4. kolovoza, dan uoči Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 31. obljetnice VRO OLUJA Grad, Zagreb je bio „oslobođen“ svih mogućih zastava kako na glavnom trgu, Jelačić placu, tako i na svim drugim gradskim institucijama pa i samoj zgradi na Radićevom trgu ali i svih glavnih ulica u Gradu Zagrebu. Zašto se to događa i zašto Možemo sa gradonačelnikom Tomaševićem ustraje na takvom ponašanju i podcjenjivanju kako samog Dana pobjede …. tako i naše zdrave pameti?
Zaista na Trgu bana Josipa Jelačića uoči Dana pobjede …. nije bilo niti jedne hrvatske zastave. Fotografija s trga to govori oko 12 sati. Još je na jednom jarbolu visjela zastava Međunarodne smotre folklora. Sve je isto bilo i u 18,30 sati.
Navečer oko 23 sata trg je i dalje bio bez službenih hrvatskih zastava. Činjenica je da su članovi HDZ Grada Zagreba sami donijeli i postavili zastave oko spomenika Bana Jelačića, na stup za oglase te kućice pokraj štandova za cvijeće.
Kad je sve završilo u medijima iz Možemo su poručili da je riječ o laži te naveli da je na sjevernim jarbolima istočno od kipa bana Jelačića stalno postavljena zastava Republike Hrvatske zajedno sa zastavama Grada Zagreba i Europske unije.
Tako su poručili slijedeće, vrlo drsko:
„Kad bi imalo poznavali Trg bana Jelačića, onda bi znali da je na sjevernim jarbolima istočno od kipa bana Jelačića u stalnom postavu uvijek i neprestano postavljena velika zastava Republike Hrvatske kao i zastave Grada Zagreba i Europske unije.“
Ali Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja nije dio tog „stalnog postava.“ Zar je moguće da se na ovu „stalnu postavu“ izvlače MožemoSDP i gradnačelnik?
Za vrijeme gradonačelnika Milana Bandića, Trg bana Jelačića se u povodu velikih državnih i nacionalnih blagdana (poput Dana pobjede i domovinske zahvalnosti ili Dana neovisnosti) redovito kitio službenim zastavama Republike Hrvatske i Grada Zagreba na postojećim jarbolima i stupovima rasvjete, a povremeno su se organizirale i akcije gdje se građanima na samom trgu dijelilo tisuće hrvatskih zastava.
Grad je, kako glavni trg, ostali trgovi u centru te glavne ulice na ulazu u Zagreb kao i Ulica Grada Vukovara, bili u duhu glavnog grada Republike Hrvatske. A danas?
Pronašla sam par zanimljivosti još iz 2017. o čemu je pisali svi mediji. Muž članice Možemo, Nede Raukar Gasmulin, poznate po valjanju i vezanju za drveće na Cvjetnom trgu, arhitekt, urbanist Niko Gamulin davao je vrlo zanimljive izjave za javnost. Tako je rekao kako je to u gradu degradiranje zastave!
Gamulin kaže „kako se u vezi zastava i ne radi o ukrašavanju, nego ga to podsjeća na nekadašnji cirkus, koji je, dolazeći u Zagreb, po stupovima diljem grada postavljao plakate, zastave i obavijesti o svom dolasku. Koristiti zastavu za ukrašavanje je, kaže, gotovo pa vic.“
Istaknuo je tada kako Zagreb ima izvanredne dizajnere, ali očito neki drugi odrađuju poslove, a grad se provincijalizira. Što kažu danas zagrepčani baš me zanima? Jel vidite „u kom grmu leži zec!“
Gamulin je tada dodao i slijedeće:
“Upravo tim lošim dizajnerskim elementima, kao što su te zastave, nove oznake za ulice, košare za smeće, kojih je netko postavio 4.000, koje služe samo za reklamu. Jako su nespretne uopće za bacati unutra, moraju se dotaknuti ona vratašca, koja su uvijek prljava”. Napomenuo je da su mu se „slijepe osobe žalile kako im te kante smetaju u kretanju.“
Silno me zanima što kaže na novo rješenje ugradbenih spremnika i moguću „smetnju“ slijepim osobama kao i poziciji najnovijih na glavnom trgu u Zagrebu. Trebao bi kao arhitekt i još urbanist Gamulin i te kako imati mišljenje o vizuri glavnog trga u Hrvata. https://www.vecernji.hr/zagreb/bandic-dijeli-hrvatske-zastave-na-jelacicevu-trgu-438382https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/11/11/zagreb-metropola-koju-krase-zastave-na-vjetru
Na glavnom zagrebačkom trgu u lipnju smo gledali više LGBT zastava nego što smo uoči Dana pobjede vidjeli hrvatskih zastava. To dovoljno govori o prioritetima gradske vlasti.
Možemo u Zagrebu upravlja uz potporu SDP-a, a predsjednik Zoran Milanović u drugom je krugu predsjedničkih izbora dobio javnu podršku niza stranaka lijevog centra, uključujući SDP i Možemo. Građani imaju pravo procijeniti kakvu političku poruku šalje takva politička bliskost.
Glavni grad Hrvatske trebao bi dostojno isticati hrvatske zastave, osobito uoči Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.
To ne bi smjelo biti predmet političkih prijepora nego minimum zajedničkog poštovanja prema hrvatskoj državi i braniteljima.
KAKO SE FINANCIRAJU LGBT UDRUGE U GRADU ZAGREBU?
A kako „kiti“ grad Zagreb LGBT zastavama?
Prema javno dostupnim informacijama, odluku o postavljanju zastava duginih boja nije donijela udruga Zagreb Pride, nego Grad Zagreb. Zastave su postavljene u okviru gradskih aktivnosti i provedbe LGBTIQ Akcijskog plana Grada Zagreba 2024.–2026. Zagreb Pride navodi da je riječ o prvom slučaju da Grad Zagreb podiže takve zastave na gradskim jarbolima kao dio tog plana.
Kasniji medijski izvještaji također navode da se isticanje zastava za Pride obavlja temeljem posebnih odluka i naloga nadležnih gradskih službi, odnosno Grada Zagreba, za razliku od državnih praznika koji su unaprijed propisani.
Ako se pitamo tko je konkretno potpisao ili predložio odluku (gradonačelnik, gradski ured ili Gradska skupština), iz dostupnih izvora to nije jasno navedeno. Međutim, budući da je riječ o provedbi gradskog akcijskog plana tijekom mandata gradonačelnika Tomaševića, odluka je donesena unutar gradske uprave Grada Zagreba.
LGBTIQ Akcijski plan Grada Zagreba 2024.–2026. dio je šireg programa gradske uprave usmjerenog na prava i uključivanje LGBT osoba. Prema dokumentima Grada Zagreba, plan obuhvaća mjere vezane uz borbu protiv diskriminacije, edukaciju gradskih službi, podršku udrugama, vidljivost LGBT zajednice, mentalno zdravlje i druge aktivnosti.
U vezi sa zastavama, Zagreb Pride i drugi izvori navode da je prvo podizanje duginih zastava kao službene gradske aktivnosti povezano upravo s tim Akcijskim planom.
Važno je napomenuti da sam Akcijski plan nije zakon niti ga je donijela država, nego je riječ o dokumentu koji je usvojio Grad Zagreb u okviru svojih lokalnih politika.
Plan je usvojen - donesen u vrijeme trenutne gradske vlasti predvođene Tomislavom Tomaševiće, tj. Možemo i koalicija lijevog spektra, SDP i ostalih te gradskih tijela Grada Zagreba.
PREMA SLUŽBENIM DOKUMENTIMA GRADA ZAGREBA:
- Gradska skupština Grada Zagreba usvojila je Program Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba za razdoblje do kraja 2026. godine na svojoj 39. sjednici održanoj 5. prosinca 2024..
- Prije usvajanja provedeno je javno savjetovanje o nacrtu programa tijekom listopada i studenoga 2024.
- Gradonačelnik je još početkom 2024. osnovao povjerenstvo za izradu i praćenje provedbe programa, sastavljeno od predstavnika gradskih ureda, civilnog društva i jednog zastupnika Skupštine.
Dakle, formalno gledano, odluku nije donio sam gradonačelnik Tomislav Tomašević, nego ju je izglasala Gradska skupština Grada Zagreba, dok je gradska uprava predložila i pripremila program.
Što se tiče zastava, izvori povezani s provedbom programa navode da je njihovo postavljanje dio aktivnosti predviđenih u okviru tog programa odnosno akcijskog plana za razdoblje 2024.–2026.
Program (službeni dokument) ima više od 50 stranica i možete ga pročitati na poveznici:
Napomena: zanimljivo je kako Grad nije javno objavio usvojen dokument već još uvijek stoji Prijedlog. Zašto? Nemar ili strah?
GLAVNE MJERE PROGRAMA
Program je podijeljen na nekoliko područja:
1. Informiranje o pravima LGBTIQ osoba.
2. Suzbijanje diskriminacije i govora mržnje.
3. Zdravstvena zaštita i edukacija zdravstvenih djelatnika.
4. Socijalna zaštita i pomoć žrtvama nasilja.
5. Obrazovanje (radionice, edukacije nastavnika i stručnih službi).
6. Sport i mladi (suzbijanje diskriminacije u sportu).
7. Kultura i vidljivost LGBTIQ osoba.
8. Edukacija zaposlenika gradske uprave i gradskih ustanova.
I SAD ONO NAJZANIMLJIVIJE – TROŠKOVI, CIJENA!
U samom programu nije naveden jedan ukupni iznos za cijeli program. Za gotovo svaku pojedinu aktivnost piše neodređena formulacija:
"Sredstva: Proračun Grada Zagreba, razdjel nositelja mjere."
To znači da se financiranje raspoređuje kroz postojeće proračune različitih gradskih ureda i ustanova, a ne kroz jednu posebnu stavku!
Iz javno dostupnih dokumenata koje sam provjerila ne vidim ukupni zbirni trošak programa za razdoblje 2024.–2026.
Da bi saznala točan iznos trebalo bi pregledati:
- proračun Grada Zagreba za 2025. i 2026.,
- javne pozive za udruge koje provode pojedine mjere,
- odluke o dodjeli sredstava po natječajima.
To je opsežan posao a ja nisam kompetentna za isto te se nadam kako će netko od struke imati volje pozabaviti se i istražiti konačne brojke. U konačnici, građani Zagreba sve to plaćaju.
Postavlja se i pitanje:
- koliko je novca Grad Zagreb dodijelio LGBT udrugama od 2022. do danas,
- koliko je vrijedan natječaj za provedbu ovog programa,
- koje su udruge dobile sredstva i u kojem iznosu.
To bi dalo puno konkretniju sliku stvarnog troška nego sam program.
Pregledala sam dokument na poveznici i najvažnija stvar je zaista da program ne sadrži financijsku procjenu niti ukupni proračun. Kod svake mjere piše samo: "Proračun Grada Zagreba, razdjel nositelja mjere", bez navedenog iznosa.
Ali iz samog sadržaja programa može se zaključiti kako postoje tri vrste troškova:
1. Niski troškovi (administracija)
- izrada web stranica i informacija za LGBT osobe,
- slanje preporuka školama, sportskim savezima i ustanovama,
- imenovanje kontakt osoba u gradskoj upravi,
- sastanci povjerenstva i izrada izvještaja.
To su uglavnom troškovi postojećih zaposlenika. Na desetke tisuća eura godišnje.
2. Srednji troškovi
- radionice za škole,
- edukacije zdravstvenih djelatnika,
- javne kampanje,
- okrugli stolovi, konferencije i tribine,
- terapijska podrška,
- pravna pomoć,
- tiskanje brošura, plakata i promotivnih materijala.
Prema procjeni financijaša od 100.000 do 300.000 eura godišnje, ovisno o broju projekata.
3. Najveći troškovi
Ovdje navedeni dokument izričito predviđa:
- financiranje LGBT udruga kroz gradske natječaje,
- financiranje projekata organizacija civilnog društva,
- sufinanciranje Povorke ponosa,
- dodjelu prostora udrugama,
- organizaciju kampanja i javnih događanja,
- razmatranje osnivanja LGBT kulturnog i društvenog centra.
I tu zaključujem kako na ovim stavkama nastaju najveći troškovi.
U cijelom ovom istraživanju samo imam jedan problem, kako uopće moći doći do nekog procijenjenog iznosa ukupnih troškova? Isključivo na temelju:
- javno objavljenih potpora LGBT organizacijama posljednjih godina,
- mjera navedenih u programu,
- činjenice da program traje dvije godine (2025.–2026.).
Prema procjeni dviju vlasnica knjigovodstvenih tvrtki provedba ovog programa za dvije godine stajati će nekoliko stotina tisuća eura, vjerojatno u rasponu 300.000–1.000.000 eura za cijelo razdoblje, ako se računaju samo izravni izdaci povezani (navedeni) s programom.
Ako bi Grad financirao i novi LGBT kulturni centar ili dodjeljivao gradske prostore po povlaštenim uvjetima, stvarni fiskalni trošak mogao bi biti i znatno veći.
Po pitanju zastava dokument - PROGRAM izričito sadrži mjeru:
"Izrada zastava LGBTIQ+ zajednice i njihovo postavljanje na jarbole Grada Zagreba te drugih zainteresiranih ustanova u lipnju - Mjesecu ponosa." (Mjera 5.3.4.)
Trošak samih zastava je u odnosu na ostatak programa vrlo malen (vjerojatno nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura), dok glavninu troškova čine potpore, kampanje, edukacije i projekti udruga.
Za točan iznos trebalo bi pregledati proračunske stavke i odluke o dodjeli sredstava za 2025. i 2026., jer sam program namjerno ne navodi ukupnu cijenu.
Dakle, u programu se navodi lipanj - Mjesec ponosa, što upućuje na to da se zastave postavljaju tijekom lipnja. Dokument ne navodi točno koliko dana ostaju postavljene niti na kojim lokacijama.
U praksi su prethodnih godina zastave uglavnom bile istaknute oko Pridea i tijekom dijela ili cijelog Mjeseca ponosa, ali trajanje nije precizirano u samom programu.
Za točan broj dana trebalo bi pogledati nalog ili odluku gradskih službi za konkretnu godinu. Jel vidite koliko je sve prikriveno?
Ali ima još zanimljivog. Program ne govori samo o zastavama, nego i o:
- sufinanciranju Povorke ponosa,
- javnim kampanjama,
- financiranju projekata LGBT udruga,
- javnim događanjima i edukacijama.
Zastave su samo jedna od mjera predviđenih za povećanje vidljivosti tijekom Mjeseca ponosa.
A gradska vlast je odlučila kako je lipanj ("Mjesec ponosa") razdoblje u kojem želi javno obilježavati temu prava i vidljivosti LGBT osoba. I u programu je izričito navedena mjera postavljanja LGBT zastava tijekom lipnja.
To ne znači da postoji zakonska obveza da budu istaknute mjesec dana. To je politička i programska odluka Grada Zagreba, slično kao što se za neke druge datume ili događaje postavljaju posebne zastave, transparenti ili rasvjeta.
Ako sve ovo iz programa oko LGBT+ usporedoimo braniteljskim postrojbama, recimo Tigrovima, ili drugim simbolima:
- ne postoji pravilo da jedna skupina "smije", a druga "ne smije",
- razlika je u tome što za LGBT+ zastave postoji konkretna gradska mjera i odluka u okviru usvojenog programa,
- za višemjesečno isticanje zastave npr. Tigrova, trebala bi također postojati odgovarajuća odluka nadležnih tijela Grada Zagreba.
Naravno da se većina ljudi oko ovoga s LGBT politički ne slažu. Smatramo kako bi gradski simboli trebali biti rezervirani za državne, gradske i povijesne hrvatske simbole. To je pitanje političkih prioriteta i vrijednosti, a ne nešto što je jednoznačno propisano zakonom. Nakon svega ovoga obrađenog predlažem braniteljskim udrugama kaoi svima drugima da podnesu zahtjeve Gradskoj upravi sa konkretnim prijedlozima kako bi morala donijeti programe o konkretnim prijedlozima.
Malo sam se pozabavila konkretnom procedurom oko takvih prijedloga. Znači, trebalo bi:
1. Podnijeti prijedlog Gradu Zagrebu
- Putem obrasca za predstavke i prijedloge građana na službenim stranicama Grada.
- Pisanim putem gradonačelniku ili nadležnom gradskom uredu.
2. Pokrenuti peticiju
- Trebalo bi prikupiti veći broj potpisa građana jer tada prijedlog može dobiti veću političku težinu.
3. Obratiti se gradskim zastupnicima
- Zastupnici u Gradskoj skupštini mogu postaviti pitanje, predložiti zaključak ili inicirati raspravu.
4. Mjesni odbor ili gradska četvrt
- Ako postoji lokalni interes, može se pokrenuti inicijativa preko vijeća gradske četvrti ili mjesnog odbora.
Znajući kako veće izglede za prihvaćanje ima prijedlog sa činjenicama isti bi svakako trebao vrlo konkretan
- koje zastave,
- na kojim lokacijama,
- u kojem razdoblju,
- zašto (npr. obilježavanje doprinosa Tigrova u Domovinskom ratu, edukativna i memorijalna svrha).
U ovom tekstu sam samo pokušala doći do nekih činjenica oko konkretnog programa za LGBT u Gradu Zagrebu. Nemoguće je jer nema javno dostupnih podataka. A do onih glavnih u proračunu te u knjigovodstu osobno ne mogu doći.
Osim toga, nisam niti spomenula ostale brojne udruge koje financira gradska vlast a sve su iz tzv. lijevog spektra bliskog gradonačelniku.
Znamo kako Možemo u Zagrebu upravlja uz potporu SDP-a, koji su predsjedniku Milanoviću u drugom krugu predsjedničkih izbora dali javnu podršku.
Građani imaju pravo procijeniti kakvu političku poruku šalje takva politička bliskost SDP-a, Možemo i predsjednika Milanovića.
Glavni grad Republike Hrvatske mora dostojno isticati hrvatske zastave, osobito uoči Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.
To ne smije biti predmet političkih prijepora nego minimum zajedničkog poštovanja prema hrvatskoj državi i braniteljima.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared