Više puta sam javno rekla ali i napisala kako je moj interes za medije krenuo upisom poslijediplomskog doktorskog studija prije sad već više od desetak godina, na studiju Komunikologije, Odjelu Informacijskih znanosti (četiri semestra na Sveučilištu u Zadru).
Tijekom četiri semestra upoznala sam se s područjima s kojima se nikada prije, obzirom na moje redovno konvencionalno obrazovanje (VSS - dip. iur.) nisam susretala.
No, moć zapažanja izgovorene riječi, manipulacija informacijama, osobito na radio i TV- postajama, uvijek me znala trgnuti u datom trenutku. Danas, u vrijeme informacijskog ratovanja i AI tehnologije, a čega smo svjedoci, tek sve dolazi do izražaja.
Godinama mi je zaista i drago da sam sve to prošla jer znanje nema cijenu i nitko mi ga ne može uzeti.
Znatiželja prije svega, potom i hrabrost (čak i pretjerana), spremnost na rizik, te stav o potrebi usmjeravanja pažnje javnosti na problem - koji se osobito u zadnjih 5- 6 godina potpuno oteo kontroli, potiču me na stalno istraživanje ali i učenje. Kako prije desetak i
više godina tako i danas prigovaram i prozivam psihologe kojih baš nigdje nema a u ovakvim okolnostima mrežnog ludila bilo bi za očekivati baš njihove reakcije, stručna mišljenja.
Gledajući kroz povijest čini mi se da je baš ta struka i te kako implementirana u sve vezano za informacije.
No, zasad ih javno nema. Ili, zasad ih JOŠ uvijek nema. Zašto? Da li je uzrok njihova stručna nespremnost o tome govoriti? Pretpostavljam da ih kroz studij nitko nije pripremio na ovovremenske novitete, koji ostavljaju velike posljedice. I na pojedinca ali i na društvo.
A tek koje posljedice slijede! Danas sa sigurnošću tvrdim kako posljedice tek slijede.
I to velike. Generacijske. Ali i civilizacijske.
A možda bi pojavljivanje profesionalaca psihologa u medijima, s njihovim jasnim, hrabrim i kompetentnim stavovima, predstavljalo i struci i znanosti suočavanje s nepoželjnim ponašanjem, krivim odlukama, zlostavljanjima.
Na našu žalost, prekasno kao i uvijek, struka ali i šira javnost imati će svoj stav oko svega.
Za dobrobit društva i svakog pojedinca koji mora imati pravo na stav i javno izražavanje.
Ali isključivo uz uljudnu, argumentiranu i kvalitetnu komunikaciju.
Oduvijek sam stava kako nam treba svakodnevna, kontinuirana edukacija, iz svega i svugdje, te kako je samo to jamstvo napretka i nas samih ali i društva.
Živimo i sada, trenutno, u teškoj obmani medija, opet pripremljenom planu, laži ali i neznanja. Dezinformacija i poluistina, planskog utjecaja na javno mnijenje. No istina je negdje drugdje. Propagandno djelovanje je skoro pa nevjerojatno.
Medijska manipulacija čitateljima portala, FB, X i ostalih mreža, te učinak komentatora (tamo gdje komentari nisu već od prije zabranjeni) koji znaju, jasno je kako je riječ na svima njima povezivanje ideološki opredjeljenih struktura. Od autora tekstova do komentatora. I sve je to jako zabrinjavajuće. Potom i vrlo huškački. I to u vremenu ovog kontinuiranog širenja straha, što je pogubno za najveći dio ljudi. Ne samo u Hrvatskoj već se ista matrica primjenjuje diljem svijeta. Zanimljivo je kako je u državama koje se ne spominju niti od početka tzv. pandemije situacija daleko gora nego li u Europi i ostatku svijeta. Tu prije svega mislim na Kinu i Rusiju. No o tome se šuti.
Nakon svega kroz protekle godine, kao i mog sedmogodišnjeg rada - istraživanja ne mogu se oteti dojmu kako je sve ovo na internetskim portalima, društvenim mrežama (prije svega na FB) jedna dobro osmišljena priča. Nažalost, vezana prije svega za vlasnika svakog od njih, ali, i priča motivirana zaradom, jer profit je jedino što vlasnika (FB – METE) zanima. Neovisnih medija nema. Tvrdim zbog svojih osobnih višegodišnjih iskustava.
Unazad par godina toliko se ta priča otela kontroli da je dobila i svoju pravnu stranu! I to na najneočekivaniji način. Mnoga uredništva internetskih portala zatvorila su mogućnost komentiranja nakon objavljenih tekstova. Danas je to gotovo uobičajeno na svim TV kanalima, potkastima.
Nije li normalno da čitatelji i gledatelji imaju potrebu konfrontirati mišljenje s autorima tekstova ili objava?
Držeći se poznate izreke "i oni su samo ljudi", očekivala sam da se u komentiranju humana argumentacija bazirana na egzaktnim činjenicama, izvorima, mora razumjeti! I potom temeljem iste i postupati, međusobno komunicirati. Strašno sam se prevarila!
Unazad tri godine, koliko sam silom prilika na toj mreži facebook (FB), tek vidim koje neznanje, vulgarizmi i lažni profili dominiraju tom mrežom. A kad se nema odgovora o temi u koju se upusti vlasnik statusa, objave, onda se – blokira. Komentar na ovo je suvišan.
Nakon svega shvatite kako ljudi skloni vrijeđanju i vulgarizmima olako gube kontrolu nad situacijom. To su nažalost mali ljudi sa velikim - ograničenjima. I svaki trud, uljuđenost i činjenice su besmisleni sa takvima.
Uvijek sam spremna isticati i podupirati slobodu izbora vlastitog ponašanja svakog pojedinca, ako to ponašanje ne šteti drugima. Danas, sa svim ovim iskustvom, isto to tražim i za sebe. Sad još i više te spremna na sankcije onih koji to neprimjereno i sasvim svjesno čine.
Kao što sam 2019., u Zaključku knjige Mediji i medijske manipulacije, napisala kako nakon svog tog sedmogodišnjeg istraživanja mogu samo jedno zaključiti: komunikacija po mrežama, FB, portalima je potpunoma besmislena i neučinkovita te kao takva je samo mjesto za frustrirane, skrivene iza nadimaka osobe te bi kao takvo sve to trebalo zatvoriti. To mislim i danas. Ali, kako bi vlasnici svih tih medija i mreža imali profit? Nikako, propali bi, većina.
Obećala sam već više puta u nekim tekstovima ali i javnom govoru kako ću objaviti tekst oko vlasnika medija u Hrvatskoj. Ovih najpoznatijih. Pa evo idemo to proći do kraja 2019. godine. Nakon te godine nemoguće je doći do novijih podataka za većinu medija pa ću u jednom slijedećem tekstu pokušati skupiti što više podataka i objaviti ih. Radim na tome.
VLASNICI MEDIJA, ISTINE I PRETPOSTAVKE – do kraja 2019. godine
Zbog stjecanja profita od strane vlasnika, u Hrvatskoj zatvaranje komentiranja čitateljima na portalima, ali i gledateljima na potkastima još nije toliko uzelo maha, no to treba očekivati.
Za očekivati je prebacivanje odgovornosti na drušvene mreže i njihove vlasnike. No čini mi se, iz više konkretnih slučajeva, nije više problem (ali traži vrijeme, angažman) riješiti neprimjereno i uvredljivo komuniciranje i sudskim putem.
U zadnje vrijeme vidimo i jače kontrole preko softvera koji reagira na pojedine riječi. Sve je to u primjeni. Ostalo je prepušteno uglavnom administraciji (studentima ili uposlenicima).
Te moderatorima ili adminima, kad su u pitanju portali i potkasti.
Poznati filozof i sociolog ovog našeg modernog doba Zygmunt Bauman (Bauman, Z., 2000., Liquid Modernity Cambridge, Polity Press), kaže kako "u ovom dobu stalnih promjena i fluidnog stanja nema više instituta koji čuva društvene i etičke vrijednosti."
Po njemu ključno je pitanje kako u suvremenom dobu „pomiriti“ vrijednosti koje su neupitni etički standardi ljudskog djelovanja, s jedne strane, i posljedice „tekućeg društva“, s druge. Bauman smatra da ih je u današnje vrijeme nemoguće pomiriti, ali se i dalje moramo truditi, te i prihvatiti da ih možda ne možemo sve pomiriti u isto vrijeme.
Pri tome Bauman ističe našu osobnu odgovornost za življenje vrijednosti, jer kako kaže „Odgovornost je ili osobna ili je nema“. I to je velika istina.
"Novine" koje čitate kako bi ste se informirali o događajima u svijetu mogu vam pokriti "prozor s pogledom" na vlastito dvorište! - kaže jedna izreka.
Još prije par godina istraživački, konsultantski tim je utvrdio kako u većini europskih zemalja NE postoje zakoni koji bi jamčili transparentnost medijskog vlasništva.
Zar je ovo moguće? Još kako! I nije to ništa slučajno.
Uvriježeno je mišljenje da netransparentnost vlasništva u medijima, netransparentnost financiranja, cenzura ili autocenzura, pa i sve prisutna tabloidizacija, koče cijeli sustav javnog informiranja.
Kad ne znamo tko su vlasnici - ne znamo pozadinu medija, niti za koga rade, kao niti iz kojih izvora se financiraju. Zbog toga ostaje uvijek otvoreno pitanje: da li preko nekog iz vlasničke strukture centri moći utječu na sadržaj medija i uređivačku politiku, što je pogubno i za društvo, i za, tako nam dragu, demokraciju!
U povodu Dana slobode medija, sad već daleke 2009. godine, Hrvatsko novinarsko društvo u posebnom je priopćenju oštro kritiziralo stanje medijske (ne)slobode u Hrvatskoj, citiram:
" Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima' kaže HND, i upozorava..." Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom."
Nakon ove izrečene kritike HND-a 2009. godine za nešto slično do današnjeg dana nisam „uhvatila“.
No ovo je priopćenje HND-a, tada 2009., bilo povod portalu HRsvijet.net, tj. njegovom autoru Marjanu Bošnjaku da napiše svoj tekst koji uvelike približava to zamršeno i zakonski neregulirano pitanje vlasništva nad medijima koje teško da itko može dokučiti.
A još teže sve ove podatke i pribaviti. Ali, to je bilo tada, 2009. godine.
Do danas, 2026. puno toga se sigurno promijenilo, no mi o tome pojma nemamo. Ili vrlo malo procuri kakva informacija o promjenama u vlasničkim strukturama MS medija.
Kako reče gospodin Bošnjak, „Hrvatska nam osta bez glasa“.
"Kao što znamo, mediji u Hrvatskoj vole pisati o drugima, ali ne vole pisati o sebi. Svakodnevno u tisku možemo čitati o raznim financijskim i drugim aferama, kako političara, tajkuna i običnih građana. Ti isti mediji, međutim, nerado pišu o sebi, a još manje o svojim vlasničkim strukturama. Tko su njihovi pravi vlasnici? Tko postavlja urednike? Kome ti urednici moraju odgovarati? Čije to želje moraju uzeti u obzir?
Kako bismo makar donekle mogli shvatiti današnju teško shvatljivu političku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, kojoj kumuju i mediji, potrebno je pogledati tko to kontrolira „naše“ medije. Ako utvrdimo tko su im pravi vlasnici, tek onda možemo pokušati procijeniti koji bi im mogli biti pravi motivi i pravi interesi, te zašto se ponašaju ovako kako to čine.
Dakle tko su ti vlasnici o kojima govori HND, ti 'medijski balkanci' koji zlostavljaju hrvatske novinare, ugrožavaju njihovu novinarsku i profesionalnu slobodu, pa i same temelje naše demokracije u Hrvatskoj?
Njemački WAZ većinski vlasnik EPH
Najveći vlasnici medija u Hrvatskoj su stranci. To je u prvom redu njemačka grupacija Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe, (WAZ), koja je najveći dioničar Europapress Holdinga (EPH). Udio WAZ a u EPH je 50 posto. Manjinski vlasnik, koji je ujedno i šef uprave, Nino Pavić ima 25 posto, a Miroslav Kutle 25 posto. Kutle je za otkup svoga udjela od Pavića tražio 40 milijuna eura, no Pavić mu nudi 25. Još se ne zna je li to Kutle prihvatio niti se zna kupuje li to Pavić svojim novcem ili za nečiji račun. Nino Pavić inače za sobom ima dugačku novinarsku karijeru. Svojedobno, u bivšoj je državi bio glavni urednik 'Poleta', glasila Saveza socijalističke omladine Hrvatske.
Westdeutche Allgemeine Zeitung i EPH izdavači su največeg broja 'hrvatskih' novina i publikacija. Procjenjuje se da njihov udio pokriva oko 60 posto ukupnog medijskog prostora u RH.
Od novina, to su: Jutarnji List, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list. Među WAZ ovim publikacijama su i: Globus, Arena, Auto klub, Auto blic, Gloria, Cosmopolitain, Moto Klub, Teen, Moja tajna, O.K., Grazia, Playboy, Tena i Vita.
Westdeutche Allgemaine Zeitung pokrenut je 1948. godine uz Odobrenje br. 192 tadašnjih engleskih okupacijskih vlasti. WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SPD). Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrödera od 1998. do 1999. godine, a zatim i Glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002).
Hombach je izjavio jednom u svom tjedniku: "Htio bih se od Zagreba do Düsseldorfa voziti bez putovnice."
Pored tiskanih izdanja i brojnih internetskih portala, WAZ je također uspostavio i vlastitu novinsku agenciju – EPEHA te fotoagenciju CROPIX, a s obzirom da imaju i svoju tiskaru, uz novine su počeli prodavati i knjige i DVD-e iz vlastite proizvodnje.
U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA) forsirajući sve više svoju EPEHA. Većina publikacija EPH su prestale HINI plaćati pretplatu, a kada im zatreba, onda prepisuju vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije, koja još uvijek plaća pretplatu.
Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je zatražilo da se konačno objavi tajni ugovor kojim je Vlada 2005. godine prodala Slobodnu Dalmaciju WAZ-u i Europapress Holdingu. Ugovor o prodaji još uvijek se drži u tajnosti.
Osim u Hrvatskoj, WAZ danas kontrolira brojne medije i u susjednim zemljama. U Srbiji, WAZ je većinski vlasnik novosadskog Dnevnika i njihove tiskare, te 50 postotni vlasnik beogradske
Politike i Sportskog žurnala. Također su vlasnici žurnala Autobild i distributerske firme Štampa. U Crnoj Gori su 50 postotni vlasnici Vijesti a u Makedoniji većinski vlasnici Dnevnika, Utrinskog Vjesnika i Vesti.
Austrijska Styria
Slijedeća medijska kuća po veličini u Hrvatskoj austrijski je Styria Medien AG, ali za razliku od WAZ-a, koji je u svom Europapress Holdingu, tek najveći dioničar (50 posto), Austrijski Styria izravni je većinski vlasnik svojih izdanja.
Styria Medien AG u svojem vlasništvu u Hrvatskoj ima: Večernji list, 24sata, Poslovni dnevnik, TV tjedan, besplatni tjednik Metropol i portal www.njuskalo.hr
Kroz svoje zasebno poduzeće Adriamedia, Styria u Hrvatskoj izdaje i veći broj revija među kojima su: Elle, Elle dekor, Men's Health, National Geographic, Lisa, Čarolija okusa, Moj lijepi vrt, Moj stan, Moje dijete, Story, Stars, GEO, Klik, Gala style, Sensa i Burda modemagazin.
Zahvaljujući svojem izdavačkom poduzeću Masmedia, Styria je također postala jedna od najvećih izdavačkih kuća stručnih knjiga u Hrvatskoj, i godišnje objavljuje preko 40 naslova. Styrijin Večernji list pokrenuo je svoju zasebnu izdavačku aktivnost i kroz svoje izdavačko poduzeće Večernji posebni proizvodi, na tržište godišnje plasira oko 300 različitih izdanja, pretežno popularnih romana.
Styria je vlasnik i Tiskare Zagreb, jedne od najvećih i najmodernijih tiskara u Hrvatskoj, koja može dnevno tiskati i do 400 tisuća novina.
Styria je također prisutna u BH kroz svoje posebno BH izdanje Večerneg Lista, a u Srbiji, Styria je vlasnik Adria Media Serbia koji su pak izdavači sljedećih publikacija na srpskom jeziku: Mens Health, Cosmopolitan, Gala Style, Elle, National Geographic Srbija, Lisa, Sensa i Mama. U Sloveniji, Styria je vlasnik Dnevnika i publikacije Žurnal 24.
Aleksandar Vučinić i George Soros
Vlasništvo riječkog Novog Lista i osječkog Glasa Slavonije nije tako jasno i čisto kao u slučaju WAZ-a, EPH i Styria Medien AG.
Najveći pojedinačni dioničar Novog Lista, a izgleda i Glasa Slavonije je donedavno bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim su financijerima George Soroš i još neki opskurni fondovi iza kojih, neki smatraju, da se vjerojatno krije američka CIA. MDLF je registriran u New Yorku kao 'neprofitna organizacija'.
Osim u Hrvatskoj, MDLF diskretno kontrolira i financira brojne medije i u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, po Istočnoj Europi (Slovačka, Bugarska, Mađarska) te bivšim sovjetskim zemljama (Ukrajina, Gruzija, Armenija) pa čak i u samoj Rusiji.
MDLF je osnovan 1995., a suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka, Srbin Aleksandar (Saša) Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroševe Zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Od 1990. do 1993. godine Saša Vučinić bio je direktor i glavni urednik beogradskog radija B-92. Osim Saše Vučinića, za MDLF također rade Elena Popović i Sava Tatić.
MDLF je dugo godina financirao i splitski Feral Tribune, a od 1. 5. 2002. godine je čak postao i suvlasnik. No Feral Tribune-u je eventualno dopušteno da propadne kada je ocijenjeno da više nije potreban.
U ožujku 2008. godine, prema pisanju hrvatskih medija, na scenu se pojavio riječki poduzetnik Robert Ježić, s ponudom da odkupi 70 posto dionica Novog Lista, čija je tadašnja tržišna vrijednost iznosila oko 28 milijuna eura. Mali su mu dioničari prodali svojih 14 posto a također i pojedini direktori poput Zdenka Mancea i drugih pedesetak dioničara koji su imali malo veće pakete dionica. Ježič je pregovarao i sa MDLF-om, ali nije jasno da li mu je Aleksandar Vučinić MDLF-ove dionice prodao, a ako jest, ne zna se da li samo dionice Novog Lista ili i Glasa Slavonije.
Roberta Ježića se u pojedinim medijima predstavlja kao imućnog riječkog poduzetnika, 'vlasnika' kemijske industrije DIOKI, koja je izgleda i formalni kupac Novog Lista. Ono što se pak ne ističe, jest podatak da je od 2005. godine stopostotni vlasnik Diokija talijanska tvrtka Adriaoil registrirana u Milanu, čija je vlasnička struktura prilično nejasna.
Ako je dionice Novog lista doista kupio Dioki, to bi značilo da je novi vlasnik Novog Lista talijansko poduzeće iz Milana - ili izravno, ili u partnerstvu sa Vučinićevim MDLF om.
Možda bi ipak Novi List, u interesu javnosti, mogao razjasniti tko su mu sve vlasnici.
Tko je većinski vlasnik Glasa Slavonije također nije sasvim jasno, ali među krupnijim vlasnicima nalazi se kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka, koja je preuzimanjem Slavonske banke naslijedila njezinih 25 posto dionica.
Vučiničev MDLF i Novi List navodno još uvijek posjeduju 25 posto dionica
dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara te zaposlenika i novinara Glasa Slavonije koji su svojevremeno za to od Slavonske banke (sada Hypo) dobili poveće kredite, izgleda uz posredovanje MDLFa.
TV postaje RTL i Nova TV
Vrlo zanimljivi su i vlasnici "hrvatskih" nacionalnih televizijskih postaja RTL i Nove TV.
Većinski vlasnik TV postaje RTL njemački je RTL sa 74 posto dionica a Todorićev Agrokor je vlasnik 25 posto dionica. Ali tko je pravi vlasnik njemačkog RTL-a? Prema raspoloživim podatcima, većinski vlasnik njemačkog RTL-a njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG, sa sjedištem u Guterslohu. Ono pojeduje 90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Manjinski vlasnik Bertelsmann AG-a njemačka je obitelj Mohn koja posjeduje 23 posto dionica dok je većinski vlasnik također njemačka obitelj Bertelsmann koja posjeduje 76,9 posto dionica, koje kontrolira kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.
Bertelsmann Foundation formalno je organizirana kao neprofitna organizacija i politički think-tank čiji temeljni ciljevi, prema vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Možemo samo nagađati koji bi to bili politički ciljevi Bertelsmann Zaklade u Hrvatskoj. Poduzeće Bertelsmann ima gotovo stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama - te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svom vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara, Bertelsmann su morali priznati da su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No, Bertelsmann Zaklada kaže da su joj sada primarni ciljevi 'širiti demokraciju', i kako izgleda, Europsku Uniju.
Bertelsmann Zaklada tako je 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu organizirala dvodnevni forum pod nazivom 'Jugoistočna Europa na putu u EU' na koji su, prema Hini, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset Vlada i šest međunarodnih organizacija.
Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, ministri vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi. To ipak nešto govori o političkoj snazi Bertelsmann Zaklade.
U novije vrijeme, Bertelsmannova televizijska ruka, RTL Gruppe, nastavlja svoje pozicioniranje u regiji nedavno kupivši 49 posto srpske televizije Avala. U Upravnom odboru RTL Gruppe sjedi i bivši predsjednik Europske komisije Jacques Santer.
Još jedna 'hrvatska' TV postaja, Nova TV također je u stranom vlasništvu. Većinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder. Što je manje poznato, ali mnogo važnije za nas Hrvate je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986-87. godine a prije toga je u Pentagonu bio podtajnik ministarstva obrane za Europu i NATO.
Ovdje se očito ne radi samo o poslovnim interesima. U svibnju 2009. Lauder je prodao 31 posto CEME-a, a prema tome i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no on je još uvijek većinski vlasnik.
Ulazak Turaka na medijsko tržište
No, vratimo se natrag tiskanim medijima i nekim portalima.
Plavi Oglasnik koji je 1989. godine, još za vrijeme bivše države, postao prvi privatni list u Hrvatskoj, zato što nije imao nikakvog političkog sadržaja nego je samo objavljivao oglase, također je prešao u strano vlasništvo. Osnivač Oglasnika Zdravko Raškaj je 2004. godine ušao u 'strateško partnerstvo' s Trader Classified Media (TCM), koji je od 2000. godine registriran na Pariškoj burzi, a to strateško partnerstvo sastojalo se od izravne prodaje 70 posto Plavog Oglasnika. Glomazni TCM koji je već tada imao preko 500 oglasnika diljem svijeta 2005. godine reorganizira se u manje grupacije pa tako Plavi Oglasnik postaje dio novoformiranog Trader Media East (TME) registriranog na Londonskoj burzi. U veljači 2006. godine Trader Media East, pa tako i Plavi Oglasnik prelaze u vlasništvo turskog lista Hurriyet, čiji vlasnik Dogan Yayin Holding plaća čak 500 milijuna dolara za 67.3 posto TME-a.
No Turci, ubrzo šire svoj posao u Hrvatskoj, pa su tako danas osim Plavog Oglasnika, također vlasnici Oglasnik Automoto i Oglasnik Nekretnine kao i portala posao.hr, auti.hr, oglasnik.hr i nekretnine.net. Turci bi se sada rado proširili i na političko područje. Šuška se da je Ninoslav Pavić zbog toga diskretno bio u Turskoj i razgovarao s vlasnikom Hurryet-a o pokretanju novog dnevnog lista u Hrvatskoj čiji bi glavni urednik bio Davor Butković. No, postoji i mogućnost da je tamo samo tražio kapital kojim bi isplatio Miroslava Kutlu.
Pukanićev Nacional nije bio Pukanićev
Jedna od manjih medijskih grupacija koja je bila u većinskom hrvatskom vlasništvu je NCL Grupa pokojnog Ive Pukanića. NCL je najpoznatija po svom tjedniku Nacional, koji često služi kao propagandni organ Stipe Mesića i udbaša oko njega, ali NCL Grupa također izdaje i publikacije Zagreb News, Gameplay, Superkošarka i 90 Minuta.
Ivo Pukanić je u travnju 2008. godine prodao 75 posto NCL grupe bečkom Vienna Capital Partners (VCP) koji je tako postao formalni većinski vlasnik. Pravi vlasnik ipak je njemački izdavač Axel Diekmann čijim je novcem VCP kupio NCL Grupu. Diekmann i VCP imaju složene i isprepletene poslovne odnose pa je Diekmann odlučio svoju NCL Grupu prepustiti VCP-u čiji je predstavnik Gabriel Dielacher postao predsjednik Nadzornog odbora NCL Grupe. Nakon što je prodao većinski udjel svoje NCL Grupe, Ivo Pukanić je 23. 10. 2008. godine ubijen u bombaškom atentatu u dvorištu židovske općine u Zagrebu pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima.
Od manjih publikacija, treba još spomenuti poslovni list Business.hr koji je bio u vlasništvu Švedskog medijskog koncerna Bonnier, ali je nedavno prodan poduzetniku Muji Selimoviću.
Medijski vlasnici krše hrvatske zakone
Od ostalih važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod tutorstvom državne politike i vladajućih političkih elita, još samo državna Hrvatska radiotelevizija i Vjesnik, te mreža manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova budućnost postaje neizvjesna jer su i one u zadnje vrijeme zapele za oko pojedinim političkim igračima. I niskotiražni režimski dnevnik.
Možda zvuči nevjerojatno, ali od politički bitnih i stvarno nezavisnih hrvatskih publikacija, koje ne primaju nikakve 'dotacije', izgleda nam je ostao još samo zadarski Hrvatski List i Hrvatski Vjesnik iz Melbournea.
Ukoliko su neki od gornjih podataka možda netočni, bilo bi poželjno, u interesu informiranja građana, da ih spomenuti mediji pravovremeno isprave. Imaju gdje.
Uostalom, to je i njihova zakonska obveza jer su svi mediji u Hrvatskoj, sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), dužni svake godine objaviti svoju vlasničku strukturu, što očito - ne čine.
Članak 32. Zakona o medijima:
(1) Nakladnici su dužni do 31. siječnja svake kalendarske godine Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno imatelji dionica ili udjela u toj pravnoj osobi s podatkom o postotku dionica ili udjela. (2) Za osobe iz stavka 1. ovoga članka nakladnici su dužni dostaviti podatke o tome drže li te osobe za sebe ili drugoga dionice i/ili udjele u drugim poduzetnicima na koje se primjenjuje ovaj Zakon i podatke o tome jesu li te osobe članovi uprave, nadzornih odbora ili upravnih vijeća u poduzetnicima na koje se primjenjuje ovaj Zakon. (3) Pravnoj osobi koja ne izvrši obvezu iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatska gospodarska komora uputit će pisano upozorenje s navođenjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze. (4) Podatke iz stavka 1. ovoga članka nakladnik je obvezan objaviti u »Narodnim novinama« do 28. veljače svake kalendarske godine. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno.
Ovaj kratki i površni pregled medija u Hrvatskoj donekle nam daje sliku o nekim vlasnicima ali nam još uvijek ne otkriva cijelu sliku niti tko su sve pravi vlasnici.
Tko se još sve krije iza ovih imena i ovih misterioznih fondova koje sam spomenula?
Čiji je to zapravo kapital? Koji su njihovi pravi interesi?
"Unatoč svemu, može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:
• Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima podobne političke elite.
• Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički pritisak na novinare i urednike.
• Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani vlasnici nemaju u Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve, što neki i sami priznaju.
• Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su strateški rasporedjeni u cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati ne samo na politički život unutar nacionalnih država, nego i potencirati sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim Balkanom.
Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija sredstva javnog priopćavanja preuzmu stranci, očito nisu brinule o hrvatskom medijskom suverenitetu ništa više nego se brinu o hrvatskom državnom suverenitetu.
Političke rasprave u Hrvatskoj su kontrolirane. Jedni te isti poslušnici se pojavljuju u svim medijima.
Nepodobni hrvatski intelektualci su marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim slučajem bili protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo niste postojali.
Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke donositi, kako će razmišljati, i koju će podaničku političku opciju moći izabrati.
U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po zakonu, ne mogu postati značajni vlasnici domaćih medija. To je slučaj i u Sjedinjenim Američkim Državama - koje sebe inače smatraju kulom demokracije i slobode govora.
Kako sada izgleda, Hrvatska je, nažalost, odustala od svog medijskog suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju.
Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese."
Tako je to bilo do 2019. A što je danas, u 2026. godini? Znamo li? Pojma nemamo a HND ne objavljuje ništa. Možemo nagađati no činjenice ne znamo.
Što se to događa danas, ne samo u Hrvatskoj, već gledano i globalno? Gdje je nestao taj veliki pluralizam?
Ne tako davno, prema istraživanju iz 1983.g. oko 90% svih medija u SAD-u bilo je pod kontrolom ukupno 50 kompanija. Pitamo se, gdje je tu medijska demokratičnost?
Stanje je s godinama postalo daleko gore. Prema istom istraživanju iz 2011. godine, u SAD-u 90% sve medije više ne kontrolira 50 kompanija, već samo 6 !!!
Toliko često spominjanu Orwellova "1984" danas živimo. Danas je još i gore. Ostvaruje se nažalost brzim koracima. Nedugo objavljene samo dvije stranice iz tajnog britanskog dokumenta (kojeg je Glenn Greenwald objavio na stranicama lista First Look, gdje radi kao urednik) dovoljno govore:
"Koristiti online tehnike kako bi se nešto dogodilo u stvarnom ili cyber svijetu uključujući informacijske operacije (utjecanje ili remećenje)".
Nažalost, medije se pretvara u novi stroj za dostavu političke propagande! A to je sve jednostavnije obzirom na potpun izostanak pluralizma i jako mali broj vlasnika koji kontroliraju sve te medije.
Još jedan detalj, koji se nikako ne smije zanemariti je i izrazito brzo "razvijanje" kroz komunikaciju "supstandardnih” elemenata jezičnog sustava (lokalizama, žargonizama, vulgarizama, ali, danas i sveprisutnijih tuđica).
Danas u Hrvatskoj, provjereno, tiskani mediji sve rjeđe, a internetski portali uopće, ne pridaju značaj književnom jeziku. Oni jednostavno pršte od raznoraznih tuđica ali i već spomenutih lokalizama, žargonizama, a sad sve više i egzaktnih vulgarizama. O mrežama i komunikaciji kao što je FB neću niti govoriti. Tu je prisutna najniža razina uličarskog ponašanja.
A koliko im to ne smeta u komunikaciji među njihovim čitateljima koji svojim komentarima upravo ukazuju na opću pošast ovakvog komuniciranja, svjedočila sam osobno punih sedam godina. Sudjelujući u komentiranju, kao istraživačkom eksperimentu u kojemu sam se služila i direktnim provokacijama u komentarima kako bih došla do istine u interakciji sa drugim komentatorima.
Dokaz mojoj tvrdnji kako nam književni jezik izmiče je i to što naši mediji više ne poznaju radno mjesto lektora.
Posao lektoriranja rade samo administratori, tzv. moderatori ili tzv "producenti", kako neki sami sebe nazivaju.
Moram konstatirati kako je manipulacija javnim mnijenjem, javnošću, i danas na "zavidnoj "
razini.
Načini, metode i tehnike kojima se medijski manipulira informacijama veoma su brojne.
Ključno je pitanje: zašto Hrvati u Hrvatskoj nemaju svojih, ni danas, nezavisnih medija?
U tijeku istraživanja za knjigu Mediji i medijske manipulacije bila je zanimljiva informacija od
10. srpnja 2017. kad se saznalo kako je Nova TV prodana!
Prema informacijama iz medija (NE od HND-a čija je to dužnost) United Groupa ulazi u CEME, te postaje vlasnik televizije u Hrvatskoj s nacionalnom koncesijom, što mu uz news kanal N1 (pokriva tri regionalna centra na području Hrvatske, Srbije i BiH) i popularne sportske kanale Sport Klub sada jamči utjecajan položaj na hrvatskom medijskom nebu.
"Iz Central European Media Enterprisesa (CEME) tada su priopćili kako su za 230 milijuna eura prodali svoje medijske operacije u Hrvatskoj i Sloveniji tvrtki Slovenia Broadband, podružnici United Groupa "
I tako je tzv. “srpski kralj IT-a", Dragan Šolak, dosanjao nedosanjani san: ući na hrvatsko tržište!
"Naime, jedan od ključnih ljudi United Groupa, koji je preuzeo hrvatsku Novu TV i POP TV u Sloveniji, je Dragan Šolak, jedan od pet najbogatijih Srba, opisivan kao neokrunjeni kralj kabelske televizije u regiji.
United Group, od 2014. u većinskom vlasništvu moćne američke investicijske kuće KKR, sastavljena je od srpskog SBB-a (750.000 priključka), Telemaha (operira u Sloveniji i BiH) i Total TV-a (prisutnog u šest zemalja bivše države) umrežuje populaciju od 17 milijuna korisnika! Sjedište tvrtke je u Nizozemskoj. "
"U potragu za njegovim tvrtkama i bogatstvom dali su se i slovenski novinari. “Tko je vlasnik interneta” bio je projekt slovenskih novinara koji su došli do nekih iznosa i imena, a među glavnima je opet bilo Šolakovo. Putevi su vodili do Kragujevca gdje je 2000. osnovano poduzeće Serbia Broadband d.o.o., da bi sedam godina kasnije prešlo u ruke investicijskog fonda iz Londona. Spominjala su se i poduzeća iz BiH, a potom je hobotnica vodila do raznih fondova, europskih gradova, svjetskih destinacija. "
Je li se netko u Hrvatskoj pozabavio ikakvom analizom ovih postupaka?
Dobro, regulatorna agencija (Agencija za elektroničke medije) još je trebala dati svoje mišljenje! No, iz dosadašnjeg iskustva i saznanja, to je već riješeno iako je u javnosti objavljeno kako će ista transakcija-akvizicija biti obavljena do kraja 2017. godine.
Analizom se odlično pozabavio poznati novinar i kolumnist, Tihomir Dujmović, koji kaže: "Kupnja Nove TV je politika, ulaganje se neće vratiti, meta je jasna.“ Nadalje konstatira:
"U Hrvatskoj nema ni jednog nacionalnog TV kanala niti dnevne novine."
"Tko to iz perspektive vladajućih krugova ne razumije, ništa ne razumije ili pak zadovoljan baš ovakvim razvojem plješće takvoj situaciji u sklopu nove paradigme vezane uz koaliciju HDZ-a i HNS-a. Hrvatska nakon 25 godina hrvatske države nema jedne dnevne novine hrvatske orijentacije. Nema jednog TV kanala tog tipa. Treba zapitati najhrvatskiju od svih stranaka jeste li vi svjesni ovog medijskog stezanja obruča i jeste li svjesni da ste u konačnici vi meta ove operacije.“
Preuzimanje Nove TV je gola politika, 230 milijuna za medijski konzorcij neće se vratiti desetljećima. I nije ovdje kraj saznanjima.
Manjinski vlasnik United Groupa je Dragan Šolak, koji je većinski paket dionica United Groupa 2014. prodao američkom KKR-u kojeg vodi umirovljeni američki general i bivši šef CIA-e David Petraeus! "
Kako ne napisati onu, već stoljećima poznatu istinu: „… u miru su mediji u politici ono što su u ratu tenkovi, topovi i haubice! „
Ima li promjena? Jel ih znamo? Jesu li objavljene iz HND-a? Nažalost, odgovora nema.
Kako bih zorno prikazala što građani znaju o svemu, točnije kako ništa ne znaju, te koliko su nam svima skupa uskraćene informacije, potvrdilo je i moje prvo istraživanje provedeno na 1502 ispitanika širom Hrvatske, od kojih je 718 njih sa visokom spremom.
U ovom pitanju iz istraživanja upravo se vidi koliko je veliko neznanje, neinformiranost, za koju nismo krivi mi, narod, građani već oni koji bi nas o tome, po slovu zakona, morali izvještavati. Zašto to NE čine?
Još je zanimljivije pogledati rezultate istraživanja iz kojih možemo zaključiti kako su čitaniji upravo oni portali o kojima se u medijima za iste govori kako su "nazadni", "klerikalni", "desničarski"! Rezultati upućuju na sasvim nešto drugo.
Ako želimo nešto više i preciznije znati preostaje nam jedino istraživati. Ali, i to je problem, u medijskom prostoru nema informacija, čak i kad ih ima svi mediji prenose isto, ni manje ni više od toga. Rijetkima je dostupno ući na stranice Trgovačkog suda i pogledati registracije pojedinih tvrtki. No, i tu ima problem, iza imena tiskovine ili portalske stranice obično se krije ime tvrtke, trgovačkog društva, koje se nikada nigdje ne spominje. Još jedna smicalica, je li zakonita? Ne, nikako, ali na to nitko ne reagira.
Nije čudo što portalima kruže povremeno informacije o vlasnicima tih istih portala pa je tako svojevremeno bila zanimljiva jedna takva informacija objavljivana i na T-portalu koja je govorila kako je T-portal u suvlasništvu: 3% T-com, 35 % udruga Veritas iz Banja Luke i ostatak tvrtka iz Rusije! A što je istina? Pojma nemamo, sve se svodi na nagađanja. Istine nigdje.
Ista je situacija u Republici Hrvatskoj i s vlasnicima tvrtki i obrta. Kako smo sigurni (čak kad znamo kako ući u registre Trgovačkog suda) tko su stvarni vlasnici tvrtki? Baš nikako! Jedni figuriraju kroz formalnu registraciju a drugi su vlasnici kroz tajne Sporazume i Ugovore, nigdje ne registrirane. Kako znamo da tvrtka koja proizvodi palete i drvene elemente ili zaštitarska tvrtka baš i jesu u vlasništvu osnivača upisanih u Trgovačkom sudu? Nikako.
Više se o tome zna iz kuloarskih priča na kojima ne možemo temeljiti istinu, iako se u većini raspleta kad nastupe problemi, i to razotkrije, ali bez zakonskih sankcija po iste. I to je još jedan veliki problem našeg zakonodavstva.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared