Glazbenik Marko Perković Thompson održao je u subotu 10. siječnja 2026. koncert u Poreču u dvorani Žatika. Sudeći prema fotografijama, dvorana je prepuna, a Thompson je na bini imao i svoj mač. Večeras nastupa još jednom zbog velikog interesa publike.
Oko koncerta u subotu tzv. naši mediji su prepuni informacija, ali, prije svega čuđenja. Nerazumno, neprihvatljivo, nevjerojatno. Pa Thompson je hrvatski državljanin, Hrvat, katolik, hrvatski branitelj i priznati skladatelj i pjevač u Hrvatskoj. Gdje je problem? Točnije, pitanje, zašto Thompson ne može pjevati u svim krajevima Republike Hrvatske?
Marku Perkoviću Thompsonu u više je navrata odbijen zahtjev za koncertom u Areni u Puli.
Thompson je zadovoljštinu zbog otkazivanja koncerta pokušao dobiti i na Općinskome sudu u Puli 2008. godine. Tužio je grad Pulu i Gradsko poglavarstvo zbog uskraćivanja suglasnosti za održavanje koncerta u Areni. Te je godine najprije otkazan koncert u Umagu, a zatim i u pulskoj Areni. Grad Pula odbio je dati suglasnost za koncert u Areni uz objašnjenje da je Thompson zahtjev podnio izvan roka predviđenog za najavu ljetnih zbivanja u pulskom amfiteatru. Smatrajući da su mu povrijeđena ljudska prava, Thompson je podnio tužbu. Nekadašnji pulski gradonačelnik Boris Miletić rekao je kako nema ništa protiv Thompsona i njegovih pjesama, ali „….ne može podupirati ustašku ikonografiju koja je popratni element njegovih koncerata….“
Na jučerašnjem koncertu publika je istaknula na tribunama veliki transparent s natpisom:
“Istra je ustala iz sjene. Pulska Arena te čeka”.
A sad malo oko koncerata kojeg se danas rijetko tko sjeća, nastup Marilyna Mansona u Puli 2005. u sklopu turneje 'Protiv svih bogova'. Koncert je, unatoč silne bure reakcija, održan. Kršćanske udruge bunile su se protiv 'antikrista', no do zabrane nije došlo. Evo ga i u Zagrebu u srpnju ove godine! Taj sotonizam treba onemogućiti.
No dok su naslovi po medijima vrištali, po mrežama i FB ljudi su iz Istre istinu pisali.
A kroz Arenu u Puli nema tko nije „prošao“.
2015. u srpnju je u Areni Pula bio koncert Dubioze Kolektiva i S.A.R.S.-a. gdje su ova dva benda uzavreli atmosferu do maksimuma pred devet tisuća ljudi!!!
U kolovozu te 2015., za proslavu 40. godine Bijelog dugmeta, pulsku Arenu odabrao je Goran Bregović uz pomoć Alena Islamovića i Mladena Vojičića Tife, doduše bez Željka Bebeka. (Bregović čak može ODABRATI Arenu!)
I Hladno pivo je imalo koncert, ne u Areni (treba to moći napuniti) pa su svirali na Kaštelu.
Ima i nevjerojatnih okolnosti
Bora Drljača, srpski folk pjevač poznat po veličanju SAO Krajine i četničkog pokreta, trebao je 2018. godine, uz pokroviteljstvo Istarske županije i Grada Pule, nastupiti u tamošnjem Domu hrvatskih branitelja. Koncert, planiran sredinom siječnja 2018. povodom proslave pravoslavne Nove godine, otkazan je pod pritiskom javnosti i kritika upućenih tadašnjem gradonačelniku Borisu Miletiću.
Iako sam već pisala o najvećem ikad koncertu na zagrebačkom hipodromu, koncertu koji sam osobno nazvala najvećim egzorcizmom ikad, kao i o pokliču u pjesmi, budnici iz 1991., nije naodmet još neke detalje oko Thompsona napisati jer se provlače kroz medije i po mrežama neistine. Svakako je neophodno ponoviti i neke druge, usporedne događaje, zbog kojih tzv. naši mediji nisu radili „revolucije“.
- 05.07.2025., mr. sc. Arna Šebalj: KONCERT M. P. THOMPSONA I SVE KONTROVERZE STVARANE S NAMJEROM
- 13.07.2025., mr.sc. Arna Šebalj: IMA LI KRAJA MANIPULACIJAMA OKO POVIJESNOG POKLIČA U HRVATA? OD CHOMSKOM DO THOMPSONA
I oko koncerta u Areni Zagreb bilo je pametnjakovića koji su problematizirali, tj. optuživali Thompsona kako je dobio novac od stranke za NE-pjevanje. A što je istina?
Zbog jedne nikad objavljene isprike u hrvatskoj javnosti i dan danas izaziva kontroverze zbog neznanja, dok je percepcija javnosti stvorena, te je nikakve naknadne objave više ne mogu ispraviti.
U slučaju pisanja novinara Jutarnjeg lista, Gorana Penića i Klare Rožman , zbog kojega je pjevač podigao kaznenu prijavu te je 07. lipnja 2013. postupak okončan s nalogom isprike novinara, koja nigdje nije objavljena i o kojoj se s namjerom šuti.
U nastavku je Zapisnik sa navedenog ročišta od 07. lipnja 2013. (izvor: službene web stranice Marka Perkovića)
"A što se zapravo dogodilo? Još u svibnju 2012. u Jutarnjem listu objavljen je tekst o pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu naslova u kojemu su novinari Penić i Rožman iznijeli niz neistinitih tvrdnji o tijeku poreznog postupka u kojemu je sudjelovao Thompson, pišući tako, između ostaloga, da je Thompson utajio porez, da je nezakonito primio sada već fantomski iznos od 500 tisuća eura, da nije surađivao s Poreznom upravom, da odugovlači postupak i druge neistine.
Thompson je prihvatio ispriku novinara kao iskrenu te je odustao od daljnjega kaznenog progona čime je ovaj postupak završen. "
Iznenadi ne samo nepoštivanje odredbi zakona, već i postupanje osramoćenih medija, koji pogreške u radu svojih novinara ili kolumnista nastoje minorizirati.
Književnik i kolumnist Ante Tomić je u svom tekstu od 13. 08. 2013. naslova " Thompsonov ručak za Gotovinu " na brutalan način iskazao svoje privatne stavove, pune mržnje, o samom pjevaču, njegovoj supruzi, obitelji, pa i samom mjestu Čavoglave.
Kasnije je to nazvao "satiričnim osvrtom"!!!
Nakon pokrenutog kaznenog postupka uslijedila je isprika i u Slobodnoj Dalmaciji na svega par centimetara prostora, skriveno od pogleda.
No, nisu ovo jedine neistine oko Marka Perkovića Thompsona.
Laž je objavio Newsweek, točnije njihova novinarka Cristina Maza, s kojom je odvjetnik Luka Mišetić vodio prijepisku na njezinom Twitter profilu, kao i s prijavom o laži o toj informaciji s redakcijom Newseeka. Što je, u konačnici, rezultiralo isprikom zbog objavljenog teksta o dočeku
naših reprezentativaca na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Nažalost, isprika nije dovoljna.
Gdje je naša diplomacija?
A onda 01. kolovoza 2018., kao po dogovoru, u američkom Foreign Policy osvane tekst pisan od, kako za sebe kaže, balkanske novinarke Une Hajdari: "U Hrvatskoj su simpatizeri nacista dobrodošli na zabavu". A u tekstu koristi izjave Žarka Puhovskog i Hrvoja Klasića.
Opet napad na Marka Perkovića Thompsona. Na ovo se malo tko osvrnuo. Ali jest portal index.hr za kojega se zna kako svestrano i kontinuirano radi na unošenju nemira, netrpeljivosti, te poticanju na mržnju svojim pristranim i neutemeljenim tekstovima.
Svaki put kad se ovakvo nešto dogodi, sjetim se Daniela Boorstina i njegove tvrtnje: "Slobodu govora i tiska preplavila je sloboda stvaranja pseudodogađaja . Lažni događaji vrlo često su dramatičniji od stvarnih."
Pitam se, znaju li novinari i kolumnisti nešto od ovoga?
Profesor Raymond Boyl, istraživač na Sveučilištu Stirling u Velikoj Britaniji, u svojih više knjiga govorio je o novinarstvu. U jednoj od njih: Sports Journalism, Sage Publications, London/Thousand Oaks/New Delhi, 2006. kaže:
"Mnogi od njihovih priloga spadaju u tabloidno i senzacionalističko novinarstvo, u kojem veliku ulogu imaju glasine i nepostojeći događaji. Sve više vijesti se priprema tako da im je jedini interes pružiti povoljan publicitet onima koji ih plaćaju, neovisno o stvarnoj vrijednosti njihovih uradaka. "
No, kako mjerila nisu ista za sve, evo informacije da pjevač iz Srbije, Miroslav Ilić, koji je tijekom Domovinskog rata, a i kasnije, veličao četnički pokret, imao je najavljen nastup u Svetoj Klari kraj Zagreba. Za medije nimalo sporan pjevač. Za najveći dio naroda u Republici Hrvatskoj nepoželjan pjevač.
Razumno i logično pitanje je: zašto se mediji prema jednom hrvatskom pjevaču, dragovoljcu Domovinskog rata, pjesniku i skladatelju prelijepih skladbi, odnose kao prema neprijatelju? Navodno jer je kompromitiran skladbom iz Domovinskog rata, budnicom Čavoglave.
Za koju mu se prigovara zbog - kažu - spornog pokliča na početku skladbe "Za dom! Spremni!" Bojnu Čavoglave Thompson je napisao u jeku Domovinskog rata, kao poticajne stihove za obranu od svih zločinačkih događaja u okupaciji, u kojoj se Republika Hrvatska našla.
Pjesma ima sva autorska prava i ne može i ne smije biti upitna, sukladno Zakonu o autorskim pravima. Ali, nažalost, svjedoci smo trajne medijske hajke i proganjanja Marka Perkovića Thompsona. Zašto me ovo neodoljivo podsjeća na Vicu Vukova i neka nemila vremena?
Svjedoci smo kako mediji i svi dnevno-huškački komentatori, upitnih kompetencija, niti slova ne napišu o pjevaču koji jednu svoju pjesmu “Morem plovi jedna mala barka” (zanimljiv naslov!) u kojoj veliča kralja Petra i četničkog vojvodu Dražu Mihajlovića. Evo samo nekoliko ključnih stihova:
"Morem plovi jedna mala barka
A u barci kralja Petra majka.
Morem plovi, ne boji se mina
Pošla majka da potraži sina.
Pošla majka sina da potraži
Pa se javi djeneralu Drazi.
Čiča Dražo, gde je moje dete
Čuvaju ga srpske bajonete. "
Isti slučaj je i sa pjevačem Bajagom koji je u Kninu 1993. prema informacijama iz medija, na skupu pobunjenih Srba. Zanimljivo je kako nakon ovog otkrića i zabrane nastupa u Karlovcu stariji izvori sa You Tubea nestadoše, pojaviše se samo postavljeni u srpnju 2018.
I sama sam iznenađena. Zadnji stih ove pjesme "Lepa vaša biće groblje" potvrđuje kako je bila namijenjena Hrvatskoj, a ne napadima NATO avijacije na Srbiju.
"Kreće armija najjača na svetu,
Kreće armija u osvetu,
Jednom zauvek armija srpska,
Jednom zauvek sve će da vas smrska.
Suviše ste jadni suviše ste bedni,
biti ćete još više gladni i žedni,
još i dalje leteće orkani,
Lepa vaša biće groblje."
Ili primjerice, pjesma "Samo sloga Srbina spašava". Bajaga ju je pjevao s Borom Čorbom i Dejanom Cukićem. Iako se pronađe i danas na You Tube-u.
Bajagi se bez ikakvih propitkivanja i provjera odobravaju nastupi u Areni u Puli. Za razliku od Marka Perkovića Thompsona za kojega, europarlamentarac nekad moćnik IDS-a i čovjek višestruko optuživan za bezbroj malverzacija u nekretninskom i drugim biznisima, kazao je tako Ivan Jakovčić:
"Nisi pjevao u Areni, bogami niti nećeš pjevati!"
Žalosno! Kako čovjek ovakvih stavova zastupao Republiku Hrvatsku u EU parlamentu?!
Zašto mediji o svemu ovome ne pišu? Zašto ih ne napadaju, bar zbog svega navedenoga, ali i mentalne higijen" naroda. Isprika europarlamentarca Jakovčića, nakon pet dana od objave ovog komentara u novoj izjavi na FB-u nema više nikakvog učinka, niti smanjivanja nastale štete. Nije li taj istup Jakovčića - da li namjerno ili slučajno - "pokrio" daleko veći problem u kojemu se našao? Sukob interesa kroz posao u Nadzornom odboru tvrtke Danka Končara, registrirane u Norveškoj, a iz koje je tada na brzinu izašao kako ne bi ostao bez zastupničkog mjesta u EU parlamentu. Samim time i tako mu potrebnog imuniteta! Iako se ovo otkrilo u jeku njegovih napada na Marka Perkovića, mediji, takvi kakvi jesu, nisu niti jednom rječju popratili ovaj veliki skandal. I tako je, po dobro oprobanoj metodi učinjena zamjene teza, to jest Marko Perković pokrio je tada aferu EU zastupnika Ivana Jakovčića!
Jučer, u tijeku dovršetka ovog teksta oglasio se na isti način i gradonačelnik Pule, Peđa Grbin. Mogu samo reći sramotno. Objavio 24SATA:
A kako je to kroz povijest bilo u nas i u svijetu? Primjera ima bezbroj. I oni su rezultat cenzure tih vremena. Novinar Joško Buljan, u jednom svom kratkom ali sadržajnom tekstu, pita: "Zašto je cenzura M. P. Thompsona jedinstvena?" Citiram ga.
" Prekršajne prijave, zabrane koncerata, isključivanje mikrofona . . . Sve je jasno: Marku Perkoviću Thompsonu zabranjeno je pjevati! Pri tome u njegovim pjesmama nema ni traga nekakvoga ustaštva; počeo je s nekom vrstom ratničke budnice (Bojna Čavoglave), a nastavio s repertoarom od uglavnom domoljubnih - čak lokalpatriotskih - pjesama pa sve do onoga što bismo mogli nazvati "angažiranim" pjesmama (npr. pjesma "Prijatelji"). Čak i pozdrav na početku pjesme Čavoglave ne može se smatrati "ustaškim" budući da je kontekst potpuno jasan: Domovinski rat u kojem ustaša jednostavno nije bilo (tj. svi smo ionako bili ustaše), a pozdrav je bio uobičajen u postrojbama HOS-a pa i šire. Ipak, baš su Čavoglave razlog i prijava i zabrana i onemogućavanja rada tome našem estradnom radniku, iako se počelo govoriti da i ostale pjesme imaju "neprihvatljiv" sadržaj (npr. "Lijepa li si"). Cenzura pjesama, naročito u ratno doba, nije neuobičajena. Za vrijeme američkoga građanskog rata Jug je zabranio poznatu pjesmu Lorena koju je još 1856. napisao velečasni Henry Webster. Radi se o sentimentalnoj pjesmi u kojoj se žali za dobrim starim vremenima. U Prvome svjetskom ratu Francuzi su zabranili La Chanson de Craonne, antiratnu pjesmu koja je postala popularna među vojskom nakon tragično neuspjele francuske ofenzive kod Chemin des Damesa u srpnju 1917, nakon koje je francuska vojska bila u nekome stanju tihe pobune do kraja rata (npr. prolazeći kraj časnika vojnici više nisu salutirali, već su meketali kao ovce). Radi se također o tužnoj pjesmi "Zbogom životu, zbogom ljubavi, zbogom svim ženama, svemu je sada kraj...".
"Manje je poznato da je za vrijeme Drugoga svjetskog rata Göbbels zabranio Lili Marlen, inače pjesmu napisanu za vrijeme Prvoga svjetskog rata, smatrajući ju previše tugaljivom i stoga opasnom za moral njemačkih vojnika. U novije vrijeme zabrane emitiranja pojedinih pjesama na nacionalnim radijskim i televizijskim postajama u demokratskim zemljama vezane su uglavnom za spominjanje droge, zatim zbog eksplicitnoga seksualnog sadržaja ili upotrebe prostota, blasfemije, čak i zbog aluzija na ulične bande. Politički sadržaji rijetko se eksplicitno zabranjuju. Na primjer, još 1939. američke radio postaje nisu smjele emitirati pjesmu Strange Fruit Billie Holiday zbog "morbidnog
sadržaja". Čudno voće u pjesmi se odnosi na obješene crnce, žrtve linča. Antiratne pjesme danas više nitko ne zabranjuje iako ima bizarnih primjera: Sailing Roda Stewarta bila je zabranjena u Velikoj Britaniji za vrijeme falklandskog rata kao pjesma s "nautičkom temom" zabranjenom zbog sigurnosti pomorskoga ratovanja.
Zbog aluzija na napade 11. 9. 2001. i zaljevski rat neke su pjesme također bile maknute iz etera u SAD-u, na primjer, Hey, Joe Jimija Hendrixa iz 1966., pjesme In the Air Tonight Phila Collinsa iz 1981. pa čak i Light My Fire The Doorsa iz 1967. (zbog aluzije na paljenje bušotina u Perzijskome zaljevu) ili Walk Like an Egyptian grupe The Bangles zbog spominjanja osoba s Bliskog istoka!
Iako spomenuti primjeri samo ističu glupost cenzure, mora se napomenuti da su se te zabrane (koliko god bizarne bile) odnosile samo na spomenute pjesme, a ne i na pjevače ili skupine koje 1991. uostalom više nisu ni postojale. Isto tako, zabrane ili "preporuke" regulatornih tijela nisu trajne, nego su se odnosile na relevantno razdoblje.
U čemu je zabrana Thompsona jedinstvena? Prvo, nije zabranjena ili nepoćudna ova ili ona njegova pjesma, nego je sam M. P. Thompson nepodoban kao što je za vrijeme komunizma to bio, na primjer, Vice Vukov.
Čak ako za vrijeme rata u Perzijskome zaljevu i niste mogli čuti Light My Fire na američkim radio postajama, The Doorsi nisu bili zabranjeni.
Thompson je danas "narodni neprijatelj" za političare gotovo cijeloga političkog spektra. Badava im europejstvo, mentalno se nisu maknuli od kakva komesara iz 1946., kakve možemo vidjeti u, primjerice, Papićevim Lisicama.
"Europejstvo" je njima sinonim za nekadašnju "napridnost". Druga je razlika posebno neobična: pjesme, naročito u ratno doba, bivaju zabranjivane zato što ih režimi smatraju pogubnima za moral, zato što ruše moral, ne zato što ga dižu. Stoga se moramo pitati zašto sve hrvatske vlade žele rušiti moral hrvatskoga naroda!? Čije su to vlade, za čije interese to čine? Kako to da tu nema razlike između njih? Kome smetaju stihovi Lici, Slavoniji ili Dalmaciji kao HRVATSKIM krajevima ili im nije pravo što su i Svilaja i Popovo polje u Hrvatskoj? Baš zato se veselimo Glini i tjeranju bande "preko izvora", pa makar, za sada, samo u pjesmi." - (Joško Buljan, HKV, 08. kolovoza 2018.)
A kako to glase stihovi pjesme "Lijepa li si" Marka Perkovića Thompsona?
Kad se sjetim suza krene
zamirišu uspomene
svake stope rodnog kraja
i narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
što probudi ljubav moju
kad sam s tobom srce moje
kuca jače, veliko je
Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
jedna duša a nas dvoje
pozdrav Liko, Velebita diko
lijepa li si
Kad Neretva moru krene
ti se tada sjeti mene
mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema
Ajde Istro i Zagorje
podignimo sve tri boje
zagrlimo se pred svima
neka vide da nas ima.
Koliko ljepote u ovako malo stihova!
Odavno je bilo vrijeme za objavu svih pjesama Marka Perkovića Thompsona u zbirci poezije.
Izvori:
- Portal hrvatskog kulturnog vijeća, 13. lipnja 2013.
- Boorstin, Daniel: The Image-a Guide to Pscudo-events in America, Vintage Books, New York, 1992. str.29
- Raymond Boyl: Sports Journalism, Sage Publications, London/Thousand Oaks/New Delhi, 2006.
- Joško Buljan, Hrvatsko kulturno vijeće, 08. kolovoza 2018.
- Arna Šebalj, Mediji i medijske manipulacije, Zagreb veljača 2020., str. 138 - 145
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared