Proteklih tjedan dana „akcija“ medija u Hrvatskoj te manipulacija ljudima koji o svemu pojma nemaju bila je zaista zapanjujuća. Mora se priznati mediji su odradili - rekla bih s namjerom - potpunu obmanu javnosti te tako najveći dio naroda doveli u zabludu. Zašto je bio problem precizno i čenjenicama pojasniti o čemu se radi, objaviti ovu presudu u cijelosti obzirom da je sve dostupno? Zato se neistinom ili poluistinom kod neupućenih ljudi stvorilo ili nezadovoljstvo ili sulude reakcije zbog nepoznavanja činjenica izražene u komentarima PO MREŽAMA na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Francišković iz 2012., a ne nikakvom presudom koja se tiče razdoblja tzv. pandemije.
Jednu zanimljivu izjavu dao je pokojni prof. Slaven Letica za Maxportal u tekstu Psihološki korijeni bolesne mržnje, još 15. 01. 2017. Sigurna sam danas se okreće u grobu zbog ex snahe Dalije Orešković.
"U suvremenom svijetu internet je omogućio brzu i neograničenu ljudsku informiranost, komunikaciju, povezivanje i raspravu, ali je istodobno pretvoren u svojevrsni “stup” srama: društvene mreže, portali, blogovi, mikroblogovi (Meta-FB, Twitter i dr.), mjesta za prenošenje video i vizualnih sadržaja (YouTube, Flickr, Instagram), forumi i drugi komunikacijski kanali koriste se za javno klevetanje, sramoćenje, ponižavanje, blaćenje, pa i karakterna ubojstva i uništavanje osobnog i obiteljskog života, karijera i ugleda “naciljanih” pojedinaca ili skupina."
Za početak nešto o dotičnom a što se u javnosti teško može pročitati ili čuti jer se gura sasvim drugi narativ oko njega.
M. Francišković je osoba koju sam negdje 2012.-2013. branila pišući na nekim portalima. Ostale njegove aktivnosti, raznih stranaka, struktura ljudi, kasnije, samo sam znala popratiti, nije me zanimalo. Osobito ne njegova šetnja oko susjeda po raznoraznim proistočnim TV i kojekakvim potkastima. Tek 20. 11. 2021. iskočio je sa svojim ovisnicima (kako kažu Bibinjci koje poznajem godinama), penjući se na autobus želeći silom govoriti, na veličanstvenom skupu na Jelačić placu u Zagrebu. Sam skup je praktično uništio. Tad sam na telegram grupi porlala logično (na kojem sam provela cca godinu dana pišući pro bono) napisala:
„Tko jednom izda Boga uvijek će!“ I za mene je to tako bilo tada i biti će uvijek. Na portalu logicno.com kao i na grupi je nastao problem, postala sam nepoželjna a nakon što sam istražila tko je uopće taj portal, objavivši javno raskid suradnje, otišla sam. U to vrijeme, u svih tih 10-ak dana događanja, isti me je u dva navrata isto veče zvao, dobivši moj tel u Zadru (kad dođe vrijeme objaviti ću te razgovore).
Iako je imao telegram zvao je na običan telefon. Sve jasno, no mene njegove ideje, interesi i ludost nisu zanimali.
Pročitavši knjigu „Hrvatski džihad“, gledajući obilježja na odjeći, te ludosti i pozivu svim migrantima, ARIJEVCIMA, na prostore neke buduće banovine horosana koju ja zovem Borosana (sorry cipelama Borosana) i to od Hrvatske, Bosne, Srbije do Jerusalema, kao i promjeni hrvatskog povijesnog grba kojeg je unakazio mačevima zločinca Zulfikara - bilo je jasno kako se radi o liku koji ima ozbiljne namjere te koji je projekt a ne slučajnost.
Znala sam kako mu je stric Drago Francišković, bivši član UDBE, te kako ga je isti „udomio“ na porti Sabora još 1991. i to je taj njegov braniteljski staž. Sasvim jasno je bilo da je „osoba na zadatku“.
E sad, da li samo, kako se kaže, „korisna budala“ ili „obrađeni suradnik“, to je već u domeni sigurnosnih službi ne mojoj.
Jedina sam od tada javno govorila o njegovim aktivnostima te i javno komentirala i pisala. Mnogi, čak i bliski mi ljudi, bili su stidljivo protiv toga. Kasnije se pokazalo i zašto. I ove dane, oko ove presude ostavila sam jedan komentar na indexu. I nekim drugim medijima. Citiram svoj komentar:
„Djihadista i šerijatlija, taj bi nas žene zamantijao, još nam doveo arijevce iz EU, migrante, i onda od Hrvatske, B i H, Srbije, sve do Jerusalema. On i borosana! Sve puno korisnih budala, čak mislim obradjenih. Užas. „Tko jednom izda Boga uvijek će!“ On bi nam mijenjao i ime drzave, hrvatski grb!
Ljudi saberite se.
Svo vrijeme se zalagao za uspostavu islamske države Horosana sa šerijatskim zakonom na tlu RH i BiH. No, za vas i slične to je, čini se, tek usputni problem. Ako bih ja, primjerice, otisla u Iran i tamo pozivala na kršćanski sveti rat, kako bi to prošlo? Vjerojatno ne dobro, ostala bih bez glave.
Zar ne vide problem u Homeiniju, iranskom vjerskom vodjii, fanatiku i u njegovoj knjizi u kojoj opisuje odnose s djecom od devet godina.
Pa dobro jel vi ne shvaćate da se čovjek bavio uvodjenjem šerijata, promjenom imena države, grba. Ono, islamska drzava od Hr, BiH, Srbije do Jerusalema. Zar vam nije jasno da je to podrivanje države? Pobogu, informirajte se. Sve je dostupno. Zašto ne uzme tu ženicu koja se iz hara krišne prebacila na njega i zakaj ne odu u pokrajinu Horosan u Afganistanu? Ne treba on njima tamo. On njima ovdje treba.
A ta priča o covidu, pa dajte, on je to koristio za provodjenje svojih ideja i islama. Jel razmišlja tko o mogućim posljedicama po Hrvatsku?
Od kuda toliki novac iz vana na racunima njega i te hara krišne? A oružje o kojemu se piše?
Zašto je u knjizi na 168 stranici pozivao "arijevce" islamiste u Hr i BiH?
I kakav branitelj, proveo neko vrijeme na porti Sabora gdje ga je smjestio stric Drago, član udbe iz onog sustava još. Pustite one priče: „… budite ljudi, nije bitna vjera“. Sve je bitno.Još kako!
Rekla sam jos 2021: "Tko jednom izda Boga uvijek će!"
Zna on što ja imam, cini mi se, još iz 2012. kad sam ga zbog zatvaranja branila pisuci na nekim portalima. A i dva razgovora kad me je zvao 2021. E, kuzila sam ja igru. Ozbiljna je ovo i planirana aktivnost.
Da, i djihad mi je objavio u videu u kolovozu 2022., nakon tribine u Sinju. Zanimljivo.
I da, kakve on ima veze sa skupom na trgu 2021. osim kaj ga je uništio sa svojih 7-8 ovisnika?
A ovo rješenje političkog suda u Strasbourgu, gdje mu je kao sudac u Vijeću odlučio i prof. Derenčinović s nekad mog faksa, za neki cirkus iz 2012. ili 2013., nije vrijedno pozornosti, osim službama koje brinu o nacionalnoj sigurnisti. Pa on je protiv EU a obraća se EU sudu! Licemjerno. Taj dogadjaj je iz vremena vlasti Milanovica, lijevo-centristička koalicijska vlada predvođena strankom Socijaldemokratska partija Hrvatske, tzv. “Kukuriku koalicija” (SDP, HNS, IDS, HSU). Predsjednik Hrvatske bio je Ivo Josipovic. 2013. je bila posebno važna jer je Hrvatska 1. srpnja 2013. ušla u Europsku uniju.
U ovom današnjem vremenu ugroza još kako je bitno sve pratiti.“
A što je to bio „problem“ zbog kojeg se vodio sudski postupak o kojemu je na kraju odlučivao EU sud za ljudska prava u Strasbourgu?
https://hudoc.echr.coe.int/eng%23%7B#{%22itemid%22:[%22001-249821%22]}
PRESUDA
STRASBOURG
30. travnja 2026.
Ova presuda je konačna, ali može biti predmet uredničkih izmjena.
U predmetu Francišković protiv Hrvatske,
Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući kao Odbor u sastavu:
Frédéric Krenc, predsjednik,
Davor Derenčinović,
Alain Chablais, suci,
i Liv Tigerstedt, zamjenica tajnika odjela,
Uzimajući u obzir:
zahtjev (br. 1313/20) protiv Republike Hrvatske podnesene Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Konvencija“) 19. prosinca 2019. od strane hrvatskog državljanina, g. Marka Franciškovića („podnositelj zahtjeva“), rođenog 1970. godine i živećeg u Zagrebu, kojeg je zastupala gđa I. Bojić, odvjetnica iz Zagreba;
odluku o obavještavanju o zahtjevu hrvatskoj Vladi („Vlada“), koju zastupa njezina zastupnica, gđa Š. Stražnik;
očitovanja stranaka;
Nakon vijećanja iza zatvorenih vrata 26. ožujka 2026.,
Donosi sljedeću presudu, koja je donesena tog dana:
PREDMET SLUČAJA
1. Predmet se odnosi na građanski postupak u kojem je podnositelju zahtjeva naloženo da plati odštetu G.R.-u kao rezultat izjave koju je podnositelj zahtjeva dao protiv njega.
2. Podnositelj zahtjeva se 2013. godine kandidirao za lokalnu političku dužnost u Zagrebu.
3. U relevantno vrijeme bio je potpredsjednik udruge Pravednik, a N.K. bio je njezin predsjednik. G.R. bio je ravnatelj javne radiotelevizije Hrvatska radiotelevizija (u daljnjem tekstu „HRT“).
4. Dana 8. svibnja 2013. podnositelj zahtjeva i N.K. pojavili su se u prostorijama HRT-a kako bi snimili izjavu u kojoj predstavljaju izbornu listu za Gradsku skupštinu Zagreba, na kojoj je podnositelj zahtjeva bio vodeći kandidat.
5. Počeo je s izlaganjem na sljedeći način:
„Dakle, svi mi koji živimo u ovoj zemlji znamo da je ovaj režim režim lopova [i] bandita, da je učinio svoj dio krađe, da nas je opljačkao i da to sustavno radi cijelo vrijeme. Čak i sada dok ovo govorim, dok vi ovo gledate, još uvijek nas pljačkaju. Kako [da ih] zaustavimo? Vrlo jednostavno, dajte nam svoj glas...“
6. Zaposlenik HRT-a ga je prekinuo i rekao mu da su njegove primjedbe pune mržnje. Podnositelj zahtjeva je zatim ponovno započeo svoje izlaganje, ali ga je zaposlenik HRT-a još jednom prekinuo, nakon čega je isteklo vrijeme koje mu je bilo dodijeljeno za predstavljanje njegove izborne liste. Podnositelj zahtjeva i N.K., koji je snimio cijeli događaj, potom su napustili prostorije HRT-a.
7. Nakon toga, ispred glavne zgrade HRT-a, podnositelj zahtjeva komentirao je gore navedeni događaj, a snimio ga je N.K. Snimka je istog dana objavljena na YouTube kanalu udruge Pravednik pod naslovom „Marko Francišković izaziva paniku i strah na HRT-u! 8. svibnja 2013.“ i sadržavala je sljedeće odlomke:
„N.K.: Marko, reci nešto o toj snimci emisije o tome kako su te ti banditi prekinuli.
Podnositelj zahtjeva: Da, da, pa, srećom, [N.K.], uspio si to snimiti tamo iz studija, kako je ona upala i počela govoriti da to ne bih trebao, da je to govor mržnje kad sam rekao da su oni banditi. Naravno, onda su mi poremetili cijeli koncept, morao sam se ponavljati, što nikad ne radim, to mi je najgore, morati ponavljati nešto što sam već rekao. Pa onda, pa, druga snimka je ispala puno gora i bio sam prilično ljut i uzrujan tim pristupom, znate, i te tri minute koje nam daju, koje su smiješne, znate, a onda čak i to cenzuriraju na Kanalu 4, koji je najmanje gledan, ali ipak moraju sve držati pod nekom vrstom kontrole, pokazujući koliko se boje istine. I to samo ponovno potvrđuje kakve su kukavice, kakvi su jadni ljudi.
N.K.: Marko, jesi li ovo očekivao ili si bio iznenađen? Mislim da nisi stvarno iznenađen, zar ne? Ili jesi?
Podnositelj zahtjeva: Pa, bio sam [iznenađen] jer nismo ni počeli, nisam ni započeo glavni dio. Samo sam rekao da su to banditi. A onda, u drugoj snimci, počeo sam nabrajati imena i htio sam dodati da ćemo im očistiti minska polja i da ćemo im oduzeti imovinu, ali vrijeme je isteklo.
N.K.: Nažalost, da.
Podnositelj zahtjeva: Vrijeme je isteklo, nisam uspio ni završiti rečenicu... Tip s druge strane dao je znak da je gotovo pa sam stao, zatim su oni dali znak da nastavimo, pa sam nastavio...
N.K.: Da, da, da.
Podnositelj zahtjeva: Kad sam rekao 'ponovimo', rekli su da ne mogu ponoviti, samo dva puta, a prvi put je bilo kad je ona upala. Što reći, mislim, to je banda razbojnika, to je, pa, dio njihovih ljudi ovdje, ovaj Bill Gates, njegov kurir...
N.K.: Da, da, da. Razbojnici.
Podnositelj zahtjeva: Kako se zove, [G.R.], bivši, ne, također i sadašnji suradnik [Kak’ se zove, [G.R.], bivši, ne, i daljnji suradnik KOS-a]].
N.K.: [Kontraobavještajna služba], da, da, da.
Podnositelj zahtjeva: I, pa, to je to. Dakle, takvi ljudi... [nerazumljivo]
N.R.: Dakle, poruka za hrvatsku javnost, posebno u Zagrebu: [glasajte za] br. 6, zar ne?
Podnositelj zahtjeva: [Glasajte za] br. 6, pa, ako želite usaditi strah u te strukture, ako želite vidjeti koliko su slabi, kakve su kukavice, dajte nam svoj glas, dajte ga br. 6 i vidjet ćete koliko će se uplašiti. Svaki glas koji nam date, čak i ako znamo da će ga krivotvoriti, oni će i dalje znati koliku podršku imamo i koliko se boje.”
8. Dana 31. listopada 2013. G.R. podnio je građansku tužbu za naknadu štete u iznosu od 50.000 hrvatskih kuna (HRK) protiv podnositelja zahtjeva tvrdeći da je izjava potonjeg u kojoj ga prikazuje kao člana zloglasne Protuobavještajne službe bivše države (u daljnjem tekstu „KIS“) neistinita i da mu je nanijela štetu. Javno je porekao bilo kakvu povezanost s KIS-om na konferenciji za novinare održanoj u studenom 2012., na kojoj ga je novinar, pozivajući se na informacije prethodno objavljene u političkom časopisu, pitao je li bio suradnik KIS-a.
9. Podnositelj zahtjeva osporio je tužbu G.R.-a, objasnivši da nije znao da je izjava koju je dao neistinita, budući da je postojalo dovoljno dokaza koji potkrepljuju njezinu istinitost. Kao dokaz dostavio je kopije nekoliko članaka koji su objavljeni na internetu prije nego što je dao svoju izjavu. Podnositelj zahtjeva naglasio je da je spornu izjavu dao samo jednom, nakon što ga je HRT cenzurirao bez ikakvog objašnjenja. Također je naglasio da nije postavio spornu snimku na YouTube, niti ju je snimio.
10. Dana 15. srpnja 2016. Općinski sud u Zagrebu djelomično je usvojio tužbeni zahtjev G.R.-a i naložio podnositelju zahtjeva da mu isplati 30.000 HRK (što je ekvivalentno približno 3.980 eura (EUR)) odštete i nadoknadi mu troškove postupka u iznosu od 10.199 HRK (približno 1.350 EUR). Sud je utvrdio da nije utvrđeno da je navod u vezi s G.R.-om istinit te da je takav navod objektivno mogao uzrokovati štetu.
11. Žalba koju je podnio podnositelj zahtjeva odbačena je odlukom Županijskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 2019., kojom je potvrđeno obrazloženje Općinskog suda.
12. Dana 18. listopada 2017. podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tužbu, tvrdeći, između ostalog, da mu je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja.
13. U odluci od 26. lipnja 2019. Ustavni sud je većinom glasova odbacio ustavnu tužbu podnositelja zahtjeva. Nakon što je odvagnuo suprotstavljena prava, Ustavni sud je utvrdio da su podnositelj zahtjeva i G.R. javne osobe, da podnositelj zahtjeva nije postupio u dobroj vjeri i da mu je jedina namjera bila uvrijediti G.R. Štoviše, nije našao osnove za zaključak da je vođena ikakva javna rasprava o navodnoj suradnji G.R. s CIS-om. U tom smislu, naglasio je da svaka tvrdnja o povezanosti s CIS-om nosi izrazito negativnu konotaciju, tako da se osobe umiješane u taj kontekst neizbježno suočavaju s prezirom i omalovažavanjem u društvu. Ustavni sud je nadalje smatrao da karakterizacija izjave podnositelja zahtjeva kao činjenice od strane nižih sudova sama po sebi, u specifičnim okolnostima slučaja, nije povrijedila pravo podnositelja zahtjeva na slobodu izražavanja.
14. Podnositelj zahtjeva prigovorio je pred Sudom na temelju članka 10. Konvencije zbog povrede svog prava na slobodu izražavanja. Također se prigovorio, na temelju članka 6., da je postupak bio nepravedan zbog odluka domaćih sudova u vezi sa saslušanjem svjedoka koje je predložio.
• OCJENA SUDA
I. NAVODNA POVREDA ČLANKA 10. KONVENCIJE
A. Dopustivost
15. Vlada je prvo tvrdila da osporene izjave, koje su bile uvredljive i čiji je jedini cilj bio narušiti čast i ugled G.R.-a, nisu zaštićene člankom 10. Konvencije.
16. Uzimajući u obzir kontekst u kojem su osporene izjave dane, Sud se ne može složiti da su one predstavljale samo bezobzirno omalovažavanje i da im je jedina namjera bila uvreda. Umjesto toga, čini se da je podnositelj zahtjeva namjeravao izraziti svoje nezadovoljstvo time što je ispraćen iz prostorija HRT-a (vidi stavke 5., 6. i 7. gore; usporedi Mesić protiv Hrvatske, br. 19362/18, §§ 33-35, 5. svibnja 2022., i usporedi Rujak protiv Hrvatske (odluka), br. 57942/10, §§ 25-31, 2. listopada 2012.). Iz toga slijedi da se ovaj prigovor mora odbaciti.
17. Vlada je nadalje tvrdila da podnositelj zahtjeva nije pretrpio značajnu štetu. U tu svrhu Sud primjećuje da je podnositelju zahtjeva naloženo da plati odštetu od približno 4000 eura i snosi troškove postupka. Sud stoga odbacuje prigovor Vlade da podnositelj zahtjeva nije pretrpio značajnu štetu.
18. Sud primjećuje da ova pritužba nije ni očito neosnovana ni nedopuštena iz bilo koje druge osnove navedene u članku 35. Konvencije. Stoga se mora proglasiti dopuštenom.
B. Osnovanost
19. U svjetlu svog gore navedenog nalaza da se podnositelj zahtjeva u ovom slučaju može pozvati na članak 10. Konvencije (vidi stavak 16. gore) i uzimajući u obzir svoju sudsku praksu o tom pitanju (vidi, na primjer, Mesić, gore navedeno, § 76), Sud smatra da su domaće presude donesene u građanskom postupku protiv podnositelja zahtjeva predstavljale miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja. Štoviše, Sud prihvaća da je miješanje bilo „propisano zakonom“, odnosno člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima, te da je težilo legitimnom cilju, odnosno zaštiti ugleda i prava G.R. Ono što preostaje utvrditi jest je li to miješanje bilo „nužno u demokratskom društvu“.
20. Opća načela utvrđena u sudskoj praksi Suda za procjenu nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja u interesu zaštite ugleda ili prava drugih sažeta su u predmetima Axel Springer AG protiv Njemačke ([GC], br. 39954/08, §§ 84-88, 7. veljače 2012.) i Miljević protiv Hrvatske (br. 68317/13, §§ 48 52, 56-59 i 66-67, 25. lipnja 2020.), među mnogim drugim izvorima.
21. Sud se mora uvjeriti jesu li relevantni standardi sažeti u gore navedenim slučajevima primijenjeni u ovom slučaju. Primjećuje da su domaći sudovi priznali da je G.R. javna osoba u odnosu na koju su granice kritičkog komentara bile šire (vidi stavak 13. gore; vidi također Radio Broadcasting Company B92 AD protiv Srbije, br. 67369/16, § 78, 5. rujna 2023., s daljnjim referencama) i ne vidi razloga za neslaganje s tim zaključkom.
22. Sud nadalje primjećuje da je Ustavni sud utvrdio da nije bilo tekuće javne rasprave o navodima koji se tiču moguće povezanosti G.R. s CIS-om (vidi stavak 13. gore), bez ikakvog pozivanja na njihov sadržaj ili kontekst u kojem su izrečeni. Sud u vezi s tim ponavlja da pitanje odnosi li se izjava na pitanje od javnog interesa treba ovisiti o široj procjeni predmeta i konteksta izjave (vidi Medžlis Islamske Zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [GC], br. 17224/11, § 92, 27. lipnja 2017. i slučajeve navedene u njemu).
23. Iako se Sud može složiti da navod da je G.R. imao neku povezanost s CIS-om nije bio izravno povezan s lokalnim izborima, ne može previdjeti da je izjava ipak dana u političkom kontekstu kandidature podnositelja zahtjeva na tim izborima, što je vidljivo iz šireg konteksta izjave (vidi stavke 5., 6. i 7. gore). Nadalje, iz jednog od izdvojenih mišljenja Ustavnog suda proizlazi da je upravo ravnatelj HRT-a bio zadužen za definiranje pravila ponašanja HRT-a za izbornu publicitet tijekom lokalnih izbora, čiji je cilj bio osigurati jednaku zastupljenost i prezentaciju svim kandidatima na lokalnim izborima. To je, po mišljenju Suda, moralo učiniti G.R.-a barem neizravnim sudionikom izbornog procesa.
24. Sud nadalje primjećuje da je osporeni navod prethodno raspravljan u nekoliko članaka, a G.R. je o tome izričito upitan na konferenciji za novinare (vidi stavke 8. i 9. gore). Sud je već presudio da su različita pitanja koja se tiču prethodnog režima neke države često predmet tekuće javne rasprave i da su od općeg interesa (vidi Chauvy i drugi protiv Francuske, br. 64915/01, § 69, ECHR 2004 VI, i Ungváry i Irodalom Kft protiv Mađarske, br. 64520/10, § 62, 3. prosinca 2013.). Slijedom toga, Sud utvrđuje da je izjava podnositelja zahtjeva dana u političkom kontekstu tekućih izbora i da je postojala javna rasprava o navodnoj povezanosti G.R. s CIS-om koja je zahtijevala uže tumačenje bilo kakvih ograničenja prava podnositelja zahtjeva na slobodu izražavanja (vidi Morice protiv Francuske [GC], br. 29369/10, § 125, ECHR 2015).
25. Nadalje, Sud ne može prihvatiti zaključak domaćih sudova da je osporena izjava bila izjava činjenica, a ne vrijednosni sud (vidi stavke 10., 11. i 13. gore). Sud je prethodno presudio da komentare o povezanosti s prethodnim režimom treba smatrati vrijednosnim sudovima (vidi Feldek protiv Slovačke, br. 29032/95, § 85., ECHR 2001 VIII) i ne vidi razloga za odstupanje od tog pristupa u ovom slučaju. Iako se takav vrijednosni sud može pokazati pretjeranim u nedostatku ikakve činjenične osnove (vidi Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije, br. 20981/10, § 43., 17. travnja 2014.), Sud primjećuje da su postojali prethodno objavljeni članci koji izvještavaju o navodnoj povezanosti G.R.-a s CIS-om (vidi stavke 8. i 9. gore). Stoga se ne može reći da je izjava podnositelja zahtjeva - iako nesumnjivo provokativna - bila bez ikakve činjenične osnove ili da je isključivo bila usmjerena na vrijeđanje G.R.-a. 26. Konačno, što se tiče proporcionalnosti sankcije, Sud primjećuje da iznos odštete koji je podnositelju zahtjeva naloženo platiti – 30.000 HRK, što je gotovo 4.000 EUR – nije bio beznačajan.
27. U svjetlu navedenog, Sud zaključuje da se razlozi koje su naveli domaći sudovi ne mogu smatrati dovoljnim opravdanjem za miješanje u pravo podnositelja zahtjeva na slobodu izražavanja. Domaći sudovi stoga nisu uspjeli postići pravednu ravnotežu između suprotstavljenih interesa.
28. Sukladno tome, miješanje na koje se prigovara nije bilo „nužno u demokratskom društvu“ u smislu članka 10. stavka 2. Konvencije. Stoga je u ovom slučaju došlo do kršenja članka 10. Konvencije.
II. DRUGI PRIGOVOR
29. Podnositelj zahtjeva također je prigovorio na temelju članka 6. Konvencije da je postupak bio nepravedan zbog odluka domaćih sudova u vezi sa saslušanjem svjedoka koje je predložio.
30. Uzimajući u obzir činjenice slučaja, podneske stranaka i svoje gore navedene nalaze, Sud smatra da je riješio glavna pravna pitanja koja je predmet pokrenuo te da nema potrebe ispitivati preostale prigovore (vidi Centar za pravne resurse u ime Valentina Câmpeanua protiv Rumunjske [GC], br. 47848/08, § 156, ECHR 2014).
• PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE
31. Podnositelj zahtjeva tražio je 20.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete i 25.100 hrvatskih kuna (HRK - ekvivalentno približno 3.300 EUR) na ime troškova i izdataka nastalih u postupku pred Sudom, koji se sastoje od 40 sati obračunatih po satnici od 500 HRK (približno 70 EUR), plus porez i izdaci.
32. Vlada je osporila ove zahtjeve.
33. Sud dosuđuje podnositelju zahtjeva 8.000 EUR na ime nematerijalne štete, plus sve poreze koji se mogu zaračunati.
34. Nadalje, prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo ako je dokazano da su oni stvarno i nužno nastali te da su razumni u pogledu visine. U ovom slučaju, uzimajući u obzir dokumente koje posjeduje i gore navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 3.300 eura koji pokriva sve troškove, plus sve poreze koji bi mogli biti zaračunati podnositelju zahtjeva.
• IZ TIH RAZLOGA, SUD, JEDNOGLASNO,
1. Proglašava pritužbu prema članku 10. Konvencije dopuštenom;
2. Utvrđuje da je došlo do povrede članka 10. Konvencije;
3. Utvrđuje da nema potrebe ispitivati dopuštenost i osnovanost preostale pritužbe;
4. Utvrđuje
a. da tužena država treba isplatiti podnositelju zahtjeva, u roku od tri mjeseca, sljedeće iznose:
i. 8.000 EUR (osam tisuća eura), plus sve poreze koji se mogu zaračunati, na ime nematerijalne štete;
ii. 3.300 EUR (tri tisuće tristo eura), plus sve poreze koji se mogu zaračunati podnositelju zahtjeva, na ime troškova i izdataka;
b. da se od isteka gore navedena tri mjeseca do namire plaća obična kamata na gore navedene iznose po stopi jednakoj graničnoj kamatnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja zakašnjenja plus tri postotna boda;
5. Odbacuje preostali dio zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravičnu naknadu.
Sastavljeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanom obliku 30. travnja 2026., u skladu s pravilom 77 §§ 2 i 3 Sudskog poslovnika.
Liv Tigerstedt Frédéric Krenc
Zamjenica tajnika predsjednika
Zašto je ovo bio problem objaviti MS medijima ali i ostalima? Kakve se to igre pletu oko nekih ljudi ali i oko Hrvtaske? Koji su planovi i s kojim celjevima?
Zašto su i inače informacije dovele do stanja potpune nezainteresiranosti ljudi za događaje u svakodnevnoj zbilji. Nezainteresiranosti za propitkivanjem uzroka i razloga određenih događaja?
ZAŠTO NIJE BITNA ISTINA?
Malo je onih koji žele znati, koji se žele uopće pozabaviti činjenicom. Stoga nam je globalna informacijska dominacija preuzela svakodnevnu stvarnost te nam tako nameće svoju dominaciju nad stavovima i mišljenjima. Stvarajući javno mnijenje svojim globalno umreženim dominantnim utjecajem.
Nekoć je nacionalna moć svake države bila prije svega diplomacija, vojska i gospodarstvo.
Krajem 20-og stoljeća pojavila se i informacija, ali sad kao najvažniji instrument nacionalne moći.
Kako sam navela, ova dominacija javnim mnijenjem sa poluistinama ili neistinama izaziva rekacije po međumrežju. A kakve su to je čak i tužno čitati. Ali kako godinama pratim sve to jednostavno ne mogu propustiti to ne zabilježiti. Znači, bez imalo provjere o čemu pišu, ljudi čak i iz Njemačke (potpune neznalice kako o problemu tak i o onom stručnom dijelu) pa i okruženja komentiraju. Jednostavno, takve komentare je čak neugodno čitati. Ali tim komentatorima nije ni najmanje neugodno.
I tako je završila medijska manipulacija jednom presudom o kojoj su ljudi komentirali a nisu znali činjenice kao ni kojeg se predmeta tiče i iz koje godine.
Najtragičnije je što se nisu niti potrudili saznati istinu. Svega sam naišla dvoje -troje ljudi koji su komentarili u MS medijima isto što i ja. Nije li to poražavajuće, za sve nas?
Živimo u vremenu nikad viđenih okolnosti, kako u javnom medijskom prostoru tako čak i u znanosti, te je sve manje ili nikako nema mjesta za drugačije mišljnenje. Znači li to da nema više ni istine ali ni znanosti? A gdje toga nema TU CARUJE LAŽ I INVERZIJA u svim mogućim oblicima.
Slučaj Francišković protiv Hrvatske u predmetu iz 2012. pokazao je mnogo više od jedne presude Europskog suda za ljudska prava. Pokazao je koliko se u suvremenom medijskom prostoru činjenice mogu selektivno prikazivati, pojednostavljivati ili potpuno izokrenuti kako bi se kod javnosti proizveo određeni dojam. Sama presuda odnosila se isključivo na pitanje slobode izražavanja i procjenu jesu li hrvatski sudovi pravilno uspostavili ravnotežu između zaštite ugleda i prava na govor.
Ova presuda nije nikakva politička rehabilitacija bilo čijih ideja, pa niti M. F., a niti nije potvrda nečijeg svjetonazora ili djelovanja.
Baš zbog toga zabrinjavajuća je površnost medija ali i čitatelja - komentatora koji su bez ozbiljnog uvida u sadržaj presude stvarali euforiju, ogorčenje ili političke konstrukcije, a da pritom nisu ni pokušali razumjeti pravnu suštinu slučaja.
Ovim se još jednom pokazalo koliko je javni prostor postao izložen manipulaciji emocijama, poluistinama i unaprijed oblikovanim narativima.
Još je opasnije što je velik dio javnosti izgubio potrebu za provjerom činjenica i samostalnim promišljanjem. U vremenu globalne informacijske dominacije informacije više nisu samo sredstvo informiranja nego instrument oblikovanja svijesti, političkih stavova i društvenih reakcija. Kada ljudi prestanu razlikovati činjenice od interpretacija, tada nestaje prostor za istinu, a javni prostor preuzimaju propaganda, inverzija i interesne konstrukcije.
Zato je danas važnije nego ikada ustrajati na potpunim informacijama, kritičkom razmišljanju i odgovornosti medija. Jer društvo koje više ne traži istinu vrlo lako postaje društvo koje prihvaća svaku nametnutu verziju stvarnosti.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared