Uloga Josipa Jurčevića i Gorana Jurišića u rehabilitaciji Dobroslava Parage
Ovaj tekst iniciran je zbog nekoliko objava u protekla tri- četiri mjeseca. Već duže saborski zastupnik Josip Jurčević govori o tzv. rehabilitaciji Dobroslava Parage, a Paragin „ideolog“, Goran Jurišić, iskače kao iz paštete na YT kanalu oko njegovih aktivnosti. 3. veljače objavio je na YT video o dočeku brončanih rukometaša i u naslovu istog napisao kako je „Paraga spasio Hrvatima doček…..“. To je bilo zaista nevjerojatno, no obećano prije par mjeseci izvršavam sada. Ispod videa ostavila sam komentar koji je vrlo brzo obrisan. Sve sami zabranitelji! A ovakva tvrdnja Gorana Jurišića nije samo neutemeljena - ona je simptom šire manipulacije.
U ovom prvom teksta osvrnut ću se na nekoliko neistina koje iznose, kako saborski zastupnik Jurčević tako i „ideolog“ Jurišić. Javnosti se nudi selektivna istina. Dokumenti, sudski postupci i javne izjave koje ne odgovaraju tom narativu jednostavno se prešućuju. Cilj je jasan: stvoriti mit o Paragi kao navodnom domoljubu kojega je “režim” uništio.
A sad najprije o ovom Interliberu 2023., nakon kojeg smo pozvani kolega dr Mislav Vuić i ja na Znanstveni skup u Vukovar. Te večer prije predavanja, 19. 11. 2023., vodili smo rasprave pa tako i jednu koju je vodio prof. Josip Jurčević oko potrebne rehabilitacije „svjedoka vremena“ Dobroslava Parage. Naravno, bila sam informirana o tom predstavljanju knjige te jednog vrlo neprimjerenog, frustiranog, uvredljivog za sve nas i Hrvatsku - izlaganja Parage.
Kroz ovakve aktivnosti, gdje se Paraga pokušava rehabilitirati kao „nepravedno zapostavljenu figuru“, riječ je o planskom stvaranju pozitivnog mita, bez ikakvog ozbiljnog suočavanja s njegovom stvarnom političkom ulogom.
Još prije 2020. sretala sam se s aktivnostima prof. Jurčevića te sam odavno svoj stav izrekla: „…gdje se vi uključite uvijek sve uništite.“ No u ovom slučaju kao i još nekim drugima bilo je vidno da ima osobiti interes te smo ga morali na temelju znanih činjenica demantirati u nakanama kolega Vuić i ja.
Sudski postupci i svjesno širenje neistina
Kako sam bila direktno uključena (na više načina, a na portalu sam do srpnja 2023. i pisala) sa odvjetnikom Milkom Križanovićem u jednom sudskom postupku koji je Paraga vodio zbog teksta objavljenog oko njega i gdje je urednika portala HOP proganjao svojim smicalicama više godina, a zbog kojega je urednik završio i u pritvoru 37 dana i to u vrijeme covida. Od ožujka do početka travnja 2022. a o čemu Jurišić iznosi neistine u svojoj FB objavi. Mogu jasno reći: tvrdnje Gorana Jurišića o “izgubljenom sporu” nisu istinite.
Postupak je završen u korist urednika. Nije bilo zastare, niti „pravne pobjede” Parage. Unatoč tome, javnosti se plasira suprotna verzija događaja. To nije slučajna pogreška. To je svjesna laž.
Goranu Jururišiću - ovdje sam dužna reći - laž je da urednik koristi kraticu HOP za ime portala kako bi „zavarao hrvatske domoljube“. Iza imena portala je udruga hrvatskih obrtnika i poduzetnika (HOP). Osim toga bude li potrebno objaviti ću i telefonski razgovor s Paragom iz ožujku 2022., gdje će se pokazati kakav je to zapravo domoljub!
Naravno, kao i u svim svojim istupima Jurišić ne može a da ne izvrijeđa lažima dr Franju Tuđmana.
O tom postupku ali i pobjedi urednika pisano je i na portalu HOP. Jurišiću je to očito, s namjerom, promaklo.
Kontinuirani napadi na dr Tuđmana i hrvatsku državu
Obzirom da sam obećala već više puta javno kako ću objaviti zapisnik govora, točnije klevetanje, protiv dr Tuđmana i Hrvatske, vrijeme je da to izrečeno od strane Parage pred zastupnicima i senatorima Američkog kongresa u cijelosti objavim te da svi pročitaju. Moje pitanje je samo jedno: Nije li Dobroslav Paraga zaista mrzitelj svega hrvatskog?
O svemu tome je u svojoj knjizi „Kako su rušili Tuđmana“ pisao Zdravko Gavran. Očito je nužno isto prenijeti u narednim nastavcima ovog teksta. Vrijeme je vrlo turbulentno i za Hrvatsku a izdaje i hijene su svuda oko nas.
Nikako se ne smije zaboraviti rušilačka uloga Dobroslava Parage i velika šteta koju je činio pred samo priznanje Republike Hrvatske.
U svim svojim istupima i danas Paraga i njegovi promotori ne propuštaju priliku napasti dr. Franju Tuđmana i temeljne institucije hrvatske države. Posebno je problematično što su takvi napadi bili najintenzivniji upravo u vrijeme kada se vodila ključna diplomatska borba za međunarodno priznanje Hrvatske. Dok su diplomacija, Sveta Stolica i Njemačka radile na priznanju, Paraga je javno govorio o “diktaturi” i “nedemokratskoj Hrvatskoj”, izravno narušavajući međunarodnu poziciju zemlje.
To nije bio opozicijski kriticizam. To je bilo politički neodgovorno djelovanje s ozbiljnim posljedicama.
Tako je Paraga na konferenciji za novinare netom pušten iz zatvora za Vjesnik 19. 12. 1991.izjavio:
“Ovo nije demokratska Hrvatska, ovo je diktatorska Hrvatska. Od EZ i svijeta se traži priznanje Hrvatske i Slovenije, ali i poštovanje ljudskih prava; hoće li Hrvatska biti priznata, ne znam, ali znam da je najveću medvjeđu uslugu Hrvatskoj napravio upravo predsjednik Tuđman”.
Bilo je to “zlatno doba” medijske promidžbe jedinog stranačkog čelnika koji je žestoko kritizirao, napadao i osporavao hrvatsku vlast s predsjednikom dr Tuđmanom na čelu.
Kako je u knjizi napisao Zdravko Gavran, tj. pitao: „Kome je sve trebao Paraga“, evo pitam se i ja?
Dokumenti koji se danas prešućuju
Zdravko Gavran je u svom VI poglavlju knjige „Kako su rušili Tuđmana“ pisao, citiram jedan ulomak:
„Paraga se cijelo vrijeme krajnje neodgovorno razmetao izjavama za koje je mislio da će “paliti” u narodu. Svoj demagoški “program” on je izlagao ovako: “Ne zaboravite da Tuđmanova Hrvatska danas ne samo što je manja od Bakarićeve Hrvatske – ona je čak i manja nego u 16. stoljeću… Izdaja, koja je jedan od glavnih uzroka tome, uvukla se u sam vrh hrvatske vlasti i sjedi u vladi, sjedi u kabinetu predsjednika republike. (…) Želimo prijeći u aktivnu fazu rata i napasti agresora… Mi imamo ratni savjet i u njega smo uključili i odlično obučene stručnjake iz inozemstva… Oni misle da su osvojili Baranju, a uskoro neće imati niti Zemun. (…) Mi ne želimo čekati da Tuđman objavi mobilizaciju u situaciji kada je za njega primirje, a za mene je rat. (…) Mi danas obavljamo svoju dužnost potpuno svjesni da smo vojnici i u tome nas nitko ne može spriječiti. (…) Mi smo se spremni oštro suprotstaviti, i oružano, svakom obliku nasilja koje bi krenulo prema nama iz same Hrvatske, koje bi nas htjelo zaustaviti u našem organiziranju otpora agresoru, pa bilo to i državno nasilje, koje bi proizašlo iz logike da država ima monopol na fizičku, vojnu silu” (“Hrvatska peta kolona”, Danas, 17. rujna 1991.).“
Zdravko Gavran je u knjizi detaljno dokumentirao Paragine izjave i političke poteze. Paragini javni pozivi na “aktivnu fazu rata”, osporavanje državnog monopola sile i najave oružanog otpora vlastima pokazuju političku neodgovornost koja je u ratnim uvjetima bila izuzetno opasna. To su činjenice. One se danas brišu.
Otvoreno pismo bivšeg glavnog tajnika HSP Krešimira Pavelića
U tom dokumentu Paraga se optužuje za političku destrukciju, pokušaj državnog udara, veze s inozemnim krugovima, manipulaciju strankom, ucjene i financijske malverzacije. Bez obzira na to kako tko gleda na te optužbe, jedno je sigurno: one dolaze iz samog vrha njegove stranke. To nisu „neprijatelji izvana“. To su bivši suradnici. I na njih Paraga nikada nije odgovorio. Pročitajte, citiram otvoreno pismo Paragi:
“Gospodine, Paraga, vaša politička destrukcija, antihrvatska djelatnost, pretvaranja Hrvatske stranka prava u privatno poduzeće, klevetanje Hrvatske vojske, policije i istinskih boraca za ostvarenje hrvatske državne nezavisnosti, ne mogu me ostaviti indiferentnim. To više što je moja malenkost suodgovorna za vaš izbor na dužnost predsjednika HSP-a, što mi često spočitavaju mnoghi znanci i prijatelji.
Neću vam pisati o planu napada na Banske dvore, likvidaciji predsjednika Republike Hrvatske, hapšenju Vlade i raspuštanju Sabora, dakle o državnom udaru koji ste trebali izvesti po nalogu određenih krugova iz SAD 1991. Neću vam pisati ni o tome kako ste za taj plan dobili novac preko g. Milana Vukovića od izvjesnog antihrvatskog lobija u Americi koji je sve činio kako bi se u Hrvatskoj izazvala anarhija, bratoubilački rat, u kojem bi pucao Hrvat na Hrvata i tako onemogućilo međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Neću vam pisati o tome kako ste ucjenjivali hrvatske jadnike koji su htjeli doći do oružja kako bi mogli braniti svoja ognjišta, tj. kako ste od njih tražili da se zakunu vama na vjernost kao ‘vrhovnom zapovjedniku’.
Ne, neću pisati ni o tome da je vaša antihrvatska zavjera glavni razlog zbog kojeg sam podnio ostavku na dužnost glavnog tajnika HSP-a i istupanja iz nje u srpnju 1991. Isto tako neću pisati ni o vašem ‘slučajnom susretu’ u Sofiji krajem srpnja 1991. sa starim prijateljem Dobricom Ćosićem, a ni o tome kako ste u svoje vrijeme štrajkali glađu pokušavajući na taj način iznuditi puštanje na slobodu iz zatvora pripadnika tadašnjih četničkih ‘Belih orlova’, koji danas kolju hrvatsku djecu, žene i starce, koji žare i pale po Lijepoj našoj. Također, neću vam pisati o tome kako u Washingtonu Hrvatsku stranku prava drže za ekstremnu, ustašku i fašističku stranku, a predsjednika te iste stranke cijene kao ‘velikog borca za ljudska prava’. Nema smisla pisati vam da ste čovjek bez ikakvih stručnih kvalifikacija, pa ste stoga primorani pretvoriti jednu povijesnu stranku u privatno poduzeće kako biste na račun lakovjernih zarađivali kruh za život. Ne trebam vam pisati o onim pismima koja ste uputili Ujedinjenim narodima, EZ-u, američkom Kongresu, Helsinki Watchu i drugima, u kojima optužujete Hrvatsku vojsku i policiju, kao i hrvatsku aktualnu vlast za ubojstvo Srba na području Gospića.
Da li vam uopće treba pisati kako ste razbili Predsjedništvo Stranke i njezin Središnji odbor u kojem je ostalo od 71 člana samo 23, ili o Predsjedništvu koje se svelo od 15 članova na samo šest ili sedam. O mnogim stvarima neću vam ovaj put pisati jer imam namjeru da na Izvanrednoj konvenciji Stranke, koju navodno pripremate za 16. svibnja ove godine, iznesem mnoge stvari koje će otvoriti oči cjelokupnom članstvu HSP-a da se ne radi o Dobroslavu Paragi kao ‘velikom pravašu’ i ‘borcu za ljudska prava’, nego o čovjeku u službi određenih krugova u SAD, koje su mu dale zadatak da u Hrvatskoj izazove građanski rat, anarhiju i opće nezadovoljstvo u narodu, dijeleći ga na ‘komuniste’ i ‘naj’ Hrvate. Nažalost, kasno sam shvatio ona vaša lažna uvjeravanja kako su predsjednici jednog i drugog HOP-a agenti CIA-e, a njihovo članstvo ‘primitivci sa kojima se lako manipulira’. Isto tako, neću vam pisati o onoj osobi koja je u srpnju 1991. doputovala iz inozemstva, donoseći sa sobom novac kako bi se kupilo nekoliko saborskih zastupnika da pređu u HSP ne bi li tako postala parlamentarnom strankom, što sam sa gnušanjem odbio. Jer pravaš se postaje srcem, a ne novcem.”
Paraga - „ustaša po zadatku”?
“Nema smisla”, nastavlja Pavelić, “navoditi kako sam u vama otkrio politikanta opsjednutog vlašću, koji je spreman upropastiti čitav hrvatski narod kako bi se nje dočepao. Niste vi, g. Paraga, borac za ljudska prava, niti čovjek kojemu je stalo do slobode i demokracije, niti borac za hrvatsku državu. Vi ste USTAŠA PO ZADATKU, a ne po uvjerenju. Imate zadatak da HSP što više ustašuje kako bi se hrvatsku aktualnu vlast optuživalo u inozemstvu za porast fašizma u Hrvatskoj. Kada ta vlast kritizira vašu rabotu, tada iz inozemstva ustaju u zaštitu vaše osobe, jer ste vi ‘veliki demokrat’ i ‘borac za ljudska prava’. U Hrvatskoj morate što više ustašovati, a u Americi se ograđivati od njih. Eto, g. Paraga, vi imate dva obraza koja su svakom spoznatljiva, pa i onima koji vas slijepo slijede jer im nudite Hrvatsku od Sutle do Sandžaka i Boke.
Ne pišem vam ovo otvoreno pismo, g. Paraga, iz navedenih razloga, nego zbog vaših izjava danih na konferenciji za tisak 30. ožujka ove godine, u kojima klevećete g. Antu Kovačevića, dopredsjednika HDS-a, koji je prije nekoliko dana otišao u Beč s nekim oporbenim strankama na pregovore sa ‘četničkim strankama’. Predbacujete mu da je bio član Kluba jugoslavenskih studenata u Beču za vrijeme studija u razdoblju od 1975. do 1981., što ga ‘diskvalificira’ kao pravog Hrvata u odnosu na vaše hrvatstvo. A niste istakli da je taj isti Ante Kovačević zbog hrvatskog rodoljublja osuđen u Doboju na 8,5 godina robije, a vi na četiri godine zbog skupljanja potpisa za puštanje na slobodu političkih zatvorenika u Jugoslaviji, među kojima su se nalazili i mnogi današnji pripadnici Šešeljevih ‘Belih orlova’. Pa tko je pošteniji Hrvat, vi ili g. Ante Kovačević? Predbacujete hrvatskoj oporbi da se usudila otići u Beč na pregovore sa ‘četničkim strankama’, a zaboravljate da je i dr. Ante Pavelić još davne 1936. godine pregovarao sa dr. Milanom Stojadinovićem, s kojim je čak postigao i sporazum o rušenju Jugoslavije. Na toj istoj konferenciji za tisak izjavili ste da ste donijeli odluku kako više nitko tko je bio član Saveza komunista ne može dobiti funkciju u stranki.
Bravo, g. Paraga, kad se ne bi radilo o čistoj demagogiji. Da li to znači da će uskoro biti smijenjen g. Mile Dedaković Jastreb ili recimo Mario Mihaljević, pročelnik za promidžbu, koji je ušao u SK za vrijeme najvećih progona Hrvata nakon 1971., pišući ujedno pjesme o veličini J. B. Tita, sam ih uglazbljujući, kako bi se mogle pjevati prilikom tzv. Dana Republike ili JNA. Da li to znači da će svi oni koji su ušli u SK 1971., kako bi ga iznutra razbili, a već su te iste 1971. bili pohapšeni i osuđeni zbog ‘kontrarevolucionarne djelatnosti’, biti odstranjeni iz HSP-a? Ne znači li to da će pokojni Ante Paradžik biti izbačen iz Stranke posthumno zato što je 1971. kao predsjednik Saveza studenata Hrvatske ušao u SK sa ciljem da pomogne HRVATSKO PROLJEĆE i ostvari hrvatsku državu koju vi nazivate NDH. Nisu li ga prije njegove pogibije neke sitne duše u domovini i inozemstvu zbog toga članstva u SK vrijeđale, ponižavale i klevetale, a danas se, ako imaju savjesti, zbog toga moraju stidjeti. Nije li taj isti Paradžik, kao i mnogi drugi, te iste 1971. uhapšen i osuđen na višegodišnju robiju. O tempora, o mores!
Na kraju vas moram upitati u čemu ste vi bolji i pošteniji Hrvat od g. Ante Kovačevića, Marka Veselice, Ivana Gabelice, Vice Vukojevića, ‘propalih gostioničara’ Krole i Milasa ili hrvatskog Mandele Đure Perice? Vi ste robovali četiri godine zbog traženja ljudskih prava za građane SFRJ, a oni uz to i zbog traženja suverene, samostalne NDH. Dok je hrvatska mladost ginula na bojištu, dok su ‘Beli orlovi’, za koje ste vi štrajkali i glađu u svoje vrijeme, klali po Hrvatskoj, dok su dr. Franjo Tuđman i lideri hrvatske oporbe vodili diplomatske bitke ne bi li se Hrvatsku međunarodno priznalo, dotle ste vi pripremali državni udar kako biste to onemogućili. Ako ove činjenice niste svjesni, tada vam savjetujem da se povučete iz politike i nastavite sa studijem kako biste stekli određenu stručnu kvalifikaciju od koje ćete moći živjeti. U suprotnom, povijest će vas zabilježiti kao jednog paranoika koji se htio mjeriti sa kraljem Tomislavom, Antom Starčevićem, Eugenom Kvaternikom, Franjom Tuđmanom, a možda i Antom Kovačevićem.
Vaše firerovske ambicije nanijele su dosta štete hrvatskoj državi i hrvatskom narodu, ali unatoč tome, Hrvatska je danas međunarodno priznata i uskoro će biti čitava slobodna. Vi možete i dalje klevetati, vrijeđati, ponižavati i pisati pisma Helsinki Watchu protiv Hrvatske vojske i policije, protiv predsjednika Tuđmana ili nekog drugog. Pas laje, a karavana prolazi.
Očekujem vaš javni odgovor sa podastrtim argumentima.“
Nisam nikada vidjela odgovor Parage svom bivšem Glavnom tajniku, ali još ovdje treba i ovo napomenuti:
„Zanimljivo je da je svojedobno za Dobroslava Paragu, kada mu slovenske vlasti koncem 1988. nisu htjele dati putovnicu, intervenirao Dobrica Ćosić, u ime Odbora za obranu slobode misli i izražavanja iz Beograda. Još je zanimljivije da Ćosić Paragi, koji je tada štrajkao glađu, izražavajući mu “moralnu potporu”, poručuje neka prekine štrajk glađu, odnosno:
“Svoje zdravlje čuvajte za teže moralne i građanske kušnje, koje Vas čekaju.”
Nema se što na ovo reći, sve je više nego jasno.
A sad konačno pročitajte tu prijavu točnije govor koji je održao Paraga pred zastupnicima i senatorima Američkog kongresa održan 26. svibnja 1993. u Washingtonu.
Čista međunarodna šteta.
Paraga je nastupom pred američkim Kongresom Hrvatsku prikazao kao autoritarnu, fašistoidnu državu.
Optužio je vlastitu zemlju za etničko čišćenje, represiju i politička ubojstva, bez ikakvih dokaza.
Takav nastup nije bio „borba za ljudska prava”. Bio je to politički udar na međunarodni ugled Hrvatske u ratnim okolnostima. Posljedice su bile realne.
Moja napomena, obzirom da je glavni tajnik propustio (namjerno ili slučajno) jedan bitan detalj. Dobroslav Paraga i Dražen Keleminec su šogori!
PREDSTAVNIČKI DOM KONGRESA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA
Kongresni zapisnik, srijeda, 26. svibanj 1993. godine
POLITIČKA KLIMA U HRVATSKOJ
Kongresmen Traficant: Gospodine predsjedavajući, unosim u zapisnik Kongresa izjavu Dobroslava Parage, zastupnika Hrvatskog parlamenta, u kojoj detaljno iznosi njegova gledišta na sadašnju političku klimu u Hrvatskoj.
Gospodin Paraga je u Washingtonu proteklih nekoliko tjedana(!) izvijestio članove Kongresa o autoritarnim tendencijama vlade predsjednika Franje Tuđmana, koji je pokazao netrpeljivost prema slobodi tiska i slobodi izražavanja u Hrvatskoj.
Za one kongresmene koji nisu bili u mogućnosti susresti se sa gospodinom Paragom tijekom njegova posjeta i nastupa, skrećem pozornost na sljedeću njegovu izjavu za vaše razmatranje:
„U mojoj domovini Hrvatskoj, mnogi su ljudi, mladi i stari, dali svoje živote za nezavisnost, demokraciju, i za bolju budućnost onih koje su ostavili za sobom. Ne smijemo dopustiti da njihovi životi budu izgubljeni uzalud.
Svi mi, osobito oni od nas koji sudjeluju u političkom životu Hrvatske – moramo svakodnevno nastojati oživotvoriti ideale za koje su oni poginuli.
Na slici: Senator Carl Levin - predsjednik senatorskog Odbora oružanih snaga i Paraga.
Stoga, ja danas stojim ovdje pred vama. Moja nakana je razvijanje demokracije u mojoj domovini i suprotstavljanje svima onima koji čine suprotno, bez obzira tko su oni i koliko su visoko u hijerarhiji moći. Kao član Hrvatskog sabora i kao potpredsjednik njegova Odbora za ljudska i manjinska prava, govorim u ime onih čije su građanske slobode ugrožene sadašnjom vlašću Franje Tuđmana.
To uključuje tisak u Hrvatskoj koji je preuzela vladajuća stranka. To uključuje sve istinske oporbene stranke, koje su marginalizirane zaokretom prema jednostranačkoj državi. To uključuje manjine - hrvatske Muslimane, Židove, Albance i Srbe - koje su diskriminirane i progonjene.
Među njima je i narod Bosne i Hercegovine.
Kao predsjednik Hrvatske stranke prava osuđujem brutalnu politiku Franje Tuđmana prema Republici Bosni i Hercegovini. Snage Tuđmanova agenta Mate Bobana, sudjeluju u etničkom čišćenju muslimanskog stanovništva i u podjeli te zemlje.
Ništa ne bi moglo naškoditi budućnosti Hrvatske i te regije u cjelini više od totalitarne filozofije vlasti, kao što su etnička čistoća i jednostranačka vladavina.
Postoje mnoge sličnosti između metoda i politike Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. To je osobito vidljivo u Bosni i Hercegovini. Raspolažemo činjenicama koje dokazuju da su Tuđman i Milošević u mnogim prigodama tajno razgovarali i dogovorili podjelu te zemlje. (gdje su)
Oni su također otvoreno razgovarali o razmjeni stanovništva i teritorija. Njihove žrtve su danas prvenstveno Muslimani, ali i svi oni Hrvati koji se suprotstavljaju Tuđmanovoj i Bobanovoj politici i njihovom proglašenju takozvane „Zajednice Herceg-Bosne".
Mate Boban, Tuđmanov čovjek u Bosni i Hercegovini, likvidirao je brojne Hrvate koji su se protivili podjeli Bosne. Najistaknutiji takav slučaj je ubojstvo vodećih dragovoljaca iz naše stranke u kolovozu prošle godine.
General Blaž Kraljević i osam njegovih pomoćnika, koji su bili pripadnici legitimne vojske Bosne i Hercegovine, izrešetani su iz automatskog oružja na blokadnoj točki od strane Bobanove policije, upravo na isti način na koji je potpredsjednik naše stranke ranije ubijen u Zagrebu.
Naše dragovoljačke jedinice, koje su sve pod zapovjedništvom bosanske vojske, su mješovite jedinice sastavljene od Hrvata, Muslimana, pa čak i nešto Srba.
Sada Tuđman i Boban izazivaju međunarodni sukob sa Armijom Bosne i Hercegovine. To im služi da se odgodi bilo kakva vanjska vojna intervencija protiv Srbije i Srba u Bosni i Hercegovini. Koriste se jedinicama UNPROFOR-a da im pomognu u protjerivanju muslimanskog stanovništva, baš kao što to isto rade Srbi, da bi postigli podjelu Bosne i Hercegovine.
Osim toga, vojnici u postrojbama Bobanovog HVO-a otvorili su brojne kampove za izoliranje i protjerivanje Muslimana.
Predsjednici Tuđman i Milošević imaju simbiotski odnos. Oni pomažu jedan drugome u održavanju na vlasti. Ponekad izravno surađuju.
Mi Hrvati iz Hrvatske stranke prava protivimo se svim vidovima srpske agresije protiv hrvatskog i muslimanskog naroda, kao i Tuđmanovoj politici koja uništava pozitivnu sliku o Hrvatskoj u svjetskoj zajednici i poništava smisao gubitaka koje su Hrvati pretrpjeli u obrani svoje vlastite zemlje.
Unutar Hrvatske, politička ubojstva postala su uobičajena pojava. Predsjednik jednog od najvećih hrvatskih sindikata, Milan Krivokuća, ubijen je na svom kućnom pragu. Isto tako Marina Nuić, potpredsjednica Hrvatske demokratske stranke iz Kraljevice, oteta je u središtu Zagreba i umorena od strane jedne od dobro poznatih Tuđmanovih vojnih jedinica u Slavoniji. Unatoč činjenici da su njihovi ubojice poznati, nitko nije izveden pred sud.
(Moja napomena: u vrijeme ubojstva Krivokuće bila sam mladi djelatnik nakon pripravničkog ispita u Pravnoj službi tadašnjeg ŽTP i znam i oko toga ponešto)
U Hrvatskoj nema demokracije. Ono što Hrvatska ima je zbiljski diktator Franjo Tuđman. On nikada ne raspravlja sa Parlamentom o za državu važnim političkim odlukama o unutarnjoj ili vanjskoj politici. Nema niti nezavisnog sudstva.
Tuđmanova vlast preuzela je i sve medije u Hrvatskoj. Najnoviji brutalni primjer dogodio se prije dva mjeseca kada je Tuđman poslao policijske snage koje su doslovce osvojili prostorije Slobodne Dalmacije, posljednjih nezavisnih novina u Hrvatskoj, istjeravši fizičkom silom više novinara i urednika i zamijenivši ih s ljudima koji će podržavati partijsku liniju.
Tuđmanova je vlada također podnijela kaznene prijave protiv nekoliko istaknutih novinara koji su otvoreno kritizirali Tuđmana i njegovu politiku.
Sada postoji zakon protiv „verbalnog delikta“. Koristi se za kažnjavanje kritiziranja predsjednika. Jedna od optužbi protiv mene u optužnici od siječnja 1992. godine bila je moj verbalni delikt, jer sam kritizirao Tuđmana u jednom intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji, koja je tada još bila nezavisni list.
Tuđman čak dopušta da njegova vlast i stranka ocrnjuju političke protivnike i kritičare zbog njihovog etničkog porijekla.
Najviši dužnosnici vladajuće stranke javno su iznosili rasističke primjedbe o čistoći krvi nekih pojedinaca. Javno su osuđivali profesora Slobodana Langa zbog njegove „židovske krvi“. Pokušali su na temelju krvnog nasljeđa ocrniti Dražena Budišu, mojeg kolegu u Parlamentu i predsjednika jedne druge vodeće oporbene stranke zbog toga što navodno ima nešto „srpske krvi“.
Konačno, najtiražniji dnevnik „Večernji list“, koji je izravno pod kontrolom vladajuće stranke, objavio je pitanje kako mogu imati drskosti da sudjelujem u hrvatskom političkom životu, kada nosim u sebi židovske krvi.
Zakon o državljanstvu daje policiji ovlasti da odlučuje o tome tko će dobiti isprave o hrvatskom državljanstvu, a tko ne. Oni to koriste da odbiju davanje državljanstva Muslimanima i Srbima koji žive u Hrvatskoj. (Moja napomena - neistina)
Koriste ga i da odbiju davanje državljanstva Hrvatima koji zastupaju vlastite ideje. Mojoj supruzi je zamalo uskraćeno hrvatsko državljanstvo. To je još jedno sredstvo u rukama vladajuće stranke za ucjenjivanje pojedinaca i skupina. Htio bih naglasiti da je moja stranka, Hrvatska stranka prava u biti stranka slobode koja štiti ljudska i građanska prava svih hrvatskih građana koji poštuju hrvatske zakone i poredak. To je vrlo jasno iz programa naše stranke.
Prirodno je da sam postao potpredsjednik Odbora za ljudska prava i prava manjina u Hrvatskom saboru. Branio sam ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji još od kraja 1970-ih godina. Prvi put sam zbog toga bio uhićen 1980. godine. Proveo sam četiri godine u zatvorima bivšeg komunističkog režima.
Američki Senat prihvatio je rezoluciju 1989. godine u moju obranu.
Nastavio sam borbu za ljudska prava bez prestanka. Nažalost, i problemi su se nastavili bez prestanka. Slom komunizma donio je kratko razdoblje relativno veće slobode, ali duh jednostranačkog sustava vratio se zajedno sa svojim metodama.
Na neki način nova tiranija brutalnija je nego što je bila stara u njezinim posljednjim danima. Nova se tiranija pokušava uspostaviti i mora se otarasiti sveg slobodnog tiska i stranaka koje su se pojavile 1990.godine.
Filozofija Tuđmanova režima jest jedna stranka koja bi predstavljala cijeli narod, a pod narodom se podrazumijeva etnički čista skupina. To je komunistički totalitarizam bez komunizma. Za to postoji izraz: to je fašizam. (Moja napomena - neistina pa to je njegova ideja, on firer)
Postoji problem novih fašističkih ili polu-fašističkih režima u nekoliko zemalja koji su nedavno napustile komunizam - Srbiji, Hrvatskoj, Rumunjskoj.
Hrvatski narod ne voli fašizam, baš kao što ga nigdje ne vole obični ljudi. No, postoje fašistički pokreti u svim bivšim komunističkim zemljama, uz bok demokratskim strankama kao što je moja stranka koja se bori protiv fašizma.
Neki od tih pokreta imaju posvema nacističku filozofiju. Postoji opasan neonacistički pokret u Rusiji.
Stara komunistička nomenklatura pokušava se zadržati na vlasti kroz novi fašizam.
Sam Tuđman je bio visoko pozicionirani general u starom komunističkom režimu, te je navikao koristiti njegove metode. Milošević je najsavršeniji slučaj nekoga tko je transformirao komunistički režim izravno u fašistički.
Milošević i Tuđman su dva različita oblika istog strašnog problema. Zajedno, oni su izvor 90 posto problema u bivšoj Jugoslaviji. (Moja napomena - bravo, sve jasno!)
Prije više od godinu dana, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Haris Silajdžić rekao je da bi pravo rješenje problema bilo uhićenje Miloševića i Tuđmana. Sve što se otad dogodilo, pokazalo je da je bio u pravu.
Tuđmanova vlast pokušava odvratiti pozornost od svoje autoritarne politike lažno optužujući mene i druge oporbene čelnike u Hrvatskoj. To ide dotle da je pokrenuo dobro financiranu kampanju na Zapadu da diskreditira mene i druge. Raspolažemo činjenicama da je Tuđmanova vlada unajmila dvije PR agencije ovdje u Sjedinjenim Državama samo da ocrne moje ime i da šire laži o meni.
(Moja napomena - dokazi?)
U Hrvatskoj, moj zamjenik, gospodin Ante Paradžik, ubijen je iz zasjede prije dvadeset mjeseci. Izrešetala ga je hrvatska policija na kontrolnom punktu, dok se vozio u mojem automobilu.
Njegovi ubojice danas su još uvijek hrvatski policajci. Niti jedan od njih još uvijek nije proglašen krivim i osuđen zahvaljujući labavoj optužbi.
U manje od dvije godine, 26 članova moje stranke ubijeno je pod sumnjivim okolnostima. Nitko nije proglašen krivim ni u jednom slučaju. Umjesto toga, ti pojedinci su svi bili etiketirani oznakom 'fašisti' od strane Tuđmana i njegovih pomoćnika, čime je opravdana njihova smrt.
Do sada su već bila tri pokušaja atentata uperena protiv mene. Imamo dokaze koji kazuju da su svi bili u suradnji s hrvatskom vlašću. Nitko za to nije proglašen odgovornim.
Umjesto da se ti ljudi izvedu pred sud, sudi se meni. Vraćam se u Hrvatsku na suđenje 1. lipnja, po istoj optužbi sa kakvom sam već bio suočen prije godinu i pol dana - zbog navodnog pokušaja rušenja Tuđmanove vlasti.
Tada je Vrhovni sud Hrvatske odbacio optužbu. Ali, nakon takve odluke, predsjednik Tuđman je smijenio predsjednika Vrhovnog suda. Sada se ponovno protiv mene podižu iste optužbe - ali na Vojnom sudu. (Moja napomena - kad je to Hrvatska imala vojni sud za Paragu?)
Nema više predsjednika Vrhovnog suda da me zaštiti. Vojni sud neće biti najbolje mjesto za pravedno suđenje. No, moram se vratiti da obranim svoj ugled, svoje prijatelje i svoju domovinu.
I drugi iz moje stranke također su optuženi u tom procesu. Neću ih napustiti. Pozivam vas, slobodne ljude i slobodni tisak u Americi, ne ostavljajte mene i ljude u Hrvatskoj koji se još bore za slobodu.
U ime svih nas čiji su životi i sloboda u pitanju, želio bih zahvaliti svim američkim kongresmenima koji su jučer poslali službeno pismo predsjedniku Clintonu, tražeći od njega da izvrši pritisak na predsjednika Tuđmana da omogući slobodu medija i slobodne izbore.
Hrvatski narod, čiji sam izabrani predstavnik, iskreno cijeni sve njihove napore, sadašnje i buduće, da pomognu Hrvatskoj da postane demokratsko i pravedno društvo kakvo ona želi biti.
Hvala!“ (kraj govora D. Parage)
Izvori:
https://www.youtube.com/watch?v=IgOLx-DqG74 (Interliber, 12. 11. 2023.)
https://youtu.be/gAY_BMjCKA4?si=9IpBL0xcP7NOkROJ (Goran Jurišić, 03. 02. 2026.)
https://www.hop.com.hr/2022/04/11/dobroslav-paraga-izgubio-na-sudu-od-naseg-urednika-u-povijesnoj-presudi-suca-bertalanica/
https://hrvatskonebo.org/2020/08/14/kako-su-rusili-tudmana-zdravko-gavran-kome-je-sve-trebao-paraga/
https://poskok.info/nesudeni-poglavnik-izdajnik-i-patoloski-mrzitelj-dobroslav-paraga/ (2018.)
www.hrvatsko-pravo.hr
A za kraj ovog prvog teksta pročitajte izjavu čovjeka čije se mišljenje cijenilo, legendarni Daidža, Nijaz Baltak, citiram:
O čovjeku kojemu su puna usta “izdaje Hrvatske” i “NDH” legendarni Daidža, pravim imenom Nijaz Batlak, iznio je sljedeće:
“Paraga smeta i ovoj državi, i Stranci prava, i ljudima koje je oko sebe okupio lažnim obećanjima. Profanirao je stranku prava. Dobro ga znam iz Amerike, ne može on meni podvaljivati. Bio je pola godine sa mnom u Washingtonu i cijelo vrijeme nalazio se samo sa Srbima i ponekim Židovima, a nikad s hrvatskom emigracijom! Mnogo toga što priča, čiste su floskule. Samo se čudim zašto netko ne objavi sve biografske podatke o Dobroslavu Paragi u vezi s njegovim djelovanjem u Americi, pa
bi taj junak brzo spustio jedra”
(vidi interview s Daidžom u Globusu od 29. svibnja 1992.).
Danas je ova rehabilitacija opasna ali i nepotrebna.
Pokušaj rehabilitacije Dobroslava Parage nije pitanje osobne simpatije. To je pitanje odnosa prema povijesnoj istini. Relativizacija njegove političke uloge znači relativizaciju razdoblja u kojem se odlučivala sudbina države. Mitovi ne jačaju društvo. Oni ga slabe. Hrvatska ne treba lažne heroje. Treba istinu - koliko god bila i neugodna.
Nastavlja se…..
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared