Anno Domini 1593. – „IN DEO VICI“! - U BOGU POBIJEDIH!
Bitka kod Siska 1593. - jedno je od najslavnijih poglavlja hrvatske povijesti i ključni trenutak obrane kršćanske Europe.
U tom sudbonosnom sukobu, koji se odigrao od 15. do 22. lipnja, Hrvati, zajedno sa saveznicima iz Habsburške Monarhije, Kranjske, Štajerske i Koruške, zaustavili su osmanlijski pohod i zaštitili europsku civilizaciju od daljnje osmanlijske ekspanzije. Sisak, tada malo utvrđeno naselje na ušću Kupe u Savu, postalo je simbol hrabrosti, vjere i odlučnosti.
Ova bitka nije bila samo vojni sukob, već i borba za očuvanje kršćanske baštine i slobode cijele Europe.
U 16. stoljeću Osmansko Carstvo predstavljalo je stalnu prijetnju kršćanskim zemljama. Nakon pada Bihaća 1592. godine, Hrvatska je ostala gotovo bez obrambene linije.
Pad Bihaća bio je strašan udarac – grad je stradao u krvi, a stanovništvo je gotovo iskorijenjeno. Put prema Zagrebu i dublje u Europu bio je otvoren. U tom času, Sisak je ostao posljednja prepreka osmanlijskoj vojsci.
Hrvatski sabor proglasio je opću mobilizaciju. Na banov poziv odazvali su se plemići, kmetovi, građani i sve duhovne osobe. Cijela kršćanska Europa s napetošću je pratila ishod nadolazeće bitke.
Sisačka utvrda bila je remek-djelo renesansne vojne arhitekture. Izgrađena je na strateški iznimno važnom položaju, na ušću Kupe u Savu, na mjestu gdje rijeke prirodno brane prilaz gradu. Utvrda je imala trokutasti tlocrt s trima moćnim kulama na svakom kutu. Debele zidine, puškarnice, strijelnice i položaji za topove omogućavali su otpornost na opsadu i topničku vatru.
Ono što je činilo Sisak gotovo neosvojivim nije bila samo njegova arhitektura. To su bili njegovi branitelji. Oko 300 duša nalazilo se unutar zidina u lipnju 1593. godine.
Među njima su bili hrabri kanonici Blaž Gjurak i Matija Fintić, vojnici, seljaci, svi svjesni da iza njih nema uzmaka.
Na bedemima se nije samo borilo oružjem - borilo se vjerom i srcem.
Hasan-paša Predojević, janjičar, osmanlijski vojskovođa poznat po svojim osvajačkim pohodima, doveo je pred Sisak vojsku od približno 12.000 ljudi. Njegova vojska bila je sastavljena od različitih postrojbi: konjanika, pješaka, artiljerije. Njegov plan bio je brz prodor, osvajanje Siska i otvaranje puta prema Zagrebu i dalje prema Beču.
Nasuprot toj sili stajala je kršćanska vojska od oko 5.000 ljudi, okupljena iz Hrvatske, Kranjske, Štajerske i Koruške. Vojnici su bili različiti po opremi i naoružanju – od plemićkih konjanika u sjajnim oklopima do pješaka i vojnika naoružanih sabljama, arkebuzima i kopljima. Njima su zapovijedali hrvatski ban Toma Bakač Erdödy, vojvoda Ruprecht Eggenberg i Andrija von Auersperg. Svi su znali: na njima je sudbina Hrvatske ali i Europe.
Opsada Siska započela je 15. lipnja 1593. godine. Osmanlije su pokušavale sve: topovska paljba, noćni prepadi, paljenje utvrde. Dani su prolazili u neizvjesnosti. Branitelji su se hrabro držali, premda je unutar zidina vladala glad, iscrpljenost i strah. No, njihova vjera i odlučnost nisu jenjavali. Svakodnevno su s bedema utvrde molili Boga za spas i nadali se pomoći.
I ona je došla. Dana 22. lipnja, u trenutku kada se činilo da je otpor na izmaku snaga, kršćanska vojska stigla je do Siska. Plan je bio hrabar: udariti istodobno izvan i iznutra.
Ban Erdödy i saveznici napali su Osmanlije s boka, dok su branitelji provalili iz utvrde. Osmanlije su se našle u zamci. Pokušali su se povući, ali most preko Kupe bio je zauzet.
U panici su mnogi pokušali preplivati rijeku. Nabujala Kupa postala je grobnica za tisuće Osmanlija, a među njima i za samog Hasan-pašu. Pobjeda je bila potpuna.
Ban Erdödy tada je izrekao riječi koje su ušle u povijest: „In Deo vici!“ – U Bogu pobijedih!
Kad je vijest o pobjedi stigla u Zagreb, zvona zagrebačke katedrale oglasila su se u znak zahvalnosti Bogu na izbavljenju. Taj se običaj sačuvao do današnjeg dana – svakoga dana u 14 sati zvona zvone u spomen na slavnu pobjedu kod Siska. Od 2010. isto čini i zvono sisačke katedrale.
Za hrvatski narod, ova pobjeda nije bila samo vojni trijumf. Bila je to potvrda hrabrosti, vjere i spremnosti da se stane na branik kršćanske Europe. Ova zvona danas odjekuju kao živi podsjetnik na žrtvu i junaštvo naših predaka.
Pobjeda kod Siska odjeknula je diljem Europe. Papa Klement VIII. proglasio je dan zahvale, a europski vladari – car Rudolf II., španjolski kralj Filip II., mnogi knezovi i vojvode – odali su priznanje hrabrosti hrvatskog naroda. Zaustavljen je osmanlijski prodor prema središnjoj Europi i otvoren je Dugi turski rat (1593. – 1606.) u kojem su kršćanske vojske prešle u ofenzivu.
Sisak je od tada ušao u povijest kao simbol predziđa kršćanstva – Antemurale Christianitatis. Ova titula, koju je Hrvatska nosila još od vremena pape Lava X., bila je u tom trenutku potvrđena krvlju njezinih branitelja. U pjesmama, kronikama i narodnom pamćenju bitka kod Siska ostala je trajno nadahnuće.
Bitka kod Siska 1593. godine ostaje upisana kao svijetla točka povijesti, trenutak kada je hrvatski narod zajedno sa saveznicima pokazao što znači braniti svoju zemlju, vjeru i civilizaciju. Zvona koja i danas zvone podsjetnik su na snagu zajedništva, odanosti i žrtve. Bitka kod Siska nije bila samo borba oružjem, već borba duha i srca, borba za sve ono što je Hrvatu sveto.
Dani u sisačkoj utvrdi tijekom opsade prolazili su u teškim iskušenjima. Branitelji su živjeli u neprestanoj napetosti, slušajući huk topovske vatre, zvižduk strijela i povike neprijatelja koji su se približavali bedemima. Hrana je bila oskudna; zalihe su se trošile, No unatoč gladi i iscrpljenosti, branitelji su ostali nepokolebljivi. Svaka noć bila je protkana strahom, ali i nadom – nadom da će pomoć stići prije nego što zidine padnu.
Djeca i žene iz okolice, koji su se sklonili unutar utvrde prije početka opsade, pomagali su koliko su mogli – donosili su vodu borcima na zidine, pomagali ranjenima i molili se za obranu grada. U tim danima Sisačka utvrda bila je više od vojne građevine – bila je zajednica ljudi ujedinjenih vjerom i voljom za opstankom.
Kada je vijest o pobjedi stigla do europskih dvorova, odjeknula je poput groma. Papa Klement VIII. osobno je poslao pisma zahvale banu Erdödyju i ostalim zapovjednicima.
U Rimu je služena misa zahvalnica, a na trgovima su održavane procesije. U Beču je car Rudolf II. izrazio divljenje hrabrosti hrvatskih vojnika i njihovih saveznika. Španjolski kralj Filip II. poslao je darove hrvatskim vođama, a u kronikama tog vremena Sisak je opjevan kao “grad spašen Božjom rukom i hrabrošću svojih branitelja”.
Pobjeda je bila nadahnuće za pjesnike, povjesničare i narod koji je prepričavao događaje s bojišta. O bitci kod Siska pisali su kroničari širom Europe, a urezala se u pamćenje generacija kao trenutak kada su kršćanski narodi zajednički stali u obranu svojih svetinja.
Bitka kod Siska ostavila je dubok trag u kulturi hrvatskog naroda. Brojne su pjesme i legende nastale na temelju tih događaja. Stihovi o hrabrim braniteljima, o zvonima što zovu na molitvu i o vodi Kupe što je progutala osvajače prenosili su se s koljena na koljeno.
Na mjestima borbe podignuti su spomenici, a slike i crteži utvrde, bitke i vođa i danas krase muzeje i crkve. Svake godine u Sisku se obilježava obljetnica bitke, a zvona koja zvone u 14 sati odjek su prošlih vremena i podsjetnik na dan kada je Sisak postao grad hrvatskih pobjeda.
I na kraju iskrene čestitke Gradu Sisku na obilježavanju Bitke kod Siska 1593.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared