Prof. Valerije Vrček objavio je 28. 07. 2026. u Glasu Koncila kolumnu o hrvatskim vodama i mikroplastici.
https://www.glas-koncila.hr/tece-li-iz-hrvatskih-slavina-plastika-mikroplastika-hrvatskih-voda/
Institut za vode »Josip Juraj Strossmayer« objavio je prve službene podatke o količini mikroplastike u vodi za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj. Rezultati su ohrabrujući i umirujući: iz hrvatskih slavina ne teče plastika. U sedam litara pitke vode nalazi se tek jedna čestica mikroplastike, a europski je prosjek mnogo veći – barem jedna mikroplastična čestica u jednoj (svakoj) litri vode. To je svakako mala hrvatska pobjeda na karti europskih javnih vodoopskrbnih sustava.
Pitka Hrvatska
Medijska optika, zamagljena ovisnošću o lošim vijestima, naravno, ne vidi razlog za slavlje ni priliku za promociju pitke Hrvatske. Usred turističke sezone Hrvatska se može pohvaliti milijunima gostiju porukom o vodi bez mikroplastike: »Voda koja teče iz naših slavina, špina ili pipa deset je puta manje plastična od one koja vas čeka u vlastitom domu!« To je baš ona voda koju konobari besplatno serviraju uz kavu ili žestoko alkoholno piće.
Čista naša
Praćenje mikroplastike u vodi provedeno je prema Delegiranoj odluci Europske komisije 2024/1441 kojom je definirana metodologija uzorkovanja i mjerenja. Stoga su brojke mjerodavne i usporedive s ostatkom Europe. Glavni je razlog »nedostatka« mikroplastike u hrvatskoj vodoopskrbnoj mreži to što mikroplastike baš nema ni u okolišnim vodama, rijekama i jezerima. U velikim europskim rijekama pluta deset do pedeset puta više mikroplastike nego u Cetini, Bednji, Gackoj… Osim toga u Hrvatskoj najvećim dijelom (oko 90 posto) vode za ljudsku potrošnju dolazi iz podzemnih izvora koji su pročišćeni prirodnim filtrima.
Iz hrvatskih slavina ne teče plastika. U sedam litara pitke vode nalazi se tek jedna čestica mikroplastike, a europski je prosjek mnogo veći – barem jedna mikroplastična čestica u jednoj (svakoj) litri vode. To je svakako mala hrvatska pobjeda na karti europskih javnih vodoopskrbnih sustava
Kružni tok polietilena
Prema podatcima hrvatskoga Instituta za vodu najčešća mikroplastika u pitkoj vodi je polietilen (PE), polimer koji se dobiva lančastim rastom molekule etilena (ili etena). Zanimljivo, iako je etilen prirodni hormon, utječe na dozrijevanje plodova i cvjetanje, u prirodi ne postoji njegov lančasti oblik. U prirodi nema polietilena jer ga priroda – ne treba. Polietilen je laboratorijski proizvod koji se na tržištu pretvara u plastične vrećice, folije, boce, čepove, ambalažu za hranu… Zbog komocije potrošača i profita proizvođača polietilen se rabi kao privremeno smeće, masovan je, jeftin, bezvrijedan i jednokratan. Bačen jer je suvišan, završava u mlazu iz slavine.
A nanoplastika?
Najnovije su vijesti dobre za Hrvatsku jer jedan komadić mikroplastike u čaši za vodu nije razlog za paniku. Ipak, ono o čemu se uopće ne govori u nedavnom izvještaju Instituta jest prisutnost nanoplastičnih čestica u ispitivanim uzorcima vode. To su još (tisuću puta) sitniji i još štetniji oblici razmrvljene plastike. Ni u Hrvatskoj ni u Europskoj uniji nitko ne mjeri broj nanoplastičnih čestica u vodoopskrbnoj mreži. Jer takvo je mjerenje preskupo, presporo i uglavnom tehnički neizvedivo.
Gdje ima dima, ima i plastike
Nanoplastika je trenutačno neuhvatljiva postojećim instrumentima, to je nevidljiva mrlja, nemjerljiva stvarnost. Da nema složenih laboratorijskih eksperimenata u kontroliranim uvjetima, ne bismo ni znali da nanoplastika postoji u prirodi. Ono što znanstvenici gledaju sofisticiranim mikroskopom postaje mutno u pitkoj vodi. Baš kao što se planet Saturn može proučavati teleskopom i promatrati dalekozorom.
Međutim znanstvenici znaju: gdje ima dima, ima i vatre. Gdje ima mikroplastike, ima i nanoplastike. I to deset do čak tisuću puta više. To omogućuje konzervativnu procjenu količine nanoplastike u litri vode: treba pomnožiti broj mikročestica plastike s brojem deset ili tisuću.
Kako povećati broj mikročestica?
Naposljetku, najsigurniji način kako povećati broj mikroplastičnih čestica u pitkoj vodi, kako omogućiti eksploziju mikroplastike (i nanoplastike), jest upotreba plastičnih boca za vodu. Plastična je ambalaža najbolji medij za ispuštanje mikroplastike u vodu. Najnovije brojke su svemirske: u vodi zarobljenoj plastičnom bocom nalazi se 240 tisuća plastičnih čestica, od čega 90 posto čini plastika u nanoobliku (PNAS 2024, 121, e2300582121). Još jedna prilika za medije u Hrvatskoj da iskoriste najnovije rezultate Instituta za vodu – kao prigovor proizvođačima pića u plastičnim bocama, a posebno distributerima koji kamionima tresu uvoznu vodu u uvoznoj plastici.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared