Objavljujemo Zahtjev grupe Hrvatskih branitelja, dragovoljaca Domovinskog rata 1991. u potpisu Tomislav Strujić, dragovoljac - upućenog ministru Ministarstva hrvatskih branitelja, gospodinu Tomislavu Medvedu.
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
n/p ministra Tomislava Medveda
Trg Nevenke Topalušić 1,
10000 Zagreb
Poštovani gospodine ministre,
Obraćamo Vam se u ime radno aktivnih hrvatskih branitelja, a posebno dragovoljaca Domovinskog rata, koji su nakon razvojačenja ostali na tržištu rada, kontinuirano radili i rade 30 i više godina te svojim doprinosima desetljećima izravno financirali mirovinski i državni proračun Republike Hrvatske.
Potaknuti aktualnim javnim savjetovanjem o zakonodavnim aktivnostima te najavljenim izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima, ovim putem podnosimo službeni prijedlog za uvođenje nove zakonske odredbe: prava na odlazak u starosnu mirovinu s navršenih 60 godina života ili 30 godina staža, kao zaslužene mirovine iz vlastitog rada, a koja se zbog doprinosa braniteljske populacije neće umanjivati (penalizirati).
Predlažemo da se u zakonski okvir uvrste sljedeći uvjeti za raniji odlazak u mirovinu:
1. Za dragovoljce Domovinskog rata: pravo na starosnu mirovinu s navršenih 60 godina života ili s ostvarenih 30 godina mirovinskog (radnog) staža (bez obzira na godine života), ovisno o tome koji se uvjet prije ispuni, uz potpuno ukidanje penalizacije.
2. Za ostale hrvatske branitelje: pravo na starosnu mirovinu s navršenih 60 godina života uz minimalno 30 godina mirovinskog staža, također bez penalizacije.
Ključni argumenti i obrazloženje prijedloga:
- Raniji odlazak u mirovinu kao nužnost, a ne povlastica: Glavni cilj ovog prijedloga je omogućiti radno aktivnim braniteljima raniji izlazak s tržišta rada. Ovdje se ne traže novi proračunski izdaci na teret socijalnih davanja, već pravo na redovnu mirovinu koju su ovi ljudi sami zaradili kroz 30 i više godina rada i uplaćivanja doprinosa u poslijeratnom razdoblju.
- Apsurd i nepravednost trajne penalizacije: Prema općim propisima o mirovinskom osiguranju (ZOMO), prijevremeni odlazak u mirovinu trajno se kažnjava umanjenjem mirovine. Smatramo da hrvatski branitelji i dragovoljci, koji su preživjeli rat, a potom ostvarili dugačak radni staž, nisu zaslužili doživotnu financijsku kaznu. Država ih ne smije penalizirati zato što zbog narušenog zdravlja i raznih popratnih dijagnoza moraju u mirovinu prije opće propisane 65. godine života.
- Moralna i zakonska distinkcija statusa dragovoljaca: Dragovoljci su se u obranu domovine uključili svjesno, u samim počecima, najtežim i potpuno neizvjesnim trenucima 1991. godine, često bez ikakve zakonske ili vojne obveze. Taj čin iznimne osobne žrtve mora se valorizirati kroz zakonodavni okvir, pružajući im prvenstvo i maksimalno olakšane uvjete za dostojanstven i raniji odlazak u mirovinu bez administrativnih kazni.
- Alarmantna statistika preuranjene smrtnosti: Prema službenim podacima i studijama, prosječna doživljena životna dob preminulih hrvatskih branitelja iznosi svega 65 do 66 godina života. Čekanje općeg uvjeta od 65 godina za punu mirovinu u kontekstu ove populacije predstavlja administrativnu prepreku koju ogroman dio branitelja, zbog narušenog zdravlja i teških dijagnoza (posljedica rata i stresa), uopće neće dočekati na svojim radnim mjestima. Prema službenim podacima i studijama, prosječna doživljena životna dob preminulih hrvatskih branitelja iznosi svega 65 do 66 godina života. Čekanje općeg uvjeta od 65 godina za punu mirovinu u kontekstu ove populacije predstavlja administrativnu prepreku koju ogroman dio branitelja, zbog narušenog zdravlja i teških dijagnoza (posljedica rata i stresa), uopće neće dočekati na svojim radnim mjestima.
- Ispravljanje društvene nepravde prema radnoj populaciji: Dok su određene kategorije ostvarile mirovinska prava odmah nakon rata, dio populacije koji je izabrao rad, ostanak na tržištu rada i dugogodišnje financiranje države, sada se nalazi u nepovoljnijem položaju. Uvažavanje ovog prijedloga bio bi čin izravne društvene pravednosti i stvarne skrbi države za radno aktivne branitelje.
- Uvažavanje povijesnog konteksta "rada na crno": Donositelji zakona moraju uzeti u obzir da je u poslijeratnim godinama sustav bio nesređen, a tržište rada nestabilno, i bilo je veoma teško doći do bilo kakvog radnog mjesta. Velik dio branitelja bio je prisiljen čak i godinama raditi bez prijave i evidentiranog staža kako bi prehranio obitelji. Zbog toga je njihov stvarni radni vijek znatno dulji od onoga koji je službeno upisan u evidencijama HZMO-a.
Budući da aktualne izmjene zakona idu upravo u smjeru "ispravljanja dugogodišnjih nepravdi", ovo je ujedno i zadnji i jedini trenutak za promjenu postojećeg zakona. S obzirom na životnu dob braniteljske populacije, za pet godina ove izmjene više neće biti potrebno uvoditi.Ovi ljudi će tada dijelom biti u redovnoj mirovini, a dijelom više neće biti živi. Upravo zato, pravo je vrijeme da se prepozna doprinos ljudi koji su podnijeli najveći teret u ratu (aspekt dragovoljstva) i u miru (kao radnici). Država im je dužna omogućiti raniji odlazak u mirovinu kako bi uživali u plodovima svog rada i obitelji, prije nego što im zdravlje bude nepovratno uništeno, i kako bi im pokazala da njihov rad nije služio samo za smišljeno dugogodišnje punjenje proračuna, sa kalkulacijom na što kraće korištenje mirovine.
S obzirom na navedeno, apeliramo na Ministarstvo hrvatskih branitelja da ovaj prijedlog uvrste u proceduru izmjena i dopuna Zakona.
S poštovanjem,
U Zagrebu, 31.08.2026.
U ime grupe Hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata 1991.
Tomislav Strujić,
Hrvatski branitelj, dragovoljac '91