Jedna današnja obavijest o Spolnom razvoju djeteta vrtićke dobi na mojoj grupi na Telegramu izazvala je burne rekacije mnogih. I mene osobno.
No, najprije se želim zahvaliti ZNP chat grupi iz Šibenika s koje je informaciju prenijeo član moje grupe, dr Roko. A onda su uslijedili brojni komentari, od grupe do FB.
Kako je ovo zaista suludo, neprimjereno, bolesno, te kako ovo „slažu“, prema projektu Agende 2030, „bolesnici Kinsley bolesnika“ na ovo moramo svi reagirati i od ovoga napraviti ono što je, nacionalno pitanje.
Kreće se na našu djecu, zar ćemo šutjeti?
Dužni smo reagirati, zaštiti djecu koja i je cilj om bjelosvjetskom ološu.
USTANIMO, POBOGU, ZA NAŠU DJECU!
Iako sam protivnik i ovog sustava i političkih aktivnosti, majke mi mile i mojih unuka, ovo me može natjerati u svu tu kaljužu. Zar je moguće da nam se ovo događa?
A sad nam umiru mladi ljudi (znamo zašto), mala djeca ostaju bez brige roditelja. Tko o tome razmišlja? Tko govori? Sustav potpunoma nespreman. Bio, a tek kak će biti. Tko će se pobrinuti za tu djecu? Ljudi razmišljajmo odgovorno. Spremajmo se na najgore. Nedajmo djecu naših ljudi, naših članova obitelji, naših prijatelja, susjda. Ova banda i slugani agende baš i hoće našu djecu. Uz Božju pomoć sve ovo moramo zaustaviti. Pedofilija na vrata vrtića već stiže!
Kako smo uz ovaj materijal za vrtiće dobili i podatke osoba koje su ga pripremile te njihove kontakte molim Vas sve, osobito roditelje, pišite im, zovite ih, pišite pravobraniteljici za djecu. Dijelite ove informacije, gdje god možete.
A ja pišem i njima ali i institucijama, te ću sve odgovore objaviti. Nadam se da ću ih dobiti.
A kako me kao pravnika u ovim okolnostima nasrtaja na našu djecu zanimaju propisi, počevši od Ustava pa do ostalih zakona i propisa koji reguliraju ovo područje koje se tiče zaštite i prava djece, odlučila sam se malo i time pozabaviti.
U strukturi ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ustavna prava koja se odnose na djecu (i obitelj) uvrštena su u tzv. socijalna prava. To su odredbe članaka od 54. do 69. Ustava.
Tako se u Članku 63. kaže:
Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.
Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.
U našem pravnom sustavu djeca su osobe koje su pod posebnom zaštitom države te je propisana opća dužnost svih da štite djecu kao najranjiviju skupinu osoba (čl. 62. i čl. 64. st. 1. Ustava RH).
Djeci pripadaju raznovrsna prava koja su svojstvena samo njima, a kojima je krajnji cilj zaštititi djecu u vremenu njihovog odrastanja i sazrijevanja u odraslu osobu.
Tako se u obiteljskopravnoj teoriji naglašava važnost pojedinih prava djeteta kao njegovih temeljnih prava, a jedno od njih svakako je pravo na život i zdravlje, koje je, među ostalim, zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta (čl. 6. i čl. 24.), kao i Obiteljskim zakonom (čl. 84.).
Zanimljivo je da je Vlada donijela:
NACIONALNI PLAN ZA PRAVA DJECE U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2026. GODINE
U Uvodu iste tako stoji:
Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta (u daljnjem tekstu: Konvencija), dijete je osoba do 18. godine života. Kao stranka Konvencije, Republika Hrvatska je preuzela obvezu osiguranja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a od 1991. godine do danas može se vidjeti značajan napredak u obvezi osiguranja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i značajan napredak na području zaštite prava djece i politike na području zakonodavstva, akata strateškog planiranja i drugih aktivnosti na svim područjima značajnima za život djece. Ratificiranjem Konvencije, Republika Hrvatska se obvezala usklađivati nacionalno zakonodavstvo i praksu sukladno odredbama međunarodnih ugovora, smjernica i deklaracija iz područja zaštite prava djece. U skladu s time, zaštita prava djece zajamčena su Ustavom Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske je od 1999. godine u kontinuitetu donosila akte strateškog planiranja za zaštitu i promicanje prava djeteta:
-Nacionalni program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj za razdoblje 1999. do 2005. godine;
-Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine;
-Prioritetne aktivnosti za dobrobit djece od 2003. do 2005. godine s ciljem definiranja provedbe Konvenciju o pravima djeteta;
-Nacionalnu strategija za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine.
Vlada RH je donijela Odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2021. do 2026. godine, klasa: 022-03/21-04/31, urbroj: 50301-04/04-21-3 od 11. veljače 2021. godine, kojom se zadužuje Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike da izradi srednjoročni akt strateškog planiranja. Nacionalnim planom za prava djece za razdoblje od 2022. do 2026. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan) nastavlja se kreirati i provoditi politike za unaprjeđenje prava djece. Nacionalni plan obuhvaća i javne politike ostalih sektora koji su u uskoj interakciji s pravima djeteta, te određuje ključne ciljeve i mehanizme za provedbu postavljenih strateških ciljeva. Donosi se sa svrhom daljnjeg promicanja prava djeteta i unapređenja zaštite prava djece u Republici Hrvatskoj, kroz provedbu međunarodnih i nacionalnih standarda na području prava djece, kroz cjeloviti i integrativni pristup pravima djece. (kako lijepo zvuči na tom meta jeziku birokracije koja provodi Agendu 2030)
Iz ovoga do sada dostupnog nigdje se ne pronalazi uporište za jedan ovakav projekt koji je izrađen za djecu vrtićke dobi.
No idemo dalje:
Od relevantnih međunarodnih dokumenata, posebno se ističe Konvencija UN-a o pravima djeteta, Strategija Europske unije o pravima djeteta 2021.-2024. (u daljnjem tekstu: Strategija EU) te Europsko jamstvo za djecu.
Nacionalni plan se dodatno usklađuje i s UN Agendom 2030 i ciljevima održivog razvoja, te stoga predstavlja cjeloviti praktični okvir za potvrđivanje najviših međunarodnih standarda, kao i postizanje daljnjeg napretka za promicanje i zaštitu prava djece.
I upravo ovdje saznajemo kako se Nacionalni plan dodatno usklađuje i s UN Agendom 2030.
Nismo ni sumnjali.
A što to sve piše u tom Nacionalnom planu?
- OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA
Upravno područje djece i obitelji analitički je razrađeno u Prilogu: Analiza, prema relevantnim programskim područjima – područjima intervencije, kako slijedi:
- Jednake mogućnosti za svu djecu - suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti;
- Život djece bez nasilja - zaštita djece od svih oblika nasilja i zlostavljanja;
- Sudjelovanje djece u odlučivanju u svim područjima koja se odnose na njihov život-pravo na sudjelovanje sve djece;
- Odrastanje djece u digitalnom okruženju - osiguranje potpunog i sigurnog digitalnog okruženja za svu djecu;
- Zaštita djece u pravosudnim postupcima - pravosuđe naklonjeno djeci. Srednjoročne razvojne potrebe i potencijali prikazuju cilj Nacionalnog plana u unaprjeđenju javnih politika za zaštitu i promicanje prava djeteta u više sfera.
U skladu s rezultatima analiziranih područja intervencije, definirano je pet posebnih ciljeva:
- Suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece;
- Zaštita djece od svih oblika nasilja;
- Sudjelovanje djece u odlučivanju na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;
- Sustavna potpora za djecu u digitalnom okruženju;
- Učinkovito i djelotvorno pravosuđe u postupcima koji se odnose na djecu.
Unutar definiranih posebnih ciljeva određeni su pripadajući pokazatelji ishoda, a koji odgovaraju Razvojnim smjerovima NRS-a 2030.
- OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM RAZDOBLJU
Hijerarhija dječjih prava ne postoji i sva su jednako važna kako bi se dijete razvilo u zdravu i odgovornu osobu. Dječja prava trebaju biti poznata svim građanima države, a posebno institucijama i onima koji rade s djecom, ali i samoj djeci kako bi postala svjesna svojih prava i načina zaštite kod eventualnog ugrožavanja njihovih prava, te kako bi poštovala prava drugoga.
Str. 57 dokumenta
Također je bitno okruženje u kojemu dijete odrasta, te se pokazuje kako djeca iz visokokonfliktnih razvoda braka roditelja 2-5 puta češće imaju kliničke poteškoće ponašanja i doživljavanja u odnosu na djecu čiji su se roditelji mirno razveli. Najbolji interes djeteta stoga uvijek uključuje ostvarivanje djetetovih prava i ispunjavanje djetetovih potreba.
Zanima me ima li stručnjaka, poštenih i odgovornih stručnjaka, koji bi odgovorili na pitanje: kakve će posljedice ostaviti rana seksualizacija djece vrtićke dobi na njihov razvoj i psihu?
Prema Obiteljskom zakonu (čl. 132.) svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebno o svim oblicima tjelesnog, duševnog ili spolnog nasilja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.
Str. 60. dokumenta u poglavljima:
Djeca žrtve nasilja
Djeca žrtve nasilja u obitelji
kaže i ovo:
Sumirajući glavne nalaze studije stanja dječje participacije u RH, u analizi UNICEF-a se zaključuje „kako je participacija djece: dobro zakonski i strateški normirana, relativno neistražena, o njoj se ne poučava na studijima koji pripremaju buduće stručnjake koji će raditi izravno s djecom te diskretno (ali postojano) prisutna u praksi“. Isto se prikazuje na slici grafičkog prikaza zaključaka analize:
Iz svega ovoga što sam proučila iz ničega se neda zaključiti kako je „obveza“ obrazovnih ili predškolskih institucija, ustanova ili što već jesu, uključiti dijete vrtićke dobi u „Spolni razvoj djeteta“.
Na način da ga uče kako je „samozadovoljavanje, masturbiranje, normalna pojava“!
Te kako se dijete ne smije kažnjavati, kako u njemu ne smijemo izazivati osjećaj srama niti krivnje. Vrlo zanimljiv pristup odgoju naše, ne njihove, djece.
O ostalome neću, sada, no čekam odgovore kako ovih vrlih psihologinja tako i institucija. Biti će zanimljivo vidjeti kako će odgovoriti na pitanje: gdje je uporište, od Ustava RH do ostalih propisa, koji ovo reguliraju? Živo me zanimaju ti odgovori, već sam nestrpljiva.
Kao i odgovori Pravobraniteljice za djecu koje nigdje nema. Jel uopće živa?
Vjerujem da će se roditelji napokon trgnuti. Oni svjesni jesu odavno no najveći broj njih se ponaša totano nezainteresirano. Kao i oko cjelodnevnog boravka u školi. Zar ćemo prepustiti odgoj djece školama?
Što je rješenje? Ono već postoji, u praksi. Organizirajmo škole roditelja, jedna takva je u Zagrebu.
Telegram kanal Arna Šebalj:
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
SVJEDOČANSTVA:
https://t.me/+sDUqfUv-QRdmM2Q0
Web stranica: