Badnjak je. Badnji dan, Badnja večer ili Badnjak o kojem mnogi pišu. Pamtim ga kao dijete kad se kitio bor u čemu smo uživali. Kuća puna smijeha pa i nezgoda. Nekadašnje kuglice su bile nježne, krhke, lako lomljive. Čuvam ih još nekoliko „živih“, od mojih roditelja.
Pišu i mnogi mediji o Badnjaku.
Badnji dan, Badnja večer ili Badnjak je naziv za dan koji dolazi uoči Božića. Prema tradiciji na Badnji dan mnogi vjernici poste, iako nisu obavezni postiti prema naputcima Katoličke crkve. Pogotovo ove godine, kada je Badnjak u nedjelju, vjernici ni me smiju postiti, kažu katolički svećenici, budući da je svaka nedjelja dan kada bi vjernici trebali slaviti.
Badnje jutro u mnogim je obiteljima užurbano jutro gdje se odvijaju posljednje pripreme za Božić, dok je predvečereje rezervirano za svečano ukrašavanje doma i bora kako bi se dočekao Božić.
Badnjak je također i ime za drvo koje su vjernici tradicionalno palili u svom ognjištu na Badnji dan. Također, ime Badnjaka povezuje se s riječi "bdjeti", što znači čekati Isusovo rođenje.
Prema Badnjaku su se ukućani odnosili kao prema živome biću, često se panj posipavao pšenicom, zalijevalo vinom, davalo bi mu se ostatke hrane. Jednom zapaljen panj bi trebao po vjerovanjima sporo tinjati do Sveta tri kralja i donijeti obitelji obilje sreće i radosti. Vjerovalo se kako se vatra na panju ne smije ugasiti jer to simbolizira nesreću.
Danas rijetko tko slavi Badnjak na stari, tradicionalan način. Mnogi Badnjak danas povezuju s Božićnim drvcem i njegovim ukrašavanjem. Tradicionalno, drvca se ukrašavaju na Badnju večer, 24. prosinca, a iznosi se van na blagdan Sveta tri kralja, 6. siječnja, kada se obilježava i kraj božićnih blagdana. Božićno drvce ima dugu povijest u raznim kulturama svijeta te je upravo ono simbol Božića i blagdana.
U sjevernoj Europi i Njemačkoj tradicija ukrašavanja stabala dolazi iz poganskih vremena kada su stabla bila simboli za plodnost prirode. Običaj se povezuje sa zimskim solsticijem koji započinje oko 21. prosinca i smatra se danom kada se sunce ponovno rodilo. Ukrašavanje stabala, danas najčešće jele ili bora, postaje i kršćanski običaj nakon što je Crkva 25. prosinca odredila kao dan Kristova rođenja.
Tako i u današnje vrijeme na Badnjak mnogi od nas u svoje domove unose zimzeleno stablo koje ukrašavaju kuglicama, slasticama, lampicama, raznobojnim svjetiljkama.
Hrvatski tradicionalni običaji
Na Badnjak postoje brojni običaji, kojima je svrha želja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem.
Badnjak je dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu Misu. Nekad su se na današnji dan palile vatre, kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog solsticija, a kako pojam dolazi od staroslavenske riječi "b'deti", što znači 'bdjeti', 'biti budan', 'čekati', tu je i riječ "badnjak", badnje drvo ili panj, što se na Badnju večer uz poseban obred unosi u kuću i stavlja na ognjište da gori.
Hrvatski Badnjak i stari običaji predbožićne noći najčešće su uzimanje triju ovećih panjeva, rasprostiranje slame, izrada i postavljanje jaslica te paljenje svijeća. Nezaobilazna je i pšenica koja na Badnju večer zauzima svoje mjesto, ovisno o običajima, ali ipak najčešće na stolu. Tradicionalno se u mnogim hrvatskim krajevima, u sredinu posudice u kojoj je pšenica, stavljala jedna svijeća, a pšenica bi se zavezala vrpcom boja naše trobojnice. Svijeća je znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.
Unošenje panja/badnjaka, ne znamo u kojim se razmjerima do danas održao u pojedinim krajevima, no prema pučkim kazivačima tog običaja, uvijek je to bio znak nade da će se i u tom činu možda uspjeti odobrovoljiti one koji nam kroje životnu sudbinu i nakaniti ih usmjerenju boljitku za sve koji pribivaju paljenju panja, klade, oveće glavnje ili čega drvenog, u čast rođenja Kristova, dolazećeg Božića.
Slama se kao znak Božića održala znatno duže, čak se i u urbanim sredinama vraća, tako da se sve češće rasprostire ispod božićnog drvca.
Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, nekad davno, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i razgovarali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu, već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici.
Sve do kraja 19. stoljeća, u Hrvatskoj se nije običavalo kititi drvce. Stablo se nekad kitilo jabukama, božićnicama, narančama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera umotanih u šarene papire ili staklene figure ako ih je tko imao. Stavljani su i papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. I kod unosa božićnog drvca nekad se pazilo da to bude u popodnevnim satima, pred sumrak, i da tek tada počne kićenje.
Nažalost, komercijalizacijom uoči Božića, kao da je nestala radost samog iščekivanja. No, ono što svakako veseli jest da se običaji unutar naših domova nisu promijenili – pa ćemo na izvanjski sjaj malo i zažmiriti, barem danas, na Badnjak.
I dok se u kontinentalnom dijelu naše zemlje kiti jela ili bor, zanimljiv je običaj koji je i danas zadržan u primorskim krajevima. Djeca su kuću ukrašavala grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode.
Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce, izravno su podsjećanje na događaj koji se proslavlja: noć Isusova rođenja. Nekad su se jaslice, izrađivane od gipsa, gline ili drveta, nalazile samo u crkvama. Prema nekim zapisima, prve jaslice u prirodnoj veličini napravio je sveti Franjo još 1223. godine. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. stoljeća.
Na Badnji dan do zvuka večernjih zvona trebalo je završiti sve poslove u kući te pripremiti kolače i jelo. Dok se za Badnjak postilo, na Božić se i u najsiromašnijem domu našao barem komadić mesa, a bilo je i slatkog peciva. Od Badnjaka do Sveta tri kralja na stolu je stajao božićni kolač – božićnjak, nekad i više njih.
Badnja je večer i večer kad se prisjećamo mnogih dana, uspomena, a povezujemo ih s radosti dolaska Božića, odlaska na polnoćku i doživljajem svete noći.
August Đarmati (srijemski hrvatski pjesnik) nadahnuto je ispisao svoje stihove koje bi mnogi od nas potpisali:
Ove noći, noći svete,
Kad zaplamte srca žarom,
Postati ću opet dijete
U očinskom domu starom.
Izvori:
https://laudato.hr/Novosti/Hrvatska/Hrvatski-Badnjak.aspx
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL: