU-a - poput Socijalista i Demokrata i Zelenih - dok također umiruje one koji žele više fokusa na utjecaje industrije, poput Europske pučke stranke (EPP) desnog centra. Predstavnici obje skupine odbili su komentirati ovaj članak.
Komisija je prvotno obećala objaviti predloženi zakon tijekom prva tri mjeseca ove godine.
Ali protivljenje cilju od 90 posto raste. Talijanska ekstremno desna vlada zalaže se za smanjenje cilja na 80 ili 85 posto.
Također nije sigurno da će nova njemačka vlada podržati izvornu brojku. Kršćansko-demokratska unija (CDU) desnog centra, koja je pobijedila na saveznim izborima 23. veljače, još nije podržala cilj u koalicijskim pregovorima sa Socijaldemokratskom strankom lijevog centra, prema nacrtu pregovaračkog teksta u koji je POLITICO imao uvid. Socijaldemokrati se, međutim, zalažu da cilj bude dio koalicijskog sporazuma.
Većina zemalja EU podržava cilj od 90 posto, rekao je diplomat iz jedne zemlje EU. Ali stajalište Njemačke i dalje će biti ključno, dodao je diplomat, pogotovo jer je CDU stranka i von der Leyen i Manfreda Webera, čelnika skupine EPP-a u Europskom parlamentu.
Von der Leyen, koju se često naziva "VDL", dugo se natezala s Weberom oko klimatske politike bloka.
"Problem ovdje leži u VDL-u i što je najvažnije Weberu — zbog čega se pitam tko je pravi šef među njima", rekao je diplomat kojemu je odobrena anonimnost jer nisu ovlašteni govoriti javno.
Globalni efekt
Zastoj u pogledu cilja za 2040. poprimio je međunarodni značaj.
Cilj – i količina fleksibilnosti koju dopušta – poslužit će kao podloga za klimatske planove za 2035. koje su EU i sve zemlje dužne predati ove godine prema Pariškom sporazumu. Oni su poznati kao nacionalno određeni doprinosi ili NDC.
Malo je zemalja ispunilo rok za veljaču koji su postavili Ujedinjeni narodi. Odgoda EU-a posebice oslobađa druge velike zagađivače, rekao je dužnosnik Ujedinjenog Kraljevstva koji nije bio ovlašten govoriti javno, a također mu je bila odobrena anonimnost.
"Ono što se sada dogodilo s majmuniranjem SAD-a je da je sav zrak izašao iz guma u smislu da ljudi imaju ambiciozne NDC-ove", rekao je diplomat. "Indija to neće forsirati. Ni Saudijska Arabija. A onda se NDC datumi za isporuku vraćaju u prošlost, velikim dijelom zato što će EU kasniti."
Ovog je tjedna šef UN-a za klimu Simon Stiell potaknuo EU da pojača: "Kada su u pitanju sigurnosna jamstva ekonomske vrste, ona za Europu nisu jača od hrabrog novog nacionalnog klimatskog plana ove godine."
Louise Guillot i Max Grier izvještavaju iz Bruxellesa.
Što reći za kraj kao komentar na ovaj tekst i okolnost „nježnog odmicanja“ , tj. ublažavanja klimatskog cilja do 2040., obzirom da od 2020. obrađujem mnoge teme iz ovog područja te
temeljem svih događaja kao i gospodarskog kraha kroz protekle godine ali i znanstvenih dokaza, kako od nobelovaca tako i do desetljećima aktivista u tom području, valja priznati kako “klimatske promjene nisu naš najozbiljniji ekološki problem, a obnovljivi, zeleni izvori su golemi biznis!“
obnovljivim izvorima, golemom biznisu, o čemu nam nitko ne govori. Vjetroelektranama (o kojima priču nastavljamo) i solarnim panelima.
VJETROELEKTRANE
William Nordhaus, nobelovac koji je osvojio Nobelovu nagradu za ekonomiju 2018. godine za svoj pionirski rad na klimatskim promjenama, stvorio je model Dice, ali je oštro kritiziran zbog izostavljanja najvećih rizika.
Model Dice predvidio je kako će 4.1 C globalnog zatopljenja do kraja stoljeća smanjiti globalnu ekonomsku proizvodnju ili BDP za samo oko 4%. Također otkriva da bi još ekstremnije zagrijavanje od 7 C dovelo do gubitka BDP-a od samo 15%.
Mora se zaključiti iz ovoga kako je teško prihvatiti da bi takve promjene temperature potpuno promijenile svijet.
Mnoge znanstvene teorije rađene u zadnjem desetljeću najveće ekspanzije izgradnje vjetroelektrana govore kako će vjetroelektrane biti odgovorne za alarmantan pad populacije insekata, ptica ali i problema sa biljnim i životinjskim svijetom u okruženju.
U Njemačkoj, za što su entomolozi krivili poljoprivredne prakse, već su utvrdili kako vjetroelektrane izazivaju veliki pomor insekata bitnih u fazi oprašivanja. Turbine vjetroelektrana uvijek su preglasne i remete mir i tišinu.
U vrijeme kad u državi imamo i afere oko vjetroelektrana bilo bi zaista korisno iskoristiti sva svjetska iskustva te upoznati narod što se to događa u tom biznisu koji zapravo, dijelom svi mi preko proračuna - plaćamo.
Posljednji je put Zemlja bila više od 2 C toplija od predindustrijskog doba tijekom pliocenske epohe, prije tri milijuna godina, kada su polarne ledene kape bile mnogo manje, a globalna razina mora bila je 10 do 20 metara viša nego danas.
Tako je Nordhausova procjena da bi “optimalna” razina globalnog zagrijavanja, uravnotežujući štete i smanjenja emisija, do 2100 bila 3,75 C!
Ovaj izračun može nas samo nasmijati iz sveg glasa jer mi, moderni ljudi, nemamo evolucijsko iskustvo klime koju bi stvorio takav porast temperature.
A sad nešto osobito zanimljivo, cjeloživotni ekološki aktivist, Michael Shellenberger izjavio je na predstavljanju svoje knjige, svjetskog bestselera , „Apokalipsa nikad“ slijedeće:
„Klimatske promjene jesu stvarne, ali to nije kraj svijeta. To čak nije niti naš najozbiljniji ekološki problem.“
Michael Shellenberger već se desetljećima bori za zeleniji planet. Pomogao je spasiti posljednje nezaštićene sekvoje na svijetu. Sukreirao je prethodnika današnjeg Green New Deala. I predvodio je uspješne napore klimatskih znanstvenika i aktivista da nuklearne elektrane i dalje rade, sprečavajući skok emisija plinova. Autor je politike zaštite okoliša magazina Time “Hero of the Environment“, te osnivač i predsjednik organizacije Environmental Progress, istraživačke i političke organizacije koja se bori za čistu energiju i energetsku pravdu kako bi postigla prirodu i prosperitet za sve.
No, 2019. godine, kako su neki tvrdili da će “milijarde ljudi umrijeti”, pridonoseći porastu tjeskobe, uključujući i adolescente, Shellenberger je odlučio da, kao cjeloživotni ekološki aktivist, vodeći stručnjak za energiju, mora progovoriti kako bi odvojili znanost od fantastike.
Unatoč desetljećima pozornosti medija, mnogi i dalje ne znaju osnovne činjenice.
Emisija ugljika dosegla je vrhunac i opada u većini razvijenih zemalja već više od deset godina. Smrtnost od ekstremnih vremenskih prilika, čak i u siromašnim zemljama, smanjila se za 80 posto tijekom posljednja četiri desetljeća. A rizik od zagrijavanja Zemlje na vrlo visoke temperature sve je manje vjerojatan zahvaljujući usporavanju rasta stanovništva i obilnom prirodnom plinu.
https://iea.org.uk/films/michael-shellenberger-on-apocalypse-never-why-environmental-alarmism-hurts-us-all/
https://www.theguardian.com/books/2020/aug/09/false-alarm-by-bjorn-lomborg-apocalypse-never-by-michael-shellenberger-review
https://www.sloboda.hr/isprika-vodeceg-ekologa-dizali-smo-pretjeranu-paniku-oko-klimatskih-promjena/
U srpnju 2020. ekološki aktivist i pisac te antropolog Michael Shellenberger podigao je veliku prašinu svojim novim tekstom, koji je bio svojevrsna isprika zbog štetnog klimatskog alarmizma, kojem je, kako ističe, kao klimatski aktivist i sam pridonio kroz protekle godine.
“U ime svih zaštitara okoliša htio bih se službeno ispričati za klimatološke strahove koje smo stvorili u proteklih 30 godina”, poručio je Shellenberger u novinama The Australian. Članak je prije toga bio objavljen u Forbesu, ali je uklonjen, a potom i na australskom privatnom online portalu Quillette te ovom izjavom privukao pozornost, ali i kritike brojnih medija i stručnjaka, čak i bliskih podržavatelja.
Na samom početku teksta u The Australianu (i na stranici Environmental Progres) Shellenberger iznosi 12 teza za koje se znalo da će izazvati kontroverze.
1. Ljudi ne uzrokuju ‘šesto masovno izumiranje’
2. Amazonske prašume nisu ‘pluća svijeta’
3. Klimatske promjene ne pogoršavaju prirodne katastrofe
4. Požari su se u cijelom svijetu od 2003. godine smanjili za 25 posto
5. Količina zemlje koju koristimo za meso – što je najveća upotreba zemlje za potrebe čovječanstva – smanjila se za područje koje je gotovo veliko kao Aljaska
6. Nagomilavanje zapaljivog drva i povećanje broja kuća u blizini šuma, a ne klimatske promjene, mogu objasniti zašto u Australiji i Kaliforniji ima sve više i sve opasnijih požara
7. Emisije ugljikovog dioksida smanjuju se u većini bogatih zemalja, a u Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj smanjuju se još od sredine 1970-ih
8. Nizozemska je postala bogata, a ne siromašna, prilagođavajući se životu ispod razine mora
9. Proizvodimo 25 posto više hrane nego što nam treba, a viškovi hrane nastavit će se povećavati kako svijet postaje sve topliji
10. Gubitak staništa i izravno ubijanje divljih životinja veće su prijetnje vrstama od klimatskih promjena
11. Drvo je kao gorivo za ljude i divlje životinje mnogo gore od fosilnih goriva
12. Sprječavanje budućih pandemija zahtijeva više, a ne manje ‘industrijsku’ poljoprivredu.
Budući da je znao da će dobar dio ovih teza biti „crvena krpa“ za većinu zelenih i lijevih aktivista, kao i za mnoge laike izložene takvom aktivizmu, Shellenberger je odmah na samom početku krenuo u proaktivno otklanjanje svake sumnje da bi mogao biti neki “znanstveno dezinformiran” poricatelj klimatskih promjena kakvih bi se moglo naći na platnim listama lobija fosilne energije.
U obrani navedenih teza prvo ističe da brojne činjenice koje iznosi u knjizi potvrđuju znanstvene studije koje uvažavaju ugledne svjetske institucije kao što su Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC), UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i Međunarodni savez za očuvanje prirode.
Na to je nadodao svoju impresivnu karijeru borca za zaštitu socijalne pravde i prirode kakve se ne bi postidjeli ni najveći lijevi ili zeleni aktivisti. Istaknuo je da je živio u Nikaragvi kako bi se solidarizirao sa sandinističkom socijalističkom revolucijom i sa seljacima na rubu Amazonije koji su se borili protiv krčenja prašume, da je pomogao da se razotkrije loše stanje u tvornicama kompanije Nike u Aziji itd.
Tvrdi da je ekološki aktivist postao već sa 16 godina kada je pomogao u prikupljanju sredstava za organizaciju Rainforest Action Network. S 27 godina sudjelovao je u spašavanju posljednjih šuma sekvoja u Kaliforniji, a tvrdi i da je potaknuo Obaminu administraciju da uloži 90 milijardi dolara u obnovljive izvore energije.
Shellenberger nije preobraćeni zeleni, nego prominentni ekomodernist
Na samom kraju svog ekološko-aktivističkog CV-a Shellenberger se konačno nešto preciznije legitimira dajući jasniju naznaku kojem krilu ekološkog pokreta pripada time što među svojim uspjesima ističe da je u posljednjih nekoliko godina pomogao u sprječavanju da se brojne nuklearke zamijene elektranama na fosilna goriva. Među radikalnijim lijevim zelenima to će se teško doživjeti kao zasluga, dok će kod neupućenih uglavnom izazvati zbunjenost i znatiželju zbog tradicionalno lošeg imidža koji nuklearke imaju u ekološkim pokretima.
No upravo u tom grmu leži zec – Shellenberger se s radikalnijim lijevim zelenima ozbiljno razilazi već 15-ak godina. Ne samo da se razilazi nego ih sustavno i često argumentirano kritizira.
Tako napromjer Shellenberger tvrdi: Kitove nije spasio Greenpeace, nego ljudska pohlepa!
U svojoj novoj knjizi Shellenberger koncept očuvanja prirode ilustrira kroz poglavlje koje je posvetio povijesnoj priči o opstanku kitova. Njegovo tumačenje je da te inteligentne životinje od istrebljenja nisu spasile organizacije poput Greenpeacea, nego ljudska pohlepa. Drugim riječima, ljudska neutaživa žeđ za energijom, uz razvoj tehnologije, dovela je do razvoja hidrocentrala i elektrana na razna efikasna goriva, što je pak učinilo da je lov na kitove radi ulja postao besmislen.
Shellenberger je vrlo kritičan prema golemim novcima koji se izdvajaju za subvencioniranje obnovljivih izvora što se danas pretvorilo u vrlo unosan biznis s moćnim pripadajućim lobijima. U više navrata ukazao je i na činjenicu da je električna energija u zemljama koje su u većoj mjeri prihvatile obnovljive izvore, kao što je Njemačka, postala skuplja umjesto jeftinija te da su neke države zatvaranje nuklearki pod pritiskom zelenih morale kompenzirati povećanjem korištenja fosilnih goriva kao što je ugljen.
“Da je Njemačka uložila 580 milijardi dolara u nuklearke, umjesto u obnovljive izvore energije, već bi dobivala 100% svoje energije za struju i transport iz čistih izvora s nula emisija. To je prilično izvanredan podatak kada razmislite koliko naše energije – oko jednu trećinu – koristimo za prijevoz”, upozorio je Shellenberger 2019. u osvrtu za Forbes.
OBNOVLJIVI IZVORI IMAJU BROJNE NEDOSTATKE
Kako vrijeme prolazi, Shellenberger u svojim kritikama tradicionalnih zelenih postaje sve oštriji. U više tekstova i intervjua pokazao je razočaranje sporošću kojom se obnovljivi izvori razvijaju, njihovom neučinkovitošću (u smislu da su za male količine energije potrebne goleme površine zemlje), njihovom nepouzdanošću (u smislu da stvaraju viškove u opskrbi strujom kada sunce sja ili vjetar puše, a manjkove kada nema sunca i vjetra) i nemogućnošću skladištenja golemih količina obnovljive energije (što danas često podrazumijeva da se viškovi plasiraju u druge sustave obližnjih regija uz niske ili čak negativne cijene kako mreže ne bi bile preopterećene, a manjkovi kompenziraju iz drugih izvora, najčešće problematičnih fosilnih goriva).
U svojim tekstovima i nastupima također je upozorio na brojne negativne utjecaje koje obnovljivi izvori imaju na okoliš, a koji se u ekološkim pokretima rijetko adresiraju, između ostalog na činjenicu da solarne elektrane i vjetroturbine predstavljaju prijetnju za brojne životinje, osobito rijetke ptice, te da istovremeno uzrokuju onečišćenje jer se u njihovoj proizvodnji koriste brojni toksični materijali poput olova, žive i kadmija, a teško ih je reciklirati.
U svom novijem osvrtu posebno ističe da su vodeći svjetski ekolozi u posljednje vrijeme pretjerali s apokaliptičnim vizijama u nastojanju da upozore na prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene:
“No onda su prošle godine stvari izmakle kontroli. Alexandria Ocasio-Cortez je rekla: „Svijet će skončati kroz 12 godina ako ne adresirano klimatske promjene.“ Britanska najeminentnija ekološka grupacija izjavila je da „klimatske promjene ubijaju djecu“.
Bill McKibben, najutjecajniji zeleni novinar svijeta, klimatske promjene nazvao je „najvećim izazovom s kojim su se ljudi ikada suočili“ i rekao da će to „izbrisati civilizacije“.
Mainstream novinari su u više navrata pisali da Amazonija predstavlja „pluća svijeta te da je krčenje šuma poput eksplozije nuklearne bombe. Rezultat toga je da je polovica ispitanih ljudi širom svijeta prošle godine izjavila kako misli da će čovječanstvo izumrijeti zbog klimatskih promjena. A u siječnju je svako peto britansko dijete u anketama izjavilo da ima noćne more o klimatskim promjenama”, piše Shellenberger.
SOLARNE ĆELIJE SVE VIŠE PRIJETE OKOLIŠU
Solarne ćelije temelj su globalnog napora za stvaranje održivog energetskog sustava. Proizvodnja električne energije u solarnim elektranama ne izaziva štetne emisije ugljikova dioksida ni ostalih stakleničkih plinova.
No, što je s proizvodnjom samih solarnih ćelija? Prema nedavno objavljenom izvješću američke nevladine udruge pod nazivom Koalicija Silicijske doline za otrove (SVTC), ldg, situacija je znatno drukčija. Proizvodnja solarnih ćelija rafinacijom silicija industrijski je kompliciran postupak, koji uključuje korištenje znatnih količina toksičnih i kancerogenih spojeva, rezultira znatnom količinom otpada, a često je bez adekvatne kontrole. Takve informacije nisu novost.
https://www.vecernji.hr/biznis/proizvodnja-solarnih-celija-sve-vise-prijeti-okolisu-478172
Još 2008. ugledni američki list Washington Times objavio je članak o tvornici fotonaponskih ćelija u kineskoj pokrajini Henan koja redovito u okoliš odbacuje goleme količine otpadnog silicijeva tetraklorida. Radi se o spoju koji je glavni nusproizvod procesa pročišćavanja i prerade silicijeve rudače u polikristalne strukture kakve su temelj fotovoltične opreme. Silicijev tetraklorid iznimno je toksičan spoj koji izaziva teške iritacija i opeklina na živom tkivu, a nepropisno zbrinut, izaziva povećanje kiselosti tla do te razine da ono postaje potpuno neupotrebljivo za uzgoj bilo kakvih biljaka ili drugih živih organizama. Dakako, opasnosti silicij-tetraklorida i ostalih otrovnih spojeva koji se koriste u industriji solarnih ćelija u stručnoj javnosti poznate su već dugo, a zapadni proizvođači razvili su efikasne sustave njihova prikupljanja i zbrinjavanja. Ipak, u brzorastućim azijskim zemlja, poput Kine, situacija je puno gora. To i ne začuđuje. Kineska industrija fotovoltične opreme tijekom proteklog desetljeća rasla je golemom brzinom, a tamošnji proizvođači danas zauzimaju oko 70 posto svjetskog tržišta. Taj je rast imao dvije bitne posljedice.
Prva je ta da, zbog slabe zakonske regulative za zaštitu okoliša, razvoj sustava zaštite okoliša nije pratio rast proizvodnje, što rezultira čestim ekološkim incidentima.
Drugi je taj da su, zahvaljujući tim nižim ulaganjima u zaštitu okoliša, azijski proizvođači dugoročno mogli postići nižu cijenu proizvoda te oduzeti tržišni udjel zapadnim proizvođačima. Posljednja u nizu velikih zapadnih kompanija koja je najavila odustanak od proizvodnje solarne opreme bio je, prije nekoliko tjedana, njemački Siemens.
Opasni staklenički plin ipak, u takvim okolnostima, sam cilj solarne energetike dovodi u pitanje. Jer kakvog smisla ima smanjenje stakleničkih plinova implementacijom solarnih elektrana na jednom dijelu svijeta ako se proizvodnjom tih solarnih elektrana na drugom kraju svijeta emisije tih plinova povećavaju. A takvih potencijalno štetnih plinova u procesu proizvodnje solarnih fotovoltičnih ćelija ima mnogo.
Primjerice, za čišćenje proizvodnih reaktora koristi se sumporov heksafluorid, inače najjači staklenički plin na svijetu. Ispuštanje 1 tone tog plina u atmosferu rezultira istim posljedicama kao ispuštanje 25 tisuća tona ugljikova dioksida. Nadalje, kao poluproizvod u procesu proizvode se silan i klorosilan – toksični i eksplozivni plinovi. Ništa manje štetnih tvari ne koristi se ni kod modernih tehnologija tankih fotovoltičnih ćelija.
NUŽNI UNIVERZALNI STANDARDI
Tu postoje dvije tehnologije – one koje se temelje na slitini kadmija i telurija te bakra, selenija i indija. Kod proizvodnje prvih postoji mogućnost emisija raznih spojeva kadmija, koji je iznimno toksičan, ali i iznimno kancerogen. Kod proizvodnje ćelija utemeljenih na seleniju, u proizvodnom procesu koristi se selenijev hidrat – ekstremno toksična kemikalija koja štetne i za život opasne posljedice već pri iznimno niskim koncentracijama od 1 ppm (čestica u milijun čestica). Poseban je problem zbrinjavanje otpada.
Naime, solarni paneli imaju vijek trajanja od 20-ak godina. Nakon toga potrebno ih je zbrinuti, pa dok se silicij iz ćelija može dobrim dijelom reciklirati, postoji još i niz drugih štetnih spojeva koji moraju biti zbrinuti kao toksični otpad. Primjerice, olovo se često koristi kao komponenta elektroničkih spojeva. Za zaštitu od požara koriste se toksični spojevi s bromom, a kao premaz panela za bolju apsorpciju solarnog zračenja – heksavalentni krom.
Utoliko je jasno da će za dugoročnu održivost globalne solarne energetike biti potrebno razviti univerzalni sustav zaštite okoliša u proizvodnji takve opreme, kao i kvalitetan sigurnosni sustav nadzora adekvatnog zbrinjavanja otpada proizašlog iz korištenja te tehnologije. Bez toga, solarna energetika neće moći s pravom nositi status čiste energetike budućnosti. Sad ona to nije.
„Klimatske promjene jesu stvarne, ali to nije kraj svijeta. To čak nije niti naš najozbiljniji ekološki problem“- Michael Shellenberger .
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared