Lijepo sam govorila da od svega neće biti, na kraju, ništa. Koliko samo problema je izazvalo prošlogodišnje zasjedanje, skoro „revoluciju“ čak i brojne napade i uvrede.
Drago mi je da je ovako završilo.
Jučer, 27. 09. 2026. Thomas Oysmüller objavio je zanimljiv tekst o događajima u UN-u o kojima nitko ne izvještava.
https://tkp.at/2026/09/27/un-versammlung-ein-ganzer-verbrauchter-tag-fuer-die-kommenden-pandemie/
Opća skupština UN-a posvetila je cijeli dan - točnije danas - unaprjeđenju sklapanja sporazuma PABS i ugovora o pandemiji, kao i traženju novca za pripravnost za pandemiju.
Opća skupština UN-a provela je cijeli dan dovršavajući sporazum o pandemiji. „Ovo nam pokazuje koliko je ovo važno globalistima i koliko očajnički žele da ga proguraju“, komentirao je jedan promatrač.
Pripremljenost za pandemiju i WHO ostaju središnje pitanje za UN. Preko 100 diplomata lobiralo je u petak za sporazum PABS, aneks Ugovora o spremnosti za pandemiju, koji i dalje blokira cijeli ugovor. U tu svrhu održan je poseban "Sastanak na visokoj razini Opće skupštine UN-a o spremnosti za pandemiju".
Novinarka i znanstvenica Meryl Nass bila je jedna od rijetkih promatračica koja je slušala cijeli sastanak i podijelila svoje bilješke: „Na kraju je otpor UN-ovoj agendi za pandemiju javno izašao na vidjelo i morala sam se nasmiješiti.“
Izvješće Meryl Nass otkriva neke zanimljive detalje i u konačnici identificira daljnje velike probleme za WHO.
Predsjednik Opće skupštine i predsjednik Ekonomskog i socijalnog vijeća rekli su nam koliko smo znanstveno napredovali, koliko smo već postigli i da nacije trebaju surađivati i finalizirati sporazum o pandemiji. Glavni tajnik prenio je sljedeću poruku preko svog zamjenika:
- Prvo, potrebno je zatvoriti financijski jaz.
- Drugo, mora se usvojiti pristup „Jedno zdravlje“.
- I konačno, pravda nije opcionalna. Sve zemlje trebaju pristup resursima koji spašavaju živote. Sporazum PABS je ključan.
Zatim je progovorio Tedros. Ponovio je zahtjev za sklapanjem PABS sporazuma.
Inzistirao je na tome da Međunarodni zdravstveni propisi (IHR) i Ugovor o pandemiji ne ograničavaju nacionalni suverenitet, iako zahtijevaju od država da cenzuriraju svoje građane. Tedros je lagao o suverenitetu u svakom nacrtu Ugovora o pandemiji - nacrti su jasno napadali suverenitet. (U nekoliko verzija, na primjer, glavni direktor mogao je po volji proglasiti pandemije ili izvanredne situacije u javnom zdravstvu, a zatim diktirati državama kako da reagiraju.) Ovo je vruć krumpir. Mnoge zemlje nisu voljne odreći se suvereniteta ni po jednom pitanju, a neki ustavi čak zabranjuju sklapanje sporazuma koji uključuju prijenos prava.
Tedros je imao samo jedan zahtjev za Opću skupštinu: Zaključivanje PABS sporazuma.
Zatim je govorila Helen Clark iz Novog Zelanda. Bila je supredsjedateljica Neovisnog panela za pripravnost i odgovor na pandemiju (IPPR), koji je WHO osnovao kako bi se zaštitio od kritika na način na koji se nosi s COVID-om-19. U biti je ponovila ono što su rekli prethodni govornici, ali je postavila još jasniji zahtjev za financiranjem: "Na početku je potrebno uložiti više." "Mora se pronaći izlaz iz trenutne zastoja u pregovorima o PABS-u." "Zajedno bismo mogli učiniti COVID-19 posljednjom pandemijom."
Ne može biti puno globalističkije od ovoga: Helen Clark je predsjednica odbora GAVI-ja, predsjednica RIIA-e (Chatham House), starijeg britanskog pandana CFR-a i izvora mnogih nemira tijekom posljednjih 100 godina. Pripada Starješinama i bila je administratorica Programa UN-a za razvoj.
Predstavnik EU-a (koji je također predstavljao nekoliko malih zemalja koje još nisu u EU-u - ukupno otprilike 30 država) složio se sa svime, ali je rekao da u predstavljenom dokumentu postoje crvene linije.
Osim SAD-a, to je bila najoštrija formulacija koju sam čuo cijeli dan.
Deklaracija o pandemiji koju je UN predložio svojim članicama na odobrenje stoga uglavnom nije uspjela postići konsenzus.
Ovo su bile crvene linije Europe:
- Prijenos tehnologije mora biti dobrovoljan i odvijati se pod obostrano prihvatljivim uvjetima.
- U izjavi se ne spominje potreba za globalnim financijskim praćenjem (tko koliko plaća).
- Nema spomena o postojećim ključnim igračima poput SZO-ovog Centra za pandemijske i epidemijske obavještajne podatke.
UN-ova deklaracija o pandemiji prošla je kroz nekoliko nacrta; trenutni nacrt nije javno dostupan.
Evo ranije verzije.
Afrička skupina (Burundi je govorio u ime otprilike 50 država članica skupine) pozvala je na primarnu zdravstvenu zaštitu, 1,5 milijardi dolara pomoći za odgovor na ebolu i obnovu te 15 posto nacionalnih proračuna za zdravstvo, kako je propisano prethodnim sporazumom. Zahtijevali su promjene u dugu. Što to točno znači, nije mi bilo jasno, ali UN je tri godine ranije predložio otpis duga, dulje rokove otplate i zajmove zemljama koje su se prije smatrale nepouzdanima kao dio svoje nove financijske arhitekture. Pozvali su na mjere za borbu protiv odljeva mozgova kvalificiranih zdravstvenih radnika iz zemalja u razvoju i na poboljšanu lokalnu obuku. Brzu razmjenu informacija o patogenima i sekvencama mora pratiti pravedna podjela koristi. Održivi prehrambeni i poljoprivredni sustavi ključni su za spremnost na pandemiju. Ovo je bio jedini spomen hrane cijeli dan - ali važan je jer ovaj govornik predstavlja gotovo cijelu Afriku. Sumnjam da se boje gladi, kao i ja.
Jasno je da ovaj sastanak na visokoj razini 5. dana Opće skupštine UN-a nije osobito popularan.
Većina diplomata govorila je o "univerzalnoj zdravstvenoj skrbi", a ne o "univerzalnom zdravstvenom osiguranju" (što UN poziva). Po mom mišljenju, cilj sveobuhvatnog osiguranja je lingvistički trik kako bi se neka agencija, negdje, navela da plaća zdravstveno osiguranje za sve. Drago mi je što govornici nisu nasjeli na cilj "pokrivenosti" umjesto na stvarno pružanje zdravstvene skrbi.
Liječnica i odvjetnica Erica Schwartz, direktorica CDC-a, govorila je u ime SAD-a. Rekla je da su ograničenja za opasna istraživanja pooštrena te da se istraživanja s ciljem dobivanja funkcije prekidaju. Svaka zemlja treba temeljne kapacitete unutar vlastitih granica za otkrivanje i reagiranje na zarazne bolesti. (Vjerojatno to znači da SAD vjeruje da svijetu nije potreban ni WHO ni središnja tijela za upravljanje pandemijom.) Naglasila je da unutar WHO-a nije postignut konsenzus o PABS-u te da SAD ne podržava sporazum.
Konačno, deklaracija o pandemiji, koja je trebala dati dodatni zamah skupoj agendi za pripravnost za pandemiju i PABS sustavu, propala je.
Evo ulomka iz sinoćnjeg izvješća:
Od najdubljeg početka pandemije koronavirusa pojavili su se razni novi međunarodni fondovi, suradnje, znanstveni programi i sporazumi kako bi se bolje odgovorilo na pandemijske prijetnje.
Međutim, međunarodna zajednica suočava se s dubokim podjelama oko ovog pitanja – a to je postalo očito u petak kada zemlje nisu uspjele postići konsenzus o deklaraciji kojom bi se zaključio poseban sastanak o pandemiji.
Rahman je rekao da će članovi Opće skupštine kasnije pregledati dokument.
Nacrt izjave, koji je Associated Press dobio na uvid, potvrđuje namjeru proširenja pripravnosti i poboljšanja koordinacije unutar zemalja i između njih.
Dokument poziva na povećanje financiranja, proširenje laboratorijskih kapaciteta i bolji pristup lijekovima i cjepivima. Daljnje odredbe širokog nacrta zagovaraju borbu protiv oklijevanja u cijepljenju i dezinformacija povezanih sa zdravljem, politike rodne ravnopravnosti te univerzalni pristup planiranju obitelji i seksualnom zdravlju do 2030. godine.
Da, sve je to bilo isto na čemu WHO radi već godinama: univerzalno zdravstveno osiguranje, reproduktivno zdravlje, mentalno zdravlje, cenzura i financiranje.
UN i WHO postaju sve nebitniji. Njihovi globalistički podupiratelji moraju smisliti nešto novo.
Izvor:
https://tkp.at/2026/09/27/un-versammlung-ein-ganzer-verbrauchter-tag-fuer-die-kommenden-pandemie/
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared