Svakodnevno doživljavamo probleme u odnosu s ljudima. Nerazumijevanje, nemogućnost upuštanja u kvalitetnu raspravu, bježanja od istine, bespotrebne svađe, osobito u ovom vremenu nevjerojatne ekspanzije društvenih mreža i ostalih sredstava komunikacije gdje baš svatko može (registrirajući se uglavnom lažnim profilima) komentirati, širiti netrpeljivost, biti vulgaran. I, nikome ništa. Unazad desetak godina svi portali su imali admine, ljude zadužene za praćenje komunikacije. Danas je to postalo nebitno. Što više komentara ili samo „zakačenih“ emotikona to nosi te tzv. klikove, točnije, novac. Zar smo do toga došli?
Poznati filozof i sociolog ovog našeg modernog doba Zygmunt Bauman (Bauman, Z., 2000., Liquid Modernity Cambridge, Polity Press), kaže kako "u ovom dobu stalnih promjena i fluidnog stanja nema više instituta koji čuva društvene i etičke vrijednosti."
Po njemu ključno je pitanje kako u suvremenom dobu „pomiriti“ vrijednosti koje su neupitni etički standardi ljudskog djelovanja, s jedne strane, i posljedice „tekućeg društva“, s druge. Bauman smatra da ih je u današnje vrijeme nemoguće pomiriti, ali se i dalje moramo truditi, te i prihvatiti da ih možda ne možemo sve pomiriti u isto vrijeme.
Pri tome Bauman ističe našu osobnu odgovornost za življenje vrijednosti, jer kako kaže „Odgovornost je ili osobna ili je nema“. I to je velika istina.
Danas smo svjesni kako se medije zaista pretvorilo u novi „stroj“ za političku propagandu!
A to je sve jednostavnije obzirom na potpun izostanak pluralizma. I vrlo bitne činjenice, nema tzv. vlasnika koji medij(e) i kontroliraju. Još jedan detalj, koji se nikako ne smije zanemariti je i izrazito brzo "razvijanje" kroz komunikaciju "supstandardnih” elemenata jezičnog sustava (lokalizama, žargonizama, vulgarizama, ali, danas i sve prisutnijih tuđica).
Danas u Hrvatskoj, provjereno, tiskani mediji sve rjeđe, a internetski portali uopće, ne pridaju značaj književnom jeziku. Oni jednostavno pršte od raznoraznih tuđica ali i već spomenutih lokalizama, žargonizama, a sad sve više i egzaktnih vulgarizama.
A koliko im to ne smeta u komunikaciji među njihovim čitateljima koji svojim komentarima upravo ukazuju na opću pošast ovakvog komuniciranja, svjedočim osobno, kako od 2012. do 2019. na komentarima tada na nekoliko portala. Ali tako i od 2022. do danas na FB.
Prije sam sudjelovala u komentiranju, kao istraživačkom eksperimentu (radila sam na knjizi Mediji i medijske manipulacije) u kojemu sam se služila i direktnim provokacijama u komentarima kako bih došla do istine u interakciji s drugim komentatorima.
Ove tri i pol godine na FB je iz čiste nužde jer nemam mogućnosti nigdje ništa objavljivati osim na svojoj web stranici, kanalu i grupama na Telegramu te FB. No ta komunikacija, interakcija, postaje toliko brutalna, vulgarna, bez ikakvog smisla a osobito bez konstruktivne rasprave da se s FB treba micati.
A dokaz mojoj tvrdnji kako nam književni jezik izmiče je i to što naši mediji, od MS medija i njihovih portala, više ne poznaju radno mjesto lektora. O malim portalima ne treba ni govoriti. Posao lektoriranja rade samo administratori, moderatori ili "producenti", kako neki sami sebe nazivaju. Moram konstatirati kako je manipulacija javnim mnijenjem i javnošću uopće danas na zavidnoj razini. Načini, metode i tehnike kojima se medijski manipulira informacijama veoma su brojne.
Ključno je pitanje: zašto Hrvati u Hrvatskoj nemaju svojih medija?
Zašto je za sve bitna emocionalna inteligencija - EQ?
Ne samo da je izuzetno bitna u našem društvenom životu i odnosima koje gradimo među ljudima, već mnogi stručnjaci smatraju kako je ona važnija od koeficijenta inteligencije (IQ) osobito kad je u pitanju izgledi za uspjeh u životu.
Koliko je sve to točno a koliko samo marketing istog pojma i dobar razlog zarade i dan danas se vode stručne rasprave oko toga.
Za popularizaciju EQ najviše je zaslužan Daniel Goleman, nekadašnji profesor psihologije na sveučilištu Harvard i znanstveni dopisnik New York Timesa. On je proširio značenje termina emocionalne inteligencije izvan njegovog izvornog značenja i definirao ga kao: poznavanje vlastitih emocija , upravljanje emocijama , samomotiviranje , „čitanje“ emocija kod drugih i snalaženje u međuljudskim odnosima. U svoj model emocionalne inteligencije također je uključio i optimizirao, motivirao te socijalne i komunikacijske vještine pojedinca.
1995. godine objavio je knjigu pod nazivom „Emocionalna inteligencija: zašto je važnija od kvocjenta inteligencije“.
Novi model emocionalne inteligencije predstavljen u knjizi znanstveni krugovi nisu prihvatili s odobravanjem. Jedan od najosporavanijih tvrdih Golemanovog modela je kako je kvocijentna inteligencija (IQ) zaslužan samo 20 % za uspjeh u životu, dok se ostatak pripisuje utjecaju emocionalne inteligencije. Goleman naglašava kako osobe s visokim IQ-om nisu uvijek uspješne u realnim životnim situacijama, ukoliko se uspjeh mjeri visinom osobnog dohotka, produktivnošću i statusom u struci, kao i srećom u životu i zadovoljstvom u međuljudskim odnosima. On smatra da je puno više trenutaka u životu u kojima je važnija emocionalna inteligencija kako bi čovjek unatoč poteškoćama i frustracijama skupio snage da se ponovno motivira i da zahvaljujući uspješnom upravljanju svojim emocijama održi sposobnost racionalnog razmišljanja i odlučivanja. Ove sposobnosti Goleman svrstava „pod pojam emocionalno inteligentnog ponašanja i tvrdi da su za uspjeh u životu važnije od samog IQ-a“.
I to pokazalo točnim. Daniel Goleman je svojim radom, knjigama i javnim djelovanjem prenio ovaj pojam iz akademskih krugova u svakodnevnu kulturu širom svijeta.
- Djelo „Emocionalna inteligencija“ postala je svjetski hit i zadržala se na listama najprodavanijih knjiga.
- Povezao je znanost i medije. Koristeći iskustvo pisanja za The New York Times, složena istraživanja mozga približio je široj publici.
- Definirao je vještine poput samosvijesti, samokontrole, empatije i odnosa upravljanja koje svatko može naučiti.
Prema njegovoj teoriji, emocionalna inteligencija uključuje pet glavnih aspekata: samosvijest, upravljanje sobom, motivaciju, empatiju i interpersonalne, društvene vještine.
Samosvijest se odnosi na sposobnost prepoznavanja i razumijevanja vlastitih emocija.
Upravljanje sobom je sposobnost kontroliranja i reguliranja emocija na konstruktivan način.
Motivacija uključuje unutarnju želju za postizanjem ciljeva i održavanjem entuzijazma.
Empatija je sposobnost razumijevanja i suosjećanja s emocijama drugih.
Interpersonalne, društvene vještine uključuju učinkovitu komunikaciju i izgradnju pozitivnih odnosa.
Sam pojam emocionalne inteligencije formalno je nastao kasnije, ali dubinska psihologija Carla Gustava Junga i humanistička psihoanaliza Ericha Fromma postavile su njegove temeljne duhovne i unutarnje okvire kroz koncepte samosvijesti, integracije nesvjesnog i produktivne ljubavi.
Carl Gustav Jung i nutarnja svijest
Ovdje je bitno napomenuti tri aspekta s kojima ulazimo duboko u psihologiju i psihoanalizu te to prepuštam svakome zainteresiranom za ta područja. Literature Junga i Fromma ima.
Stoga samo kratko o ta tri aspekta.
- Individualizacija kao proces spoznavanja vlastitog nesvjesnog i usklađivanja s, primjerice, arhetipovima sjene i antime (anima/animus).
- Emocije kao putokazi na koje Jung gleda kao na autonomne komplekse koji nose poruku iz dubine duše, a ne kao na smetnju razuma.
- Prihvaćanje suprotnosti Jung tumači kao sposobnost pojedinca da prepozna i spoji unutarnje suprotnosti koje vode višem stupanju psihičke zrelosti.
Erich Fromm i umjetnost osjećanja
Fromm tvrdi da ljubav nije slučajni osjećaj u koji se „pada“, već aktivno umijeće koje zahtijeva znanje, trud, vježbu i zrelost. To je svjesna čovjekova sposobnost prevladavanja egzistencijalne usamljenosti i razvijanja dubokog poštovanja, brige i odgovornosti prema drugoj osobi. No tu nastaje i problem jer rijetki su koji to imaju izgrađeno, tj. koji to „nose“ u sebi. Stoga površnost u svemu te potpuna neodgovornost i nepoštovanje je dovodi u Frommovu definiciju „slučajne emocije“.
From je upozoravao kako suvremeno društvo otuđuje čovjeka od njegovih vlastitih osjećaja te ga pretvara u robota potrošača“. Emocionalno zrela osoba živi u modusu bivanja (iskreno proživljavanje, empatija, povezanost), a ne u modusu imanja (kontrola, sebičnost, površnost). površnost).
Obzirom da je Fromm umro 1980. ovo njegovo upozorenje ima još veći značaj.
No u današnjem vremenu društvenih mreža na kojima se „živi život“, te sve agresivnijeg prodora tzv. umjetne inteligencije očekivano je kako će nove generacije izgubiti kako kreativnost tako i ne samo razinu emocionalne inteligencije već i koeficijent inteligencije.
Svojim aktivnostima na mrežama to već vidimo, a očekivanja bilo kakve pozitivne promjene je čista zabluda.
Zanimljiv je jedna misao autora knjige „Rat budućnosti“ Roberta H. Latiffa koju citiram:
„Situacija u kojoj smo se našli nije nastala preko noći, a promijeniti tako duboko ukorijenjeno ponašanje društva neće biti lako. Trajna promjena može zahtijevati cijeli naraštaj, ali ulog je prevelik da bi oklijevali. Čekanje ne dolazi u obzir.“
„Razina komuniciranja i "informiranja" ukazuje da naš mrežni komentatorski pa i medijski prostor pretežito čine elektronička atavistička plemena zadojena mržnjom, nekulturom s ozbiljnim civilizacijskih deficitom kompenziranim ideološkim suficitom na matrici manipulacije“ - napisao je prof. Ivica Šola u Predgovoru knjizi „Mediji i medijske manipulacije“ 2020. Kao što vidimo iz svega danas je sve još puno gore.
Osobno ne vidim nikakav pomak na bolje već nesnošljivo ponašanje, sve agresivniji vulgarizam i uvrede. O neznanju, nerazumijevanju ne treba niti govoriti. A rasprava istinom, činjenicama je potpunoma nebitna. Mreže su kaljuža na kojoj izvrsno zarađuju vlasnici a zaglupljuju korisnici te ih treba oprezno, što manje i sa svrhom koristiti.
Napuštanje istih biti će zasigurno najbolja odluka.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared