15.05.2025., Anamarija Stanić, spec. univ. polit.: MODERNE UGROZE NACIONALNE SIGURNOSTI I UZROCI NEUSPJEHA KRIZNOG UPRAVLJANJA

Details: Written by: Arna; Category: Tekstovi; Published: 15 May 2025; Hits: 1079

Krizno komuniciranje u najkraćoj definiciji jest sposobnost predviđanja, potencijalno sprečavanja potencijalnih kriza kako bi njihov učinak bio što manji u katastrofama (poplave, požari, potresi ) ili pak u drugačijim vrstama kriza kao što su proglašena pandemija Covid -19 ili Baxter - Pliva.

Primjer Baxter - Plive: neispravni dijalizatori koji su bili samo prepakirani, mail iz Španjolske koji nikad nije ugledao svjetlo dana i tako mogao potencijalno spriječiti izgubljene živote u našoj zemlji i naposljetku nepostojanje kriznog stožera koji bi smanjio sam obim žrtava jer žrtve zadnjeg dana ne bi ni nastale da je netko podignuo slušalicu i obavijestio o sumnjivim događanjima koje su se događalI! Tadašnja ministrica je snosila objektivnu i subjektivnu odgovornost i dala ostavku što je bio presedan jer otad su odlazili samo ministri natjerani pravosudnim epilozima. Zanimljiv aspekt, koji sam po ne znam koji put ponavljala u svojim stručnim predavanjima, da je neposredno nakon toga Pliva prodana stranim vlasnicima.

Ovo naravno nije jedini slučaj. Kad dodamo Covid-19, službeno trajanje proglašene pandemije preko 4 godine i sumnjivo mešetarenje proizvodnjom i nabavkama tzv. cjepiva, sms poruke predsjednice Europske komisije Ursule Von der Leyen, jasno je da zdravstvo ne smije preuzeti novčarski interes, pojedinačni ili korporativno i da se SZO nije smjelo predati u ruke tzv. filantropa.

Vratimo se na početak priče, a početak je sama istoznačnica Nacionalne sigurnosti i usko vezan uz nju i sam pojam kriznog komuniciranja. Sama definicija nacionalne sigurnosti čini se vrlo jednostavna, pa je nalazimo u hrvatskoj enciklopediji gdje se definira kao odsutnost prijetnji nacionalnim i državnim interesima, pa je posljedično usko vezana uz zaštitu vitalnih nacionalnih interesa.

Svaka država ponaosob definira svoje političke, pravne , vojne, zdravstvene, obrazovne i sve druge bitne interese koje čine sastavnice nacionalne sigurnosti i upravo zato u širem smislu možemo reći osim same zaštite prostora i života ljudi putem monopola fizičke legalne prisile, interes je svake države doprinositi kvaliteti života njihovih građana i zaštiti njihovih individualnih ljudskih prava i sloboda, ali i kolektivnih kao što su primjerice pravo na udruživanje u političke stranke, pravo na slobodno okupljanje u obliku prosvjeda, kao i pravo na zdravstvenu zaštitu iako bih se to s pravne i politološke strane dalo raspraviti je li ti individualno ili kolektivno pravo.

Vidjeli smo primjerice za vrijeme Covid-19 kad nas je doktorica Markotić uvjeravala da je kontakt zaražene osobe s drugom svjesno ugrožavanje koje je izjednačila s nošenjem puške.

Nedjelotvornost državne zaštite u Hrvatskoj, ali i opsežnije, vidi se upravo na primjeru proglašene pandemije Covid-19 kad su zakazali svi sustavi Nacionalne sigurnosti.

Naknadno se utvrdilo da je zakazalo i krizno komuniciranje širom svijeta. No, ako bismo tu krizu stavili kao nešto izvanredno i rekli da se takva kriza događa vrlo rijetko, vidna je nefunkcionalnost sustava i priprema za izvanredne okolnosti. Ili je bila namjera? Zapravo je to bilo vidljivo i prije, Francuska koja je inače podložnija vidljivijim političkim promjenama zbog brzine političkih promjena nakon brojnih terorističkih napada nikada nije aklamacijom proglasila izvanredno stanje kao i izlazak iz iste, što je vlastodršcima dalo široki prostor djelovanja protiv terorista, kao i onih koji bi spadali u segment boraca za ljudska prava (sličnih modusa operandi, formalno kršenje zakona u svrhu zaštite ljudskih prava i sloboda velikog broja pojedinaca - primjer Assange-a).

Upravo ovakvom modelu bila je izložena Hrvatska za vrijeme Covid-19 krize jer formalno nikad nije proglašeno izvanredno stanje!

Zadnja stavka koja je vrlo aktualna i dugotrajna je rat u Ukrajini prije svega jer izravno utječe na Europski prostor, a tu se pojavljuju mnogobrojna pitanja vojne pomoći Ukrajini. Očito je neplanirano ad hoc uvođenje vojnog roka i nabavke ratne opreme zbog bojazni da će se rat proširiti na Poljsku, Europu, ali i šire. Putin kao jedan od predvodnika Novog poretka koji bolje ne bi osmislio i Kissinger u praksi, ne otkriva svoje karte ali je evidentno kako je ova kriza prije svega pokazala nesposobnost upravljanja samom krizom za EU. Financijske sankcije i vojna pomoć su tu dok više od toga traži okrilje u pomoći NATO-a. Naoružavanje iako ubrzano zadnjih godina bio je projekt koji je trebao ugledati svjetlo dana i prije deset godina s obzirom na nestabilnost Europskog ali i svjetskog okruženja. Upravo je zato zanimljiv koncept PESCO- a ili stalne strukturirane suradnje. Stalna strukturirana suradnja (engleski: Permanent Structured Cooperation; PESCO) je strukturalna integracija koju provodi 25 od 28 nacionalnih oružanih snaga država članica Europske unije na temelju članka 42.6 i Protokola 10 Ugovora o Europskoj uniji u sklopu Zajedničke sigurnosne i obrambene Unije.

Obrana, obrana i obrana trebali bi postati glavni temelj moderne i suvremene EU jer sama neizvjesnost i nasilnost duo pola koju uvode Trump i Putin pokazuju svu nesavršenost sustava EU-a, ali i samih nacionalnih sustava pojedinih državica koje su preslabe da same obrane Nacionalne sustave i zaštite svoje građane. Upravo se zato rađa povećani strah i povećavaju se opasnosti od terorističkih napada, pa tako svako malo vidimo u medijima „usamljene vukove“ koji izvode terorističke napade ili se tek radi o samim prijetnjama terorističkog napada kojemu je cilj utjerivanje straha u živote „ običnih“ građana. Zadnji takav je iako banalan, posve tipičan, u kojemu su letovi iz briselske luke Charleroi obustavljeni zbog prijetnje bombe u Ryan Airovom avionu.

Nekontrolirane legalne i ilegalne migracije dodatno kompliciraju sigurnost starog multikulturalnog kontinenta, Europe, čije tradicionalne vrijednosti namjerno ili nenamjerno nagrizaju depopulacijom i kontinuiranim kriznim situacijama.