Kad dobijete svjedočanstvo poznate osobe a i sami ste nedugo prošli tragediju odlaska voljenog djeteta, u potpunosti razumijete događaje koji su se ove dane događali u KBC
Rebro ali i na Gradskom groblju Mirogoj. Ujedno, ovo je i savjet svima. Vodite brigu o svojim bližnjima u bolnicama. Ništa nije dobro. Gore je nego li ikada. Kaže moja prijateljica:
„Siroti moj tata da sam ga barem iščupala nakon 3 dana, ko bi si to mislio!“
Nakon što je pregledala svu dokumentaciju te se konsultirala s više stručnih ljudi, liječnika, uputila je prigovor inspekciji, točnije Samostalnm sektoru za inspekcije u zdravstvu na javno dostupan
mail Andreje Devčić:
Poštovana,
Tražim inspekcijski nadzor rada u Odjelu interne medicine s pojačanom intenzivnom skrbi na Rebru. Moj je otac, koji je na njemu preminuo 9. 2. primljen na hitnu dana 18. 1. zbog poteškoća s disanjem uzrokovanim krivim antibiotikom-klavocinom radi prethodno dijagnosticirane upale pluća te je hodao, iako otežano, ali je hodao. No 24h kasnije premješten je na Odjel interne medicine i stavljen u pelene s kateterom te su krenule različite biopsije, pretrage kojima nikad nije bilo kraja. Zbog njih je moj otac bio sav u podljevima, sam je rekao da mu je jedan dan čak šikljala krv i da mu je desna noga postala drvena. Premda po recentnim nalazima obiteljske liječnice nije imao infiltrativnog zasjenjenja unutar plućnog parenhima te nikakve parazite koji bi se dali iščitati iz dotadašnjih nalaza, u otpusnom pismu Rebra se navodi da je imao metastatski adenokarcinom pluća s više vrsta parazita. Moj otac nije dolazio u kontakt nikad ni s ovcama, svinjama, nije imao mačke ni pse, niti je jeo zaraženo meso ili povrće nego je dobijao termički obrađenu pažljivo odabranu prehranu. Bio je sportaš, 40 godina se bavio kuglanjem, nepušač i u bolnici smo tražili i on i ja nekoliko puta fizioterapeuta upravo iz razloga da se povrati na noge, a ne pretvori u invalida pogotovo umre. Sama sam ga uspjela postaviti na noge 25. 1., dakle 7 dana nakon njegova dolaska u bolnicu, sam se ustao s kreveta i sam je stajao na nogama i pomalo hodao. Dakle, on je tamo bio zapušten i ostavljen da mu posve atrofiraju mišići.
Često sam dolazila u bolnicu, samo 4 puta uspjela sam doći do neke doktorice vrlo kratko i to svaki puta druge koja je imala drugačiju dijagnozu. odnosno dobijala sam izjave da još traju pretrage. Nejasno je kako je moj otac uopće „liječen" ako nije imao decidiranu dijagnozu nego gomilu sumnji na nešto. Zar ne bi terapija trebala biti ciljana???. Nakon prvih 7 dana tijekom kojih je normalno govorio, narednih je dana te kasnije često otežano govorio kao da je pod nekim jakim lijekovima za koje do danas ne znam koji su bili. Kao nagrađivana novinarka baveći se upravo temom karcinoma ni jedan onkolog, posebice dr. Eljuga s kojim sam često surađivala, nije mi rekao da rak može nastati u 10 dana i da u 10 dana čovjek od njega može umrijeti. Vrlo čudno.
Moj je otac u ustanovu Rebro došao da se izliječi, a ne da umre u manje od 2 tjedna. Što se to tamo događa i zašto se tako tretiraju pacijenti u visokim godinama koji kao i svi mnogo mlađi plaćaju dopunsko zdravstveno osguranje? Nije li prvo pravilo svakog liječnika prema Hipokratovoj zakletvi raditi na korist bolesnika, do no harm (ČINI, NE ŠKODI)?
S poštovanjem,
Nakon ovog tragičnog gubitka oca uslijedilo je novo prestrašno i najnovije iskustvo na Gradskom groblju Miroševac. Na krematoriju. Evo kratkog svjedočanstva upućenom putem maila kao prigovor:
To
Poštovani,
Zanima me čija je ideja da se pokojnika više ne može dostojanstveno ni obući prije nego ide na kremiranje, nego ga se obuče ko zadnju sirotinju u nekakav talar koji se ujedno plaća i neke platnene šlape i još k tome pokojnika se obmota pvc vrećom i stavi u drveni sanduk. Ako već neko od 1. 4. 2024. je to sproveo u ime ekologije, onda o istoj ne zna ništa, jer mi koji se bavimo ekologijom više od 20 godina znamo da je pvc vreća, dakle plastika, puna mikroplastike, pa tu uopće nema ni riječi o nekakvoj ekologiji. Sramotno. Kvazi ekologija je preča od dostojanstva pokojnika.
Pozdrav,
Dragi ljudi, podijelite ovo svjedočanstvo, sramotu i postupanje iz bolnice Rebro ali i sa Gradskih groblja i novih „ekoloških pravila“. Ima li kraja svemu ovome? Ima, još kako.
Nek pokojni gospodin bude u vječnom miru a moja prijateljica ublaži svoju tugu ovom stvarnom istinom za koju se obje nadamo kako će pomoći drugima i kako će opreznije i velikom brigom pratiti što to rade u bolnicama i jeli moguće da stari ljudi više nemaju pravo na život, brigu? I ovdje jedna napomena, gospodin nije bio vaxan. Ima li i to kakve veze?
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL: