22.10.2023., mr. sc. Arna Šebalj: Laži u medijima iz knjige MEDIJI I MEDIJSKE MANIPULACIJE, izdanje ožujak 2020.

Details: Written by: Arna; Category: Tekstovi; Published: 23 October 2023; Hits: 906

Slika 1 Snimka zaslona 2. 12. 2015.

Bila je 2015. godina kad sam još uvijek radila na knjizi "MEDIJI I MEDIJSKE MANIPULACIJE, utjecaj internetskih portala na društvo i komentiranje čitatelja, problemi i posljedice" te pratila mnoga zbivanja u svijetu, ali i istraživala pozadinu svega. Govorio mi je pokojni tata: "bitan je uvijek kontekst događaja". Taj pristup u svemu imam i dan danas. I pokazao se izrazito ispravnim. Uz sve otpore koje u startu izazivam.

Zabranjene knjige stručnjaka i izvješća novinara - istraživača

Godine 2015. veliku pomutnju je izazvao francuski meterolog, Philippe Verdier, koji je izgubio posao na francuskoj televiziji jer je izrazio svoje sumnje u klimatske promjene u knjizi "Climat Investigation" upozorio javnost na klimatske manipulacije.

Nije ovo jedini autor koji je poremetio ustaljeno mišljenje i izvješćivanje. Jednaki problem imao je i francuski novinar Alex Jones. Neke njegove informacije su također uzburkale javnost. Osobito o masakru u Parizu:

"Masakar u Parizu izazvale su francuske tajne službe, a ne teroristi!"

Posljednjih nekoliko godina kroz medije se probija informacija da zapravo Zapad financira imigrantski val i naseljavanje Europe. A predsjednik Mađarske Viktor Orban otvoreno govori kako to čini George Soros.

Poljski analitičar Adriel Kasonte, član uredničkog vijeća The Central European Journal of International and Security Studies, stručnog časopisa za sigurnosnu politiku u Srednjoj Europi i urednik Konserwatyzm.pl objavio je rad u mjesečniku Američki konzervativac, 11. studenog 2015. u kojemu stoji:
"Sve je više ozbiljnih naznaka koje sugeriraju kako je George Soroš, američki poslovni magnat mađarskog podrijetla, odlučio usmjeriti svoj politički utjecaj i značajnu financijsku moć prema uništenju ideje nacionalne suverenosti na europskom kontinentu, koju je procijenio kao glavnu prepreku ostvarenju vlastitog ideološkog programa "Otvorenih granica".

Znači plan je zapravo ovakav: ukini granice, oglašavaj da je sve besplatno, zatim destabiliziraj države uz pomoć poplave imigranata, zabrani demonstracije, manipuliraj medijima i proglasi ljude rasistima i ksenofobima, omogući napad indirektnim djelovanjem, i djeluj vojno prema zemlji za koju misliš da je kriva pa makar ne imala veze sa napadom. Na kraju će globalna vlast zataškati napad u Parizu! Sjećate se što se desilo sa Charlie Hebdo? Tko je to učinio? Pojeo vuk magare... ".

Sve češće se spominje Georgea Orwella. Još 1939. Orwell je napisao remek djelo "1984", danas itekako relevantno. Točnije, postaje sve relevantnije jer EU postaje Orwellova zamišljena Oceanija u kojoj su potpuno ukinute individualna sloboda i autonomija, a stanovnici su vlasništvo režima!

Zašto nam se čini da se baš to već događa?

Hoće li nam Partija i Veliki Brat današnjice od vlastite djece stvoriti poslušnike kojih ćemo se bojati više nego i same "Policije misli"?! Nagovještaji su već tu.

Najbolje to potvrđuje uvođenje sve većih zabrana izvješćivanja na temu migranata i svih pojava koje oni izazivaju. Gotovo da više nigdje ne možemo pročitati o autentičnim događajima, ili ne daj Bože, kaznenim djelima migranata.

Istine oko fotografija, filmova i komentiranja čitatelja o migrantima

U proteklih par godina, osobito u vrijeme najvećeg vala migranata, mediji su se ponašali, najblaže rečeno, neprofesionalno. Točnije, sprječavalo se istini probiti u javnost.

Umjesto da su ISTINITO informirali javnost, mediji su ISTINU SKRIVALI od javnosti. Tijekom "seobe naroda" kroz Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, prema bogatim zapadnim zemljama (po željama migranata, ili, točnije "vojnika") objavljeno je nekoliko video snimaka s prikazom stvarnog stanja. Nitko su, brzinom svjetlosti, uklonjene s tražilica.

Trebalo je sakriti kako mediji manipuliraju emocijama čitatelja, prikazujući pretežito fotografije djece u namještenim pozama snimatelja. Bilo je strašno vidjeti kako mladi par s djetetom, bebom, leži među tračnicama kao da ih policija na to prisiljava, a oni se opiru.

No, bilo je zapanjujuće vidjeti video kako su se to dvoje neznanaca kao "statisti" na Lupinovom foto sesionu namještali s bebicom u naručju, kako bi fotoreporteri snimili najemotivniju scenu za javnost. A onda su objavljeni video snimci i ISTINA izašla na vidjelo.

I za par dana opet nestala.

Kako sam isključivo za istinu, kakva god ona bila, pogledala sam i film koji bi trebali vidjeti svi, diljem planeta. Opreza radi.

"ZASTRAŠUJUĆA ISTINA O IMIGRANTIMA: "UNIŠTIT ĆE NAS!" – poruka

je filma koji je u listopadu 2015. u samo par dana pogledalo preko 3

milijuna ljudi

S otvorenim vratima: Prisilno kolektivno samoubojstvo europskih ... ▶ 19:32 [1]

https://www.youtube.com/watch?v=44vzMNG2fZc

U to vrijeme, krajem 2015. i express.co.uk objavljivao tekstove je koji su istinito prenosili događaje.

"ISIL OSTAVIO PRIJETEĆE GRAFITE: "Kršćani, preobratite se na islam ili umrite!"

Nije za vjerovati. Usred Švedskog grada Göteborga!

EU uvodi zabrane a Hrvatska ih slijedi

Početkom 2016. mediji širom Europe već primjenjuju zabrane pisanja komentara ispod tekstova o migranima, sve manje se takvi tekstovi i pišu.

Njemački Spiegel Online je početkom 2016. godine članke koji se odnose na izbjegličku krizu jednostavno zatvorio za komentiranje čitatelja. Jedna grupa njemačkih novinara je, na svakodnevne uvrede, odlučila odgovoriti projektom "Hate Poetry" ili "Poezija mržnje". Javno istupaju i čitaju komentare čitatelja koji su im upućeni. Na opće zadovoljstvo publike.

I Guardian je posvetio jedan veliki specijal "mračnoj strani komentara čitatelja", u travnju 2016.

Već postoji i presuda Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga (zanimljivo kako su bili brzi), internetskom portalu Delfi, jer je odgovoran za anonimne i klevetničke komentare koji su se pojavili ispod svake vijesti i teksta. Iako su tekstovi bili potpuno korektni.

Američki portali, Recode, Reuters, Popular Science, The Week, Mic, The Verge i USA Today, su krajem 2014. godine uveli sasvim drugačije komentiranje. Čitatelje su preusmjerili na društvene mreže, ponajprije na Facebook, te su tako odgovornost za neprimjereno komentiranje prebacili na društvenu mrežu - Facebook.

Danas i mnogi stručnjaci imaju što reći o zabrani ili administriranju na portalima i društvenim mrežama. Tako je Milica Vučković s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, za T-portal 21. kolovoza 2016. izjavila:

" Odluka tih medija me nije iznenadila, smatram da je ona očekivana i da će se to događati sve više, odnosno da će sve više medija slijediti taj primjer. Neki su to već učinili, a neki još uvijek pokušavaju pronaći model po kojem bi komentari čitatelja mogli opstati, ali uz velike napore moderatora i stroga pravila sudjelovanja. Više je razloga zbog kojih komentari čitatelja na news portalima postaju prošlost, ali bih ja izdvojila dva osnovna na koja se većinom pozivaju i mediji o kojima se ovdje govori. U prvom redu je to pojava 'novih' platformi, odnosno društvenih mreža poput Facebooka, Twittera, Instagrama i samim time promjena navika čitatelja. Naime, brojna istraživanja ukazuju na to da se sve više ljudi informira upravo preko društvenih mreža. Tako je istraživanje Pew Research Centra iz ove godine pokazala da preko 60 posto Amerikanaca koristi upravo društvene mreže za informiranje. Samim time je logično da i news portali sada nude druge platforme svojim čitateljima za rasprave, komentiranje i druge oblike uključenja. Upravo to navedeni mediji i čine.

Dakle možemo reći da oni nisu ukinuli komentare čitatelja, nego da su ih samo preselili na društvene mreže. "

Zadnjih desetak godina, brojne redakcije širom svijeta ukidaju mogućnost komentiranja. No, je li pravi razlog baš taj, svugdje prisutan govor mržnje, lažne informacije, klevetanje i vrijeđanje, čak i prijetnje smrću neistomišljenicima?

Iz iskustva kroz protekle godine mogu konstatirati da se vrlo često zbog uređivačke politike vlasnika medija, ali i neznanja administracije i činjenica, istina, citati s podacima, podvode pod tu sveprisutnu riječ "govor mržnje"! A govor mržnje je sve ono o čemu piše ili govori neistomišljenik.

A što se kod nas događa?

Nažalost, istina je da kvalitetnu raspravu na bezbroj tema upropašćuju oni koji nemaju činjenica i argumenata i ne uvažavaju drugačije svjetonazore. U svojoj netoleranciji koriste stoga vulgarizme i obično "hajtanje".

Kako sve ovo nazvati nego legalno medijsko nasilje u Hrvatskoj.

Pitam se samo, koji je cilj tom nasilju? Zašto je sveprisutno na portalima i u medijima? Treba li to sve skupa ipak "zatvoriti"? Vrlo zanimljiv tekst na ovu temu napisao je novinar Ante Gugo, na portalu direktno.hr. Citiram u cjelosti:

"Tko nema argumente poseže za uvredama i lažima!"

" Medijsko nasilje kod nas je najčešće sponzorirano državnim novcem. Sve donedavno postojao je sustav u kojem je tzv. neprofitnim medijima Povjerenstvo za sufinanciranje nefrofitnih medija pri Ministarstvu kulture doniralo velike iznose novca. Svrha toga bila je da se jača pluralizam medija, sloboda javne riječi i da se jačaju ljudska prava. Već u samom startu došlo je do izopačenosti cijelog projekta jer su u Povjerenstvu sjedili vlasnici ili urednici neprofitnih medija koji su praktično sami sebi davali novac. Koliko su oni ispunjavali zadaću zbog koje su dobivali novac najbolje svjedoče brojne sudske presude protiv njih ili javno objavljene isprike da bi se preduhitrile osuđujuće presude.

Možemo sasvim slobodno reći da su baš ti i takvi mediji postali pravi rasadnici neprofesionalnog odnosa prema novinarstvu, da su postali središta medijskog nasilja i da su postali rasadnici

neodgovornog odnosa prema javno izgovorenoj riječi. Glasila nacionalnih manjina ne problematiziraju društvene probleme onih zbog kojih postoje, nego se otvoreno svrstavaju uz određene političke opcije. Umjesto da zagovaraju toleranciju, oni postaju perjanice netolerantnog odnosa u prostoru za dijalog.

Medijsko nasilje provode osobe koje nemaju argumente kojima bi branili vlastite stavove, ali žele da ono što oni zastupaju i govore bude jedina društveno prihvaćena istina. To su osobe koje su u dijelu medija izgradili mrežu međusobnog podupiranja i promocije. Oni jedan drugog brane tako što uvrede, psovke, neistine i osobnu diskreditaciju utemeljenu na svjesnoj laži proglašavaju nekakvim splistskim đirom, kulturnim anarhizmom, suvremenim građanskim stilom izražavanja i slično. Širu publiku koja nije sklona temeljitoj analizi tih međusobnih odnosa i te međusobne interesne isprepletenosti oni uvjeravaju da se iza svega krije velika literarna vrijednost tobožnjih majstora pisane riječi i velikih boraca za slobodu medija i ljudska prava. Stvarnost je surova i sasvim drugačija od onoga što nam oni nameću kao istinu.

Posljedice medijskog nasilja su širenje netolerancije, nekulture javnog govora i zastrašivanje svih onih koji žele sudjelovati u društvenom životu. Nitko tko ne želi biti izvrgnut javnom ruglu protiv kojeg se može braniti samo ako se povlači po sudovima, pa se neće usuditi suprotstaviti se medijskim nasilnicima. Njih nije briga što je nešto čak i sudskom presudom proglašeno kao neistina i laž. Oni će to opet ponavljati kao da toga nije bilo, vodeći se za onom maksimom da što put ponovljena laž jednom postane istina. Postoji niz primjera za ovo. Razlog tome je neefikasnost našeg sudstva, ali i sramotna pristranost jedne strukovne novinarske udruge i još sramotniji nerad druge. Nažalost, ono što se događa u medijskom prostoru svoj odraz ima i u cjelokupnom društvenom životu. Svjedoci smo zabrinjavajućeg pada tolerancije u svakodnevnom političkom dijalogu.

U retorici brojnih političara kojima nedostaje tolerancije prema sugovorniku možemo prepoznati manje ili više uspješne pokušaje da kopiraju tobožnju medijsku satiru iza koje se u stvari skriva pravo medijsko nasilje. Tako se nasilje iz medija prelijeva u politike, a iz politike u naš svakodnevni život. Treba se zapitati gdje je tome kraj. Na onoj granici kad će netko, nadam se na vrijeme shvatiti, da su svi ratovi počeli riječima. "

Nažalost, rijetki su oni koji se pridržavaju poznate izreke velikoga Francois Marie Arouet de Voltairea:

"Iako se ne slažem s vašim mišljenjem, branio bih do smrti vaše pravo da ga iznosite! "

Novinarska uloga s lažnom vijesti bez odgovornosti - konkretan primjer

Upravo u trenutku završavanja ovog štiva događao se jedan nemili događaj, opet u "glavnim ulogama" migranti, i opet mediji, tj. njihovi djelatnici - novinari koji svojom pristranošću obmanjuju cijelu naciju.

Sirijac, po njegovoj priči, koji odlično govori engleskim jezikom, objavljuje kako mu je na prostoru Republike Hrvatske - dok je bio u kupovini vode i kruha u dućanu pokraj Plitvica - nestala kćerkica od pet godina! Sasvim normalna reakcija svih je pomoći jadnom čovjeku, nema nikoga od nas koga ista vijest senzacionalno prikazana, nije uznemirila. I izazvala želju za pomoći.

No, nije sve kako se čini.

Iako su svi mediji bili pomalo i oprezni u svojim izjavama oko tog događaja, jedan, tj. novinarka glavne nacionalne TV kuće je po svom dobrom starom običaju od svega, bez pribavljenih činjenica i dokaza, napravila priču koje se ne bi postidjeli niti scenaristi najboljih holivudskih sapunica!

Slika 7 sa portala dragovoljac.com 03. 10. 2018.

Maja Sever, kontroverzna "aktivistica" u novinarstvu nacionalne TV kuće "odradila" je posao izvan profesionalnih okvira, ali u "službi" samo njoj znanog razloga ili čak i "nalogodavca".

Za to vrijeme RTL TV je u svojoj emisiji "Potraga" prenosila bezbroj činjenica koje su upućivale na lažnu priču oca, no, nastavili su sa istraživanjem, profesionalno.

Maja Sever je plasirala jednu srcedrapajuću ispovjest Sirijca imenom Wadie Ghazi Sineid, u kojoj je govorila kako ga je naša Policija na silu odvojila od petogodišnje kćeri. I zaista, cijela nam se država digla na noge, sve naslovnice su "vrištale" sa fotografijama Sirijca i djevojčice, sa njegovim video izjavama.

Uglavnom, neviđena situacija danima. Policija i njihova izvješća kao i objave smiruje situaciju, obavlja provjere. Novinari "napadaju" i samog ministra, koji staloženo i profesionlno od samog početka ustraje na isključivo na činjenicama i provjeri.

Jedan ulomak iz teksta s potrala HRsvijet.net sve govori:

"U svim dnevnicima svih televizija, na svim portalima, lijevim i desnim, ovakvim i onakvim, vijest o "sirotome" Sirijcu i "zloj" hrvatskoj policiji te nehumanom i brutalnom ponašanju prema njegovoj djevojčici " - svi smo o tomu čuli i slušali.

I, što se ispostavilo? "Sirijac Wadie Ghazi Sineid (43), koji je nakon priče da ga je policija na plitvičkom području razdvojila od kćeri Allse (5) u Hrvatskoj dobio priliku zatražiti azil, udaljio se iz Prihvatilišta za strance u zagrebačkom Porinu te mu se od četvrtka gubi svaki trag" – saznaje Jutarnji list.

Zanimljivo je kako su vješto uporabili riječ "udaljio" umjesto – pobjegao. Ispostavilo se da je Sirijac azil zatražio i u Crnoj Gori te u Bosni Hercegovini, ali ga nije dočekao jer je te zemlje u međuvremenu napustio, a ni tada djevojčica nije bila uz njega.

Tako je Maja Sever uz pomoć arapskog bandita digla državu na noge. Država nam je šupljija od švicarskog sira, jer, nepostojeće novinarstvo te izvana financiran politički aktivizam je dio svakodnevnice u većini zemalja Zapada, stoga se ne treba ljutiti na ljude jer čine nešto za što su (jako dobro) plaćeni, no treba se zapitati sljedeće: ako nam je država toliko šuplja, toliko nesigurna, nejakih i kolebljivih institucija, kao što je MUP, da skače čim neka nasumična varalica dobije medijskog prostora te na taj način podliježe manipulaciji, odnosno biva manipulirana, što bi se dogodilo kad bi se zaista pojavio netko profesionalan s ciljem izazivanja kaosa u državi? Ne mogu hrvatske institucije trzati na svaki medijski napis jer se onda stvarna moć i vlast ne nalazi u institucijama, već u medijskim dirigiranim "tvornicama laži".

Postoje postupci, regulative, procedure, postoje obavještajne i sigurnosne službe i ljudi koji primaju plaću kako do dezinformacija javnosti ne bi došlo, odnosno kako bi ih se sankcioniralo.

Uostalom, svatko će primijetiti da se u posljednjih mjeseci broj policijskih službenika stacioniranih po gradovima vidno smanjio – svi su na granicama ili po poljima i gorama hvataju te registriraju migrante. Na medicinama rada od Osijeka do Rijeke, od Zagreba do Splita, migranti, mladenački odjeveni (u brendiranoj odjeći Nike-a, Adidasa...), rano izjutra čekaju preglede za stupanje u radni odnos. O tomu, pak, nitko nije obavijestio hrvatsku "javnost", no o navodnoj smo brutalnosti i nehumanosti hrvatske policije i slučaju "nestale" (točnije, nepostojeće) djevojčice svi sve saznali.

Zaista jesmo među najtolerantnijim narodima svijeta; toleriramo laž, iskrivljavanje činjenica, poluistine i neistine, spinove... zapravo, Maji Sever i njoj sličnima možemo samo čestitati – jako su nam se dobro narugali."

A što je na sav "posao" Maje Sever učinila naša nacionalna TV kuća, njen poslodavac? Odgovorila je ovako, zapanjujuće, čak i nepismeno:

"Obavješćujemo vas da će Hrvatska radiotelevizija sukladno unutrašnjim pravilnicima i procedurama provesti postupak utvrđivanja odgovornosti te razmotriti sve daljnje korake".

Opet od svega ništa! I nitko za manipulacije narodom u Hrvatskoj neće odgovarati.