Prošle su dvije i pol godine od otvaranja profila na Facebooku, internetskoj društvenoj mreži, kojeg nikad nisam željela no silom prilika je otvoren jer sam u svojim aktivnostima potpunoma blokirana nakon Otvorenog stola oko nezavisnih medija održanog 19. - 21. 08. 2022. u Ličkom Osiku. A oni koji su sve to učinili su tzv. anivakser(ski) aktivist(i) i jedan urednik portala gdje sam pisala u nekih 10-ak mjeseci 2021. a potom otišla nakon što je došlo do problema zbog glavnog šerijatlije u Hrvata. I sva druga saznanja u to vrijeme javno sam objavila jer je sve to bilo povod mog odlaska. Portal nije hrvatski, već je portal koji se tako predstavlja jer ima domenu registriranu u Hrvatskoj!
U zadnjih godinu dana, osobito, stvara vrlo ideološki opredjeljeno javno mnijenje. Da, nije jedini, no o tome nekom drugom prilikom. Uskoro.
A što je povod pisanju ovog teksta? Jednostavno je. Iako se trudim biti uljudna te iako zaista biram objave na FB, okolnosti i napadi (putem telefona ali i u messenger porukama, kojega vrlo rijetko koristim) i to nepodnošljivi i vrlo uvredljivi, osobito nakon objave nekoliko tekstova u zadnjih mjesec i pol dana očito su izazvali sve ove reakcije.
A nakon mog prisustva s prijateljima i kolegama na svečanom mimohodu OSRH 31. srpnja 2025. u Zagrebu, te objavljenog teksta nakon toga, napadi su krenuli.
Osobno mi je drago da je tako.
Ovih sedam tekstova očito je izazvalo pometnju. Krivu procjenu mnogih oko mene.
Kao netko sa iskustvom istraživanja o i u medijima, svim manipulacijama i propagandi u njima i s njima, prije svega kroz sedmogodišnje iskustvo koje je pretočeno u knjigu, te svega što prolazim angažmanom u javnom djelovanju - potpunoma sve shvaćam.
Ili bolje rečeno, vraćam se nacionalnim temama jer za to postoje i vrlo opravdani razlozi. Ugroza u kojoj se nalazimo a u kojoj direktno ili indirektno (svjesno ili potpunoma nesvjesno) sudjeluju mnogi, od u javnosti poznatih osoba, brojnih tzv. aktivista do vrsnih intelektualaca. Vrijeme ih je sve razotkriti jer trenutno čine raznovrsne štete.
Malo je problem i u meni. Oduvijek, od gimnazijskih dana, gdje sam aktivno igrala rukomet, dio mog života su i borilačke vještine, ljubav prema motorima ali i oružju. Ali i sve vezano za naoružanje. Od brojnih izuma još iz 3. Rajha i krađe istih od strane NASE, te svega do danas. Jednostavno, i to je dio mojih interesa i ne vidim problem, osim što sam žena pa je možda baš to problem za neke.
Ili je možda mnogima i neprimjereno? Za mene nema neprimjerenog. Ne zanima me ničije mišljenje oko toga. A oni koji imaju problem to je ipak njihov (životni) problem.
Slušam tako jutros na kavi sa prijateljima, susjedima, sad već našoj tradicionalnoj kavi, kako se opet pale knjige. Zar je moguće? Zar se nikako nećemo osloboditi primitivizma, učmalosti, zaglupljenosti, tih strasti koje ukazuju koliko su takvi postupci jadni? Zar je moguće da se to događa i u 2025. godini? Bože, koliko sam oko puno toga u ovih 5,5 godina bila naivna, glupa. Vjerovati u nemoguće? Danas je to sve moje veliko razočarenje. Očekivala sam kako će nas ova borba za opstanak, život i preživljavanje opametiti, promijeniti. No, ništa od toga.
Za mene je sve ovo bio znak za prestrojavanje, te razumijevanje svega pa i mogućih posljedica.
A u proteklih pet i pol godina imam još i te kakvog iskustva, raznovrsnih i nevjerojatnih događaja. Možda sve to objedinim u jednoj knjizi, biografiji vremena pLandemije, obmana i laži, neviđenog terora i sramote za ljudski rod kojeg su provodili dvonošci, ne ljudi.
Moje pitanje je: što je s ljudima, gdje su?
A za ovaj tekst direktno sam isprovocirana komentarima na mom FB dvojice ljudi, jednog znanog (nije negirao da je to on) i javno poznatog godinama kroz političke događaje i službe, Josipa Buljevića (kojeg sam blokirala te su mu komentari ostali na FB za daljnje čitanje) i drugog nadimkom Mihajlo Dostojevski (za kojeg sam u sumnji da je osoba koju sam upoznala, na njegovu zamolbu, nakon što je od poznate mi osobe dobio broj telefona). Zanimljivo je što se ova osoba (ako je Z. K., a nije se protivio toj mojoj pretpostavci, navodu u komentarima na FB) napisala u komentaru ako objavim ime kako ću se „morati udati za njega“! Da bude najbolje i taj se gospodin bavi sigurnosnim sustavima u IT sektoru (po njegovim riječima iz našeg osobnog susreta).
Ostao je jedan najbitniji, zadnji komentar ali u messengeru . Izrazito uvredljiv i drzak komentar. Izgleda problem je kad se čovjeku dirne u nesigurnost a ne samouvjerenost.
Sedam godina sam provela u istraživanju koje je bilo tema mog doktorskog rada, nikad završenog, ali, koje mi je dalo ogromno (sa)znanje o svemu što je za očekivati na komentarima, kako na portalima (što je tada bilo tema mog istraživanja) tako i ove dvije i pol godine na FB.
Nema razlike, jedino što mogu konstatirati kako je sve brutalnije i još vulgarnije.
Pišući ovaj tekst sjetila sam se recenzije prof. Ivice Šole (kojeg još uvijek nisam osobno nikad upoznala) za moju knjigu „MEDIJI I MEDIJSKE MANIPULACIJE, Utjecaj internetskih portala na društvo i komentiranje čitatelja, problemi i posljedice“ (veljača 2020.) Tako prof. Šola kaže:.
„Kako se inače volimo pozivati na "razvijene i civilizirane zemlje", istraživanja, studija, analize komentara čitatelja postali su već odavno žarište znanstvenika s područja informacijskih i komunikacijskih znanosti u koja se ulaže veliki novac, istraživanja na kojima rade timovi znanstvenika. Razlog tome je, osim i sigurnosnih vidova, upravo točka gledišta s koje polazi ova knjiga Arne Šebalj - oni su lakmus papir ne samo duha nacije, već i medijske manipulacije, ne samo od strane onih koji ostavljaju komentare, već i od strane samih redakcija koje odlučuju koji je komentar vrijedan objave, često ne na platformi pravila struke, već ideološke zadojenosti, navijanja i propagande. Takvih istraživača, za razliku od nas, s prestižnih svjetskih sveučilišta i instituta je napretek, što knjizi Arne Šebalj daje sasvim novu dimenziju i vrijednost, ne samo što je ona pionir u Hrvatskoj, koja slijedi najaktualnije europske istraživačke trendove i teme, već i zato što je za razliku od kolega na Zapadu, iza kojih stoji ogromna financijska i kadrovska infrastuktura, Arna Šebalj sve ovo napravila sama, pa je ona u europskom kontekstu znanstveni i istraživački fenomen, da ne kažem - čudo. Antonis Kalogeropoulos (Oxford), Samule Negredo (Sveučilište Navarra), Ike Picone (Sveučilište u Bruxellesu), Rasmus Kleis Nielsen (Oxford i Reuters Institut), Gina Chen i Paromita Pan (Sveučilište Texas), Marc Ziegele i Pablo Jost (Sveučilište Gutenberg u Mainzu)..., samo su dio europske vojske znanstvenika koji se sa svojim timovima bave onim što je Arna Šebalj napravila - sama.“
To moje iskustvo, sedmogodišnji rad, dalo mi je veliko znanje tako da „događajima“ na FB pristupam više u zabavnom tonu, ležerno i bez ostrašćenosti. Možda čak malo i bezobrazno od mene. No uvijek kažem samo smireno, strpljivo. Nije sve kako se čini. I nije.
Ima i nekoliko komentatora(ica) s kojima sam FB prijatelj koji oduševljavaju, kako znanjem tako i širinom tema kojima se bave, tj. koje komentiraju. Iznimno rado čitam, ponekad i komentiram, na njihovim objavama na FB. A kao „prijatelj“ na FB je i gospodin Franjo Tušinec, kojeg također nikad nisam upoznala a koji je sve te godine mog praćenja i sudjelovanja u komentarima na nekoliko portala proveo u komentiranju samnom te, uz još neke komentatore tog vremena, uveliko mi pomogao u tom sedmogodišnjem istraživanju.
A sad idem na ono što je razlogom ovom tekstu.
Na Facebooku sam 3. kolovoza 2025. objavila screenshot naslovnice HINE uz moj komentar:
Neće valjda! Podržati teroriste? Zadnja koja je to legalno učinila bi ministrica iz vremena Vlade Zorana Milanovića, Vesna Pusić. Tad je dobrano donirala, opskrbila našim oružjem, teroriste Al Nusre. Zbilja, znaju li što rade? Zar su prisiljeni, ucijenjeni?
I onda je na slijedećoj objavi oko izjave predsjednika Milanovića nastao pravi kaos među komentatorima.
I dolazimo do zadnje komunikacije, u messengeru tog jutra, 13. 08. 2025.:
Mihajlo Dostojevski
„Nisam Z.K., možda jednom saznate tko sam, ako i dalje mislite da sam Z.K. obratite se direktno toj osobi pa ćete vidjeti da to nisam ja. Kako? Pa vjerojatno će čovjek ostati zaprepašten kad ga osumnjičite da je vlasnik profila kojem je vlasnik netko sasvim deseti (iz sasvim drugog svemira)... Po njegovoj reakciji će vam sve biti jasno, bar bi ja tako napravio... Na kraju krajeva, što vas ja žuljam uopće? Meni je nevjerojatno da jedan borac za slobodu kao što ste vi i uz to istraživački novinar ne zna ili ne želi znati povijest sukoba u Palestini pa uslijed tog neznanja (ili iz nekih drugih razloga) pokušava braniti cionističke koljače koje cijeli svijet osuđuje, čak i donedavni premijeri Izraela... Ako o nečemu ništa ne znate zašto se u to upuštate dok ne istražite temu? To mi je nevjerojatno neozbiljno od vas, a da vas plaća židovski lobi da gurate njihovu zločinačku propagandu u to ne vjerujem... To je jedini razlog zašto sam se javio sa svojim komentarima ispod vaših objava... Ne razumijem kakvu zavjeru vi vidite u tom mom apelu koji sam vam uputio? Apel se ticao toga da bi od jednog borca za slobodu očekivao malo sućuti za djecu nad kojom se vrši klasični (i to ovaj puta posebno gnjusi kao nikada do sada) genocid... Ako vam taj apel ništa ne znači onda se zapitajte što s vama kao s osobom nije u redu i taj odgovor pokušajte dati sami sebi, meni ne trebate davati taj odgovor jer ako imate savjest to onda trebate riješiti sama sa sobom, a ako nemate onda me daljnja komunikacija s vama ne zanima... Slično nevjerojatno razočaranje sam doživio od Judith Reisman kojoj sam uz sličan apel uputio i velike komplimente, a kao odgovor sam dobio : Vi ste antisemit... Ta žena sigurno nije glupa pa da ne zna da je njezina takva optužba osim što je apsolutno netočna i vrlo podli trik kojim se Židovi služe već 80 godina da bi izbjegli odgovornost za ista djela koja oni sada čine nad drugima... I onda se čovjek pita kako je moguće da jedna takva intelektualka i divna žena (pokazalo se da uopće nije divna žena već ološ) može biti slijepa kraj zdravih očiju? Očito je ipak moguće biti povijesničar s velikim istraživačkim darom, a u pitanju koje se tiče njezine zemlje biti potpuno neobjektivan i a priori braniti cionističke koljače samo zato što su dio čopora kojem pripadaš... Užas..."
(Ovdje moram napomenuti kako je Z.K. odmah po zadnjoj komunikaciji sve pobrisao u whata appu!
Izgleda ipak sam bila u pravu, „locirala“ ga).
[13. 08. 15:49] Arna Sebalj:
Ha ha. Ok, javim se u messenger. Ak stignem. Vama valja objasnit neke stvari. Ja nisam novinar.
Cudi me kak nemate pojma i o povijesti.
A pokojnu dr. Judith Reisman (mislim da je negdje 2021. umrla) sam upoznala kad je bila u Zagrebu, na Filozofskom faksu. Strasno je kako ste je okarakterizirali. No zanimljivo, kao „ekspertu“ nije vam palo na pamet da to nije ona. No sad se ne cudim zasto ste kukavica bez osobnog imena. Bojite se. Kojecega. Iz vise razloga. A to sto ste kukavica je najjace.
Mihajlo Dostojevski
„Opa, nisam znao da je žena pokojna već nekoliko godina, eto vidite kako sam nasjeo, netko drugi koristi njezino ime ili možda čak koristi njezin profil koji žena nije ugasila već je neka budaletina iz njezine obitelji (ili neki bliski prijatelj) nastavila pisati na profilu mrtve osobe... Nevjerojatno... To da sam ja kukavica je glupa optužba pa me nimalo ne dira... Znate za onu : čovjek na laž diže ruku, a na istinu sjekiru... Međutim, to se možda odnosi na većinu ljudi, na mene se ne odnosi tako da čak i da jesam kukavica ne bi na tu istinu dizao sjekiru već bi priznao da jesam kukavica, ali šta mogu kad nisam kukavica pa nemam što priznati... Ali, da, na nečemu vam ipak moram odati priznanje, a to je želja za komunikacijom... Mogu vam dati čak i jedan broj mobitela pa možemo porazgovarati umjesto da se dopisujemo... Jedino se nadam da ste u međuvremenu naučili nešto o vještinama komunikacije i da ljudima više ne upadate u svaku drugu riječ kao nekada...
Sjećam se vašeg intervjua s Jukićkom iz Zavoda za Transfuziju, katastrofa koliko ste je prekidali i s kakvom agresijom ste vodili taj intervju... Tako da možda ja mogu više vas učiti nego vi mene... „
A kako je tada, u srpnju 2021. izgledao taj razgovor poslušajte:
https://youtu.be/Lzm6lvnPjcM?si=Xll13EOTHMQ4A-Pk
O tome sam i pisala, prvi puta u srpnju 2021., potom u prosincu 2021, zatim i u prosincu 2023:
14. 08. 2025. ujutro, na kavi, sastanku s kolegom dogodi se ovo, kratka komunikacija u messengeru tog velikog „eksperta“, iz sigurnosnog IT sustava. Moram priznati ovakvo nešto nisam očekivala, a moj kolega ostao je zgranut. Eto, idem citirati Alberta Einsteina: "Um je kao padobran. Funkcionira samo kad je otvoren". Gospodinu definitivno nije otvoren.
A dok sam ja ovo i u brzini screenshotala, gospodin je prethodnu komunikaciju brisao, gledala sam to. Na sreću ili ne, ostala je u kopiranom tekstu od dan prije.
Vulgarno ponašanje na FB kao i nevjerojatna ponašanja i znanih nam osoba iz javnosti.
Morate se jednostavno razočarati.
Čak i kad nije tema neke objave uvijek se nađu neki frustrirani koji voze po svome.
Ili neki potpunoma neshvaćeni koji i sami nemaju pojma što čine. Ili griješim?
I na samom kraju ovog teksta, za ovaj puta, želim naglasiti kako je nevjerojatno da i javno poznate osobe u komentarima na FB imaju izrazito neprimjereno ponašanje. Nema šanse komentirati čak i suvislo i s činjenicama. Ono što se njima ne sviđa, ne odgovara im, blokiraju odmah.
Učinio mi je to još 2022. Saša Ceci među prvima. Toliko o „znalcu“ iz Instituta Ruđer Bošković.
Ima ih još, no to ostavljam za knjigu koju završavam. Biti će još kakvih iznenađenja.
Kao i tada u tih sedam godina rada na knjizi izdanoj u veljači 2020. i sada moram ustvrditi kako osnovni smisao „interaktivnosti“ i komentiranja objava na FB u najvećem dijelu nemaju za cilj dati neki doprinos napisanom, čak se niti ne drži teme u komentarima. Komentari u većini ozbiljnijih rasprava završe „istresanjem“ osobnih frustracija i svjetonazorske netrpeljivosti. Ne samo od komentatora, jako često i od autora objava. Uz vrlo često vrijeđanje i vulgarizme.
Nekoliko budalaša već su mnogi zamijetili.
Stoga i ovdje, nakon toliko godina, moram ponovo istaknuti kako većina komentara pripada sasvim drugim kategorijama. Od psihijatrijskih, kaznenopravnih, potom osobne patologije, raznih karakternih deformacija, sve do manipulacija ali sve češće i propagande.
Kako bi rekla Scarlett O Hara: „Sutra ću misliti o tome. Na kraju krajeva, sutra je novi dan….“
Stoga, nemam ništa pozitivno za konstatirati. Digitalni prostor postao je toksičan, često nesnošljiv prema drugačijem mišljenju. Javna debata je u ogromnoj krizi - dominira ideološka rigidnost i isključivost.
Borba za istinu, slobodu i kritičko mišljenje nužna je, ali donosi cijenu - posebno ako se ne uklapate
u stereotipe. A ja se nikad ne uklapam.
Ovaj tekst je i moja osobna ispovijed, ali i opća društvena dijagnoza. Sigurno sam u nekim detaljima izašla iz okvira objektivnosti, ali to mi nije ni bio cilj. Htjela sam ovim tekstom ukazati na digitalnu agresiju, ideološku netoleranciju i urušavanje javnog diskursa.
Da sam ga pripremala u znanstveno-istraživačkom smislu, imao bi zasigurno vrijednost studije slučaja (case study) o digitalnom nasilju, reakcijama na političko neslaganje i iskustvo u online prostoru.
Vrijeme je za razotkrivanje lažnih moralista, “aktivista” i manipulatora.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared