Dobij jutros mail i krenu uspomene na drage ljude još iz 2020.
Bila sam u dilemi objaviti ili ne! Ipak prezime i grad ne. No zašto ne objaviti tekst,
lijepih stvari je ionako malo. Uglavnom oko nas čudni, frustrirani ljudi i puno zloće.
Hvala mojim nepoznatim a poznatim dragim ljudima, ovoj velikoj obitelji, od srca hvala.
Kako ne biti ponosan nakon ovako nečega? I kako i suze zadržati? Nikako.
"Draga gospođo Šebalj,
Vi znate tko sam ja, tko smo mi, još od 2020. godine.
Nikad se osobno nismo upoznali, Vi i moja obitelj, a nas je šestero.
Imamo četvero djece Bogu hvala, sad su već i veliki.
I Vama zahvaljujemo što smo svi na okupu, živi i zdravi.
Bilo je to sad već davno, ožujak 2020., kad smo čitali vaše Otvoreno pismo našim biskupima.
Tad smo prvi puta čuli za vas. I da, spasili ste nas sve, čak i naše šire obitelji i prijatelje.
Čuli smo se više puta kroz protekle godine. I tad ste nam bili od pomoći oko djece. To se ne zaboravlja.
Čitamo proteklo vrijeme, naročito ovo ljeto, stalno ste pod napadima raznoraznih ljudi.
Ako želite možete objaviti ime moje supruge i mene, mi se ne bojimo. Vi odlučite.
No želimo vam se javno zahvaliti.
Ne zanima me, nas, tko se ljuti ili će se tek ljutiti na mene, nas, što ovo govorim, pišem.
Hvala vam za nešto mnogo dublje što drugi ne vide.
Hvala vam što se svako jutro budite u vašim godinama a znamo kako radite do kasno
u noć i nosite teret koji većina ljudi nikada ne bi mogla podnijeti.
Hvala vam na propuštenim obrocima, porodičnim trenucima, besanim noćima, putovanjima, beskrajnim pritiscima i teretu služenja našem narodu.
Hvala vam što ste se vratili svaki put kad su vas pokušali uništiti, čak i najbliži oko vas.
Hvala vam što ste izdržali smrt kćerke Sande, napade, laži, vrijeđanja, izdaju i pritisak koji bi većinu ljudi slomili zauvijek.
Hvala vam što ste se odrekli udobnosti, privatnosti, mira i života koji ste imali da bi se borili za naše ljude, kako to vi kažete.
Niste morala učiniti ništa od svega ovoga.
Imali ste svoj lijep život, uspjeh i slobodu. Mogla ste otići.
Umjesto toga, izabrali ste žrtvu. Još kakvu.
Izabrala ste odgovornost. Izabrala ste naš narod i Hrvatsku.
Hvala vam za sve što ste nosila a što mnogi nisu ni mogli vidjeti.
Hvala vam za svako jutro što ste izabrali našu državu i ljude umjesto sebe.
Volimo vas. Cijenimo vas. I zahvaljujemo vam se za sve.
Bog Vas blagoslovio i uvijek čuvao.
Neka Vam Bog nastavi davati snage da nosite ono što svi mi ne možemo.
Vaši zauvijek Marija, Antun, Ivona, Marko, Tea i Josip."
Hvala Vam ljudi, hvala! Idemo dalje uz Božju pomoć!
Kako reče veliki Voltair: „Laž je rijetko kada skromna. Korov raste bujno.“
A Hrvatska puna korova! Nema odustajanja, nikad.
Mogu mi lomiti krila ja ću i dalje letjeti srcem!
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared