Da bismo mogli govoriti o fenomenu medijskog nasilja koje pratimo u ovo vrijeme svjetskog nogometnog prvenstva moramo odgovoriti na pitanje zašto se ono provodi? Što se time želi postići?
Niz je načina na koje se nad nekim provodi medijsko nasilje. Najčešći su pokušaji blaćenja i diskredititacije.
Nasilje“ u i oko svjetskog nogometnog prvenstva nije prvi puta
Kada želite osporiti ono što netko govori, onda se u civiliziranom dijalogu to napravi tako da ga suočite s činjenicama koje nikako neće moći osporiti.
Medijski nasilnik nema argumente. On nema činjenica kojima može dokazati da onaj nasuprot njega ne govori istinu.
Tada se događa točno ono što tvrdi prof.dr.sc. Miroslav Vujević :
„Izjednačavaju se istina i zabluda, a neprofesionalno orijentirani novinar ponavljanjem i kvaziznanstvenim postupcima pretvara laži i predrasude u zablude“.
(Politička i medijska kultura u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb, 2001.)
Profesor Raymond Boyl, istraživač na Sveučilištu Stirling u Velikoj Britaniji, u svojih nekoliko knjiga s ovom tematikom kaže: " Mnogi od njihovih priloga spadaju u tabloidno i senzacionalističko novinarstvo, u kojem veliku ulogu imaju glasine i nepostojeći događaji. Sve više vijesti pripremaju djelatnici za odnose s javnostima pojedinih sportaša i klubova, kojima je jedini interes pružiti povoljan publicitet onima koji ih plaćaju, neovisno o stvarnoj vrijednosti njihovih rezultata na sportskom igralištu.
Kad je riječ o izvješćivanju o stvarnim sportskim natjecanjima, Boyle upozorava da pojedini sportski izvjestitelji, a posebice komentatori, preuveličavaju ono što se zbilo, žale i likuju pa nekad u napisu prevladavaju opisi atmosfere i osjećaji novinara na štetu informativne vrijednosti i iznošenja osnovnih činjenica – tko je pobijedio, s kojim rezultatom i što to znači u odnosu prema suparnicima i nastavku natjecanja. " (Sports Journalism, Sage Publications, London/Thousand Oaks/New Delhi, 2006., str. 7. do 29.)
Dževad Sulejmanpašić još prije više od osamdeset godina novinarstvo nazvao "suštom negacijom morala i duha". (Žurnalizam razarač čovječanstva i novinstvo sa najmanjom mjerom žurnalizma, Štamparija Gaj, Zagreb, 1936.)
Nasilje navijača jedna je posebna priča koju sam imala prilike pratiti godinama na Maksimirskoj ulici. No je tema koju sam davno obradila.
Prisjetimo se malo, kontinuitet novinara iz medija u Hrvatskoj (NE hrvatskih medija)
Tijekom pisanja ovoga štiva svjedočili smo prelijepim rezultatima hrvatske nogometne reprezentacije u Rusiji. Svjetsko prvenstvo, oduševljenje igrom naših reprezentativaca i našim izbornikom ujedinili su cijeli narod.
Nakon prvoga kruga, bilo je pokušaja podvala, čak i pripremljenih nereda, koji se srećom, u vrlo kontroliranoj državi, nisu mogli provesti. Nešto malo uspjelo je nekima (FARE) koji to rade kontinuirano. Prijaviše HNS, zbog neke tuče, par navijača na tribinama, ali i zbog slike Tina Ujevića na majici jednog navijača iz Hrvatske! Srećom, obrazovani navijač je ruskim specijalcima pojasnioje tko Tin Ujević! A kad im je rekao da je Tin Ujević jednu svoju pjesmu posvetio Rusiji, više nije bilo problema. Eto do čega dovedoše „poticaji“ iz vlastitih redova.
Čak su i mediji u Hrvatskoj, u ozračju dobre igre i odličnog uspjeha naše nogometne reprezentacije - za divno čudo - objavljivali pozitivne i afirmativne tekstove u svakom pogledu.
Ali, Tomo Klauški, novinar 24SATA ostao je Tomo Klauški! I nastavio u svom stilu. Valjalo bi čuti
mišljenje struke, psihologa i sociologa. Možda bi otkrili mogući problem dotične osobe i uzroke njezine frustracije čak i u trenucima sveopćeg oduševljenja nacije, zbog odlične igre naših reprezentativaca i promocije Hrvatske u svijetu.
Termini koje rabi Klauški i način na koji to radi: „ogrebala, komadić, intimno, namješteno, orkestrirano, degutantno, Koli, idolopoklonstvo, zagazila, palanački model, akrobacije, Plenki, doletio, uletio......“ više su nego šokantni. No, to je njegova osobna iskaznica.
Ni dan danas nije drugačiji, skoro svakodnevno „iznenađuje“, a mi?
Tada još, a bio je to 05. 07. 2018. u 11:41 na komentarima 24SATA napisala sam Tomi Klauškom slijedeći komentar:
Pa dobro zar vaše statistike ili podaci o pisanju uvijek moraju biti u RH najlošije? Ovako ste se ponašali i nakon (a i prije) utakmice Hrvatske i Malte 2005.g., mislim. Zar pored svega odličnog vi ovako pratite zbivanja. A da pogledate gospođu Merkel i njene reprezentativce? To vam ne smeta! I još nešto, predsjednica, gospođa Kitarović nije "Koli"! Uljudno i profesionalno.
Za vas stvarno vrijede one poznate riječi doc. dr. sc. Đorđa Obradovića iz jednog njegovog istraživanja iz tog vremena temeljenog na ovim parametrima:
1. istinitost zajamčena dokumentarnošću;
2. poštenje u pristupu i vjerodostojnost izvora;
3. točnost u opisima i navođenju podataka;
4. uravnoteženost nasuprot preuveličavanju;
5. nepristranost.
Eto, neda mi vrag mira, tad je utvrđeno bili ste najlošiji, a ja ću na toj osnovi do okončanja nastupa naših (sigurna sam do finala) ovom metodom popratiti vaš rad, tj. pisanje.
I poznati Jonas Bjork napisao je u jednoj svojoj knjizi tezu koja ovdje ne vrijedi:
"Od svih područja o kojima novinari izvješćuju, sport se izdvaja kao posebno područje, jer ga prate novinari koji istinski vole ono o čemu pišu." Koja zabluda gospon Bjork! U slučaju Tome Klauškog sve je obrnuto.
"Specijalni medijski rat protiv Hrvatske vode i Francuzi, uz pomoć ‘domaćih hejtera’?"
portal kamenjar.com 13. 07. 2018.
A ovo piše, poziva Sandi Blagonić (bez ispravaka jezičnih i gramatičkih):
"Iz francuskih dnevnih novina mi upravo naručili tekst o hrvatskom društvu i nogometu prije utakmice s Francuskom, piše Sandi Blagonić na facebooku, nadalje piše:
Pitanje za vas: Zbog kojih stvari imate problem s hrvatskom reprezentacijom (Ilija Jandrić je izostavljen) ?
osuđenik u bijegu organizira rođendanske partije predsjednici koja stiti njegove interese..
pjevanje thompsonovih pjesama od strane lovrena….
na KOJOJ je utakmici Joe Simunic uzvikao Za dom spremni? dalje?
(Usput, manje važno, znate li nekog prevoditelja s hrvatskog na francuski – da za honorar prevede tri kartice teksta? "
Dakle, čovjek je dobio narudžbu za pisanje o hrvatskom društvu i nogometu, za francuske novine.
I traži prevoditelja. Da bi blatio pokazujući svu svoju mentalnu i inu „obdarenost.“ U čijoj instituciji zarađuje za život i stvara karijeru. Valja se upitati: kako to da su baš njega, tako suptilno socijalno upristojenoga - odabrali?
Što će to o Hrvatskoj reprezentaciji i nogometu napisati čovjek koji je u stanju javno na facebooku objaviti i ovo?
Čovjek sa znanstvenom titulom dr. sc., a piše riječ "dal " velikim slovom! Što nam to govori?
U narednom komentaru nadmašio je i sam sebe.
Što reći na sve ovo? Djeluje zaista nestvarno. Zar je moguće živjeti u okruženju koje toliko mrziš? A da uz to, dotični, Sandi Blagonić, ima znanstvenu titulu Filozofskog fakulteta! Još i radi na njemu, uči nam mladost. I nije jedini! Ovo otvara i mnoga druga pitanja i rasprave no o tome nekom drugom prigodom. Na ovako nešto uslijedili su i brojni komentari, evo samo dva:
...mislimo da je jadnik da jadniji ne može biti.Živjeti u zemlji koju mrzi, u kojoj mrzi ljude i prošlost jer po njemu Hrvatska nema budućnosti uz njegovoj viziji. Na žalost nije jedini. Pate jer su nam u zadnjih 20 -etak godina sve napravili ne bi li nam uništili domoljublje, ponos, Domovinski rat, i kad to ipak nisu uspjeli, danas ih boli činjenica da su Hrvati ponosni domoljubi, spremni za nove pobjede i novo toliko potrebno zajedništvo.....to zapravo njih boli….ma koliko se trudili..
Marko Martin
Da je Hrvatska uređena država, Sandi Blagonić bi odmah bio uhićen i procesuiran kao strani agent.
Nogometna reprezentacija u Rusiji i narod
Naša je reprezentacija sjajno odolila kojekakvim napadima. Igrači su ostali trezveni i snažni duhom. Odigrali su utakmice karijere. Luku Modrića, su neposredno pred početak svjetskog prvenstva mnogi razapinjali. Od medija do društvenih mreža. Neke od tih "kompilacija" mogu se sasvim sigurno okarakterizirati kao prijetnje. Sve se to kasnije zataškavalo.
Pričalo se da je i Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu, na pisma upućena im od strane građana, tražilo da se s FB-a stranice Di su pare uklone najsramotnije i najružnije fotografije koje su se ikad pojavile.
Luka je sve stoički izdržao. Na svjetskom prvenstvu je proglašen najboljim igračem svijeta. Kapa do poda, dragi naš Luka!
Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji euforično je proslavljeno zbog srebrne medalje zlatnog sjaja naših vatrenih i Zlatne lopte Luke Modrića.
U roku od samo 24 sata od finalne utakmice, na tražilicama je bilo 64 milijuna klikova onih koji
su pretraživali Hrvatsku ali i predsjednicu Grabar Kitarović. Bila je to neponovljiva, ali i potpuno besplatna reklama našoj državi. Jedinstvena u cijelome svijetu.
Za našeg izbornika i naše igrače u cijelom svijetu se navijalo. Ne samo Hrvati, nego i mnogi koji ranije tek jedva da su čuli za Hrvatsku. Neviđena jednostavnost, poniznost, borbenost i izdržljivost naše reprezentacije jednostavno je oduševila sve koji su prvenstvo popratili.
Najljepši, i najemotivniji komentar na društvenim mrežama objavila je ravnateljica Osnovne škole u Svetom Iliji kod Varaždina, Anđelka Rihtarić.
Mislim... jeste li ikada ikoga igdje vidjeli da ovako postupa sa svojom zastavom?
Upijala sam svaki trenutak postupanja ovoga mladića sa svojom zastavom: kako ju uzima, kako u njegovim rukama prestaje biti sintetičko platno i postaje najfinija lepršava svila, kako ju nježno polaže na zemlju, kako njegovi snažni, muški, čvrsti prsti postaju meki i titravi dok joj nježno namješta rubove, kako strpljivo čeka da joj se svaki nabor priljubi uz zemlju, kako ju potom meko, najmekše poravnava i kako liježe na zemlju... Kako je prvo kleknuo pred njome, zatim se priljubio uz travu te s djetinjom - neuvjetovanom i čistom - ljubavlju položio svoju (inače otkvačenu, šašastu, ludu) glavu na najdraže mjesto na svijetu i smije se osmijehom u kojemu se smijemo svi kojima je Hrvatska u srcu i koji ne prate nogomet, nego nešto puno više od igre.
Šime, hvala ti za najljepšu sliku Svjetskoga nogometnog prvenstva 2018.
(Oprostite ako mislite da sam pretjerala... ne mogu i ne želim si pomoći: volim te, Hrvatska!
I daleki Brazil se naklonio maloj Hrvatskoj i njezinim velikanima, nogometnim virtuozima.
I fotografija kipa Krista Iscjeljitelja u kvadratićima kružila je medijskim prostorom, kao i dječaci iz Ria.
Jedna neobična vijest tada razveselila je mnoge. U čast Vatrenih u Njemačkoj je izdana srebrna kovanica (objavio maxportal 31. 07. 2018.).
Slika 14
"Njemačka tvrtka MDM Münzhandelsgesellschaft mbH & Co. KG Deutsche Münze izdala je srebrnu kovanicu na kojoj su na jednoj strani oslikan logotip Svjetskog prvenstva u Rusiji, a na drugoj hrvatski grb na zastavi, nogometaš te Dubrovačka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije.
MDM je tvrtka specijalizirana za izradu i prodaju kovanica, kolekcionarskih primjeraka poput zlatnih poluga, novčanica i drugog znakovlja, a dio su koncerna Richard Borek. "
Samo dan nakon dodjele nagrade FIFA-e za najboljeg nogometaša svijeta Luki Modriću, na ulicama Splita, osvanuo je grafit kojeg bi se svi koji su u tome sudjelovali zaista trebali posramiti. Jesu li ikada?
Prvenstvo u Kataru 2022. nisam pratila no ovo sada informativno pratim i ponavlja se sve isto. Ako ne i puno gore. Mediji u Hrvatskoj ne odustaju od napada na izbornika Zlatka Dalića i igrače. Modrić je opet „meta“. Ništa manje i ostali. Nikako da shvatimo kako kao mala država imamo brojne velike ljude te kako je baš nogometna reprezentacija pravo čudo, Božje čudo a oni svoju vjeru ne skrivaju.
Kao ženi koja se bavila temom i nasilja u sportu te koja sam ozbiljno (radeći tada na knjizi Mediji i medijske manipulacije) pratila prvenstvo u Rusiji ovo sada što se događa je i previše. Zato naši Hrvati, iseljenici, te naši iz Hrvatske čine nova svjetska čuda gdje god se pojave. Jednostavno, mi smo Božje čudo i to nikada ne smijemo zaboraviti.
A sad malo valja pogledati pokojeg „bisera“ i njihove umotvorine ove dane. Zanima me gdje su danas? U svakom slučaju to su osobe kojima bi se trebala ozbiljno pozabaviti struka, prije svega psihijatrija. No koliko bi i da li bi im bilo pomoći teško je procijeniti. Sumnjam.
Riječ „repstacija“ koristi se u ironičnom ili pogrdnom kontekstu kada nacionalna vrsta igra slabo ili negledljivo. Svojim naslovom ovaj Tin Radić definitivno je pokazao kako je reptacija INDEXA.
Moj kolega i moj Ličanin napisao je zato jedan sjajan komentar, dirne vas svaka rečenica.
Hvala Vam Ivane.
Završavam ovaj tekst, koji će sigurno imati nastavak, kratkim i jasnim komentarom muškarca, fb prijatelja, novinara i povjesničara. Vrijedi svake riječi. Hvala i Vama gospon Granić.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared