
Danas je indeks.hr objavio zanimljiv tekst. Ne zbog sadržaja, već zbog sponzoriranog članka od strane NR Kine. Nije li to za jednu dobru analizu? Osobito u vremenu u kojem živimo uzevši u obzir sve činjenice na globalnoj sceni. Pa krenimo.
Ključno je upravo to što je Kina platila objavu.
Nije riječ samo o informiranju hrvatskih građana o nekoj mirovnoj inicijativi, nego o pokušaju da kineska država svoju vanjskopolitičku poruku plasira hrvatskoj javnosti. Znači, još jedna sjana manipulacija i formiranje javnog mnijenja. Meni bliska tema te ne mogu ostati bez komentara na ovakvo što. Koliko je drugih ovo zamijetilo? A hoće li tko reagirati?
Ne, neće ni čitatelji jer je indeks blokirao komentare. Kako jadno!
Članak je objavljen u rubrici Vijesti, označen je kao sponzoriran, a na kraju izričito piše da ga financira Veleposlanstvo NR Kine u Hrvatskoj.
Zašto bi jedna svjetska sila plaćala da baš hrvatski čitatelji upoznaju njezinu viziju mira?
Zato što joj je važno kako hrvatska javnost doživljava Kinu, njezinu vanjsku politiku i njezinu ulogu u međunarodnom poretku.
Utvaram si kako ipak nešto malo kužim i u svemu odmah vidim čak tri cilja koja se mogu razumno iščitati iz samog sadržaja, i to vrlo lukavo sročenog:
1. Normalizacija kineskog vodstva. Xi Jinping ne predstavlja se kao čelnik autoritarnog jednostranačkog sustava, nego kao inicijator globalnog mira i sigurnosti.
2. Legitimiranje kineske vizije svjetskog poretka. Pozivanje na UN, šest načela i više od 130 navodnih podupiratelja stvara dojam širokoga međunarodnog prihvaćanja kineskog prijedloga.
3. Utjecaj na percepciju Zapada. Izrazi poput odbacivanja blokovskog sučeljavanja i hladnoratovskog mentaliteta uklapaju se u kinesku kritiku sigurnosnog poretka u kojem SAD i njegovi saveznici imaju dominantnu ulogu.
Ovo je oblik ozbiljne državne političke propagande i javne diplomacije. A tekst služi predstavljanju kineske politike u povoljnom svjetlu, a ne njezinu kritičkom preispitivanju.
Što zapravo NR Kina s ovim tekstom želi?
Čini mi se prvenstveno želi pridobiti hrvatske čitatelje, a posredno i ljude koji oblikuju javno mnijenje i političke odluke. Nemamo podatke da je oglas posebno ciljao neku užu skupinu.
Ovakva praksa nije izolirana, Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) u istraživanju iz ožujka 2026. opisuje kineske metode korištenja europskih medija i posrednika kako bi poruke Pekinga djelovale vjerodostojnije. Među ključnim porukama navodi upravo predstavljanje Kine kao miroljubive sile.
To je važno jer riječ „mir” u takvoj komunikaciji služi i kao snažan instrument političkog uvjeravanja. Čitatelj može prihvatiti poželjan cilj, a da pritom nije razmotrio političke posljedice predloženih rješenja.
Pitam se zašto je NR Kina izabrala baš index?
Za Index riječ je o plaćenom oglasnom prostoru. Za kinesko veleposlanstvo to je pristup publici etabliranog hrvatskog informativnog portala.
Ne znamo koliki je iznos plaćen niti je li Index imao dodatne komercijalne ili uredničke uvjete.
Posebno je zanimljiva neravnopravnost. Znači, kineska država može platiti promoviranje svoje političke ideologije u hrvatskom medijskom prostoru, dok kineski građani nemaju usporedivu slobodu javnog kritiziranja vlastitog političkog sustava. Kako zanimljivo!
Zato je vrlo bitno razlikovati dva pojma.
Prvi, indoktrinacija podrazumijeva sustavno oblikovanje uvjerenja uz potiskivanje kritičkog mišljenja, a ovdje možemo izravno dokumentirati plaćeno političko uvjeravanje. To ne umanjuje potrebu za kritikom njegova sadržaja.
Drugo, najvažnije pitanje je zapravo za Indeks. Zašto je indeks odlučio prodati oglasni prostor kineskoj državi za promociju njezina geopolitičkog programa u rubrici Vijesti, bez istodobnog kritičkog konteksta o naravi kineske vlasti i interesima koje tom inicijativom ostvaruje?
Ovo je potpunoma legitimno pitanje uredničke odgovornosti indexa, neovisno o tome što je sponzorstvo formalno označeno.
Godinama se indeks predstavlja kao "moralni" arbitar hrvatskog društva, drže lekcije o "ljudskim pravima", "slobodi", demokraciji i toleranciji, neumorno promoviraju LGBT aktivizam, pobačaj i liberalnu migracijsku politiku, dok svakoga tko osporava njihov progresivni svjetonazor spremno proglašavaju nazadnim i netolerantnim.
A onda, kada novac stigne iz Veleposlanstva komunističke Kine, odjednom nestaju svi ti silni demokratski ideali. Nema kritičkih pitanja o političkoj represiji, cenzuri, progonu neistomišljenika, Ujgurima, Hong Kongu ili prijetnjama Tajvanu. Umjesto toga, kineskom jednostranačkom režimu prodaje se prostor za promociju njegove vizije „svjetskog mira” i novog međunarodnog poretka.
Kakva veličanstvena demokratska dosljednost!
U Hrvatskoj se demokratski izabranim vlastima svakodnevno prebrojavaju moralni grijesi, a istodobno se za novac promovira politička inicijativa države u kojoj građani vlast ne mogu smijeniti na slobodnim višestranačkim izborima.
Još je apsurdnije što upravo ta komunistička Kina nema gotovo ništa zajedničko s "progresivnim" vrijednostima kojima index tako rado podučava hrvatsko društvo.
I tu dolazim do ključnog pitanja za index: jesu li indexu "ljudska prava", demokracija i sloboda univerzalna načela ili tek roba čija primjena ovisi o tome tko je platio oglas?
Naravno, sponzorirani sadržaj uredno je označen. Ali oznaka „sponzorirano” ne briše uredničku odgovornost niti pretvara propagandu autoritarnog režima u neovisno novinarstvo.
Kad treba dijeliti lekcije hrvatskom društvu, načela su nepokolebljiva. Kad treba naplatiti promociju komunističke diktature, načela postaju fleksibilna.
Izgleda da je kod indexa kapitalizam ipak najveća svetinja, a novac najuniverzalnija vrijednost. Sve ostalo, uključujući demokraciju i ljudska prava, može pričekati završetak sponzorirane objave.
INDEX JE MORALNI POLICAJAC HRVATSKE, A OGLASNA PLOČA KOMUNISTIČKE KINE!
Zar je ovo moguće? Još kako, upravo to čitamo.
Postoji li uopće granica licemjerju Indexa ili je jedina granica iznos koji je naručitelj spreman platiti?
Godinama portal index hrvatskom društvu dijeli moralne lekcije. Konzervativce, katolike i zagovornike tradicionalnih vrijednosti spremno izvrgava ruglu, promovira LGBT aktivizam, pravo na pobačaj i liberalnu migracijsku politiku, pozivajući se na ljudska prava, toleranciju, slobodu i demokraciju.
A onda se dogodi nešto gotovo groteskno.
Veleposlanstvo komunističke Kine plati članak i Index odjednom postane platforma za promociju geopolitičkih ambicija jednog od najmoćnijih autoritarnih režima na svijetu!
I to, kakve li ironije, pod krinkom „trajnog svjetskog mira”!
O kakvom to miru govorimo? Miru prema kriterijima Komunističke partije Kine? Države bez slobodnih višestranačkih izbora, s političkom cenzurom, progonom neistomišljenika, represijom nad Ujgurima, gušenjem sloboda u Hong Kongu i stalnim vojnim pritiskom na demokratski Tajvan?
Gdje su sada indexovi neumorni borci za ljudska prava? Gdje je kritika autoritarizma? Gdje je zabrinutost za manjine, slobodu govora i demokratske standarde?
Zar se ljudska prava brane samo dok ih netko ne plati da gledaju u drugom smjeru?
Ipak, posebno je komično gledati kako portal indeks, koji toliko prostora posvećuje progresivnom aktivizmu, prihvaća novac za promociju politike komunističkog režima koji vlastitim građanima ne dopušta takvu političku i građansku slobodu.
U Hrvatskoj bi nam propisivali što je napredno, što je nazadno, što je demokratski prihvatljivo, a što nije. Ali kada treba naplatiti kinesku državnu propagandu, onda odjednom nema problema s političkim monopolom, represijom i cenzurom.
U tekstu se pritom gotovo sve svodi na veličanje kineskih mirovnih inicijativa, šest načela, UN-a, BRICS-a i navodne podrške više od 130 država. Nema ozbiljnog propitivanja interesa Pekinga, nema kritičkog odmaka prema tvrdnjama kineskih dužnosnika.
Ha, ha! A zašto bi ga i bilo? Kritičko novinarstvo očito nije dio kupljenog oglasnog paketa.
Članak je označen kao sponzoriran. No pobodu, zar je to dovoljno da medij opere ruke od odgovornosti za političke poruke kojima prodaje svoj prostor?
Najzanimljivije je što kineski režim koristi upravo slobodu hrvatskog demokratskog društva kako bi promovirao vlastitu političku viziju, dok takvu slobodu u svojoj državi sustavno ograničava.
I zato pitanje nije samo što Kina pokušava prodati hrvatskoj javnosti pod nazivom „svjetski mir”.
Pitanje je koliko košta indexova demokratska savjest i postoji li uopće politička propaganda koju ne bi prihvatili kao plaćeni oglas?
Jer ako su demokracija, ljudska prava i sloboda doista univerzalne vrijednosti, onda moraju vrijediti i kada ih krši Peking, a ne samo kada se njima može obračunavati s domaćim političkim i svjetonazorskim neistomišljenicima.
Index je ovim potezom otvorio pitanje vlastite vjerodostojnosti. Portal koji drugima neumorno dijeli lekcije o moralu sada mora objasniti zašto je vlastiti medijski prostor stavio na raspolaganje propagandi komunističke diktature.
Možda je zato najprikladnije pitanje za indexove „velike borce protiv kapitalizma, konzervativizma i društvene nepravde“ slijedeće:
Jel ipak najveća vrijednost onoga tko se predstavlja kao moralni autoritet društva NOVAC?
Jer demokracija je očito svetinja, ljudska prava su neupitna, a moralna načela nepokolebljiva....
Sve dok ne stigne uplata iz Pekinga. HA,HA!
Jesu li zbog toga i komentare čitatelja – zabranili na ovom članku???
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared