Prošlo je 28 godina od uvođenja kune kao novčane jedinice suverene i neovisne države Hrvatske, a 01. Siječanj 2023. završila je njezina barem prividna suverenost. Proteklih godina slušali smo i skrivali se (pod pritiskom HNB-a i Ministarstva financija) iza hrvatske kune kao "stabilne" valute uz euro novac Europske unije uz posebna upozorenja ekonomske struke i privrednika da je vrijednost kune precijenjena ili aprecirana. Upravo je posljedica precijenjene kune glavni uzrok znatno viših cijena roba i usluga u Hrvatskoj u odnosu na zemlje eurozone iako to službena politika kao i HNB ne priznaju.
Uvođenjem eura u platni sustav zemlje 1. Siječanj 2023. potvrdila se štetna monetarna politika s naglaskom na tečajnu politiku koju je od 2001. godine nametnula Hrvatska narodna banka (HNB). Koliko hrvatske građane i privredu košta cijena održavanja tzv. precijenjene kune kao i njezin utjecaj na dugoročnu stagnaciju hrvatske ekonomije nismo uspjeli čuti od predstavnika HNB-a. Stoga ovom analizom predočujemo javnosti koliko je dugoročno navodno "stabilan" tečaj kune, koji se umjetno održavao na nižoj vrijednosti eura u Hrvatskoj (od prosječne vrijednosti od 7,53 kuna za 1 euro), zahtijevao izdvajanje ogromnih financijskih sredstava iz ostvarenih prihoda ukupne hrvatske ekonomije (BDP-a). Upravo je to razlog nemoći Vlade da obuzda rast cijena naročito od uvođenja eura u EU davne 2002. godine.
U cilju pojašnjenja te tvrdnje moramo krenuti od 1994. Godine kad je zamijenjen hrvatski dinar kunom kao platežnim sredstvom. Tada je započeo proces nanošenja velike financijske štete hrvatskoj ekonomiji zbog tečajne politike. Na to upućuju dugogodišnja upozorenja hrvatskih ekonomskih stručnjaka da monetarna politika "stabilne kune", koju su zagovarali i nasilno provodili guverneri od 2001. godine, nanosi veliku financijsku štetu privredi i stanovništvu zemlje. Politika tzv. precijenjene kune u odnosu na vezanu valutu euro (njemačku marku) uporno podržava dugoročnu recesiju i stagnaciju ekonomije zemlje u odnosu na ostale zemlje Europske unije ne uspjevši se godinama odmaknuti od predzadnjeg mjesta razvijenosti zemalja EU unatoč grozničavom potiskivanju hrvatske kune vezanim eurom (poznato pod pojmom eurizacija).
I svjetski cijenjen ekonomski autoritet i nobelovac Joseph E. Stiglitz poznat po izjavi da: "dobra monetarna politika ne može osigurati prosperitet, ali loša može izazvati recesije i krize", s odličnim analizama ekonomskog stanja u zemljama Europske unije pa tako i hrvatske privrede, upozorio je 2020. I 2022. godine da nije vrijeme da Hrvatska svoju valutu kunu zamjeni eurom. Istakao je da će odricanjem od svoje valute-kune Hrvatska izgubiti financijski suverenitet, a posebno mogućnost fleksibilnog rješavanja postojeće gospodarske krize uz naglašenu stagnaciju i recesiju koja se ukorijenila u proteklih 22 godine.
Dugoročno vođena štetna monetarna politika HNB-a posljedica je velikog odstupanja nametnute vrijednosti tečaja hrvatske kune u odnosu na vezanu valutu njemačku marku od 1993. do 2002. a zatim za euro, službenim uvođenjem eura u platni sustav EU.
U cilju ravnopravnog ekonomskog prosperiteta unutar Europske unije zemlje eurozone su 1992. ugovorom u Maastrichtu (Ugovor o Europskoj uniji) odredile obvezujuće odnose među svojim valutama. Prema navedenom Ugovoru utvrđeni su obvezujući konverzijski tečajevi za: talijansku liru (Lit)=1936,27 za 1 euro, DM=1,955830 za 1 euro (eki), austrijski šiling (Ats)=13,7603 za 1 euro, slovenski tolar (Stol)=239,640 za 1 euro uz mogućnost odstupanja +(-) 2,25% od srednjeg tečaja DM kao službenog tečaja konverzije valuta koju je utvrdila Bundes banka u Njemačkoj. Hrvatska država je prihvatila srednji tečaj DM-a kao potporu tek uvedenom hrvatskom dinaru (kuni) čime je zaustavila visoki inflacijski pritisak. Potrebno je javno pojasniti uzroke i posljedice vezane uz neodgovornost HNB koja je izmijenila odnos obvezujuće konverzije tečaja kuna – euro samovoljno odstupivši od ugovorenog i obvezujućeg tečaja.
- Republika Hrvatska je 03.10.1993. godine, prihvaćanjem Stabilizacijskog programa, zaustavila visoku stopu inflacije pri čemu je glavno sidro za smirivanje inflacije bilo vezivanje hrvatskog dinara odnosno hrvatske kune (od 1994.) uz njemačku marku odnosno euro (od 1999. godine). Do tada visoka stopa inflacije obuzdana je devalvacijom hrvatske valute usklađivanjem i vezivanjem vrijednosti konverzijskog tečaja hrvatskog dinara za ugovorenu u Maastrichtu njemačku marku 1 DM=1,955830=1eki što je službeno odgovaralo realnoj vrijednosti 4,444 hrvatskih dinara. Uvjet za ostvarenje stabilizacijskog programa bilo je vođenje stabilne tečajne politike (poznato kao stabilizacijsko sidro) te su HNB i Ministarstvo financija uz podršku Međunarodnog monetarnog fonda definirali da Ugovorom utvrđeni i primijenjeni konverzijski tečaj za njemačku marku služi kao baza za utvrđivanje vrijednosti konverzijskog tečaja eki (od 1999. godine euro). Uspostavljen konverzijski odnos otkupa značio je da realno od 1994. godine 1 eki (euro) vrijedi 8.692 hrvatske kune (4.444hd x 1.955830 DM = 8.692 kn). Napominjemo da se po navedenom službenom tečaju vrijednosti kune za 1 euro godinama pa i danas mijenja - otkupljuje kune u euro u svim zemljama EU od 1993. – 2022. godine pa i u 2023. (u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Francuskoj, npr. za 200 kuna banke i mjenjačnice isplaćuju 23 eura). U postupku zamjene hrvatskog dinara u kunu 1994. godine (kunu kao novčanu jedinicu Republike Hrvatske usvojio je Hrvatski sabor na Dan državnosti 30. svibnja 1994. godine), HNB i Ministarstvo financija odstupili su prilikom otkupa njemačke marke (eki) za kune od obvezujuće utvrđene realne vrijednosti eura u eurozoni za oko 15,4% poznato kao aprecirana ili precijenjena kuna i time stupanjle Ugovor o mogućem odstupanju od +/- 2,25% od srednjeg tečaja. Zbog takve izmjene tečaja prilikom uvođenja kune 1994. nastala je jagma za zamjenom hrvatskih dinara u kune u hrvatskim bankama i u BiH za manji iznos kuna (po tečaju oko 7,53) kupovalo se više DM (eura) nego u zemljama EU (za 200 kuna banke i mjenjačnice u Hrvatskoj isplaćivale su 26,54 eki-a).
- Odstupanjem od utvrđenog ugovornog službenog konverzijskog tečaja kune za DM (euro) cijene roba i usluga u Hrvatskoj povećane su 15,4% u odnosu na zemlje eurozone, cijene uvezenih roba iz zemalja EU niže su od cijena u Hrvatskoj, sva kreditna zaduženja kod banaka i drugih financijskih institucija su veća dok su plaće i mirovine smanjene porastom PDV-a sa 22% na 25% čime je potaknuta prikrivena inflacija. Financijski to znači da se zbog tečajne razlike u vrijednosti eura u Njemačkoj i drugim zemljama EU koje su preuzele euro iz ukupnog dohotka stanovništva i privrede Hrvatske (BDP) zbog viših cijena roba i usluga odlijevalo 15,4% dohotka u eurima kroz razne vrste financijskih transakcija, bankarskim poslovanjem i nabujalih stranih trgovačkih lanaca i koncerna. Zbog nepovoljnog tečaja za 1 precijenjenu kunu gubilo se 3,53 eura. Zbog velikog odljeva eura iz Hrvatske utvrđena je ukupna financijska štetom u iznosu od 138,5 milijardi eura u proteklom razdoblju od 22 godine kao posljedica nasilne eurizacije odnosno podržavanja jeftinog eura u RH i potiskivanja precijenjene kune iz financijskog sustava zemlje.
- Stoga uvođenjem eura 1. Siječanj 2023. u Hrvatsku samo su se potvrdila upozorenja na stvarno postojanje visoke inflacije odnosno održavanja visokih cijena roba i usluga u odnosu na zemlje euro zone. Posljedica je to dugogodišnjeg upozorenja hrvatskih ekonomskih stručnjaka da upravo razlika u vrijednosti tečaja u zemljama eurozone, gdje se službeno otkupljuje 1 euro za 8,692 kune, predstavlja glavnu kočnicu privrednog – financijskog zaostajanja zemlje. U Hrvatskoj se gotovo 30 godina u otkupu za 1 euro u prosjeku plaća 7,53 kune što predstavlja veliko opterećenje za privredu i društvo. Razlog ukorijenjene stagnacije hrvatske privrede i društva jest dugogodišnji nedostatak kuna u platnom sustavu zemlje zbog jeftinog otkupa valute eura, poznato kao intervencije Hrvatske narodne banke na tzv. deviznom tržištu na kojem su banke i druge financijske institucije kupovale ogromne iznose eura po nižoj cijeni u kunama od službenog konverzijskog tečaja u zemljama EU. Zato i ne čudi velika likvidnost ili tzv. stabilnost financijskog sustava kojim se godinama hvale neodgovorni guverneri HNB-a. Zbog dugogodišnje stagnacije izvoza roba i usluga HNB je morala vršiti otkup 1 euro za 8,692 kune, a ne po cijeni od 7,53 kuna koja je odstupala od ugovornog obvezujućeg tečaja. Uz mogućnost kupovine većih iznosa eura u Hrvatskoj i uz odobravanje većih kamatnih stopa na deviznu štednju u eurima fizičkim i pravnim osobama banke su tokom proteklog dugog razdoblja ostvarivale velike profite u milijardama eura formirajući visoku stopu eurizacije. Unatoč visokoj eurizaciji financijskog sustava što je bio jedino navodno opravdanje za uvođenje eura 2023. zemlja je i dalje u krizi i recesiji. A razlog je da su banke, strani koncesionari i trgovački lanci iznosili i sada iznose jeftino otkupljene eure u svoje domicilne zemlje umanjujući bruto društveni proizvod Hrvatske kao i dohotke privrede i stanovništva. Velike profite banke u Hrvatskoj ostvaruju i vezivanjem kredita uz deviznu klauzulu odobravanih fizičkim i pravnim osobama po nepovoljnom nerealnom tečaju od 7,38 do 7,53 kuna za 1 euro za korisnike kredita, ovisno o godini odobrenog kredita što je za 15,4% povećalo vrijednost svih odobrenih kredita u korist profita banaka.
Kao potvrdu navodimo primjer drskog povećanja kredita stanovništvu zbog nepovoljnog apreciranog tečaja kune u odnosu na euro a): stambeni kredit odobren 1998. godine u iznosu od 377.488,16 kuna poslovna banka je u ugovoru iskazala u protuvrijednosti od 51.129,12 eura primijenivši nerealni službeni tečaj od 7.3833 kune za 1 euro. Da je HNB odnosno poslovna banka primijenila pri obračunu kredita službeni realni tečaj konverzije zemalja eurozone u kojima 1 euro vrijedi 8,692 kune HNB-a vrijednost navedenog stambenog kredita iznosila bi 43.430,00 eura. Zbog tečajne razlike korisnik kredita više je platio banci 7.698,45 eura sve uvećano za kamate što je ulazilo u profit te banke koji je zbog nevidljivog izvoza kapitala povećao BDP zemlje inozemne banke. I uvođenjem eura početkom 2023. svi potrošački i investicijski krediti kao i ukupna državna zaduženja veća su zbog službeno prihvaćenog nepovoljnog tečaja od 7,5345 kuna za 1 euro. Primjer b: Zbog visoke razine eurizacije duga prema domaćim i stranim bankama hrvatsko je gospodarstvo gotovo 30 godina izloženo tečajnim rizicima koje uporno HNB održava tečajnom politikom stabilne kune, rezultat takve politike ogroman je rast inozemnog duga zemlje iskazan u eurima. HNB je 30 godina obmanjivala i lagala hrvatsku javnost pozivajući se na neovisnost institucije i stabilnost kune prikrivajući financijske štete kojima je zbog tečajnih razlika opterećivala privredu i ukupno društvo lošom i krivom monetarnom politikom. Analizom podataka ostvarenog bruto društvenog proizvoda (BDP) u razdoblju od 2013.. do 2022. (službeni podaci HNB, MF i Eurostat) kad je Hrvatska postala članica EU potvrđeno da je primjenom nerealnog tečaja kune, od cca 7,534 kuna za 1 euro, iskazano u eurima naplaćeno odnosno oduzeto od dohotka stanovništva i privrede (iz BDP-a) kumulativno iznos od ukupno 68,5 milijardi eura u zemlje eurozone (prvenstveno Njemačka, Austrija, Italija) kao nevidljivi odljev kapitala hrvatskih građana, prosječno po godini između 5,6 do 8,2 milijarde eura. Primjer c: Odnosi se na ostvarenje Državnog proračuna RH u razdoblju od 2020. do 2022. godine. Prema podacima Ministarstva financija iz ostvarenih prihoda državnog proračuna u tom je razdoblju stanovništvu i privredi naplaćeno s osnova prihoda kumulativno više 7,9 milijardi eura, a rashoda 8,7 milijardi eura, dakle ukupno se odlilo iz ostvarenog proračuna države 16,6 milijardi eura u zemlje eurozone.
Svi izneseni podaci službene statistike HNB-a, Ministarstva financija i Eurostata potvrđuju da je glavni uzrok visokih cijena u odnosu na cijene u zemljama EU prvenstveno tečaj kune odnosno manja vrijednost eura u odnosu na njemačku marku (1,95583 DM = 1 euro) kao referentni tečaj za euro i da su građani zbog štetne monetarne politike HNB godinama plaćali visoke cijene na račun stagnacije ekonomije, niskog dohotka rezultat kojeg je velika korupcija u društvu, odlazak mladih i stručnih radnika iz Hrvatske, opće nezadovoljstvo i depresija društva jer se društvo ne može održavati na svjesnom prikrivanju i otuđivanju zajednički stjecanog dohotka .
Ulaskom Hrvatske 13. svibnja 2020. godine u tečajni mehanizam ERM II, donesena je neodgovorna politička odluka HNB-a, Vlade RH i Europske centralne banke, koje institucije se licemjerno uporno pozivaju na pravnu stečevinu EU, zbog nebrige, šlampavosti i neodgovornosti administracije EU odnosno Europske centralne banke (ECB), Hrvatskoj državi je velikodušno dopuštena fluktuacija tečaja kuna-euro +(-) 15% (tečaj od 7,5345 kune za 1 euro). Ističemo taj tečaj HNB primjenjuje od konca 1994. godine kršeći Ugovor iz Maastrichta sa štetnim i pogubnim rezultatima na razvoj privrede i društva. Primjenom nepovoljne razine fluktuacije (bez provjere o utjecaju na cijene) ECB i HNB su time odobrile porast cijena preračunato u eure i time podržale i dosada postojeću prikrivenu inflaciju za dodatnih 15% i od 01. siječnja 2023. Neodgovornost HNB-a, hrvatske Vlade i ECB poticati će gospodarsku i financijsku nestabilnost zemlje i time onemogućiti postizanje povoljnijeg stupnja održive ekonomske konvergencije sa zemljama EU. Usvojeni tečaj održava više cijene roba i usluga u Hrvatskoj u odnosu na zemlje EU za 15,4% samo s osnove odstupanja od realnog tečaja eura u EU uvećano za porast cijena zbog visokog poreza na dodanu vrijednost od 25%. Tako su na primjer u odnosu na Njemačku cijene roba i usluga u Hrvatskoj veće za 47% a u odnosu na susjednu Sloveniju cijene su više za 29%.
- Prihvaćanjem tečajnog mehanizma ERM II hrvatska Vlada, HNB i ECB podržavaju nastavak nepovoljne cjenovne konkurentnosti hrvatske privrede. Prihvaćanjem mehanizma ERM II Uprava HNB-a prekršila je članak 3. Zakona o HNB (što zahtjeva odgovornost guvernera i njegovu smjenu). ESB, Europsko vijeće i Komisija EU neodgovornim odobrenjem Hrvatskoj mehanizam ERM II prekršile su članak 119. Stavak 2. (glava VIII) Ugovora o funkcioniranju EU kojim je definirano da aktivnosti država članica i EU moraju biti u skladu s Ugovorom o EU što uključuje jedinstvenu konverzijsku vrijednost valute euro, jedinstvenu monetarnu politiku koja odstupa u Hrvatskoj zbog nepovoljne vrijednosti eura u odnosu na vrijednost eura u EU. Time je prekršen i članak 219. Stavak 1. Ugovora o funkcioniranju EU jer je uvođenje eura po nepovoljnom konverzijskom tečaju ugroženo očuvanje stabilnosti cijena u Hrvatskoj. Ogromno odstupanje od dosadašnjeg -15% znači da euro u EU već godinama vrijedi 8,692 kune, a u Hrvatskoj cca 7,5 kuna što predstavlja i cjenovno nepovoljnu globalnu konkurentnost hrvatskih proizvoda na domaćem tržištu i tržištima zemalja EU. Narušena stabilnost cijena onemogućava hrvatskoj privredi provođenje načela ravnopravnog i otvorenog tržišnog gospodarenja sa zemljama EU. Prihvaćanjem realnog tečaja konverzije kune u euro od predloženih 8,665 kuna za 1 euro bilo bi spriječeno divljanje cijena u zemlji i u 2023. godini i zaustavljena prikrivena inflacija iz proteklih godina pravdana navodno čuvanjem "stabilne" kune. Iznesene činjenice o realnim posljedicama postupka uvođenja eura u Hrvatsku ukazuju na veliku neodgovornost, neznanje i površnost države (Vlade i Ministarstva financija) i HNB-a prema sustavu državnih računa. To samo potvrđuje da smo daleko od sređenog financijskog sustava jer se o proračunu države javno i stručno uopće ne raspravlja. Zato ogromnu cijenu tečajnog hazarda koju provodi HNB uz podršku svih vlada tokom proteklih 23 godine plača stanovništvo i privreda kroz prikrivenu inflaciju koja održava dugoročnu recesiju i kroničnu krizu uplaćujući na milijarde eura zemljama EU dugoročnim nerealnim tečajem otkupa eura za kune odnosno odabira štetnog konverzijskog tečaja prelaska na euro što će imati dalekosežne na daljnje zaostajanje ekonomskog razvoja zemlje.
- Posebno ističemo da svi javno objavljeni službeni podaci kako statistički tako i financijski iskazani u euru nisu jednaki i usporedivi s podacima ostalih članica eurozone zbog odstupanja uvjetovano manjom vrijednosti eura u Republici Hrvatskoj u odnosu na članice eurozone.
- Ističemo da se ne može govoriti o usporedivo bilo kakvom privrednom rastu u Hrvatskoj dok se ne uskladi vrijednost eura zbog kojeg je saldo ukupnih društvenih računa u zemlji nevjerodostojan jer prilikom konverzije nije iskazan realni tečaj domaće valute u odnosu na stranu valutu euro prije 01.01.2023.
Telegram kanal Arna Šebalj:
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
SVJEDOČANSTVA:
https://t.me/+sDUqfUv-QRdmM2Q0
Web-stranica: