Prof. dr. sc. Mila Alečković Bataille profesor je psihologije, psihopatologije i antropološke psihijatrije, pisac nekoliko knjiga i stotine radova. Doktorirala je 1994. na Université de Sorbonne sa radom: Le Concept de l’Inconscient dans les théories de psychlogie et neurologie contemporaines (Pojam nesvjesnog u psihološkim i neurološkim teorijama).
Član je SIPE (Société Internationale de Psychopathologie de l’Expression), a 2015. bila je predsednik medjunarodnog kongresa za psihopatologiju ekspresije. Nagradjena je francuskom nagradom za psihodijagnostiku. Sto i dvadeset (120) studenata diplomiralo je pod njenim mentorstvom. Držala je predavanja po cijelom svijetu: Université de Sorbonne, Université de Montréal , University of Pennsylvania, Université de Perpignan, Université de Lausanne (section allemande), Université de Liège, Institut Vigotsky, Moscou, Université catholique à Nimègue à l’invitation du professeur G. Locke, Université de Tripoli, Institut des Sciences Internationales, Péking. Prof. Mila Alečković je 2017. izabrana za dopisnog člana Ruske Akademije prirodnih znanosti i autorica je na desetine emisija s poznatim znanstvenicima i umjetnicima pod imenom: „Besmrtnost i stvaralaštvo s Milom Alečković“.
Više od dva desetljeća borac je za suverenističku Europu među antiglobalistima i slobodnim ljudima koji se bore protiv manipulacije, otimanja djece roditeljima, uvođenja totalne kontrole ljudi, socijalnog inženjeringa, laži i psihološkog uvjetovanja. Poseban dio njenog rada odnosi se na raskrinkavanje psihološkog i psihijatrijskog rata usmjerenog protiv naroda Europe. Autorica je mnogih radova i intervjua o tzv. ‘crnoj psihijatriji’.
Najpoznatije stručne knjige (između brojnih) koje je izdala su:
O DOMU I ISKONU, ETNOPSIHOLOSKI ESEJI
PSIHOLOGIJA I NACIONALNI INTERES
STVARALAČKA LIČNOST I MORAL
INCONSCIENT, PSYCHANALYSE ET PSYCHOLOGIE DE L’ART; POJAM NESVESNOG U PSIHOLOSKIM i NEUROLOSKI M TEORIJAMA
OSVETA OTETE DECE
CRNA PSIHIJATRIJA I CRNE DIJAGNOZE iz 2024.
PSIHOLOGIJA REVOLUCIONARA, 2025. i druge.
Poštovana profesorice Alečković, opet trebam Vašu stručnu pomoć, tj. Vaše stručno promišljanje o okolnostima u kojima se nalazimo, a kao posljedici sad već petogodišnjeg terora, obmana i programiranog globalnog zločina nad svima nama. Moram priznati, nažalost, o svim mogućim posljedicama koje će uslijediti govorili ste u našem prvom intervjuu još pred početak školske godine 2020/2021.
Rekli ste da nam slijedi razdoblje izgubljenih generacija mladih ne budu li se roditelji zauzeli za svoju djecu. Moje prvo pitanje za Vas.
1. Tragedija s kojom smo se suočili evo i mi u Zagrebu u osnovnoj školi Prečko samo je slijed očekivanog. Sugovornika za razgovor iz struke oko svega ne mogu dobiti kao niti 2020. kad sam do Vas došla istražujući po internetu.
Molim Vas počnimo ukratko od uzroka koji je do ovoga doveo. Točnije do kojih dovode jer evo prije godinu dana imali ste sličnu tešku tragediju u Srbiji. Ni deset dana od naše tragedije u Zagrebu uslijedila je strašna tragedija u Crnoj Gori. I to nije kraj, zar ne?
Prof. Mila Alečković Bataille:
Da, pišući o crnoj psihijatriji, ja sam pokušala da sistematizujem sve metode, postupke i tehnike direktne i indirektne zloupotrebe ljudi i dece. Na meksičkom Institutu za najnovije biotehnologije držala sam predavanje pod naslovom „Može li se daljinski uticati na ljudski mozak“ (to je predavanje na španskom jeziku i imate taj link na mom profilu). Pri tome sam imala u vidu onaj tip delovanja koji bi bio intenziteta biohemijske promene u mozgu koja se dešava pri upotrebi neuroleptika, a ne obično elektromagnetno delovanje koje je apsolutna banalnost budući da su svuda oko nas talasi, a da su i talasi našeg mozga neka vrsta elektromagnetnih talasa. Takvo delovanje na mozak je obično i učestalo i apsolutno svi talasi oko nas deluju na naš mozak. U tom mom predavanju koje je bilo namenjeno ozbiljnim naučnicima i istaživačima, bavila sam se hipotetičkim pitanjem da li je daljinski moguće takoreći promeniti kliničku sliku ljudi ili pacijenta. To je učinak ravan velikoj oscilaciji serotonina, dopamina, norepinefrina i drugih neurotransmitera kakav postižemo jakim neurolepticima. Moj odgovor bio je da je ovo u principu moguće ukoliko je ljudski organizam već pripremljen za delovanje spolja tako što se u njemu nalazi neki jak provodnik (na primer grafen oksid) koji je, u slučaju jako malih nano dimenzija, prošao kroz hematoencefalnu membranu.
Nešto slično je nekada namerno, intencionalno rađeno na pacijentima na ‘Allan Memorial’ Institutu u Kanadi od strane Donalda Hebb-a i Donalda Cameron-a , ali u laboratorijskim uslovima. To su u stvari bili eksperimenti sa biohemijom mozga, u ono vreme rudimentirani eksperimenti, jer su upotrebljavane droge (najviše LSD), elektrošokovi, subliminalne poruke preko tradicionalnih mahnetnih traka sakrivenih u jastuk pacijenta i slično. Naravno, oba psihijatra su se pravdala da su ovim putem lečili shizofrene i druge bolesnike.
Danas je sve to mnogo jednostavnije. Da biste na snažan način delovali na ljudski mozak, više vam ne treba psihijatrijska klinika, niti vezivanje pacijenta za krevet. Danas su otvoreni svi putevi za daljinski tip dejstva.
Kao što znate profesor Ricardo Delgado sa ekipom španskih naučnika ovo je potvrdio i ja sam upravo u čast tom hrabrom čoveku koga su mnogi napadali i pored 20 000 sati naučnog rada samo na tom pitanju, u njegovu čast ja sam na meksičkom Institutu predavanje održala na španskom jeziku.
Sada se vraćam na vaše pitanje otkud „mass shooting“ koji ranije nije postojao, barem ne u našim krajevima, a koji se, posle ubistva u Beogradu u školi Ribnikar, sada dešava sve češće i gotovo svuda. Ovde imamo nekoliko presudnih faktora.
1.Prvi faktor (činilac) bi bili psihički poremećeni roditelji koji, na žalost, po difoltu imaju psihički oštećenu decu, a znamo da se sve odredjuje u detinjstvu . Ako kasnije ovakva deca postanu ubice, ona će ubijati sopstvenu prošlost i samoga sebe koji nikada nije izašao iz te prošlosti.
2.drugi činilac je uzrast adolescenata koji je posebno vulnerabilan kada je u pitanju psihopatologija (ona redovna na tom razvojnom stupnju, ili posebna) a ovo važi i za produženi pubertet kod nezrelih ličnosti (koje , na primer, mogu imati i 19 godina).
3.treći činilac je sve lošiji rad dečjih kliničkih psihologa i psihijatara, bilo zbog sve manje stručnosti, bilo zbog sve većeg broja dece na jednog psihologa i psihijatra u školi
4.četvrti činilac koji je inače i najstrašniji, jeste „dark net“ koji adolescenti, na žalost, gledaju a na kome postoje sadržaji iz najozbiljnijeg dela MK programa „Monarh“, uz brojne krvave simbole i rituale. Taj tip sadržaja i slika, ja sam videla na profilu masovnog ubice KK u Beogradu, ali su oni odmah posle tragedije skinuti.
5.peti činilac nije na internetu, već je na delu u javnom prostoru i u potpuno skandaloznom vaspitanju dece kroz relativizaciju crnog i belog, odnosno Dobra i Zla, posle čega mladi mentalni sklop izgubi svaki moralni i kognitivni reper. To ostaje i kasnije kroz ceo period puberteta pa sve do zrelosti ili do godina koje predstavljaju tzv . produzeni pubertet (19 godina) . Relativizacija inače spada u najopasnije metode socijalnog inženjeringa i crne psihijatrije. Uzmimo najbanalniji primer. Kada deci koja su u detinjstvu slušala bajke u kojima je zla veštica u kazanu kuvala decu, u novoj „pedagogiji igre“ uvedete praznik i noć veštica koje prikazujete kao slatke i simpatične, vi u svesti tih mladih još neotpornih duhova stvarate kognitivnu disonancu, pometnju i shizofrena osećanja. Ako je ta veštica u noći veštica simpatična, znači da ni ono što je radila u bajkama nije bilo strašno, sve to postaje „relativno“ i ludično. Hajde da se igramo na tu temu, pa i mi da malo probamo da budemo veštice, ništa nam se neće desiti. U mojoj knjizi „Crna psihijatrija i crne dijagnoze“ ja upravo pokazujem zbog čega igra sa zlom i igra sa smrću nisu moguće i zbog čega to nikada ne može da preraste u neki umetnički performans, nego uvek ostaje neobrađena , nesublimirana psihopatologija, koja je jako opasna, naročito ako je reč o mladim i još nedovoljno strukturiranim ljudima.
Ceo taj prostor relativizovanja zla je poguban, posebno za decu koja će kasnije postati odrasli ljudi i možda ubice.
6 Najzad, šesti činilac može biti namerna zloupotreba osetljivih adolescenata, mladjih ili starijih adolescenata, čije patološko stanje se upotrebljava u nekim metodama diverzija , skretanja pažnje u javnosti ili politici, ili onoga što se u metodologiji socijalnog inženjeringa zove „napravi problem pa ponudi rešenje“. Ovu metodu često je citirao Noam Čomski, ali ona je bila poznata još u drevnim kineskim strategijama teorije ratovanja Sun Cua. Kada se u Beogradu desio masakr u školi „Ribnikar“, vlast je to iskoristila da razoruža jedan veliki broj ljudi pod parolom „vidite da je opasno, sada vraćajte oružje“. Teško je reći da li je tog momka sama vlast u današnjoj Srbiji instrumentalizovala, ali dve su stvari izvesne: roditelji ubice bili su poznati i bliski vladajućim krugovima i drugo, vlast je obilato iskoristila zločin KK da bi sprovela svoje mere. Ako ovde i nema uzročne veze između namere vučićeve kriminalne vlasti i vođenog zločina , postoji barem značajna korelacija.
U svakom slučaju, manipulacija adolescenata postoji, kao što je izvesno i to da baza podataka psihopatološki oštećenih ljudi takođe postoji i da izvesne službe, zahvaljujući nemoralu mojih kolega do nje mogu da dođu. To je potpuno izvesno jer da nije tako, ne bi brojna ubistva po svetu činili baš „obrađivani“ bolesni ljudi. Setimo se ubistva Kenedija, setimo se ubistva švedske ministarke kojoj bolesnik zabija nož u leđa (naravno, vođen da to uradi), ili nedavni pokušaj ubistva Trampa u Ameriici. Ova drevna metodologija u kineskim strategijama Sun Cua zvala se „ubistvo pozajmljenim nožem“, a u kriminalistici je poznata pod pojmom „čovek od slame“. Moguće je , na žalost, da su mnogi od mladih ubica upravo „adolescenti od slame“, ili ‘’mladi ljudi od slame’’.
Ako sada uzmete u obzir ili povežete sve ove činioce, možete samo da pretpostavljate koji je od njih bio najjači. Ali, budite sigurni da su svi u dejstvu. Nisam bila u mogućnosti da dublje prostudiram profil ubice iz Zagreba koji očigledno, kao nezrela ličnost pripada grupi starijih adolescenata, ali provedite ga kroz sve ove činioce i sve će vam biti jasnije.
2.Nakon ovog događaja u Zagrebu digli su se prosvjetni djelatnici, roditelji, svi mi s kritiziranjem i traženjem rješenja kako se isto nebi ponovilo.
Ekspresno je reagirao sustav obrazovanja te našao instant rješenje u novom Protokolu zaštite i kontrole ulaska u škole i vrtiće. Oni su našli rješenje u zaključavanju i nepristupačnosti, čak i roditeljima s djecom, doći u prostor škole i vrtića nakon 9 sati ujutro. Podsjeća me to na mini „konc logor“. Zar je zaista to rješenje? A što je s problemima koji mogu i nadalje dovesti do iste situacije? Ovdje mislim na brojne neurološke probleme koji su kod djece te alarmantnom povećanju pokušaja ubojstava ali i samoubojstava o čemu sam prije par dana pisala.
https://www.arnasebalj.com/index.php/tekstovi/02-01-2025-mr-sc-arna-sebalj-alarmantan-porast-smrti-od-neuroloskih-bolesti-medu-mladima
Prof. Mila Alečković Bataille:
Na žalost, ponoviće se i ponavljaće se drame sve dok postoje satanistički programi i gore pomenute igre sa zlom. Ne sumnjam da javnost u Hrvatskoj ima dobre namere uvođenjem brojnih mera, ali te mere su saniranje onoga što mi u psihologiji i psihijatriji zovemo „uklanjanje simptoma“, a ne uzroka. Vi možete da uklonite patološki ili bolesni simptom, ali sve dok nije uklonjen uzrok, zlo će se ponavljati. A uzrok tragedija je potpuno zagađen javni prostor. To me potseća na naš večni problem u psihopatologiji kada želimo da sprečimo čin samoubistva metalnim rešetkama na prozorima klinika gde leže suicidni pacijenti, oduzimanjem oštrih predmeta i slično...Ali pravi suicidni slučaj nas kraju svog puta, uvek prevari. Tako je i sa psihički oštećenim adolescentima. Naoružana straža u školama može malo da pomogne, rengen na ulazu, provere i slično. Ali, s druge strane, ako je to neki novi lockdown i novo zatvaranje, ako, kako vi kažete , škola počne da liči na logor, sve će to stvoriti još gori strah i gore traume. Represija ili opasan govor tipa „deca pripadaju državi“ mogu da stvore kontraefekat i da još više razbesne vulnerabilne adolescente. Mi smo u Srbiji takođe čuli iz usta jednog političara da „deca pripadaju državi“. To ne samo da je netačno sa stanovišta dečjih prava koja su parafirale sve naše države u regionu, nego je i jako opasno. Da deca pripadaju državi tvrdili su svi totalitarni režimi, a prvi su to u novijoj istoriji postulirali veoma moćni pedagozi Inkvizicije (Ignjacije Lojola i njegovi učenici). Takođe, poznato je da su otomanski osvajači činili takvu praksu otimajući decu Hrišćanima i vaspitavajući ih kao svoje vojnike. To je bio jedan oblik iste koncepcije, ali više u praktičnom smislu reči. Zatim tu tezu, ali vulgarizovanu, preuzimaju nacisti koji su takođe tvrdili da deca pripadaju državi, i to ne samo državi, nego i Naci partiji. Slično je, na žalost, u Norveškoj ovih godina počeo da radi tzv. „sistem za dobrobit dece“ (Barnevernet) koji je preko socijalnih centara počeo da otima decu strancima i došljacima koji ne bi prihvatili glavnu ideologiju, te se pretvorio u noćnu moru roditelja sve dok Sud u Strazburu 2018. godine nije presudio protiv ovakve prakse. Na žalost, ona se i dalje nastavlja u Srbiji. Jedna od psiholoških radnica u socijalnim centrima, po zlu poznata saradnica Barnevernet sistema u Srbiji, izvesna Smilja Igić oduzimala je decu nesrećnim roditeljima, takoreći bez razloga, iživljavajući se na ljudima sve dok o tome nismo počeli javno da govorimo i sve dok taj mediokritet od osobe nije tužila sudu baš mene jer sam na televiziji rekla da ona treba da bude u zatvoru. Na sreću, posle duge borbe, ja sam je na sudu pobedila i ona se negde pritajila, dok je zaista ne kaznimo. Napominjem da je o njenim nedelima prvi pisao upravo hrvatski sajt (ne sećam se više imena) koji nam je prvi skrenuo pažnju na slučaj male Marije Trkulje, inače možda ne bismo ni saznali za ovo zlo u Srbiji. Zato bi bilo žalosno da sada u Hrvatskoj počne ista ta praksa preko teze da „deca pripadaju državi“.
Međutim, bez rešavanja uzroka masovnih ubistava među adolescentima, nema izlaska iz drame, niti se može zaustaviti fenomen „mass shooting“. Ako nismo radili sa uzrokom, a to je ozbiljan rad sa profilom takvog deteta, а kasnije studenta, koga školski psiholog i psihijatar moraju odmah da prepoznaju (kao i profil cele porodice ), ako ozbiljna psihoterapija nije odmah rađena, zločin će se kad-tad desiti, ili, u ovom slučaju, ponoviti. U slučaju zagrebačke tragedije, očigledno je da se radilo o atipičnoj suicidnoj depresiji, koja se konvertovala u agresiju a zatim auto-agresiju. Međutim ta patologija nije počela u devetnaestoj godini života nego mnogo ranije, pa je samo dоšlo do ispoljavanja u periodu produženog puberteta u devetnaestoj godini života. Ali taj mladić je poremećaje ponašanja morao pokazivati još od ranog detinjstva, a mnogo ozbiljnije ulaskom u rani pubertet od desete, jedanaeste godine života. Školski psiholozi su morali uočiti njegovo povlačenje, agresivne fantazme, stil oblačenja i mnogo toga drugog. Danas je to lakše nego nekada, dovoljno je bilo da imaju uvid u njegove internet profile. Međutim, jasno je barem to da je njegov profil drugačiji od beogradskog ubice KK koji do danas ne pokazuje osećanje krivice, tj premeditiranog narcisoidnog psihopate, iako je u oba slučaja reč o "osveti". U slučaju zagrebačkog ubice u pitanju je autoagresivna suicidna depresija, i tu je moguće da je došlo do psihotičnog ispoljavanja u afektu, tj. u stanju pomućene svesti, ako je ubica istinski sebi pokušao da oduzme život samopovređivanjem. Ipak, društveni uzroci ovakvih patologija su isti, samo su dve mlade osobe reagovale sa svojim različitim karakterima.
Ali, vi ste pitali zašto ubistva dece? To je simbolično ubistvo svog sopstvenog detinjstva koje i jeste uzrok patologije. U zagrebačkom slučaju je izvesno da je ubica hteo da ubije sopstvenu prošlost i samoga sebe koji nikada nije izašao iz te prošlosti. Ako odrasla osoba ubija decu, bilo da je karakter te osobe psihopatija ili afektivna psihoza, ona uvek ubija sebe kao dete. Jednako tako postupaju i pedokriminalci, ali to ne znači da im treba bilo šta oprostiti .
3.Tko će kontrolirati tu populaciju bolesnih mladih ljudi, ali i ne samo njih? Zar i sad nije učinjen strašan propust nadležnog liječnika koji je teško bolesnog 19-estgodišnjaka pustio na ulicu?
Prof. Mila Alečković Bataille:
Upravo sam to rekla. Naša struka je veoma teška. Pulmolog vidi rengen pluća i lako postavi dijagnozu. Ali psihijatar i psiholog moraju da znaju istoriju, sistem vrednosti, antropologiju, filosofiju, religiju, neurologiju...kako bi odredili šta je patološko a šta zdravo. Sve ovo su ne samo medicinska nego i filosofska pitanja. Psiholog i psihijatar, naročito dečji, moraju da prate ljudsko biće od ranog detinjstva kada se sve cementira. Milion puta sam rekla da se mora nadgledati svako dete već od obdaništa i da je posebno važno gledati kako se mala deca odnose prema igračkama ili životinjama. Iz faze ranog dečjeg sadizma i destruktivnosti, koja je normalna faza razvoja oko treće godine života, mora se izaći adekvatnim postupanjem prema detetu, ali ako to već nije bilo dobro, problemi nastaju i kasnije se samo zaoštravaju. Pre nego što sam otišla na studije klinike, ja sam u Parizu bila učenica glavnog nastavljača Žana Pijažea, jednog od najvećih dečjih psihologa. On je bio kognitivista, ali odmah posle sledilo je dubinsko psihoanalitičko učenje. U Srbiji su se kolege uvek raspravljale ko je psihoanalitičar, a ko biolog, a u Francuskoj je to vilo spojivo. Najbolji primer toga je briljantna knjiga biologa i psihoanalitičara Rene Zazoa „Poreklo čovekove osećajnosti“.
Nije nemoguće pogrešiti u našoj kliničkoj dijagnozi, ali ako istinski pratite osobu, sve se može rektifikovati. Problem danas pravi komercijalizacija svega, nerešeni psihoterapijski okviri i sve gore školovanje, posebno u Srbiji. Poseban problem su socijalni centri u kojima rade socijalni radnici bez dovoljno znanja iz psihologije i psihijatrije, ili ti socijalni radnici žele da preuzmu naš posao. To je tragedija. Vi ste sigurno čuli za slučaj kada je vučićeva vlast u Srbiji mojoj porodici želela da naudi tako što je naredila socijalnom centru da uzmu devojčicu sa Kosova koju smo suprug i ja prihavtili. Ona tada nije imala gde da se vrati, a taj surovi čin bio je u stavri akcija službe BIA (tzv.bezbednosno-informativne agencije, u stvari nekadašnje Udbe) u Beogradu koja je imala zadatak da me „razoruža“ jer su te davne 2017. godine moji prijatelji tražili od mene da budem predsednički kandidat. Ja sam odmah shvatila o čemu se radi. Budući da ništa nisu mogli da urade protiv moje porodice koja ni ne živi u Srbiji, zatim takođe ništa intelektualno protiv mene, nisu mogli da me kupe da bih ušla u vladajuću partiju, budući da mi je suprug iz porodice francuskih sudija, odlučili su da urade samo ono što su mogli, ono najniže – cilj je bio da me emotivno destabilizuju. Socijalni centar sa nekim poludoučenim radnicima nije ni znao da je komanda došla od vrha. Socijalne radnice, iako korumpirane, bile su u stvari taj „pozajmljeni nož“ koji sam upravo pomenula.
Ja sam odmah shvatila šta se dešava i rekla sam sebi kako mi u klinici govorimo: dala si devojčici dobre konstantne objekte i to je najvažnije, ona će naći put jer je dobila sve što treba da se dobije u ranom detinjstvu. Nemoj Mila da se bojiš za nju bez obzira koliko ti je teško. I bila sam u pravu. Pored užasne kampanje protiv mene u žutoj štampi Vučićeve Srbije, pored brojnih nekompetentnih ljudi koji su dete na silu izmestili i nisu joj dali da nas viđa, pored sudova koji u današnjoj Srbiji uopšte ne rade osim za pripadnike vlasti, ja sam bila sigurna da ću pobediti, upravo zato što oni nisu znali dubinsku psihologiju i mislili su da će devojčica „zaborviti“ emocije koje je dobila… Na tome su dosta radili ali desilo se upravo onako kako sam očekivala. Sedam godina kasnije, biblijskih sedam godina kasnije, bez traga o detetu, ona se sama javila i rekla da nas voli… Eto, tu ću stati jer do njenog punoletstva ništa više neću da govorim, a i ovo sam rekla samo za vas. U Srbiji ću moju pobedu proslaviti za par godina, dotle ćutim. Ovo kažem zato što to u stvari nije moja pobeda nego pobeda znanja i struke, pobeda ozbiljne profesije kojoj ja pripadam nad neznalicama, mediokritetima i zločincima. Pokušali su da nadmaše jednog stručnjaka i nisu uspeli. Ali to je i pobeda velike ljubavi prema čoveku i ljudskoj duši, kojoj ja učim moje studente.
Eto, vi praštajte na tom intimnom delu o kome sam govorila, međutim kroz ovo iskustvo sam htela da vam kažem da je uzrok zla u neznanju i nepoštovanju nas koji učimo decu šta je dubinska psihologija.
Svi koji rade sa ljudima moraju da budu i stručno i moralno dugo praćeni i proveravani i onda će se na minimum svesti mogućnost da dođe do pogrešne dijagnoze.
4. U vremenu smo osobitog kaosa diljem Europe i iživljavanju migranata te teškim posljedicama kako na europske građane, kršćane prije svega, te mladost koja trpi strašan teror. Obzirom da su Vam iskustva kroz desetljeća života i rada u istoj toj Europi zasigurno priskrbila znanja u svemu molim Vas recite kako Vi sve ovo vidite a prije svega ima li rješenja? Ali brzog rješenja jer sve se potpuno otelo kontroli a uljuđene i sigurne EU države (Njemačka, Francuska, Nizozemska, Švicarska, Velika Britanija, Irska) propadaju gospodarski, kulturno, vjerski ali gube i svoje tradicionalne vrijednosti ? Čak što više zabranjuju im se kako „došljaci“ nebi bili ugroženi. Zar ovo nije inverzija ali i okupacija koja će nas odvesti u ništenje naših država, tradicije, kulture, vjere, običaja?
Ono što nas sve pogađa i što je potpunoma neprihvatljivo ali ide dalje, i to ubrzano. Ugrožena su nam djeca, od najmlađih u vrtićima. O tome smo posebno razgovarale na kraju 2023.
https://www.arnasebalj.com/index.php/tekstovi/23-12-2023-mr-sc-arna-sebalj-skandalozno-roditelji-gdje-ste-zar-ce-nam-kinsley-bolesnici-odgajati-djecu
Na našu žalost ništa ne ide normalizaciji već potpunoj agresiji seksualizacije djece što više nema veze sa zdravim razumom. No iskreno, roditelji se ništa posebno ne bune, tiho sve prolazi. U ovih skoro pet godina i naših desetak intervjua, moram Vas opet pitati:
Što je s roditeljima? Ali, i što je s ljudima?
Prof. Mila Alečković Bataille:
Doći će do pobune, sve zavisi od toga na kom nivou je pesak u peščaniku. Još francuski naučnik Gustav Kle Bon odlično je opisao kolektivnu psihologiju objašnjavajući zašto narodi ne mogu da žive bez vertikalne transcendencije. U banalnoj svetovnoj politici novinari pitaju: zašto je pobedio Tramp?, a ja kažem: nije pobedio nikakav Tramp, nego probuđena kolektivna želja i potreba naroda i pojedinaca koji ne mogu da žive bez vertikalne transcendencije, kako je to lepo primetio još Gustav Le Bon. Političar Tramp, koji je takođe vulgarna karika velikog kapitala, ipak je izgovorio: „zabraniću nasilno menjanje pola i operacije na deci, zabraniću nestanak vekovnog pojma majke“…Upravo tako se desilo, na primer, sa odbijanjem većine današnjih zaglupljenih i pometenih Amerikanaca da prihvate „wokism“ kao oblik izvrtanja vrednosti, relativizovanja, tj. kao oblik nihilizma. Zato, kada danas branimo prednost „hrišćanskog braka“ naspram, recimo, braka sa životinjama za koji u Evropi raste tolerancija u svim „negativnim slobodama“ koje se odobravaju čoveku, tada ne bi trebalo da koncept tradicionalnog braka branimo „zato što je hrišćanski“, nego bi trebalo da u opšteljudskoj ravni objasnimo kako tu prednost branimo zato što će ona ljudski rod održati u životu, budući da ona, i samo ona, garantuje da se život nastavlja. Univerzalnu vrednost nikada ne treba braniti u sklopu neke ideologije, jer će onda svako imati pravo na neslaganje, na poricanje te ideologije i na sopstvenu ideologiju, nego vrednost uvek treba braniti u odnosu na najvišu vrednost: kao pobedu Nagona Života (da dodam – umnog života), nad nagonom smrti. Taj nagon smrti sam u knjizi „Crna psihijatrija i crne dijagnoze“ opisala upravo pokazujući vokističke (woke-ism) patologije .
Vokizam je destruktivan jer je on paganska osveta: on implicitno poziva sve potlačene da se osvete tlačiteljima. Crnce da se za svoju patnju i ropstvo osvete belcima, homoseksualce da se za nepriznatost osvete heteroseksualcima, žene za vekovnu nejednakost - muškarcima. Ali, pitanje koje se postavlja jeste: zašto su vokizmu potrebni sukobi, rat sviju protiv svih (bellum omnia contra omnes), zar nije moguće pomirenje, nego je nužan rat? Naravno, ovo je retoričko pitanje budući da je „vokizam“ potpuno bezidejan i da je on samo oblik novog socijalnog inženjeringa i nove dekonstrukcije društva kroz Gi Deborovo „Društvo spektakla“ (Guy Debord : La société de spectacle). U svakom slučaju, ne može biti reč o idejama jer „vokizam“ nikada nije došao do ravni ideja, pa bi se pre moglo reći da on liči na ono što je francuski pisac Leon Dode opisao rečima: „Dobro je biti konzervativan u odnosu na glupost“...
Za razliku od perverznih i nemoralnih ljudi, istinski stvaraoci procesom obrade u stvaralaštvu gotovo uvek uspevaju da savladaju sopstveno zlo. Dostojevski je svoju agresivnost savladao činom Raskoljnikova koji u romanu ubija lihvarku, Vagner svoju tešku depresiju muzikom Tristan i Izolda, Kami i Kafka opasne paranoje savladali su romanima Stranac i Proces, Van Gog užasnu agresivnost telesnog skrnavljenja snažnim slikarstvom, Frojd destruktivne nagone sopstvene ličnosti - psihoanalitičkom teorijom o nagonima… Čak se i pedofilski porivi mogu sublimirati u umetnosti. Na žalost bolesni performanseri o kojima pišem u knjizi za ovo nisu sposobni , jer nemaju ništa stvaralačko u sebi. Mi svi sada tražimo spas za našu decu u svetu patoloških perverzija.
5. Ponoviti ću skoro isto pitanje kao prije godinu dana jer se okolnosti nastavljaju. I dalje je komformizam i nesvjesnost jako prisutna. Poslušnost se manifestira na razne načine ali i na raznim mjestima. Sve neshvatljivo. Kao da se živi u nekom drugom svijetu.
Zar je zaista moguće da su ljudi u strahu te da kroz manifestiranje „normalnog“ te šutnju prikrivaju svoja prava psihička stanja i „žive“? Ako žive, što mislite?
Prof. Mila Alečković Bataille:
Mnogi se boje, ali eto sada u danima praznika i Božića, možemo da se setimo i našeg zajedničkg Arhetipa Spasioca (Imago Dei, Hristosa u nama). Arhetip Spasioca živi u kolektivnom nesvesnom svih nas, bilo da smo verujući ili mislimo da smo agnostici ili ateisti. To može dati snagu kukavicama i uplašenima. Čovek je u malenkosti svoga uma Boga shvatao kao pravednog sudiju koji treba da presudi, da nešto dozvoli, ili da nešto ne dozvoli. Međutim, izgubili smo iz vida da hrišćanski Bog nije sudija, već da je on Sloboda. Čoveku je data sloboda da izabere između Dobra i Zla i on sam mora da uđe u prostor slobode i da napravi izbor. Hrišćanski Bog za razliku od Jahvea ne donosi presudu, nego daje slobodnu volju svakom biću na osnovu koje će tek moći da se sudi da li je neko grešan ili nije. Jer ako ne poznajemo razliku između Dobra i Zla, ako nikada nismo svesno, slobodno i voljno izabrali jedno od ta dva, ne možemo da budemo ni pravi ni krivi, tvrdio je još filosof Lajbnic. Krivica je uvek i samo u slobodnoj volji i nameri da se čini zlo, te je zato potrebno da postoji izbor. Od duhovne sile dobili smo izbor kao najveći poklon, slobodni smo da postanemo ljudi ili neljudi i to je najviše što je hrišćanska koncepsija Boga mogla da nam da. Ona je zapravo suština moralnosti u nama.
A ta borba svuda u svetu je itekako počela. Ja mislim da će svuda doći do velikog moralnog čišćenja, jer su to prosto kosmički ciklusi.
6. I dalje je sve isto po pitanju sad već vrlo vidljive povećane smrtnosti ali i punih bolnica „cijepljenih“ ljudi. Unazad 3 godine, u vrijeme pritisaka oko uvjetovanog „cijepljenja“ jedan pokojni liječnik, ravnatelj najvećeg bolničkog centra u Hrvatskoj, izjavio je kako ćemo mi necijepljeni ugroziti zdravstveni sustav, pacijente. I, tko ga sad ugrožava?
Mnogi znanstveni, recenzirani, radovi u najeminentnijim znanstvenim časopisima (koji su sačuvali ugled kroz ovih 4 godine obmana i laži) objavljuju brojne činjenice i istraživanja koja evidentno upućuju na vezu između tzv. cjepiva i smrtnosti. Osobito mladih, zdravih ljudi. Brojnih sportaša.
Čeka nas još gora situacija. Umiru mladi ljudi, ispod 50 godina starosti, roditelji sa malom djecom. Radna snaga bez koje ubrzano ostajemo. O tome struka šuti, a sustav nizašto nije spreman. Moje pitanje je i sada: znamo li kuda ćemo s tom djecom? Što će biti rješenje? Tko će preuzeti skrb o njima? Odavno me ne zanimaju isprazne priče, samo konkretna rješenja. Kako se zasigurno srećete sa istim situacijama molim Vas što o tome možete reći? Gdje vidite rješenje? I, ima li uopće rješenja?
Prof. dr. sc. Mila Alečković Bataille:
Rešenje je uvek i jedino u pravdi koju čekamo dugo, a koja će, verujem, ipak stići. Posle briljantne knjige koju je napisao Kennedy Junior (Real Fauci), ili briljantnog svedočenja poslanice Marjory Taylor, verujem da ovo više ne može da ide unazad. A to znači da u jednom trenutku pravda mora stići američkog Mengelea. Američki federalni Sud potvrdio je da se nije radilo o serumima koji su bilo koga mogli da imunizuju, niti da spreče transmisiju zaraze, kao i to da su falsifikatori celom svetu prodavali lažne PCR testove koji uopšte nisu dijagnostičko sredstvo i da se to sve znalo od samog početka. Snimljen je razgovor dr Drostena u Nemačkoj sa naručiocima ovih „testova“ gde pomenuti jasno kaže kako zna da se testovima ništa neće dijagnostički dobiti (jer je falsifikovao broj ciklusa), ali će se zaraditi ako se oni nametnu svim zemljama i ljudima sa naredbom da svi moraju stalno da se testiraju. Ovo ukazuje na učinjeno javno , svesno i proračunato obmanjivanje svih naroda. Dr Rainer Fuellmich je i osuđen zbog toga što je Nemac i što je prvi javno izneo tu istinu.
Treba se setiti i dve naknadne naučne studije izvšene 2022/2023. na univerzitetima u Kaliforniji i u Švajcarskoj koje su pokazale potpuno isti nedvosmisleni rezultat: kod svih koji su bili primili nekoliko doza Pfizer eksperimentalnog seruma (na velikom uzorku subjekata), u krvi je pronađen znatno povišen nivo proteina koji se zove protonin i koji postoji u srčnom mišiću, ali u krv ulazi onda i samo onda kada je srčani mišić povređen. Ova dva naučna istraživanja konačno i definitivno su ustanovila ne „visoku verovarnoću“ i „povezanost“ između genskih eksperimentalnih seruma i zapaljenja srčanog mišića miokarditisa, nego jasnu uzročnu vezu između ove dve pojave, što je značilo jasan napad genskog seruma na ljudsko srce.
Dokazano je, naravno, i to da je posle 2021. (godina masovne primene seruma predstavljenih kao vakcine) stopa smrtnosti u svim zemljama eksponencijalno skočila.
Međutim, ostavimo epidemiološku ravan, jer ono što je rađeno u socijalnom inženjeringu straha i u „crnoj psihijatriji“ o kojoj pišem , jeste najstrašnije od svega. Jednoj novinarki u Srbiji koja je u vladinom listu „Telegraf“ pokušala da me provocira, odgovorila sam prosto: Ja sam se bavila samo mentalnim vakcinama. Na žalost, ona ni to nije razumela. Ali, svi ti konformisti, svi ti nosači kofera i kovčega danas su se negde sakrili. Njihova sujeta im neće dozvoliti da priznaju greške, ali će ih sam Bog u prirodi opomenuti. Kao što znate, mnogi od onih koji su nas napadali nisu više na ovom svetu.
Inžinjering koji je rađen svedoči o prekršaju svih zakona i pravila koji štite osnovna ljudska prava, pored svih lokalnih pravila u odbranu dostojanstva, posebno prekršaj Univerzalne Povelje o pravima čoveka i građanina, kao i Nirnberškog Kodeksa koji je, koliko znam, još uvek na snazi uprkos pokušajima da bude poništen.
Dakle, danas je sve jasno, nedostaju samo procedure, istrajnost i hrabrost.
Ali, kao ženska snaga i tiha voda o kojoj piše Lao Ce, sve polako dolazi. Počele su u Americi da se dele i Zahvalnice svima o onima koji su, kako u njima stoji, „ izdržali teror i strah uspravno“. Jednu takvu sam i ja dobila.
Svi naši prijatelji u svetu, počevši od Eve Barlett i Michel Chossoudovsky-og, novinarke i naučnika koji su prvi, još 2019. tražili od mene da objasnim šta je eksperiment Stenli Milgrama koji je na svima nama upravo tada počinjao, preko Vere Šarav iz Amerike, naših prijatelja lekara u Kanadi koji su pružili snažan otpor inžinjeringu, naše velike borbe u Francuskoj, borbe najvećeg evropskog epidemiologa Didier Raoult-a koji danas jasno traži hapšenje šarlatana Bill Gates-a, zatim čuvenog, sada pokojnog Nobelovca Luc Montagnier-a , takođe političkih poslanica Marjory Taylor i Martine Wonner, mog prijatelja dr Mike Yeadon-a, takođe velike borbe u Srbiji i Crnoj Gori, i kod vas u Hrvatskoj zahvaljujući dr Nadi Jurinčić, dr Krešimiru Paveliću, i drugima, našim prijateljima u Sloveniji, posebno Daliboru Pečniku i dr Sabini Senčar i svim hrabrim ljudima u Makedoniji, i celoj regiji, svi ti naši prijatelji trebalo bi da se ovekoveče u nezaboravu. Jer u to užasno vreme fizičkog i mentalnog zatvaranja ravnog „velikom zatvaranju“ bivših vekova o kome piše Michel Foucault, videli su se svi karakteri, videlo se tačno ko je ko. Videlo se ko je slab, a ko je jak, ko će prodati čovečanstvo, a ko će ostati uspravan i ko može da izdrži da se ne identifikue sa agresorom.
Sanjam o tome da se mi preživeli jednog dana nađemo svi zajedno za nekim stolom, jedan pored drugog.
Dakle, kad-tad pašće i prve individualne presude, to imamnentno dolazi.
Ne zaboravimo zato da tražimo oslobađanje Dr Rainer Fuellmich-a koji leži nepravedno osuđen u Nemačkoj, a s kojim smo i vi Arna i ja imali prepiske u najgore doba.
Zato je moja poruka na kraju ovog intervjua ona koju sam svaki put ponovila:
Ništa nije završeno, ostanimo udruženi zbog budućih borbi i ostanimo zajedno. Ne obazirimo se na pokušaje politikanata da nas ponovo podele pričom o nekim „ubačenim špijunima“. Te ništarije žive od laži i od ratova.
Ne raskidajmo naš moćan savez duša, jer bićemo mi opet pozvani u borbu.
Za kraj informacija francuskog izdavača « LCS » (Knjige protiv sistema):
Profesor Dr Mila Alečković spada u najobrazovanije Srpkinje u svetu i jedan je od najboljih antropologa zdravlja u regionu i Evropi sa ogromnom erudicijom znanja iz psihologije, neuro-psihijatrije, istorije, političkih teorija i filosofije. Doktorirala je na Univerzitetu Sorbona sa radom: „Pojam nesvesnog u psihološkim i neurološkim teorijama“. Autor je brojnih knjiga i predavanja u svetu na pet jezika, a osim teme psihopatologije i stvaralaštva, Mila Alečković već godinama piše protiv zloupotrebe psiholoških i psihijatrijskih znanja o ljudskoj duši.
U novoj knjizi „Crna psihijatrija i crne dijagnoze“ dekortikovane su sve moguće operacije socijalnog inženjeringa i psihijatrije smrti kojima se danas služe globalisti i maltuzijanci. Mila Alečković u knjizi majstorski analizira tiranska društva kojima upravlja nagon smrti, kao i psihopatološke dijagnoze političkih aktera. Reklo bi se da čitanjem ove briljantne knjige postajete imuni na sve moguće manipulacije i programe straha. Ili, kako autorka sama kaže: „Ljubav i stvaralaštvo koje nosim u sebi pomogli su mi da dešifrujem sve što radi crna psihijatrija u želji da vam porobi um ili da vas poništi kao ljudsko biće. Mi, koji se protiv nje borimo, pobeđujemo, jer lečimo dušu ne kao crni, nego kao beli, jer je u nama nagon života pobedio nagon smrti .“
I ovaj puta Vam hvala prof. Alečković na Vašem vremenu i stručnim odgovorima. Već se veselim nekom novom našem razgovoru.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL: