Jučerašnje (13. 10. 2026.) upozorenje predsjednika Trumpa Hutima navelo me je na malo istraživanje o Hutima. Već duže me intrigiraju, tu i tam ponešto napišem no treba im malo posvetiti pozornosti. Ipak treba znati malo više o njima.
Predsjednik Trump je rekao:
„Huti se ponašaju vrlo loše. Mislio sam da su prošle godine naučili lekciju, kada smo ih nemilosrdno bombardirali i, na NJIHOV ZAHTJEV, prestali s tim. Dugo su šutjeli, ali sada su se ponovo pojavili, vjerojatno po naređenju Irana. Zemlju koja ne funkcionira, bez mornarice, bez zračnih snaga, s najgorim gospodarstvom na svijetu s inflacijom od 301 %, i napadaju Saudijsku Arabiju na vrlo podmukao način, pokušavajući ciljano podići cijene nafte, vjerojatno još prije američkih izbora i TO NIJE FER. Ja se ne natječem na izborima, već sam pobijedio, I TO U UVJERLJIVOJ POBJEDI, ali bit ću tu nakon izbora i nikada neću zaboraviti. Predsjednik DONALD J. TRUMP.“
2. listopada 2026. (Reuters) pakistanski ministar vanjskih poslova Ishaq Dar rekao je da je Iran predložio politički angažman jemenskih Hutija nakon napada te skupine, ideju o kojoj će odbor obrambenog pakta iz Meke raspravljati na hitnom sastanku u Rijadu sljedeći tjedan.
Prijedlog dolazi u trenutku kada se Saudijska Arabija, koja je optužila Hute za napade na dva najsvetija grada islama, suočava s eskalacijom napada .
Ishaq Dar je rekao da se Iran distancirao od Huta i iračkih milicija te da predsjednik Masoud Pezeshkian i ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi žele da se stvar završi. Rekao je da je također informirao Teheran o obrambenom paktu i kako će ga Pakistan poštovati.
„Ne postoji pisana, čvrsta ponuda. To je razgovori i razmišljanje između dva ministra vanjskih poslova“, rekao je Dar, opisujući politički pristup kao prijedlog dan u dobroj vjeri. Raspravljalo bi se o njemu kao o alternativi „kinetičkoj akciji“.
A što je istina, može li se donje?
Trenutno dostupni dokazi još ne pokazuju da je Teheran donio takvu odluku. Najpreciznije je reći da se pojavljuju znakovi „političkog distanciranja i pokušaja posredovanja“, dok istodobno postoje pokazatelji da vojno-sigurnosne veze nisu nužno prekinute.
Saudijska Arabija, Turska i Pakistan potpisali su 7. kolovoza Sporazum o zajedničkoj obrani u Meki, obvezavši se da će oružani napad na bilo kojeg od njih tretirati kao napad na sve tri. Njihovi vojni zapovjednici sastali su se u Rijadu 25. rujna i osudili napade Huta.
Pakistanska vojska je u petak u izjavi izjavila da su njezini najviši zapovjednici oštro osudili napade Huta na Saudijsku Arabiju, izrazivši solidarnost s kraljevstvom i predanost sigurnosti islamskih svetih mjesta.
Dar je također rekao da ne bi trebalo biti nikakve naknade ili troškova za prelazak Hormuškog tjesnaca. Blokirani tjesnac postao je središnji adut u nastojanjima da se okonča gotovo sedmomjesečni sukob između SAD-a i Irana .
Saudijska Arabija doista priprema moguću veću ofenzivu protiv Huta. Reuters se poziva na šest regionalnih i zapadnih dužnosnika/diplomata. Razmatra se uža operacija duž obale radi vraćanja kontrole nad Bab el-Mandebom i šira operacija na više frontova. U široj varijanti moglo bi sudjelovati više od 100.000 jemenskih boraca, uz saudijsku zračnu potporu i nadzor. Operacija se prema tim izvorima očekuje u narednim tjednima, ali odluke i planovi još se mogu promijeniti.
Institut za proučavanje rata (ISW) i Projekt kritičnih prijetnji (CTP) pri Američkom institutu za poduzetništvo objavljuju ažuriranja od ponedjeljka do petka kako bi pružili analizu rata s Iranom i šireg Bliskog istoka. Ažuriranja radnim danima pokrivaju događaje iz proteklih 24 sata, dok su ažuriranja vikendom skraćena i pokrivaju sukob Hutija i Saudijske Arabije te glavne događaje povezane s ratom s Iranom.
https://understandingwar.org/research/middle-east/iran-update-october-2-2026/?utm_source=chatgpt.com
Ključni zaključci:
- Saudijska Arabija se priprema podržati ofenzivu jemenske vlade s ciljem ponovnog osvajanja teritorija na južnoj obalnoj ravnici Crvenog mora od Hutija. Jemenske vladine imaju kapacitet uspješno izvesti takvu ofenzivu, pod pretpostavkom da su ciljevi ograničeni.
- Saudijski saveznici Pakistan i Turska pružaju obrambenu i ofenzivnu vojnu podršku Saudijskoj Arabiji i jemenskoj vladi. Pakistanska i turska vojna podrška Saudijskoj Arabiji odražava sve veću vojnu suradnju između triju zemalja u okviru "Meka pakta", sporazuma o međusobnoj obrani koji su zemlje potpisale 7. kolovoza.
- Saudijske i jemenske snage savezničke s vladom pokušavaju poremetiti napredak Huta u jugozapadnom Jemenu provođenjem zračnih napada usmjerenih na položaje Huta na prvoj crti fronta, pojačanja, opskrbne centre te zapovjedništvo i kontrolu (C2).
- Iračke milicije Kataib Sayyid al Shuhada i Harakat Ansar Allah al Awfiya, koje podržava Iran, 1. listopada su objavile svoju predanost šijitskom sporazumu o koordinaciji razoružanja. Sporazum će vjerojatno omogućiti milicijama da zadrže pristup svom oružju, što ne bi ispunilo američke zahtjeve u vezi s razoružanjem milicija.
Potvrđen je i velik dio priče o vanjskoj pomoći Saudijcima. Pakistan je prema Reutersovim izvorima poslao četiri teretna zrakoplova u Aden s protuzračnom opremom, lakim topništvom, dronovima i protudronskim sustavima; pakistanski savjetnici rade sa saudijskim kolegama. Reutersovi izvori također navode 30.000–40.000 pakistanskih vojnika u Saudijskoj Arabiji, prvenstveno za obranu granice te obranu od projektila i dronova, ne kao snage koje su već poslane u Jemen.
Ministar vanjskih poslova Turske Hakan Fidan, javno je rekao da Saudijska Arabija može imati vojne i tehničke potrebe te da ih je Turska spremna pomoći zadovoljiti.
Francuska je također najavila slanje vojnika, radara i obrambenih sustava radi zaštite Yanbua.
Dakle, dio teksta koji opisuje „ozbiljno saudijsko pripremanje za moguću ofenzivu“ nije izmišljena konstrukcija. Ima vrlo solidnu podlogu.
Zašto bi se Iran „distancirao“ od Huta? Zašto bi to uopće napravio?
Postoji racionalan strateški razlog.
Ako Saudijci pokrenu operaciju s desecima tisuća jemenskih vojnika, saudijskim zrakoplovstvom, američkim obavještajnim podacima te pakistanskom, turskom i europskom obrambenom pomoći, Huti bi se našli pod znatno većim pritiskom nego sada.
A fragmentiranost i kvaliteta anti-hutskih jemenskih snaga jednu su od glavnih nepoznanica uspjeha takve operacije.
Iran zato može imati interes postići dogovor „prije“ takve operacije.
Ali postoji i drugi motiv. Teheran možda pokušava smanjiti vlastitu izloženost širem regionalnom sukobu. Političko „distanciranje“ omogućuje mu poruku Rijadu:
„Huti nisu Iran, razgovarajte izravno s njima.“
To Iranu omogućava da pokuša izbjeći odgovornost za svaki napad Huta bez nužnog potpunog raskida odnosa.
Međutim, postoji i ozbiljna kontradikcija
Samo dan prije Darove izjave Reuters je izvijestio da su iranski saveznici u Jemenu, Iraku i Libanonu dobili upute da budu spremni za koordinirano djelovanje u slučaju ponovne velike eskalacije između Irana i SAD-a
To može izgledati kontradiktorno, ali zapravo odgovara poznatoj logici proxy odnosa. Politička autonomija i poricanje izravne odgovornosti mogu postojati paralelno s materijalnom ili strateškom suradnjom.
Može li Iran stvarno pustiti Hute? Vrlo teško, a i nema valjanih dokaza za potpuni raskid s Hutima.
Samo ako se pojave vjerodostojni izvještaji o prekidu iranskih isporuka komponenti za projektile/dronove, povlačenju iranskih savjetnika ili obavještajne potpore, tada bi se moglo govoriti o „stvarnom strateškom napuštanju“ Huta, a ne samo diplomatskom distanciranju.
Pokušava li Iran pregovorima „spasiti Hute” je sasvim moguće. Ali za to nema valjanih dokaza.
Moguće je da Teheran pokušava istodobno „sačuvati Hute kao političko-vojnu silu, spriječiti saudijsku ofenzivu i smanjiti vlastitu odgovornost za njihove napade“.
To može objasniti zašto se „distancira“, ali ne traži njihovu kapitulaciju nego političke pregovore.
No to sve i dalje nije potvrđena činjenica. Stoga slijede zanimljivi događaji.
U tijeku istraživanja naletjela sam na komentar Rachid Brothera na X-u (TWITTER).
Citiram ga:
„Saudijska Arabija uči skupocjenu lekciju: Ideologija nije zamjena za strategiju.
Rijad je odbio normalizaciju odnosa s Izraelom, stavljajući ideološka razmatranja ispred strateških interesa.
Umjesto toga, okrenuo se Turskoj i Pakistanu za obranu. Impresivni potpisi, impresivne ceremonije, impresivna obećanja. Ali kakva je korist od obrambenog pakta ako ne može zaštititi vas kada počnu letjeti projektili?
U međuvremenu, odnosi s Washingtonom su se ohladili, dok je Trump nastavio poticati normalizaciju.
Sada, Houthi napadaju saudijske ciljeve, a Rijad otkriva da savezi na papiru ne zaustavljaju projektile u zraku.
Jesu li zaboravili Sadama Huseina?
Tijekom prvog zaljevskog rata, Saddam je ispaljivao rakete na Saudijsku Arabiju. Bez američke intervencije, Kuvajt bi mogao biti samo uvod. Saddamova apetita je sigurno bio veći.
Amerika je tada pomogla zaštititi Saudijsku Arabiju. Međutim, desetljećima kasnije, Rijad se još uvijek bori da razluči između svojih ideoloških neprijatelja i stvarnih sigurnosnih prijetnji.
Izrael nije neprijatelj Saudijske Arabije. Iran i njegovi posrednici predstavljaju puno izravniju prijetnju saudijskoj sigurnosti.
Zamislite da je Rijad umjesto toga investirao u strateški savez s Izraelom i Amerikom, umjesto da nastoji ostvariti regionalne obrambene aranžmane neizvjesne vrijednosti.
Izrael ima vojne sposobnosti, obavještajne podatke, tehnologiju i dokazan kapacitet za suočavanje sa zajedničkim prijetnjama.
Ali ideologija i dalje stoji na putu.
Saudijska Arabija radije rukuje s nepouzdanim partnerima nego s Izraelom.
I to je tragedija dopuštanja ideologiji da zasljepljuje stratešku prosudbu.
Ne možete braniti svoju zemlju ideološkim sloganima. I ne možete presresti projektile diplomatskim rukovanjem.“
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared