
Inače, obožavam ovakve objave bez činjenica, detaljnog obrazloženja. A bilo ih je i preveć u protekle 3 godine koliko sam na FB.
Od samoproglašenih arbitara, nekih ratnika koji ni sami ne znaju tko su, pobornika budizma i šerijata, new agera i autobusa s poznatim ritualnim vožnjama u krug u centru Zagreba, tzv. novinarima i urednicima iz kuhinje, ma, nema čega nema! Otkriva čovjek „putem“, uči na vlastitim greškama. Preskupo!
A jučer naletjeh na ovu objavu čovjeka koji, čini mi se, s nama Hrvatima veze nema.
Još je i iz distrikta Brčko! Osim ako nije u Hrvatskoj kao potomak „oslobodilaca“ koji sad provodi „labradorske metode“ propagande. I nije jedini.
Za one koji ne znaju pojam „labradorske metode“ označava obavještajno-propagandne postupke podmetanja, insceniranja incidenata pod lažnom zastavom (false flag) i širenja dezinformacija s ciljem kompromitiranja političkog protivnika ili države.
Naziv potječe od Operacije Labrador, tajne akcije koju je Kontraobavještajna služba JNA (KOS) pokrenula u kolovozu 1991. u Zagrebu tijekom početne faze Domovinskog rata.
Akciju je osmislio i vodio odjel KOS-a u Zemunu u tijesnoj suradnji s propagandnom skupinom Opera (Operativna grupa za propagandni rad). Glavni cilj bio je prikazati novu hrvatsku vlast kao profašističku i antisemitsku kako bi se spriječilo međunarodno priznanje Republike Hrvatske i izazvale unutarnje podjele.
Kontinuirano i sustavno se srećemo sa širenjem glasina o urotama i neprijateljima, a sve kako bi se narušilo povjerenje građana u državne institucije i saveznike. I upravo sve to se događa u Hrvatskoj. I to izuzetno intenzivno a sve u svrhu čak i mržnje prema vlastitoj nam državi.
A sad se vraćam na ovog samoproglašenog „eksperta“, blogera, s 91 FB pratiteljem i 5000 onih koje on prati po FB, s dvije sličice na FB! O čem to on ovo piše? Primjetih, ni jezik još nije usvojio, bolji su Filipinci u Hrvatskoj od njega!
Prije nego li krenem u analizu ovih navoda iz pamfleta moram navesti kako ova objava ima jednu veliku slabost: uzima stvarne probleme hrvatske tranzicije, dodaje nekoliko proizvoljnih brojki i sve pripisuje jednoj stranci, potpuno ignorirajući rat, gospodarsku krizu naslijeđenu iz Jugoslavije i činjenicu da su Hrvatskom vladale različite političke opcije.
A poruke, navode, iz ovog pamfleta analiziram jednu po jednu točku. Vrijeme je dezinformacijama, poluistinama ili potpunim lažima stati na kraj. ISTINOM!
BEZ OBZIRA KAKVA JE, TE O KOME SE ALI I ČEMU RADI.
1.„HDZ zna se“ - MI SMO:
UNIŠTILI 80 % TVORNICA
NETOČNO!
Proces pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj nije započeo dolaskom HDZ-a na vlast 1990. godine, već su njegovi korijeni i zakonski počeci postavljeni 1980-ih godina još u SFRJ, dok je službeni hrvatski zakon donesen 1991.
Proces pretvorbe i privatizacije gospodarstva od 1990. godine nadalje u Hrvatskoj nije bio rezultat djelovanja samo jedne političke stranke, nego splet zakonskih modela, ratnih okolnosti, ekonomske tranzicije iz socijalizma u kapitalizam te odluke različitih vlada i stranaka koje su upravljale državom u protekla tri desetljeća.
Do 1990. godine gotovo cjelokupno gospodarstvo u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj funkcioniralo je po modelu društvenog vlasništva, čija se ekonomska održivost počela mijenjati već krajem 1980-ih saveznim zakonima.
Prvi zakoni o pretvorbi doneseni su početkom 1990-ih (kroz rad Vlade i Sabora u kojem su sudjelovali različiti politički akteri), a procesom su upravljale institucije poput Hrvatskog fonda za razvoj i kasnije Hrvatskog fonda za privatizaciju.
Gašenje velikog dijela industrije nije samo posljedica jedne odluke ili stranke, već kombinacija ratnih razaranja, gubitka tradicionalnih tržišta (jugoslavenskog i istočnoeuropskog), zastarjele tehnologije, globalizacije te čestih propusta, klijentelizma pa
i kriminala u različitim pretvorbama koje su obilježili više različitih političkih garnitura (uzastopne Vlade predvođene strankama od neovisnosti do danas).
U ovim navodima nedostaje najvažnije, ratna šteta koju je Hrvatska pretrpjela tijekom velikosrpske agresije u Domovinskom ratu.
Prema završnom izvješću Državne komisije za popis i procjenu ratne štete iz 1999., izravna ratna šteta procijenjena je na 236,4 milijarde kuna, odnosno približno 37,1 milijardu tadašnjih američkih dolara. Taj podatak navodi i Ustavni sud Republike Hrvatske. Riječ je o povijesnoj procjeni, a ne iznosu preračunatom u današnju vrijednost novca.
Razmjere razaranja pokazuju i podaci koje donosi Hrvatski vojnik: prema različitim popisima, uništeno je ili oštećeno između 195.000 i 217.009 stambenih jedinica te 2.423 spomenika kulture, među kojima 495 sakralnih objekata. Samo u prvoj godini rata stradalo je 590 naselja u 57 općina, od kojih je 35 bilo potpuno uništeno, a 34 teško oštećeno.
Širi gospodarski gubici uključuju i izgubljenu proizvodnju i razvoj
Vladin dokument o obnovi iz 1998. navodi procijenjeni gubitak BDP-a u razdoblju 1991.-1996. od 134,89 milijardi kuna, odnosno 22,5 milijardi tadašnjih dolara. Tu procjenu ne treba automatski pribrajati ostalim iznosima bez provjere metodologije i mogućeg preklapanja.
Postoje i šire procjene: „Hrvatski vojnik“ prenosi izračun iz prezentacije Slobodana Praljka pripremljene za Haški tribunal, prema kojem ukupna izravna i neizravna šteta za razdoblje 1991.-2004. iznosi približno 142 milijarde dolara. To je zasebna procjena šireg obuhvata i duljeg razdoblja, koju treba razlikovati od službene procjene Državne komisije iz 1999.
Privatizacijske zlouporabe time nisu opravdane. Ali tko govori o propasti poduzeća, gubitku radnih mjesta, iseljavanju i gospodarskom zaostajanju, a iz računa izostavlja ratna razaranja, okupaciju, prekinute prometne veze i troškove obnove, iznosi nepotpunu bilancu.
Političku odgovornost treba utvrđivati za konkretne odluke i propuste, a posljedice agresije pripisati onima koji su je pokrenuli i provodili.
Zbrinjavanje muslimanskih izbjeglica iz BiH
Za tadašnje muslimanske izbjeglice nisam našla poseban i pouzdan obračun troškova. Zato ih spominjem među prihvaćenim izbjeglicama iz BiH, bez pripisivanja ukupnog iznosa samo za njih.
Svaki privatizacijski kriminal, korupciju i pogrešne političke odluke treba jasno imenovati i za njih tražiti odgovornost. Ali gospodarska bilanca Hrvatske mora uključivati i razmjere ratnih razaranja te troškove zbrinjavanja ljudi i obnove zemlje.
Prema završnom izvješću Državne komisije iz 1999., izravna ratna šteta procijenjena je na 236,4 milijarde kuna, odnosno približno 37,1 milijardu tadašnjih američkih dolara. Taj podatak navodi i Ustavni sud Republike Hrvatske.
Podatak o izravnoj ratnoj šteti od 236,431 milijarde kuna (približno 37,1 milijardu dolara) iz završnog izvješća Državne komisije iz 1999. godine Ustavni sud Republike Hrvatske izrijekom navodi u Rješenju broj: U-I-2820/2003, U-I-2920/2003, U-I-506/2004 i U-I-319/2006 od 19. studenoga 2008..
U to vrijeme Hrvatska je istodobno zbrinjavala vlastite prognanike i izbjeglice iz susjednih država, među kojima pored Hrvata i najveći broj Muslimana.
Prema službenim podacima Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Hrvatska je tijekom rata u BiH (1992. – 1995.) ukupno registrirala i u različitim razdobljima zbrinula između 500.000 i 600.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, pri čemu su oko 70 do 80% % njih činili Muslimani. Hrvatska je pokrivala troškove prehrane, smještaja, zdravstvene zaštite i školovanja djece.
Prema Vladinu izvješću iz 1998., na skrb za prognanike i izbjeglice u razdoblju 1991.-1998. utrošeno je 6,369 milijardi kuna, od čega je 5,651 milijarda, odnosno 88,74 posto, osigurana iz hrvatskog državnog proračuna. To su ukupni troškovi skrbi za obuhvaćene skupine, a ne zaseban račun za jednu nacionalnost ili vjeru.
Ni obnova nije bila apstraktan trošak
Vlada je u listopadu 1998. navela da je do sredine te godine u obnovu zemlje i ratom stradalih područja uloženo više od 15 milijardi kuna. Obnavljali su se domovi, prometnice, infrastruktura i gospodarski objekti, uz istodobno financiranje povratka stanovništva.
Rat je teško pogodio i turizam, uključujući krajeve udaljene od bojišnice. Prema podacima Ministarstva turizma, broj noćenja pao je s 52,5 milijuna 1990. na 12,9 milijuna 1995., odnosno približno 75 posto. Znanstveni rad Vesne Mikačić iz 1998. gubitke turističkog prometa tijekom osam ratnih i poratnih godina procjenjuje na 325 milijuna neostvarenih noćenja, odnosno 13 milijardi tadašnjih dolara. To je procjena izgubljenog prometa, koju treba razlikovati od fizičke štete na turističkim objektima.
Navedene iznose ne treba mehanički zbrajati: obuhvaćaju različita razdoblja i kategorije koje se mogu preklapati. Ali oni jasno pokazuju koliko je nepotpuno govoriti o gospodarskim gubicima, a prešutjeti rat, izgubljene prihode, humanitarnu skrb i obnovu.
HDZ snosi odgovornost za svoje odluke i propuste. Međutim, posljedice agresije ne mogu se jednostavno prepisati na račun jedne stranke. Hrvatski građani istodobno su financirali obranu, prihvat ljudi koji su bježali od rata i ponovno podizanje razrušene zemlje.
Ne moramo voljeti HDZ. Ali ako želimo pošteno govoriti o hrvatskoj gospodarskoj povijesti, mora se u račun uključiti i cijenu rata. Bez toga dobivamo političku optužnicu s izostavljenom jednom od njezinih najvećih stavki.
Koliko je bilo gospodarstvo Hrvatske u vrijeme rata pa sve do 1999.?
Uz sve prethodno navedeno, ukupni vanjski dug Hrvatske na kraju 1999. iznosio je približno 10 milijardi američkih dolara prema tadašnjoj tablici Ministarstva financija 10,017 milijardi. To obuhvaća dug države, banaka, poduzeća i drugih sektora.
Sam dug sektora države prema inozemstvu iznosio je oko 3,97 milijardi dolara.
Kako je, usprkos obrani zemlje, razaranjima, skrbi za prognanike i izbjeglice te obnovi, vanjski dug ostao razmjerno ograničen, za današnje vrijeme - malen?
Dio odgovora nalazi se u činjenici da su hrvatski građani velik dio tog tereta podnijeli odmah, kroz proračunske prihode i vlastiti životni standard. Primjerice, gotovo 89 posto evidentiranih troškova skrbi za prognanike i izbjeglice do 1998. pokriveno je iz hrvatskog proračuna. Financiranju države pridonosili su i privatizacijski prihodi, koji su prema MMF-u 1999. dosegnuli 4,3 posto BDP-a. Istodobno su postojale nepodmirene domaće obveze, pa vanjski dug sam ne prikazuje cjelokupan financijski teret.
Hrvatska je, dakle, obranu i obnovu u najvećoj mjeri platila tadašnjim radom, prihodima i odricanjem svojih građana. Taj napor također pripada povijesnoj bilanci devedesetih.
Kritika konkretnih pogrešaka vlasti opravdana je, ali prikaz zemlje kao isključivo opljačkane i uništene prešućuje koliko je istodobno trebalo financirati da bi država opstala i ponovno se izgradila.
Prema analizama gospodarskih kretanja i revizijama privatizacije (o kojima je raspravljao i Hrvatski sabor), kapital i broj radnih mjesta u izvornim društvenim poduzećima drastično su pali, ali se taj proces odvijao kroz desetljeća kroz mandate raznih stranaka (HDZ, SDP-ove koalicije i druge opcije).
Detaljniju analizu o tijeku i mitovima vezanim uz pretvorbu možete pročitati u tekstu „Privatizacija u Hrvatskoj - tijek, posljedice, mitovi“ a pregledati statistike o ugašenim radnim mjestima istraživanju objavljenom i u Jutarnjem listu.
29. rujna 2005. godine je donesen Zakon o izmjeni Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (objavljen u Narodnim novinama br. 115/2005)
https://misao.hr/pretvorba-i-privatizacija-koliko-je-socijalizma-ostalo-u-hrvatskom-kapitalizmu/
https://hrcak.srce.hr/clanak/90882
Vrlo je bitno ukazati gdje se činjenice pretvaraju u propagandu
ČINJENICA je kako je vlasnička transformacija društvenih poduzeća započela prije formiranja prve demokratske hrvatske vlade, odnosno prije samog izlaska Hrvatske iz SFRJ. Savezni Zakon o društvenom kapitalu iz 1989. godine (u sklopu reformi Vlade Ante Markovića) omogućio je izdavanje internih dionica poduzeća i prve oblike vlasničke transformacije.
PROPAGANDA je prikazivanje da je jedna stranka ili jedna vlada u vakuumu "izmišljala" i provela cjelokupnu privatizaciju od nule, bez utjecaja saveznih propisa, kolapsa jugoslavenskog tržišta i ranije započetih procesa unutar samoupravnog socijalizma.
2. .„HDZ zna se“ - MI SMO:
„STVORILI GRUPU BOGATIH TAJKUNA“
NETOČNO!
Tvrdnja da su tajkuni iz 1990-ih velikim dijelom potekli iz sustava bivše SFRJ te su se obogatili tijekom Domovinskog rata i proces privatizacije ima snažno uporište u ekonomskim i povijesnim analizama tranzicije . Ekonomisti, povjesničari i analitičari tranzicije uglavnom dijele aktere tog razdoblja u nekoliko glavnih skupina prema načinu na koji su došli do kapitala.
Iz kojih su sve skupina potekli svi ti tajkuni?
Bivši direktori i tehnomenadžeri iz SFRJ
Veliki dio upravljačkog kadra društvenih poduzeća iz bivše države iskoristio je poznavanje sustava, poslovnih kontakata i informacija. Mnogi su uz pomoć tzv. menadžerskih kredita otkupili su poduzeća kojima su do tada upravljali (prema podacima HNB-a, samo tijekom 1992. i 1993. odobreno je preko 18.500 takvih kredita).
Osobe bliske novim političkim strukturama
Proces pretvorbe i privatizacije odvijao se u ratnim uvjetima, uz slabu kontrolu institucija i zakona koji su omogućavali kupnju poduzeća bez stvarnog vlastitog kapitala. Politička podobnost i veze s vladajućim strukturama često su bile presudne za dobivanje povlaštenih kredita u državnim bankama i preuzimanje poduzeća preko Hrvatskog fonda za privatizaciju.
Poduzetnici koji su kapital stekli prije 1990.
Manji dio bogataša imao je razvijene privatne obrte, manje tvrtke ili poslove u inozemstvu još u kasnim 1980-ima, u vrijeme reformi saveznog premijera Ante Markovića. Oni su već posjedovali početni kapital koji su u tranziciji višestruko uvećali.
Ratni profiteri i trgovci u kriznim uvjetima
Zbog ratnog stanja, embarge na uvoz oružja, hiperinflacije i raspada monetarnog sustava SFRJ, dio pojedinca stekao je golem početni kapital švercom nafte, oružja, cigareta ili konverzijom jugoslavenskih dinara u BiH. Taj se novac kasnije ulagao u kupnju nekadašnjih društvenih poduzeća i nekretnina.
Što su uzroci nastanka tzv. tajkunskog sloja?
Specifičan model privatizacije
Umjesto da se poduzeća prodaju stranim investitorima ili podijele građanima putem vaučera, primijenjen je model pretvorbe društvenog vlasništva u državu, a zatim prodaje domaćim kupcima. Kako domaće stanovništvo zbog rata i inflacije nije imalo ušteđevine, tvrtke su se kupovale kreditima banaka, pri čemu se kao jamstvo često zalagalo imovina samih tih poduzeća.
Ratne okolnosti i izostanak nadzora
Dok je najveći dio stanovništva u Domovinskom ratu bio fokusiran na obranu zemlje i preživljavanje, institucije poput pravosuđa i financijske policije nisu imale kapaciteta za nadzor zakonitosti. Državna revizija je godinama kasnije utvrdila da u velikom broju pretvorbi i privatizacije nisu poštovani zakonski propisi, no procesi su rijetko poništavani.
https://www.poslovni.hr/hrvatska/jedini-privatizacijski-dobitnici-tajkuni-i-politicka-elita-3936
https://www.youtube.com/watch?v=gbfQz5IxG-k
3. „HDZ zna se“ - MI SMO:
„250.000 BRANITELJA PENZIONIRALI“
NETOČNO!
Tvrdnja da je umirovljeno 250.000 branitelja prema posebnim propisima nije točna. Službeni podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) pokazuju da u Hrvatskoj mirovinu vezanu uz braniteljski status prima ukupno oko 140.000 korisnika.
Službene brojke HZMO-a
Prema evidenciji HZMO-a, braniteljske mirovine dijele se u dvije zasebne kategorije, a brojke obuhvaćaju i iste branitelje i članove njihovih obitelji (obiteljske mirovine):
Mirovine po posebnom braniteljskom zakonu (ZOHBDR)
Ovu vrstu mirovine prima oko 72.400 korisnika (prema podacima iz rujna 2026. točno 72.427). Riječ je prvenstveno o invalidskim mirovinama hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) te obiteljskim mirovinama poginulih i umrlih branitelja.
Mirovine po općim propisima (ZOMO) uz braniteljski dodatak
Ovu skupinu čini oko 67.000 do 68.000 korisnika . To su branitelji koji su nakon rata nastavili raditi te su otišli u redovnu starosnu ili prijevremenu mirovinu na temelju svog radnog staža, ali im se mirovina korigira prema određenim odredbama braniteljskog zakona.
Zašto dolazi do dezimformacija oko brojke od 250.000 ili 500.000?
Problem je što se u javnim objavama i raspravama (zbog neznanja) često miješaju tri potpuno različita podatka:
1.Ukupan broj ljudi u Registru branitelja
U Registru je evidentirano nešto više od 513.000 osoba (od čega živi oko 426.000 prema ranijim podacima Ministarstva).
Taj broj označava sve građane koji su tijekom Domovinskog rata proveli određeno vrijeme u obrani države, bez obzira na to jesu li ikada ostvarili kakvo mirovinsko ili materijalno pravo.
2.Svi umirovljenici sa statusom branitelja
Kada se zbroje korisnici povlaštenih braniteljskih mirovina i svi ostali umirovljenici koji su nekada bili u ratu (uključujući one koji primaju isključivo radničku mirovinu po općim propisima, bez ikakvih braniteljskih dodataka, kao i umirovljene djelatne vojne osobe i policajce), ukupan broj osoba sa statusom branitelja ili članova njihovih obitelji u mirovinskom sustavu prelazi 200.000 do 260.000 . Međutim, većina njih nije "umirovljena po povlaštenim uvjetima", već su odradili svoj radni vijek i dosegli dob za redovnu mirovinu.
3.Političke rasprave o porastu broja korisnika
Kritike upućene vladajućim strukturama i HDZ-u najčešće se ne odnose na brojku od 250.000 odjednom umirovljenih ljudi, već na zakonske izmjene (poput onih iz 2017. godine) koje su ponovno otvorile rokove za priznavanje statusa branitelja i ratnih vojnih invalida, čime je broj korisnika braniteljskih mirovina u posljednjih desetak godina porastao za nekoliko desetak tisuća.
Znači, da ponovim, braniteljske mirovine možemo podijeliti u dvije skupine. Dok se jedne ostvaruju isključivo prema posebnom propisu, druge su stječu kombinacijom rada i povlastica. Hrvatska danas isplaćuje ukupno 138.236 braniteljskih mirovina u dvije kategorije, a njihov broj neprekidno raste. Prije pet godina bilo ih je 24.400 manje nego danas, piše i portal Mirovina.hr
PRVA SKUPINA su mirovine ostvarene prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata dobiva 72.270 umirovljenika. Njihova prosječna mirovina iznosi 1.246 eura. Pojedinačno, riječ je o znatno većim ciframa. Svaki treći branitelj iz ove kategorije ima 1.883 eura mirovine, opet u prosjeku. Velika većina mirovina prema posebnom zakonu su invalidske, oko 53.700 njih. Više od 15.300 je obiteljskih, naslijeđenih braniteljskih mirovina. Preostali dio čine najniže mirovine kojih ima i u ovoj kategoriji, njih 3.179 s prosjekom od 606 eura.
DRUGA SKUPINA su umirovljeni branitelji sa znatno nižim primanjima. Njih 65.966 ima mirovinu iz rada prema općim propisima, ali određenu prema braniteljskom zakonu. Njihov mirovinski prosjek je više nego upola manji, svega 549 eura. Riječ je o ljudima koji su, uz obranu zemlje, i radili, a imaju 30 godina staža u prosjeku. Velika većina njihovih mirovina su starosne, a koje iznose 631 euro za 33 godina staža. Dakle, ovo su ljudi koji su odradili svoj radni vijek te zbog rata ostavili svoje poslove na nekoliko mjeseci, odnosno godina kako bi branili domovinu. Država im to kroz određene povlastice uzima u obzir prilikom umirovljenja. I ovdje ima obiteljskih, dakle naslijeđenih mirovina, njih nešto više od 10.000 s prosjekom od 478 eura. Invalidskih je u ovoj kategoriji 11.000 te iznose svega 562 eura u prosjeku.
Zadnjih pet godina povećao se broj branitelja u mirovini, kao i njihova primanja. Početkom 2020. godine umirovljenih prema ZOHBDR-u bilo je 71.293, odnosno gotovo 1.000 manje nego danas. Prosječna mirovina ove skupine tada je iznosila 786 eura, a danas je u prosjeku veća za čak 460 eura. Izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji krajem 2023. godine omogućile su im veća prava, zbog čega se broj korisnika povećao.
4. „HDZ zna se“ - MI SMO:
„NA CESTU POTJERALI 800.000 RADNIKA“
NETOČNO!
Ovo ne odgovara službenim podacima i predstavlja političko pojednostavljenje složenih ekonomskih i ratnih procesa kako iz devedesetih godina. Brojka se kontinuirano širi na društvenim mrežama i u političkim raspravama jer služi kao snažan emotivni i retorički
alat za kritiku pretvorbe i privatizacije.
Ukupan broj zaposlenih uoči tranzicije
Krajem 1980-ih godina (npr. 1987. i 1989.) u Hrvatskoj je ukupno bilo zaposleno oko 1,6 do 1,7 milijuna ljudi . Da je 800.000 ljudi doslovno „potjerano na cestu” bez novog zaposlenja ili mirovine, bez posla bi ostala gotovo polovica cjelokupne radne snage u državi.
Stvarni pad zaposlenosti tijekom 1990-ih
Tijekom devedesetih godina ukupan broj zaposlenih bio je za oko 350.000 do 400.000 manje zaposlenih (najniža razina zabilježena je krajem 1990-ih, oko 1,3 milijuna zaposlenih).
Nalazi Državne revizije o privatizaciji
Prema službenom izvješću o reviziji pretvorbe i privatizacije, poduzeća obuhvaćena revizijom u trenutku pretvorbe imala su ukupno 635.373 radnika , dok ih je u vrijeme provođenja revizije ostalo 248.698 . To znači da je u tim poduzećima broj radnih mjesta smanjen za 386.675 .
Zanimljivo je tko ali i zašto stalno plasira brojku od 800.000 u javnost?
Zbrajanje različitih kategorija
Politički komentatori i korisnici društvenih mreža često zbrajaju ukupno izgubljena radna mjesta u bivšim društvenim poduzećima s brojem prijevremeno umirovljenih radnika, ratnih invalida, branitelja te kasnijih valova iseljavanja.
Strukturni slom socijalističkog gospodarstva
Prije samog početka privatizacije, krajem 1980-ih i 1990. godine, gospodarstvo SFRJ već je bilo u dubokoj krizi, hiperinflaciji i nelikvidnosti. Gubitak tržišta bivše Jugoslavije i Istočnog bloka doveo je do propasti brojnih gubitaša neovisno o samom modelu privatizacije.
Posljedice Domovinskog rata
Ratna razaranja, okupacija trećine teritorija, prekid prometnih veza i pad turizma izravno su ugasili stotine tisuća radnih mjesta početkom devedesetih.
Memetika i politički marketing
Zaokružene, šokantne brojke lako se pamte i dijele u obliku grafika na društvenim mrežama (često u sklopu popisa, pamfleta, kakav je i ovaj: „uništili 80% tvornica, umirovili 250.000 branitelja, potjerali 800.000 radnika” ). Ovakve objave igraju isključivo na osjećaj nepravde zbog malverzacija kojih je bilo u privatizaciji, a zbog čega ih ljudi prihvaćaju bez provjere izvora.
Pretvorba i privatizacija započeta već u drugom dijelu 1980-tih i u 1990-ima bila je obilježena i nezakonitostima. Gašenjem proizvodnje i gubitkom stotina tisuća industrijskih radnih mjesta, ali brojka od 800.000 radnika „potjeranih na cestu” jednostavno nije točna. Ona je rezultat kombiniranja nepovezanih statistika i zanemarivanja utjecaja rata, potom raspada zajedničkog tržišta te odlaska dijela radnika u mirovinu ili u novootvoreni privatni sektor.
Kao i odlazak stanovništva srpske nacionalnosti koje nije prihvatilo ostati u novostvorenoj Republici Hrvatskoj.
https://core.ac.uk/download/pdf/198156851.pdf
https://slobodnifilozofski.com/2014/05/armin-protulipac-privatizacija-u.html
5. „HDZ zna se“ - MI SMO:
„RASELILI MILIJUN LJUDI (HUMANO PRESELJENJE)“
NETOČNO!
Tvrdnja o "raseljavanju milijun ljudi" i "humanom preseljenju" potječe iz viralnih političkih pamfleta na društvenim mrežama te spaja različite demografske procese, ratna zbivanja i ekonomske migracije u jednu političku optužbu . Demografi, povjesničari i politički analitičari uzroke pada broja stanovnika u Hrvatskoj od 1991. godine tumače kroz više odvojenih faza i čimbenika.
Od kud pojam "humano preseljenje" i koje mu je značenje?
Rečenica "raselili milijun ljudi (humano preseljenje)" dio je satiričnog ili kritičkog teksta pod naslovom "HDZ zna se! Mi smo..." koji godinama kruži društvenim mrežama i forumima kao sažetak optužbi protiv vladajuće stranke.
Izraz "humano preseljenje" u političkom prostoru 1990-ih godina prvenstveno se vezivao uz rasprave o napuštanju Republike Hrvatske na početku i u tijeku Domovinskog rata preko 200.000 srpskog stanovništva koji nisu željeli živjeti i raditi u novoj državi. No isti termin se upotrebljavao i oko tzv. zamjene stanovništva.
Što su glavni uzroci smanjenja broja stanovnika od 1991. do danas?
Hrvatska je prema popisu stanovništva provedenomu u ožujku 1991. godine imala ukupno 4.784.265 stanovnika. Popis je proveden kao dio saveznog popisa stanovništva tadašnje SFRJ. Zanimljivo je danas, nakon tolikog proteka godina i saznanja kako je već tad vrh bivše države znao o raspadu i ratnom pohodu, kako se radio popis stanovništva. Nije bio bez razloga.
Prema konačnim rezultatima Državnog zavoda za statistiku, Republika Hrvatska je prema Popisu stanovništva u 2021. imala 3.871.833 stanovnika iz čega se vidi kako je u Hrvatskoj nakon tih 30 godina nešto više od 900.000 stanovnika manje.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_stanovni%C5%A1tva_u_Hrvatskoj_1991.
https://dzs.gov.hr/vijesti/objavljeni-konacni-rezultati-popisa-2021/1270

Zanimljivo je i ovo pogledati, nakon toliko godina.

Taj pad broja stanovnika nakon proteklih 30 godina (1991. - 2021.) ima više različitih uzroka i treba ih uvijek precizno iznositi:
1.Ratne migracije 1990-ih
Tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata Hrvatska je napustila više stotina tisuća građana srpske nacionalnosti, što različiti izvori tumače ili kao posljedicu pobune, straha i odbijanja života u neovisnoj Hrvatskoj, ili kao rezultat ratnih operacija i politike tadašnjih vlasti. Istodobno je u Hrvatsku doselio velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine i Srbije, što je djelomično ublažio tadašnji migracijski minus.
2.Prirodni pad stanovništva
Hrvatska još od 1991. godine svake godine bilježi više umrlih nego rođenih osoba, što je dugoročni demografski trend prisutan u većini europskih država.
3.Ekonomsko iseljavanje nakon ulaska u EU
Drugi veliki val iseljavanja dogodio se nakon 2013. godine, kada su pretežno mladji ljudi i obitelji otišle u zemlje zapadne Europe.
Zašto se odgovornost pripisuje samo jednoj stranci?
Objektivni tumači ovog pada broja stanovnika u Hrvatskoj nakon 30 godina ističu da se demografski pad ne može vezivati samo za jednu stranku jer su najveći gubici nastali zbog ratne agresije na Hrvatsku, odlaska stanovništva koje nije prihvatilo hrvatsku državu te globalnih trendova slobode kretanja radnika unutar Europske unije.
No kritičari iz oporbe i tzv. analitičarari smatraju da stranka nosi najveću političku odgovornost jer je vodila državu u većini mandata od osamostaljenja, tvrdeći da su loša privatizacija, korupcija, klijentelizam i slabe institucije izravno potaknule masovno ekonomsko iseljavanje u posljednjem desetljeću. Zašto oporba ne govori o svojim velikim propustima nikad razrješenim. Navodim samo dva:

UDK: 32-05Tuđman, F 314.116(497.5) Izvorni znanstveni članak Received: December 16, 2021
6. „HDZ zna se“ - MI SMO:
TAJNE SLUŽBE STAVILI POD SVOJ NADZOR, KAO I UDBU
NETOČNO!
Rasprave o utjecaju HDZ-a na hrvatske sigurnosno-obavještajne službe i ulozi kadrova bivše UDBA-e (kasnije Službe državne sigurnosti - SDS) temelji se na višedesetljetnim političkim, povijesnim i pravnim prijeporima u Republici Hrvatskoj. Različiti aktere u javnom prostoru na taj odnos gledaju iz suprotnih kutova.
Pristaše ovakvog stava ističu ustavna, zakonska i povijesna ograničenja koja onemogućuju stranačku kontrolu nad sigurnosnim aparatom:
1.Ustavna i zakonska podjela vlasti
Prema Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu , rad službi poput SOA-e i VSOA-e zajednički usmjeravaju predsjednik Republike i Vlada. Ravnatelje službi supotpisom imenuju oba čelnika, čime se skup jednostranog nadzora kada dolaze iz različitih političkih opcija.
2.Višerazinski nadzor
Nad radom službe provodi se stručni nadzor putem Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS), parlamentarni nadzor putem saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te građanski nadzor. Za primjenu tajnih mjera nadzora nužan je nalog suca Vrhovnog suda.
3.Kontinuitet bivših kadrova iz 1990-ih
Povjesničari i analitičari napominju da je početkom 1990-ih zbog ratnih okolnosti i potreba za obavještajnom infrastrukturom veliki dio operativaca republičkog SDS-a integriran u nove hrvatske službe. Zagovornici teze o izostanku kontrole tvrde da su te neformalne mreže zadržale autonomiju, arhive i utjecaj neovisno o tome tko je formalno na vlasti.
S druge strane, oporbeni političari, mediji i politički analitičari redovito iznose tvrdnje o političkoj instrumentalizaciji službi i povezanosti HDZ-a s bivšim strukturama zbog nekoliko ključnih razloga.
1.Dugogodišnje obnašanje vlasti
S obzirom da je HDZ bio na vlasti u razdoblju stvaranja države tijekom 1990-ih te u većini kasnijih mandata, kritičari smatraju da je stranka kroz dugotrajno kadroviranje u izvršnoj vlasti i pravosuđu ostvarila presudan utjecaj na sigurnosni sustav.
2.Političke afere iz prošlosti
Tijekom 1990-ih i 2000-ih zabilježeno je nekoliko afera vezanih uz neovlašteno praćenje novinara i oporbenih političara, kao i optužbi za curenje povjerljivih informacija prema vrhu stranke. Ti događaji i danas služe kao temelj sumnje u stranačku kontrolu.
3.Uloga bivših kadrova u osnivanju stranke
Dio javnosti i pojedini sudionici procesa iz 1990-ih, poput Josipa Manolića ili Zdravka Mustača, u svojim su istupima i svjedočenjima navodili da su pojedinci iz bivšeg sustava sudjelovali u stvaranju stranke i državnih institucija. To se u političkim polemikama koristi kao argument o trajnoj isprepletenosti tih struktura.
4.Politička retorika i mobilizacija birača
Pojmovi poput "UDBA-e" i "kontrole tajnih službi" u hrvatskom se javnom prostoru često koriste kao snažan retorički alat. Lijeva oporba njima opisuje navodnu autoritarnost i klijentelizam HDZ-a, dok dio desne scene istim pojmovima objašnjava izostanak ilustracije i utjecaj tzv. "duboke države" (termina kreiranog iz istočnih agentura).
https://hr.wikipedia.org/wiki/
Tvrdnje o potpunoj kontroli HDZ-a nad tajnim službama netočno je, a stalnim sticanjem povezanosti HDZ-a s nasljeđem bivšeg sustava održavaju se dugotrajne političke podjele u Hrvatskoj. Danas je to vidljivo kako se radi programirano, propagandno.
Formalno-pravni okvir uspostavljen nakon 2000. godine dijeli nadzor između više institucija kako bi se spriječila stranačka dominacija, no evo i ove dane pokazuje se kako se još kako može u strukture „nadzora“ ubaciti ljude loših i opasnih namjera (prof. Aleksandar Maršavelski).
7. „HDZ zna se“ - MI SMO:
„500.000 RADNIKA POTJERALI U PRIJEVREMENU MIROVINU“
NETOČNO!
Za cjelovitu sliku potrebno je usporediti podatke o kretanju broja umirovljenika s povijesnim kontekstom ekonomske tranzicije.
Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO)
Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) , u prosincu 1990. godine u Hrvatskoj je bilo ukupno 32.884 korisnika prijevremene mirovine.
Tijekom prvog desetljeća samostalnosti ukupni broj svih umirovljenika (starosnih, prijevremenih, invalidskih i obiteljskih zajedno) porastao je sa 656.000 (1990.) na nešto više od milijuna (2000.). To znači da je ukupni porast svih kategorija umirovljenika iznosio oko 350.000 do 370.000 ljudi, a ne 500.000 samo u prijevremenim mirovinama.
U novije vrijeme broj korisnika prijevremene starosne mirovine kreće se oko 180.000 osoba. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ukupni broj svih korisnika mirovine u Hrvatskoj iznosi oko 1,22 milijuna.
Iako brojka od 500.000 nije točna, ekonomski i politički analitičari tvrde da je tijekom 1990-ih postojala snažna praksa rješavanja viših radnika slanjem u mirovinu. Glavni razlozi za taj trend uključuju nekoliko čimbenika:
1.Blagi zakonski uvjeti
Prije mirovinske reforme 1999. godine uvjeti za odlazak u prijevremenu i invalidsku mirovinu bili su znatno blaži nego danas.
2.Rat i gubitak tržišta
Domovinski rat, ratna razaranja te raspad bivše države i gubitak dotadašnjih tržišta doveli su do pada industrijske proizvodnje i zatvaranja velikog broja poduzeća.
3.Pretvorba i privatizacija
Tijekom procesa pretvorbe i privatizacije, kojima su upravljale tadašnje vlade HDZ-a, velik broj radnika proglašen je tehnološkim viškom. Umjesto odlaska na burzu rada, tim je radnicima često omogućio ili poticao raniji odlazak u prijevremenu ili invalidsku mirovinu kako bi se ublažio socijalni.
4.Invalidska i braniteljska umirovljenja
Značajan dio porasta broja umirovljenika u tom razdoblju odnosio se i na invalidske mirovine (zbog posljedica rata i teških uvjeta rada) te na mirovine hrvatskih branitelja.
Brojka od „500.000 radnika potjeranih u prijevremenoj mirovini“ predstavlja političku hiperbolu koja se ne podudara s činjenicama, evidencijom HZMO-a. S druge strane, činjenica je da je politika rješavanja problema nezaposlenosti i restrukturiranja poduzeća tijekom 1990-ih dovela do masovnog i preranog odlaska stotina tisuća radnika iz svijeta rada u različitim oblicima mirovine, što je dugoročno opteretilo hrvatski mirovinski sustav.
https://www.mirovina.hr/mirovine/vijesti/72197/prijevremene-i-starosne-mirovine-najvise-ranijih-umirovljenja-u-zadnje-24-godine/vijest
Stručni rad UDK: 369.543(497.5) Zagreb, Hrvatska doi: 10.3935/rsp.v18i1.976 Primljeno: listopad 2010
8. „HDZ zna se“ - MI SMO:
„NA SVA NAJVAŽNIJA DRŽAVNA MJESTA POSTAVILI SVOJE LJUDE“
NETOČNO!
Pitanje kadrovskog kontinuiteta i političkog zapošljavanja u hrvatskim državnim institucijama složena je tema oko koje u javnom prostoru postoje različite interpretacije.
Što je s kadrovima iz bivše države?
1.Tranzicija u 1990-ima
Dio političkih analitičara i povjesničara ističe da u Hrvatskoj nije provedena lustracija, zbog čega je velik broj kadrova iz sustava SR Hrvatske nastavio raditi u državnoj upravi, diplomaciji, pravosuđu i sigurnosnom aparatu. Prema nekim procjenama, značajan broj bivših članova SKH početkom 1990-ih pristupio je i novoosnovanom HDZ-u. Kao što su u to vrijeme i svi ili gotovo svi članovi SDP-a bivši članovi SKH.
Generacijska smjena i obiteljske veze
S obzirom na protok vremena od više od tri desetljeća, izvorni kadrovi iz bivše države danas su uglavnom u mirovini. Kritičari sustava često navode pojam "duboke države" ili klijentelizma, tvrdeći da su društveni utjecaj i pozicije u javnom sektoru nasljedili njihovi potomci ili osobe povezane s istim interesnim mrežama. Na žalost još uvijek su i potomci kadrova bivšeg sustava vrlo dobro porazmještani po javnom sektoru, institucijama i to je provjerljiva činjenica.
Kako to izgleda kod smjene vlasti HDZ-a i SDP-a?
Dolaskom koalicije predvođene SDP-om na vlast 2000. godine te ponovno 2011. godine (Kukuriku koalicija), došlo je do opsežnih smjena na rukovodećim pozicijama u ministarstvima, državnim tvrtkama i diplomaciji. Protivnici tih vlada taj su proces nazivali "čistkama", dok su ga zagovornici opisivali kao nužnu depolitizaciju i smjenu kadrova postavljenih tijekom devedesetih.
S druge strane, analitičari i oporbeni političari često naglašavaju da je HDZ obnašao vlast u većini mandata od osamostaljenja Hrvatske. Zbog toga smatraju da je ta stranka imala znatno više vremena i prilika za oblikovanje kadrovske strukture u državnoj i lokalnoj upravi.
Dio medija i komentatora ukazuje na to da su brojni ključni akteri obiju vodećih stranaka stasali u istim institucijama tijekom 1990-ih, poput Ministarstva vanjskih poslova, što pokazuje da se kadrovska politika često preklapala neovisno o stranačkom predznaku.
I za kraj ovog navoda napominjem kako su u javnim raspravama prisutna dva glavna mišljenja:
Jedno naglašava da su promjene vlasti 2000. i 2011. godine temeljito promijenile kadrovsku sliku te da dio starih struktura i danas ima snažan utjecaj.
Drugo mišljenje polazi od činjenice da je HDZ proveo najviše godina na vlasti te da je time ostavio najdublji kadrovski trag u institucijama.
https://vlada.gov.hr/prethodne-vlade-11348/11348
9. „HDZ zna se“ - MI SMO:
„IZGLASALI ZAKONE KOJIMA JE HRVATSKA NAŠ, HDZ-ov BANKOMAT“
NETOČNO!
Tvrdnja da je Hrvatska demokratska zajednica izglasala zakone kojima je Hrvatska službeno postala njezin "bankomat" nije točna ni u doslovnom, a niti u pravnom smislu.
Ne postoji zakon u hrvatskom pravnom sustavu koji bi državu ili proračun definirao kao vlasništvo ili izvor novca bilo koje političke stranke.
Ovakve formulacije predstavljaju političku retoriku i metaforu koju oporbu i kritičari redovito koriste u javnom prostoru.
- Predstavnici oporbenih stranaka (poput Možemo! i SDP-a ) izraz "HDZ-ov bankomat" koriste kako bi opisali način na koji vladajuća stranka upravlja državnim poduzećima, javnim nabavama i proračunskim sredstvima.
- Kritičari često tvrde da određeni zakoni, poput izmjene Kaznenog zakona (kojeg su nazvali Lex AP), Zakona o pomorskom dobru ili propisa o javnoj nabavi, otežavaju otkrivanje afere ili pogoduju odabranim skupinama, čime se, prema njihovom mišljenju, stvara sustav klijentelizma.
- Oporba se u tim kritikama često poziva na pravomoćnu presudu u slučaju Fimi media, u kojoj je HDZ kao pravna osoba proglašen odgovornim za izvlačenje novca iz državnih institucija i tvrtki.
A kakva je pravna stvarnost?
1.Ustavni i zakonski okvir
Svi zakoni koje donosi Hrvatski sabor podliježu Ustavu Republike Hrvatske i ocjenjuju ustavnosti Ustavnog suda, kao i pravnoj stečevini Europske unije. Proračunska sredstva su javni novac podložan nadzoru Državnog ureda za reviziju i europskih institucija.
2.Odbacivanje kolektivne krivnje
Vodstvo HDZ-a redovito odbacuje optužbe da je stranka "bankomat" ili da zakone donosi za vlastitu korist. Ističu da odgovornost za korupciju ima ime i prezime te da aktualna vlada osigurava neovisan rad pravosudnih i istražnih tijela.
3.Zakonito financiranje stranaka
Političke stranke u Hrvatskoj financiraju se iz državnog proračuna i donacija na temelju Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, koji vrijedi jednako za sve parlamentarne stranke u razmjernom broju osvojenih mandata.
Ukratko, navedeni pamflet koristi snažnu političku hiperbolu kako bi kritizirao način vladanja, no tvrdnja da takvo stanje proizlazi iz doslovnih zakonskih odredbi je činjenično potpunoma netočna.
10. „HDZ zna se“ - MI SMO:
„PROMIJENILI KOMPLETNO KOMUNISTIČKO SUDSTVO I POSTAVILI NAŠE“
NETOČNO!
U Republici Hrvatskoj sudbena vlast je prema Ustavu (Članak 4.) i zakonima uređena kao samostalna i neovisna grana državne vlasti odvojena od zakonodavne i izvršne vlasti.
Dužnosnici HDZ-a (poput bivšeg ministra pravosuđa Ivana Malenice) ističu kako je cilj stabilnost institucija i popunjavanje upražnjenih mjesta u tijelima poput Ustavnog suda,
te odbacuju tvrdnje o potpunoj političkoj kontroli ili "zarobljavanju" pravosuđa.
Predsjednik Vlade i vodstvo stranke također često naglašavaju da se sadašnje vodstvo
HDZ-a ograđuje od ranijih afera i da ne postoji kolektivna odgovornost.
Oporbene stranke redovito optužuju HDZ za pokušaje političkog utjecaja na pravosudje, blokiranje ili "dekapitaciju" sudbene vlasti (primjerice kod izbora čelnika Vrhovnog suda ili sudaca Ustavnog suda) te navode da HDZ kroz parlamentarnu većinu pokušava osigurati prevagu u ključnim pravnim institucijama.
Pojedini kritičari s desnice izražavaju stav da u hrvatskom pravosudju i dalje dominiraju kadrovi ili strukture iz bivšeg jugoslavenskog totalitarizma koji nisu prošli ilustraciju, dok drugi dijelovi javnosti i pravni stručnjaci upozoravaju da je problem prije svega u klijentelizmu i sporosti institucija.
https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/oporba-optuzuje-hdz-za-destabilizaciju-pravosuda-hdz-istice-stabilnost-institucija-12625359
https://www.dw.com/hr/hrvatsko-pravosu%C4%91e-u-zarobljeni%C5%A1tvu/a-70866788
11. „HDZ zna se“ - MI SMO:
„KONTROLIRAMO MATICU HRVATSKU, HAZU I SVE DRŽAVNE INSTITUCIJE“
NETOČNO!
Tvrdnja da jedna stranka izravno kontrolira Maticu hrvatsku i Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU) u javnom se prostoru najčešće koristi kao politička generalizacija, dok u praksi obje institucijeimaju vlastite statute, autonomna tijela i složene odnose s državnim vlastima.
Lako je osporiti tu tvrdnju o „potpunoj kontroli“
Autonomija upravljanja
Prema važećim propisima i statutima, Matica hrvatska je neovisna kulturna udruga čija tijela biraju sami članovi na skupštinama, dok je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti zakonom definirana kao najviša znanstvena i umjetnička institucija s visokim stupnjem samouprave pri izboru novih članova.
Dobna i kadrovska struktura
Vaše zapažanje iznutra odražava čestu javnu raspravu o demografskoj strukturi ovih institucija. Kritičari i komentatori često ističu da u njima prevladavaju stariji, etablirani znanstvenici i kulturnjaci čiji se rad temelji na dugogodišnjim karijerama, a ne na stranačkoj regrutaciji. Preciznije, mora se reći, najveći dio tih kadrova, kako u MH tako i u HAZU, su dio prošlog sustava a mnoga njihova djelovanja to i pokazuju.
Različiti stavove prema vlasti
Kroz povijest moderne Hrvatske vodstva i članovi MH i HAZU povremeno su podržavali odluke vlada predvođenih HDZ-om (primjerice oko Zakona o hrvatskom jeziku ili izjave o zaštiti nacionalnih interesa), ali su se u drugim razdobljima i otvoreno sukobljavali s politikama tih istih vlada, uključujući pitanja vanjske politike, obrazovanja ili javnog financiranja kulture.
Politički oponenti i dio medijskih analitičara pojam „kontrole” najčešće ne vežu uz stranačke iskaznice članova, već uz činjenicu da rad HAZU-a u cijelosti, a projekti Matice hrvatske u značajnoj mjeri, financiraju državni proračun.
Što nakon svega mogu zaključiti?
Ovaj pamflet koji dijeli tamo neki samoprozvani bloger pokaza nam kako nesta najmanje i pola Hrvatske povijesti!
Prvo, Hrvatska 1990. nije naslijedila gospodarsku velesilu, nego socijalistički sustav u dubokoj krizi, a zatim je pretrpjela velikosrpsku agresiju, okupaciju dijela teritorija i golemu ratnu štetu i zbrinjavanje izbjeglica. To ćemo, naravno, preskočiti jer kvari revolucionarnu statistiku.
Drugo, privatizacijskog kriminala bilo je i za njega nitko razuman ne traži opravdanje. Ali gdje su dokazi za 80 % uništenih tvornica, 800.000 otpuštenih radnika i pola milijuna prisilno umirovljenih? Ili su brojke odabrane prema političkim potrebama?
Treće, posebno je zanimljiva tvrdnja o 250.000 umirovljenih branitelja. Zar se čovjek koji je branio Hrvatsku i nakon 35 godina rada otišao u redovnu mirovinu sada računa kao žrtva HDZ-ove politike? Zanimljiva logika!
Četvrto, ako je HDZ kontrolirao baš sve institucije, što su onda radile SDP-ove vlade od 2000. do 2003. i od 2011. do 2016.? Jesu li i one bile HDZ? Zašto nisu ispravile sve ono za što danas optužuju druge?
Peto, kad već govorimo o uništavanju gospodarstva, možemo li otvoriti i pitanje tko je nacionalizirao privatnu imovinu nakon 1945., tko je desetljećima upravljao društvenim poduzećima i kakvo je gospodarstvo ostavio 1990.?
I na kraju, najveća ironija, kritizira se kadrovski kontinuitet s komunizmom, a istodobno za sve optužuje stranku koja je vodila stvaranje neovisne Hrvatske.
Nitko ne tvrdi da je HDZ bez grijeha. Niti sam ja njihov odvjetnik. Ali kao pravnik tvrdim kako između argumentirane kritike i propagandnog pamfleta postoji ogromna razlika.
A kad već radimo povijesnu bilancu, dodajmo na popis i ono što ovdje nedostaje:
- hrvatsku neovisnost,
- međunarodno priznanje,
- oslobađanje okupiranih područja,
- mirnu reintegraciju Podunavlja,
- NATO,
- Europsku uniju,
- Schengen ….
Zaista, ne mora se uopće voljeti HDZ, ali ne možete izbrisati pola povijesti samo zato što vam se ne uklapa u političku priču, ideologiju ili ne ide pod istočne agenture, neke vaše priželjkivane nove Jalte.
Najvažniji argument je razlikovanje političke odgovornosti za konkretne propuste od pripisivanja svih posljedica rata, tranzicije i demografskih promjena vladajućoj stranci.
A kao dodatno svemu navedenom vrijedi istaknuti da je u toj privatizaciji više od 640.000 zaposlenih i bivših zaposlenih sklopilo ugovore o kupnji dionica s popustom - što samo po sebi ne opravdava privatizacijske zlouporabe, ali opovrgava pojednostavljenu sliku da su svi vlasnički udjeli završili isključivo kod nekolicine tajkuna.
Kako sam baš u to vrijeme bila uposlena kao pravnik u državnoj insituciji gdje mi je dio posla bilo i odlaženje na sjednice Nadzornih i Upravnih odbora po cijeloj Hrvatskoj gdje je moj poslodavac, tada, imao udjele u brojnim tvrtkama u manjim postocima, jako dobro mi je sve poznato. I vjerujte nije baš dobro sve što znam i nije sve kao što se tvrdi. „Veliki igrači“ već su prije 1990. „uletjeli“ velikim direktorskim (uglavnom) udjelima (dionicama) i svi su kadrovi prošlog sustava. Danas su u većini izuzetno moćni poduzetnici, vlasnici tvrtki, kompanija ili kako ih već nazovemo.
I tako ovo veliko, dubinsko istraživanje, oko navoda iz jednog običnog pamfleta, koji prema potrebi kruži javnim prostorom, mrežama, ukaza na sve neistine iz tih tvrdnji.
Propadoše „labradorske metode“ propagande!
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared