Razvoj projekta HES Kosinj s akumulacijom Kosinj
Prve spoznaje o podatcima moguće proizvodnje novog sustava s akumulacijom Kosinjom datiraju iz 1993.g. i nije izgledalo dobro. Nekoliko godina kasnije uvidom u tada postojeću dokumentaciju stvari postaju jasnije. Naime, kada je rađen idejni projekt s akumulacijom Kosinj (sredinom 80-tih godina) prošlog stoljeća napravljene su dvije pogrješke koje su nastojale dokazati isplativost gradnje HS Kosinj.
Kada se na nekom vodotoku promijene okolnosti, a to je bio slučaj na rijeci Lici izgradnjom akumulacije Kruščica, potrebno je napraviti tzv. analizu homogenosti dotoka. Do izgradnje brane Kruščica dotok rijeke Like je bio 28m3/s, a nakon toga 25m3/s. U spomenutoj analizi iz sredine 80-tih godina, taj se test ne prikazuje nego se to radi samo za rijeku Gacku, čiji dotoci su homogeni prije i nakon izgradnje Kruščice, a za Liku se samo kaže da su i njeni dotoci homogeni, a što nije istina, jer je očito i dokazivo da nisu i da su manji. Tako se u analizi uzimaju i veći podatci dotoka do izgradnje brane Kruščica, a to se ne smije jer je očito da je akumulacija Kruščica donijela gubitke u dotoku Like od najmanje 3m3/s.
Drugi krivi podatak je onaj o veličini najvećeg međudotoka, potoka Bakovca od 13%. Na temelju mjerenja obavljenih sredinom 80-tih godina oni su znatno manji, gotovo upola. Kako je područje potoka Bakovca tzv. estavelsko moguće je da u ljetnim mjesecima potok Bakovac ima gubitke, a ne dotok.
Tako „priređeni“ podatci uz podcijenjivanje troškova izgradnje sustava dovode ga tada blizu granice isplativosti. Danas je nemoguće utvrditi zašto su tadašnji (vrhunski) inžinjeri tako postupili. Pretpostavka je da bi možda tada u bivšoj Jugoslaviji potopili sela negdje na Kosovu, pa ako je to već tako neka potope Gornji Kosinj tako da bar nešto ostane u Hrvatskoj, koja bi ionako najviše platila takav projekt.
Nakon toga slijedi zatišje do dolaska g. Jurića na mjesto direktora kapitalnih investicija u HEP-u. On je izravno povezan s nestručnim ljudima iz Elektroprojekta, Zagreb te uporno gura na krivim temeljima postavljen projekt i pri tome ne poštiva nikakve postignute dogovore bili pismeni ili usmeni. Ono što je potpuno neprihvatljivo u njegovom ponašanju je to da se cijelo vrijeme poziva na famoznu analizu Instituta Hrvoje Požar, koja je dvojbena, odnosno „naručena“, pa je zato nedostupna javnosti. Stjecajem okolnosti prije mjesec dana dobio sam uvid u upravo spomenutu predstudiju.
Zbog kolegijalnosti nisam je komentirao kako bi uistinu trebalo, a to je da autori ne razumiju hidroenergetski sustav Senj, a još manje hidroelektrane. Posebno su zanimljive cijene, odnosno procjena troškova pojedinih varijanti. U navedenoj predstudiji je inačica s HE Švica skuplja od katastrofalnog Kosinja i to samo u njoj, u svim drugima troškovnim analizama varijanta s akumulacijom Kosinj je skuplja 10 do 20%. Bez obzira na spomenuto predmetna predstudija je temelj kojim se može dokazati koliko je projekt Kosinj katastrofalan, te je zbog toga važna.
Isplativost projekta s akumulacijom Kosinj
Usporediti će se podatci o mogućoj proizvodnji inačica dogradnje HES Senj. Za konačnu usporedbu preuzeti će se ovi podatci:
Proizvodnja je izračunana za idealan slučaj i u njoj nisu uračunati gubitci. Većinu gubitaka u postojećem sustavu čine gubitci u Gusić polju od 18hm3 (zbog otežanog održavanja). Gubitci za potrebe vodoopskrbe su minimalni 5-6 hm3.
Gubitci u 2. inačici najviše se odnose na samu akumulaciju Kosinj. Gubitci dovodnog dijela sustava i vodoopskrbe procijenjeni su na 10GWh. Na temelju dostupnih podataka izračunano je isparavanje iz akumulacije Kosinj. Ono iznosi 1,3m3/s/god, što je 41hm3 volumno. Drugi su gubitci radi ekoloških razloga. Oni su posljedica Studije o utjecaju na okoliš HES Kosinj, poglavlje 6.6.2. Oni su znatni (57GWh). I konačno treba procijeniti koliko će akumulacija Kosinj propuštati. Na osnovu ponašanja akumulacije Kruščica ocjenjuje se da će propuštanje Kosinja biti najmanje 3m3/s. Konačni zbroj svih gubitaka je veći od 200GWh, a što znači da će novi sustav s akumulacijom Kosinj proizvoditi manje energije nego postojeći.
Gubitci u 4. inačici najviše se odnose na preljeve nužne radi održanja podzemne flore i faune. Gubitci dovodnog dijela sustava i vodoopskrbe procijenjeni su na 10GWh. Gubitci zbog ekoloških razloga na preljevu brane Selište su 52GWh. Ukupna nova proizvodnja sustava s jezerom Švica je oko 70GWh.
Glede 4. inačice s jezerom Švica postoji mogućnost gradnje nekoliko mini i mikro hidroelektrana s proizvodnjom nekoliko desetaka GWh, a čega u inačici s Kosinjem nema.
Iz prethodno navedenoga može se zaključiti da jedino kvaliteta proizvedene energije može opravdati gradnju tako skupog objekta za ništa ili vrlo malo (oko 100GWh) nove energije. Mišljenje je da tu kvalitetu može dati regulacijska energija u oba smjera, generatorskom i posebno motornom iz CHE Senj, a nikako ne HE Senj2 u inačici s akumulacijom Kosinj.
Dakle, iz navedenoga je savršeno jasno da će inačica s akumulacijom Kosinj proizvoditi manje energije nego postojeći sustav, a koštati će preko milijardu €.
Poplave
U svim dokumentima HEP-a kojima se zagovara izgradnja hidroenergetskog sustava s akumulacijom Kosinj naglašava se kako će se tim sustavom spriječiti poplave na području Kosinjske doline i Lipovog polja i to će se napraviti tako da se trajno potopi Gornji Kosinj (a što se nastoji prešutjeti u svim dokumentima). Život u Kosinjskoj dolini traje tisućama godina i prilagođen je vremenskim prilikama i poplavama. Sve nastambe su podignute na takvu razinu da ih uobičajene poplave ne ugrožavaju, te su tek prometnice potopljene, a onda kao i prije tisuću godina komunikacija se obavlja čamcima. Danas je za razliku od prije tisuću godina te prometnice moguće jednostavno urediti da budu svrsishodne tijekom poplava, te nema potreba za čamcima.
Poplave koje se događaju u Kosinjskoj dolini su tzv. mirne i koliko je poznato nije bilo nikada ljudskih žrtava, pa ni stradavanja blaga. Tek su u iznimnim slučajevima velikih voda nastale materijalne štete. U slučajevima poput poplave 2010.g. jasno je da su te štete posljedice neznanja i nemara. Dakle, štete koje su nastale poplavama u Kosinjskoj dolini su materijalne (a moguće ih nije ni trebalo biti) i sanirane su te se život nastavio dalje. Za razliku od sadašnjeg stanja projekt HES Kosinj potpuno uništava materijalna dobra na preko 2000hA zemljišta s povijesnim selom Gornji Kosinj. Poplava odnosno materijalna devastacija je potpuna i nema povratka na staro odnosno nastavka života. Pri tome treba imati na umu da način na koji se to radi ne isključuje ekstremne poplave nizvodno od predviđene akumulacije, ekstremnije nego dosadašnje.
Dakle, bezgranična je besmislica tvrdnja da se spriječavaju poplave, kada se naprotiv radi sasvim suprotno te se potpuno poplavljuje i uništava Gornji Kosinj s jednom od najljepših dolina u Hrvatskoj, a što nije bilo nikada u povijesti.
Vodoopskrba
U prilogu je gledanje na vodoopskrbu Like. Navedeni materijal je pregledao i recenzirao naš uvaženi hidrolog dr. Rubinić.
Ekologija
Nema smisla ponovno ponavljati koje zlo okolišu čini sustav s akumulacijom Kosinj od uništavanja jedne od najljepših dolina u Hrvatskoj s povijesnim selom Kosinjem, vodotokom Bakovca i izvorima, te do gašenja izvora pitke vode u Primorju.
S druge strane inačica s jezerom Švica obnavlja oko 25km kvalitetnih vodotoka Gacke sa Švičkim jezerom i svime što takvo nešto daje priliku za razvitak. Također se omogućuje upravljanje dotocima prema izvorištima u Primorju. Naravno ništa se ne potapa, a samo su tri značajna hidrotehnička objekta na vodotocima.
Prvi je uređenje toka Sjevernog kraka Gacke kroz Otočac. Mišljenje je da je to civilizacijsko pitanje te da ga je već trebalo riješiti i energetski gledano njegovi nedostatci nisu uopće važni. Dakle, to nije trošak niti posljedica dogradnje sustava s jezerom Švica.
Drugi značajan hidrotehnički zahvat je uređenje dna Švičkog jezera. Postoje dvije krajnje mogućnosti. Kompletno zatvoriti ponore osim Perinke, i tako stvoriti jezero kako je nekad bilo, većim dijelom godine. Inače Donje Švičko jezero je tijekom vodnog razdoblja bilo poplavljeno, a u u ljetnom razdoblju sjenokoša. Druga je krajnost ostaviti sve ponore otvorene (tada nema jezera) i kanalom odvesti vodu Like do ulaznog uređaja kraj mjesta Ponori.
Naravno, postoje i mogućnosti između spomenutih krajnjih. Spomenuti će se tek jedna, a vezana je za ono što je napravio naš nepravedno zapostavljeni časnik Nikola Maštrović. On je tada kao pukovnik (a kasnije general) iskopao kanal od uzvodnijeg dijela Švičkog jezera prema ponorima kraj sela Ponori. Na tome su mu stanovnici tog kraja bili neizmjerno zahvalni (riješio ih je boleština, koje su dolazile iz ustajale vode). Danas se glede tehničkih mogućnosti može jednostavno i jeftino napraviti pregrada, upravo na tom kanalu, gdje bi dio prema Švici bio jezero, a prema selu Ponorima suh. Naravno voda iz tog jezera se bilo cijevima ili kanalima treba slati na turbine CHE Senj.
Odluka o tome što napraviti treba biti prvenstveno odluka domicilnog stanovništva, svakako uz suradnju struke. U svakom slučaju sukladno odluci prije spomenutih, sigurno se može poboljšati stanje flore i faune na području Švičkog jezera i njegovog podzemlja.
Treći značajni hidrotehnički objekt je “brana” Selište–Glumačko selo. U svim dokumentima zagovornika Kosinja spominje se zatvaranje ponora na području retencije uzvodno od “brane”. Sama narav retencije nije akumuliarnje vode nego samo privremeno zadržavanje vode. To znači da na njenom području nisu potrebni nikakvi radovi. Kako je područje retencije estavelsko, u vrijeme velikih voda retencija će dobiti vodu, a nakon toga će je ispustiti u ponore gdje i treba otići. Tzv. “brana” Selište – Glumačko selo je zapravo relativno nizak nasip koji se gradi od materijala iskopa tunela, prvenstveno Selište – Švica. To je zapravo odlagalište viška materijala, s blagim kosim stranama i potravnjen može biti sasvim solidan pašnjak. Također se na vrhu nasipa može izgraditi prometnica koja će spojiti dvije “slijepe” županijske ceste od kojih jedna završava u Selištu, a druga u Glumačkom selu. Dakle, zapravo je navedeni nasip korist za cijeli projekt. Zbog toga nije jasno kako se u predstudiji trošak retencije procjenjuje na 10,5 milijuna €, kada nema nikakvih hidrotehničkih zahvata u retenciji, nasip je zapravo idealno odlagalište materijala iz iskopanog tunela, odnosno iz tunela izravno (niti par sto metara) u nasip, a taj je trošak već uključen u cijenu tunela (vjerojatno višestruko veći), a što se tiče ceste, ako to žele neka je financiraju i grade mjerodavne tvrke.
Dakle, zbirno gledano jedini veći problem inačice s jezerom Švica je zapravo samo Švičko jezero, a kao što je napisano o njegovom izgledu i sudbini odlučiti će mještani uz pomoć struke. Koje god rješenje donijeli ono samo može poboljšati stanje flore i faune na promatranom području.
Branimir Pinčić, dipl. ing. el.
Pridružite se:
Web stranica:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA:
https://t.me/+sDUqfUv-QRdmM2Q0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared