Kao pravnika prije svega a nakon objavljenog teksta 30.08.2026. postavljam pitanje: kakve sve korake u vezi rješenja otpada u Gospiću, ali i drugdje, može poduzeti Vlada Republike Hrvatske?
Postoje četiri mogućnosti, no kako nemam saznanja o načinu sklapanja ugovora, uvozu, kojoj sve vrsti otpada, koje tvrtke. Teško je precizno dati odgovor koja od tih mogućnosti bi bila najpovoljnija, najbrža, uz najmanje troškova za Hrvatsku.
1. POVRAT OTPADA U ZEMLJU PODRIJETLA
EU Uredba 1013/2006 o pošiljkama otpada, članak 24. i nova Uredba 2024/1157 koja je stupila na snagu u 2026.: o pošiljkama otpada, Hrvatska kao država odredišta mora osigurati da se ilegalna pošiljka opasnog otpada vrati pošiljatelju ili ekološki zbrine te odmah surađuju s nadležnim tijelima države otpreme.
- Obavještavanje i suradnja: Hrvatska nadležna tijela moraju bez odgode obavijestiti nadležna tijela države otpreme (polazišta) i druge uključene države o ilegalnoj pošiljci.
- Zahtjev za povrat (Take-back): Hrvatska mora zahtijevati da osoba koja je odgovorna za pošiljku (pošiljatelj ili posrednik) preuzme i vrati otpad natrag u državu otpreme.
- Alternativna obrada: Ako povrat otpada nije moguć u razumnom roku ili nije izveo, Hrvatska u suradnji s državom otpreme mora osigurati da se otpad oporabi ili zbrine na ekološki prihvatljiv način.
- Snošenje troškova: Svi troškovi povrata, skladištenja i naknadne obrade opasnog otpada terete odgovornu osobu (pošiljatelja ili osobu koja je organizirala pošiljku).
- Elektronička razmjena podataka: Svi postupci i obavijesti moraju se voditi kroz centralizirani europski digitalni sustav za praćenje pošiljatelja otpada ( DIWASS)
Hrvatska može tužiti EU komisiji i pokrenuti postupak protiv druge članice?
Da, ali rijetko. Prema članku 259. Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU), Hrvatska može tužiti drugu državu članicu ispred Suda EU-a zbog kršenja prava Unije. Prije podnošenja takve tužbe, Hrvatska mora predmet obvezno iznijeti pred Europsku komisiju, koja donosi svoje mišljenje.
https://eur-lex.europa.eu/HR/legal-content/summary/shipments-of-waste.html
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=celex:32006R1013
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=CELEX%3A32024R1157
Za ovo imamo primjer iz 2018. kad je Rumunjska vratila a 3.000 tona u Italiju, a Italija je morala platiti transport i spaljivanje.
Otpad je iz Italije u Rumunjsku stigao pod lažnim deklaracijama, prikazanim kao "sekundarna sirovina" ili neopasni otpad sa "Zelenog popisa" EU-a namijenjen recikliranju.
Rumunjska ekološka straža i granične službe utvrdile su da se zapravo radi o miješanom, nerazvrstanom i opasnom komunalnom otpadu koji lokalne tvrtke nemaju imale kapacitet reciklirati, već su ga planirale ilegalno spaliti u cementare ili zakopati na divljim odlagalištima.
https://www.ban.org/news-new/2021/4/28/after-china-ban-romania-hit-by-illegal-waste-imports
Primjena načela "Onečišćivač plaća": Prema zakonodavstvu Europske unije (Uredba EZ br. 1013/2006 o pošiljkama otpada), ako se utvrdi da je prekogranični prijevoz otpada bio nezakonit, država podrijetla (u ovom slučaju Italija) dužna je primiti otpad natrag o vlastitom trošku. Italija je stoga pravno i financijski bila prisiljena organizirati te platiti povratni prijevoz i sigurno spaljivanje/zbrinjavanje cjelokupnog tereta na svom teritoriju.
Danas Hrvatska može putem Ministarstva zaštite okoliša poslati Italiji formalnu notifikaciju preko sustava e-ONTO i TRACES.
- TRACES NT (i sustav DIWASS): Sukladno novoj Uredbi (EU) 2024/1157 o pošiljkama otpada, od svibnja 2026. godine uvedena je obveza elektroničkog podnošenja i razmjene dokumenata za prekogranični promet. Hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije i talijanska nadležna tijela sada službenu komunikaciju, izdavanje suglasnosti i notifikacijske postupke obavljaju kroz sučelje TRACES NT
- e-ONTO: Koristi se unutar Hrvatske za vođenje očevidnika domaćih tvrtki i domaćih lokacija. Prilikom izvoza otpada iz Hrvatske, domaći pošiljatelj mora priložiti izvod iz sustava e-ONTO kako bi dokazao podrijetlo otpada, no sama notifikacija prema Italiji ide isključivo kroz europski sustav
2. KAZNENI POSTUPAK PROTIV TVRTKI - U HRVATSKOJ ALI I U ITALIJI, NJEMAČKOJ, SLOVENIJI
a) u Hrvatskoj:
Članak 196. Kaznenog zakona: Ugrožavanje okoliša otpadom
- Stavak 1.: Za nedozvoljeni promet otpada u većoj količini protivno propisima predviđena je kazna zatvora do dvije godine.
- Stavak 2.: Gospodarenje otpadom na način koji može trajnije ili znatno ugroziti okoliš (zrak, tlo, vodu, more, biljni i životinjski svijet) ili zdravlje ljudi kažnjava se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
- Stavak 3.: Za kazneno djelo počinjeno iz nehaja propisana je kazna zatvora do jedne godine
Članak 215. Dovođenje u opasnost života
- Stavak 1.: Tko požarom, poplavom, eksplozivom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili kakvom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
- Stavak 2: Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
- Stavak 3.: Ako je djelo iz stavke 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja prema imovini većeg opsega, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
https://www.zakon.hr/z/98/kazneni-zakon
- USKOK već vodi istragu za otpad u Gospiću za domaću tvrtku - Tipos Resurs, d.o.o. koje je jedini vlasnik i direktor Monika Šincek. Ali, TIPOS RESURS d.o.o. je u stečaju od 2025.!
Ako je tvrtka u stečaju i nema imovinu, postavlja se pitanje od koga se eventualna šteta stvarno može naplatiti?
b) u Italiji / Njemačkoj:
- RH preko EUROJUST-a i EUROPOL-a može zatražiti da se istraže pošiljatelji.
- OLAF (EU ured za prijevare) - ako je otpad prešao granicu uz EU novac
U Italiji:
- Ilegalna trgovina i izvoz opasnog otpada (čl. 452-quaterdecies Kaznenog zakona): Za organizirane aktivnosti s ciljem ilegalne trgovine otpadom propisana je kazna zatvora od 1 do 6 godina . Ako se radi o visokoradioaktivnom otpadu, kazna je od 3 do 8 godina . Novčane kazne se u ovom slučaju ne računaju po toni, već sud određuje ukupni iznos unutar zakonskih okvira ili kaznene "kvote" za poduzeća (pravne osobe).
- Trgovina visokoradioaktivnim materijalom (čl. 452-sexies): Ovdje se pojavljuje kombinacija brojeva iz vašeg pitanja. Za ilegalni izvoz, uvoz ili prijevoz visokoradioaktivnog materijala propisana je kazna od 2 do 6 godina zatvora te fiksna novčana kazna od 10.000 do 50.000 eura (ukupno, a ne po toni).
- Bacanje otpada iz vozila (Novi zakon): Ako ste ovu cifru vidjeli u kontekstu novih, drakonskih kazni u Italiji, maksimalna kazna od 18.000 eura i prijava tužiteljstvu propisana je za pojedince koji izbacuju velike količine otpada iz automobila (npr. cijele vreće smeća na cestu).
Moja napomena: ovo je odredba koju treba ugradit u novi Zakon.
3. TUŽBA ZA NAKNADU ŠTETE - DRŽAVA PROTIV TVRTKI
Republika Hrvatska može i tužiti:
a) Tipos Resurs, d.o.o. konkretno za Gospić. To bi bio postupak pred Trgovačkim sudom.
b) Talijanske i njemačke tvrtke koje su poslale otpad sukladno Baselskoj konvenciji prema načelu "onečišćivač plaća":
-Republika Hrvatska može angažirati Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) radi pokretanja sudskih postupaka u inozemstvu , uključujući gradove poput Milana ili Münchena, protiv stranih tvrtki koje su ilegalno dopremile otpad na njezin teritorij.
-Međutim, ključna pravna osnova za povrat takvog otpada i prekograničnu odgovornost u ovom je slučaju prvenstveno Uredba (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada (koja unutar EU-a izravno provodi načela Baselske konvencije), dok se načelo "onečišćivač plaća" koristi kao temelj za naknadu nanesene ekološke štete i troškova sanacije.
4. MEDJUNARODNA TUŽBA - HRVATSKA PROTIV ITALIJE
Ovo je vrlo jak mehanizam no nije korišten u EU oko otpada te tako nema sudske prakse.
- Baselska konvencija, članak 19 glasi:
„Svaka stranka koja ima razloga vjerovati da druga stranka djeluje ili je djelovala suprotno svojim obvezama iz ove Konvencije može o tome obavijestiti Tajništvo iu tom slučaju, istodobno i odmah, izravno ili putem Tajništva, obavijestiti stranku protiv koje su iznesene tvrdnje. Tajništvo bi trebalo dostaviti sve relevantne informacije strankama.“
Znači, ovaj članak konvencije definira postupak u slučaju kada potpisnica jedne države sumnja da druga država krši pravila i obveze propisane konvencijom.
https://www.jus.uio.no/english/services/library/treaties/06/6-04/basel_waste.html
- Sud EU u Luksemburgu - RH može tužiti Italiju jer nije kontrolirala svoje tvrtke.
Politički je ovo jako nezgodno, ali pravno je moguće. Italija je 2023. - .2025. već bila pod monitoringom EU zbog izvoza otpada na ove prostore.
Novinarske i institucionalne istrage potvrdile su da su zemlje poput Bugarske, Albanije, Sjeverne Makedonije, pa i Hrvatske (što potvrđuju i novije istrage USKOK-a oko ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću) bile česte destinacije za talijanski otpad. Otpad se tamo često ilegalno zakopavao ili spaljivao u neadekvatnim postrojenjima.
https://www.journalismfund.eu/illegal-paths-waste
https://www.developmentaid.org/news-stream/post/208743/eu-plastic-waste-export-ban
Upravo zbog ovakvih sustavnih problema unutar Unije, EU je u razdoblju 2023. - 2025. donijela stroga pravila. Uspostavljena je posebna grupa za provedbu zakona o otpadu (Waste Shipment Enforcement Group), a uveden je i obvezni Digitalni sustav za praćenje pošiljaka otpada (DIWASS), za koji se Italija morala intenzivno pripremati kako bi uskladila svoje labave regionalne kontrole.
https://worldcrunch.com/in-the-news/waste-trafficking-a-dirty-italian-affair-poisons-the-balkans/
Problem otpada u Hrvatskoj ne može se riješiti političkim predstavama, prosvjedima ni medjusobnim optuživanjem, nego utvrdjivanjem činjenica i korištenjem pravnih mehanizama koji Republici Hrvatskoj već stoje na raspolaganju.
Prvi i najvažniji korak mora biti utvrditi podrijetlo, vrstu i pravni status svake sporne pošiljke otpada. Tko ju je poslao, tko ju je uvezao, na temelju koje dokumentacije, kako je otpad deklariran te odgovara li stvarni sadržaj onome što je navedeno u dokumentaciji. Tek nakon toga može se utvrditi radi li se o zakonitoj prekograničnoj pošiljci ili o ilegalnom prometu otpadom.
Ako se utvrdi da je otpad nezakonito dopremljen u Hrvatsku, postoje mehanizmi za njegov povrat u zemlju podrijetla, kao i mogućnost pokretanja postupaka protiv odgovornih osoba i tvrtki. Pravci djelovanja su od povrata otpada, kaznenih postupaka u Hrvatskoj i državama iz kojih je otpad poslan, zahtjevi za naknadu štete, a kao krajnja mogućnost, postupanje prema državi izvoznici.
Ključno pitanje nije može li država nešto poduzeti, nego hoće li nadležna tijela utvrditi cijeli lanac odgovornosti. Od pošiljatelja u inozemstvu, preko posrednika i prijevoznika, do hrvatskih tvrtki i osoba koje su otpad preuzele, skladištile ili njime raspolagale.
Pritom trošak sanacije ne bi smio automatski završiti na hrvatskim poreznim obveznicima. Ako se utvrdi odgovornost konkretnih tvrtki i/ili drugih subjekata, potrebno je koristiti raspoložive pravne mehanizme kako bi trošak u konačnici snosili oni koji su za nastanak štete odgovorni, u skladu s načelom „onečišćivač plaća“.
Zato javnost prije svega zaslužuje odgovore na nekoliko jednostavnih pitanja: što je točno dovezeno u Hrvatsku, kada, odakle, tko je to poslao, tko je odobrio ili evidentirao pošiljke, tko ih je preuzeo i gdje je taj otpad završio?
Tek kada dobijemo te odgovore moći ćemo govoriti o odgovornosti, pravnoj, financijskoj kao i političkoj. Otpad će se ukloniti. Svakako treba osigurati da se zajedno s njim ne uklone i „tragovi“ odgovornosti.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared