Poštovani čitatelji, nastavljam objavljivati sažetke izlaganja predavača sa 2. Znanstvenog i stručnog simpozija ZNANOST ILI DOGMA, održanog 20. listopada 2024. u Zagrebu.
Danas mr. sc. Mirjana Čerin.
Poveznica za video: https://www.youtube.com/watch?v=n7ioHkLx724
Odgovornost HNB u stvaranju i podržavanju ekonomske krize u Republici Hrvatskoj
Napomena: Iznošenje dokazano stručnih činjenica ne predstavlja „uznemiravanje građana“.
Desetljećima, od osamostaljenja 1991. godine svi službeni i stručno-znanstveni pokazatelji potvrđuju da Republika Hrvatska zaostaje u privrednom razvoju za zemljama Europe odnosno Europske unije te se u javnosti nameće pitanje: „Tko, kako i zašto promovira i održava model vođenja pogrešne gospodarske i ukupne ekonomske politike u zemlji“?
Stručnim analizama dokazano je da su najveći utjecaj na usmjeravanje i održavanje pogrešne i štetne ekonomske politike države imali: 1) je monetarno kreditna politika Hrvatske narodne banke (HNB) a naročito politika tečaja domaće valute kune koja je bila vezana (fiksirana) uz njemačku marku odnosno euro, sputavala ukupni privredni razvoj zemlje donošenjem i nametanjem štetnih i upitnih mjera, štitila je prvenstveno interese banaka i ostalih financijskih institucija s jedinim ciljem održavanja navodne „stabilnosti tečaja kune“ i održavanja likvidnosti bankarskog sustava; Pogrešna monetarno kreditna politika rezultirala je i 2) pogrešno koncipiranog financijskog sustava osmišljenog i primjenjivanog kroz mirovinska osiguranja zaposlenih i mirovina umirovljenika zanemarila praćenje stabilnosti cijena i tečaja kune; HNB je zbog pogrešno vođene monetarno kreditne politike kroz tečajnu politiku nije u stvarnosti provodila svoj jedini cilj „održavanje stabilnosti cijena“ i podupirala gospodarsku politiku RH (članak 3. Zakona o HNB) niti je provodila uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa (članak 4. Zakona o HNB) ; Neodgovornost HNB-a u kreiranju i održavanju stabilnosti cijena s ciljem zaštite gospodarstva i stanovništva uvjetovala je 3) pogrešno vođenje porezne politike (održavajući visoke cijene i visoke kamatne stope) kojom je prvenstveno promicala i dalje promiče politiku zaštite kapitala stranih banaka i drugih financijskih pravnih osoba umjesto poticanja razvoja gospodarstva, standarda domaćeg stanovništva i prosperitet cjelokupne države. Visokim poreznim stopama, na koje HNB nikada nije upozoravala, država opterećuje poduzeća, rad, mirovine, kuće-stanove za stanovanje (što predstavlja jedinim mogućim ulaganjem građana svoje štednje kao odgovor na inflatorna kretanja) izuzevši oporezivanje financijskih institucija (banaka, fondova, osiguravajućih kuća, lizinga i dr.).
Zbog navedenih dugogodišnjih nepovoljnih kreditno monetarnih politika cjelokupni gospodarski razvoj Hrvatske zadržao se u vremenu pokušaja zacrtanog „Stabilizacijskog programa“ definiranog davne 1993. godine (20. stoljeće). To rezultira da računovodstvene bilance države nisu, zbog dugoročno provođenih krivih odluka, ni danas svedene na nulu te nisu usporedive (statističkim podacima) sa privrednim kretanjima u ostalim zemljama Europske unije članicama euro zone.???
Promatrano kronološki, u listopadu 1993. godine, kao najvažnije sidro pozitivnog ekonomskog razvoja zemlje u cilju smanjivanja inflacije u zemlji bilo je primjena najpovoljnijeg odnosa deviznog tečaja njemačke marke (DM) i hrvatskog dinara (fiksiranog na DM) što bi potaklo ekonomski razvoj zemlje. Stručna je javnost predložila a Vlada prihvatila kao najpovoljniji tečaj za 1 DM konverzijom 4,444 hrvatskih dinara što je prema obvezujućem Ugovoru iz Maastricha i obvezujuće pravne stečevine Europske zajednice (EU) u euro zoni (od 2002. godine) iznosilo 1,95583 Njemačkih maraka zmjena za 1 euro (ili 8,684 kune od 2002.). No, već početkom 1994. godine Ministarstvo financija i Hrvatska narod banka počinju primjenjivati nakaradnu politiku precijenjene domaće valute kune u odnosu na DM (1 DM bio je otkupljivan umjesto za 4,444 hrvatskih dinara za 3,649 hrvatskih dinara ili 7,137 hrvatske kune za 1 euro). Tada je vrijednost njemačke marke u Hrvatskoj smanjena za 18% da bi do 1997. godine njemačka marka deprecirala odnosno njezina je vrijednost smanjena za 20% (odnosno 1 DM vrijedio je 3,556 HRD ili konverzija 1 euro otkupljivan je za samo 1,6 DM umjesto 1,95583 DM). Takvo neodgovorno smanjenje vrijednosti DM-a prema hrvatskoj kuni imalo je negativne posljedice na stagnaciju razvoja hrvatske ekonomije a time i cijelog društva do 2024. godine.
1) Nametnuta, nerazumna i krivo vođena politika nerealne vrijednosti hrvatske kune u odnosu na podcijenjenu njemačku marku (za koju je kuna bila vezana) potvrdila je dokazanu ekonomsku prakse da precijenjena valuta (kuna) pokazuje: dugoročnu nestabilnost ekonomske politike, rast BDP-a (bruto društvenog proizvoda) prvenstveno se bazira na rastu potrošnje i visokoj ali izdašnoj stopi poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) te prihodima od turizma što je doslovce uništilo industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju u Republici Hrvatskoj. Negativne mjere vođenja monetarne politike a prvenstveno tečajne politike monetarna je vlast ugradila 2001. godine u Zakon o HNB definirajući da je centralna banka neovisna, niti je vezana na upute tijela Republike Hrvatske, tijela EU i drugih osoba (članak 2. Zakona o HNB-u usvojen 1. lipnja 2001. godine).
Iako je Zakon o HNB-u iz 2001. i 2008. godine u članku 3. stavak 1. definirao da je „cilj HNB-a održavanje stabilnosti cijena“ i da HNB „podupire opću gospodarsku politiku zemlje“ kroz protekla desetljeća te ciljeve centralna banka hrvatske nije ostvarila. Savjesnom i stručnom analizom ekonomskog stanja privrede zemlje od 2001. do 2024. godine utvrđeno je da su učinjene velike financijske štete privredi i stanovništvu uslijed:
a) Velikog gubitka financijskih sredstava s osnove nepovoljne gotovo zamrznute vrijednosti tečaja kune u odnosu na euro. U zemljama euro zone vrijednost 1 euro je konvertiran (službeno otkupljivan) fiksno za 1,955830 DM. U Hrvatskoj se desetljećima 1 euro otkupljivao (mijenjao) za oko 1,603 DM što je odgovaralo bankama da za malo kuna otkupljuju više eura nego što bi to ostvarivale u zemljama euro zone. Dakle tečajnom politikom HNB se isključivo brinula i podržavala likvidnost stranih banaka u zemlji. Devizni krediti odobravani stanovništvu i privredi zbog navodno „stabilnog tečaja kune“ bili su oko 20% skuplji temeljem tzv. devizne klauzule vezane (fiksirano) uz podcijenjen euro. S osnove tako nepovoljnog odnosa euro (DM) – hrvatska kuna omogućen je ne samo bankama ostvarivanje profita već i stranim trgovačkim lancima jeftin uvoz roba i usluga što je ujedno održavalo višim cijene tih istih roba u Hrvatskoj.
b) S osnove nepovoljnog odnosa konverzije euro - kuna gotovo je uništena privreda zemlje nekontroliranim uvozom industrijskih i poljoprivrednih proizvoda koji su zbog nepovoljnog tečaja euro-kuna bili za 15,4% skuplji, kroz trgovinu i bankarskim transakcijama prihodi od BDP-a slijevali su se u proračune zemalja euro zone (Njemačka, Italija, Austrija i dr.). U razdoblju od 2001. do 2024. godine HNB je politikom tzv. „stabilnog tečaja kune„ ostvarila gubitak-štetu Republici Hrvatskoj od ogromnih 149.802,8 milijardi eura. O tom ogromnom financijskom gubitku HNB šuti krijući se i bijegom pod frazom „neovisnosti“ u Europsku centralnu banku (ECB) od odgovornosti za učinjene materijalne štete građanima i privredi zemlje kažnjavajući stanovništvo i privredu podržavanjem i poticanjem niskih plaća, mirovina, naknada za djecu, invalide, školstvo, obrazovanje, znanost, zdravstvo, inovacije, umjetnost. Najveći je problem HNB-a što nije u stanju održavati stabilnost cijena kao svoj jedini cilj (čl. 3. Zakona). Stoga i ne čudi da se nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine već 2015. godine HNB isključila iz zakonske obveze članka 3. stavak 2. da će podupirati opću gospodarsku politiku zemlje. U tom istom Zakonu kao cilj djelovanja HNB navodi da će isključivo podupirati opću gospodarsku politiku Europske unije (članak 71. Zakona o HNB). Stoga i ne začuđuje indolentnost i neodgovornost koju HNB provodi od 2002.. godine uvođenjem eura u platni sustav EU jer se suočila sa činjenicom da će se Hrvatska teško približiti „projektu jedinstvene valute“ kao i članicama EU zbog upornog provođenjem štetne politike precijenjene kune i upitne ekonomske doktrine zasnovane na ideologiji i interesu financijskih institucija i uvoznih lobija isključujući ekonomsku znanost i dokaze. Takva zlouporaba neodgovorne ekonomske doktrine HNB dugi niz godina osnovano se može kvalificirati kao namjerno ugrožavanje stabilnosti države i zlostavljanje građana Republike Hrvatske zlouporabom institucije neovisnosti HNB.
Stoga se pozivam na nobelovca Joseph E. Stiglitza koji je javno upozorio hrvatsku administraciju 2020. godine da, prije nego zamijene domaću valutu kunu u euro, razmisle o dokazanoj ekonomskoj praksi da: „Dobra monetarna politika ne može osigurati prosperitet, ali loša monetarna politika može izazvati recesije i krize. Monetarne politike koje se odavno povezuju s recesijama i krizama jest vezivanje valuta, kada se valuta neke zemlje fiksira u odnosu na drugu valutu ili u odnosu na robu“. Također je upozorio „da se Europska unija niti nakon 2015. godine nije izvukla iz svjetske globalne financijske krize jer je u EU buknula dodatno i kriza eura koja se uočava kroz financijsku krizu, političku krizu i ekonomsku krizu koje povezuje sama struktura eurozone kroz njena pravila, propise i upravljanje“. Znanstvenik ističe da je od 2008. godine, izbijanjem svjetske globalne financijske krize, u Europskoj uniji buknula dodatno i kriza eura koja se manifestira kroz financijsku krizu, političku krizu i ekonomsku krizu koje povezuje sama struktura eurozone kroz njena pravila, propise i upravljanje kao i nesklad između ekonomskih i političkih integracija ( Italija, Španjolska, Grčka, Portugal, Njemačka i dr.)“.
Neodgovorno, nestručno i štetno vođenje monetarne politike HNB desetljećima guši i sprečava primjenu tržišnog gospodarstva a time prosperitet hrvatske privrede i društva u cjelini. Posljedica neodgovornosti masovno je iseljavanje i bijeg nezadovoljnog radno sposobnog stanovništva u zemlje s uređenim financijskim i pravnim institucijama. Nažalost dosadašnja se štetna monetarna politika HNB-a u kontinuitetu nastavlja i danas u 2024. godini unatoč prihvaćanja eura kao važeće valute od 1. siječnja 2023. godine. Razlog tome jest što u sustavu konverzije kune u euro prihvaćen, za ekonomiju zemlje, nerealan, precijenjen-apreciran i štetan tečaj od 7,5345 kuna za 1 euro. Potpisivanjem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, temeljem članka 5. Zakona o euru, predsjednik Vlade mr.sc. Andrej Plenković potpisao je za hrvatsku privredu i standard stanovništva štetnu odluku-javnu objavu „da se stopa konverzije određuje na 7,5345 kuna za jedan euro na dan 1. siječnja 2023. godine“. Tom odlukom predsjednik Vlade podržao je neprimjeren i štetan nastavak nestručno i krivo vođene tečajne politike HNB-a što je dokazano neravnopravnim i ne usporedivim ekonomskim razvojem države u odnosu na ostale članice Europske unije u proteklih trideset godina (Odluka: klasa: 022-03/22-04/272; urbroj: 50301-05/31-22-4). Spomenutom odlukom Vlada je ugradila dodatnu inflaciju od 15,4% temeljem utvrđene razlike u vrijednosti eura u Hrvatskoj i ostalim zemljama euro zone za što je također odgovorna HNB.
Za nanošenja financijskih šteta privredi i stanovništvu (izuzevši financijski sektor koji je pre likvidan i nije u funkciji gospodarskog prosperiteta zemlje) isključivo je odgovorna Uprava HNB-a jer nije poštivala jedini cilj iz svojeg djelokruga odgovornosti utvrđen člankom 3. Zakona o HNB „održavanje stabilnosti cijena“. Ovu tvrdnju temeljimo na podacima o kretanju vrijednosti tečaja kune u odnosu na euro i kretanju potrošačkih cijena odnosno inflacije. Od 2001. do 2024. godine, inflacija je u Hrvatskoj kumulativno iznosila 84,5%, da je 2009. godine povećana stopa PDV-a na 23% što znači dodatno povećanje inflacije za preko 4% (uz smanjenje plaća, mirovina) i 2012. godine opet porast PDV-a na 25% što podrazumijeva dodatni porast potrošačkih cijena od preko 8% (uz smanjenje plaća, mirovina i dr.). Istovremeno je promjena tečaja kune u odnosu na euro oscilirala između 0,85 i 1,27% i nije bila usklađivana s kretanjem inflacije koja kretanja je HNB morao usklađivati radi održavanja stabilnosti cijena. Posljedica neodgovornosti HNB u provođenju svoje zakonske obveze (članak 3. Zakona, na to je upozoravao i MMF). Rezultat neodgovornosti je ogroman gubitak ostvarenog Društvenog bruto proizvoda zemlje od 2001. do 2024. od spomenutih gotovo 150 milijardi eura. Zbog nanošenja ogromne štete državi i građanima Republike Hrvatske postoji direktna odgovornost članova Uprave HNB prema članku 8. stavak 2. Zakona o HNB.
2) U cjelokupnom poslovanju iz svoje zakonodavne nadležnosti Hrvatska narodna banka je odgovorna za uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa u zemlji. Budući da funkcioniranje prihoda i rashoda mirovinskog sustava čini važan dio platnog prometa to je Uprava HNB-a odgovorna i za taj dio tim više što je segment platnog prometa vezan uz financijske institucije: mirovinsko osiguravajuće društvo (MOD) i Obavezni mirovinski fondovi (OMF).
Zbog ozbiljnih problema koji se u praksi pokazuju kao otežavajući i štetni pri isplati mirovina građanima iz II. stupa obveznog mirovinskog osiguranja to je i odgovornost HNB velika s obzirom da se radi o dugoročnoj novčanoj štednji zaposlenih u Hrvatskoj.
Republika Hrvatska jedina je zemlja članica Europske unije koja ima u sadašnjoj varijanti mirovinske štednje u RH tzv. II. mirovinski stup i način isplate osobne štednje putem mirovinskog osiguravajućeg društva (MOD-a). Ističemo da su države EU napustile ili nikad nisu ni željele primjenjivati jer je građanima korisnicima mirovina iz II. stupa dokazano proizvodilo veliku štetu grubo zadirući u temeljeno ljudsko pravo Ustavom zagarantirano slobodno raspolaganje njihovom vlastitom imovinom.
Kod uvođenja tzv. mirovinske reforme 2002. godine tzv. "obvezni drugi (II.) mirovinski stup" je važećim zakonom "sistemski krivo procijenjen" kao posljedica velikog stručnog deficita tadašnje Vlade RH što za posljedicu ima trajno negativne učinke naročito u domeni nastanka sve većeg tranzicijskog troška kako za građane tako i za državne financije RH.
Navedeno rezultira sa trajno nedovoljnim prinosima koje donosi štednja u drugom (II.) mirovinskom stupu kroz kapitalizaciju koju bi trebali obavljati tzv. obvezni mirovinski fondovi (tzv. OMF-i) da "štednja" OMF-a sredstvima iz II. stupa omogućuje barem minimalno višu zaradu od redovitih bankarskih kamata na financijskom tržištu Republike Hrvatske.
Dodatni problem za tzv. obveznu štednju iz II. stupa u nekom od OMF-a predstavlja činjenica da se tim prikupljenim sredstvima nažalost loše upravlja ispod svih profesionalnih kriterija financijske struke od strane obveznih mirovinskih fondova (OMF-a) te uz to su podložna i gubitku vrijednosti radi inflatornih kretanja, a sve na štetu budućih hrvatskih umirovljenika iako se radi o njihovoj vlastitoj tj. osobnoj novčanoj imovini (i kako je to i hrvatskim pozitivnim propisima regulirano).
Za isplatu mirovina u RH godišnje ( prema donesenom proračunu RH za 2024. g.) treba osigurati oko 8,4 milijardi eura, dok su doprinosi na visini 4,70 mlrd eura tj. iz proračuna RH nužno je osigurati oko 3,7 mlrd eura (tj. hrvatske mirovine se sa oko 60% financiraju iz doprinosa, a oko 40% su transferi državnog proračuna RH).
Naglašavamo da u RH čak oko 60% zaposlenih u RH ima mjesečnu neto plaću nižu od prosječne te su njihove mirovine iz II. stupa još niže tj. gotovo nalik socijalnoj pomoći što već sada ilustrira potpuni promašaj II. stupa mirovinskog osiguranja u RH.
Navedeno ukazuje na veliki stručni deficit tadašnje Vlade RH koja je uz strane konzultante dizajnirala i provodi krajnje nepovoljan i za građane štetan mirovinski sustav jer je u njega ugrađena "sistemska greška" da iznos mirovine od početka primjene II. stupa mirovinskog osiguranja u cijelosti ne ovisi o uplaćenim doprinosima, i očekivanom trajanju života a to je bila jedina i glavna svrha njegova osnivanja.
Umanjeni iznos ušteđenog novca umirovljenika MOD-u (a koji bi se trebao isplaćivati njihovim zakonitim vlasnicima) služi za tzv. "popunu tehničkih i/ili interventnih pričuva", a koje bi se logično trebale podmirivati iz kapitala i rezervi MOD-a odnosno osnivača tj. vlasnika MOD-a, ne na teret doznačenih sredstava ušteđevina iz II. mirovinskog stupa hrvatskih umirovljenika. II. mirovinski stup (prema zamislima političke stranke SDP) trebao se rukovoditi činjenicom i načelom da hrvatski građani (budući umirovljenici) sami budu "kreatori" svoje budućnosti i svoje mirovine kroz osobnu dugogodišnju štednju koja je ujedno samo njihovo privatno vlasništvo tj. imovina kojom mogu neograničeno raspolagati, koristiti je i ubirati "plodove" investiranja te iste imovine.
Sadašnje odredbe mirovinskih propisa RH u domeni definiranih ograničenja u raspolaganju privatnom mirovinskom štednjom građana iz II. stupa mirovinskog osiguranja protivne su Ustavu RH jer ponovno u hrvatsku pravnu praksu uvode juridički štetan dualizam vlasničkih pravnih odnosa, gdje je velika većina zaposlenih izložena konzekvencama nepravednog, nepoštenog i profesionalno loše osmišljenog mirovinskog sustava kakav je na snazi u RH.
Na taj način se surovo zadire u sfere pravne sigurnosti ustavno definirane nepovredivosti prava vlasništva što je protivno pravnom poretku Republike Hrvatske te se izmjena Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima (članak 112. stavak 6) nameću kao imperativ za Hrvatski sabor kao najviše zakonodavno tijelo Republike Hrvatske. Zbog navedenog Hrvatska narodna banka ima obvezu upozoravati na štetne posljedice ograničenja u raspolaganju privatnom mirovinskom štednjom i zahtijevati od Hrvatskog sabora da se ovakav II. stup mirovinskog osiguranja ukine u interesu građana zemlje a po uzoru na ostale članice EU koje nemaju II. stup mirovinskog osiguranja.
3) Hrvatska narodna banka odgovorna je što nepovoljan tečaj konverzije kune u euro (od 7,53450 kuna) ima utjecaja i na zaostajanje rasta svih prihoda po osnovi plaća i mirovina na što veliki utjecaj imaju i porezna opterećenja u usporedbi sa zemljama EU. To potvrđuju predočeni realni podaci isplaćenih mirovina od 2016. do 2024. godine.
Umirovljenici koji danas primaju svojim radom zasluženu mirovinu iz I. stupa mirovinskog osiguranja svjedoci su olakih, površnih i nestručnih izjava predstavnika Vlade kojima se diče kako su od 2016. godine podigli mjesečne mirovine manje od 800 eura za preko 70%. Istina je da je ostvareno nominalno povećanje niskih mirovina u promatranih 8 godina preko navedenog postotka no umirovljenici su stvarno ili realno primili znatno manja povećanja mjesečnih mirovinskih primanja.
a) Za primjer koristimo podatak o isplaćenoj mirovini od HZMO u iznosu od 329,16 eura u travnju 2016. godine. U kolovozu 2024. isplaćena je mirovina u iznosu od 571,16 eura što predstavlja nominalni porast od 73,52%. Budući da je u razdoblju siječanj 2016. do kolovoza 2024. kumulativno službeno (podaci DZS) inflacija iznosila 31,2% to je realni rast mirovine bio 42,32%. Na smanjenje mirovine utječe i ukalkulirana inflacija (koju je učvrstio predsjednik Vlade, pod osnovanom sumnjom da ne razumije što je potpisao) zbog tečajne razlike (podcijenjenosti) vrijednosti eura u Hrvatskoj i ostalim zemljama euro zone od 15,4% (službenog tečaja 7,5345 kuna i realnog tečaja od 8,692 kune) za koji postotak su sve cijene u RH veće u odnosu na zemlje euro zone. Zakonom ugrađena inflacija od 15,6% (članak 5. Zakona o euru) dodatno smanjuje realni porast isplaćene niske mirovine u promatranom devetogodišnjem razdoblju iznosi samo 26,72%, realno godišnji je porast mirovine bio samo 2,97% po godini.
b) U drugom primjeru koristimo podatak o isplaćenoj mirovini u travnju 2017. godine u iznosu od 908,61 euro. Do srpnja 2024. godine mirovina je porasla na 1.387,55 eura što predstavlja nominalni porast od 52,71%. U promatranom razdoblju od 8 godina inflacija je kumulativno iznosila 30,1% (podaci DZS) pa je realni rast prikazane mirovine bio za 22,61% veći ali i dodatno umanjeno za 15,4% na ime nejednake odnosno podcijenjene vrijednosti eura u Hrvatskoj i ostalim zemljama euro zone, dakle stvarno-realno rast mirovine u promatranom osmogodišnjem razdoblju iznosio je kumulativno samo 7,1% ili za 0,9% rasta po godini.
Iz priloženog slijedi da odgovornost za nedovoljan porast mirovina snosi HNB a od 2023. i premjer Vlade Republike Hrvatske (članak 5. Zakona o euru).
Koliki je stvarni rast mirovina ali i plaća nerealan potvrđuje i podatak da su istovremeno ukupni prihodi od poreza samo u 2023. u odnosu na 2022. godinu porasli za 20,6% dok je porast prihoda od PDV-a iznosio u promatranoj godini 16,58% (samo u jednoj godini).
Hrvatska narodna banka odnosno članovi Uprave (Savjeta) HNB-a snose odgovornost što su dozvolili netočnim i neodgovornim izjavama u javnosti kršenje Zakona o euru od samog početka danom stupanja na snagu uvođenja eura u Republiku Hrvatsku (01.siječnja 2023.).
4) Zakon o euru, koji je Hrvatski sabor usvojio 13. svibnja 2022. sadrži 96 članaka uz napomenu da članak 87. ima dodatnih 68 stavaka a članak 88. Zakona dodatnih 124 stavaka. Nameče se pitanje: kako to da isti Zakon (Zakon o uvedbi eura ZUE) u Sloveniji ima samo 26 članaka i napisan je na tri stranice dok je Zakon o euru u Hrvatskoj napisan na gotovo stotinjak stranica? Nameće se pitanje: da li se radi o dvije potpuno različite valute euro u Europskoj uniji?. Očigledno se radi o različitim vrijednostima eura jer je polazište eura u Hrvatskoj njegova devalvacija-obezvrijeđenost u odnosu na kunu za 15,4% zbog odstupanja od srednje vrijednosti valute euro u eurozoni. Slijedi pitanje: kako to da nikome u zemlji nije palo na pamet da donese zakon o kuni ?? što bi svakako pridonijelo razvoju institucija kontrole financijskog sustava zemlje od 1993. godine.
U određivanju prihvaćene konverzije kuna – euro HNB i Europska centralna banka (ECB) nisu poštivali Ugovor o osnivanju Europske zajednice i Ugovor o EU od 20. svibnja 1999. godine, objavljeno u Službenom listu EU. Navedeni ugovori predstavljaju pravnu stečevinu Ugovora iz Maastrichta prema kojem dopušteno odstupanje valuta država članica, u postupku konverzije tečaja u euro, može biti +(-) 2,25% od srednjeg tečaja njemačke marke (utvrđeni službeni tečaj konverzije od 1,95582 DM) za 1 euro (kao referentne valute za utvrđivanje tečaja eura u EU). Neodgovornim ulaskom u tečajni mehanizam ERM II, koji je isključivo politička odluka Vlade RH i EU administracije, Hrvatskoj državi je neodgovorno dopušteno da poveća ograničenje fluktuacije tečaja kuna-euro +(-) 15% što se primjenjuje od konca 1993. godine sa dokazano štetnim i pogubnim rezultatima u razvoju privrede i društva. Odlukom o devalvaciji eura u Hrvatskoj osobito od 2001. godine (početak ekonomskog stagniranja ukupne privrede zemlje) nametnut je od strane HNB-a i nasilno uveden jeftini euro u financijski sustav zemlje poznat pod pojmom eurizacija. To znači da dugogodišnjim ograničenjem fluktuacije tečaja kuna-euro za + 15% Hrvatska u ekonomskom razvoju dugoročno stagnira na razini privrede iz 1994. godine.
Štetan po hrvatsku ekonomiju službeni tečaja kune od 7,53450, po kojem se navodno morala izvršiti konverzija kune u euro, nastavak je obezvređivanja vrijednosti eura u Hrvatskoj od visokih 15,4% što uz visoku stopu PDV-a od 25% znači kumulativno zaostajanje globalne konkurentnosti hrvatske privrede za 40% u odnosu na većinu članica EU pa i Bugarsku (PDV se kreče između 20% i 22%). To potvrđuje i velika inflacija od preko 13% u 2022. godini kao posljedica znatno viših cijena u RH u odnosu na ostale zemlje euro zone.
Prihvaćeni Zakon o euru morao bi osigurati Hrvatskoj skladan, održiv i uravnotežen razvoj gospodarskih aktivnosti u cilju jače gospodarske i političke integracije što je utvrđeno zadaćama u Ugovorima iz Maastrichta, Amsterdama, Nice i Lisabona, koji su obvezujući za sve članice euro zone. U Zakonu su bitne ekonomske mjere ali su nažalost glavni povod uvođenja eura u Hrvatsku isključivo samo političke odluke pa se od samog njegovog početka djelovanja HNB isključila iz provođenja svojeg osnovnog cilja „stabilnosti cijena“.
Međutim svi ostvareni ekonomski pokazatelji u 2023. godini uvođenja eura i nastavno u 2024. godini potvrđuju da u Hrvatskoj nije moguće ostvariti skladan, održiv i uravnotežen razvoj gospodarskih aktivnosti. Najvažniji razlog je Zakonom ugrađena inflacija temeljena na apreciranoj (precijenjenoj) kuni kojom je umanjena vrijednost eura u Hrvatskoj u odnosu na zemlje euro zone za 15,4%. Upravo zbog te činjenice bilanca društvenih računa je u minusu za navedeni iznos. Potvrđuje se da je najodgovornija za dugoročno stanje stagnacije privrede Hrvatske nametnuta financijski štetna kreditno monetarna politika odgovornih u Hrvatskoj narodnoj banci od 2001. godine do danas. U svakoj pravno uređenoj državi postavilo bi se pitanje odgovornosti prvenstveno institucije HNB-a (jer neovisnost ne isključuje i odgovornost za učinjene štete) a potom neodgovornost Sabora, vlada, ministarstva financija, znanstvenih institucija i drugih.
Bitne odredbe Zakona o euru (ZOE) definirane su u Temeljnim načelima uvođenja eura navedenim u članku 6.. Temeljna Načela obuhvaćaju: 1) načelo zaštite potrošača, 2) načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, 3) načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, 4) načelo učinkovitosti i ekonomičnosti i 5) načelo transparentnosti i informiranosti.
Ističemo da je primjenom konverzija od 7,53450 kuna za 1 euro prekršen je članak 6. ZOE a time i svi članci Zakona koji su međusobno povezani.
Usvojenim fiksnim tečajem konverzije kune u euro prekršen je članak 7. Zakona koji se odnosi na načelo zaštite potrošača. Uslijed preračunavanja potrošač na smije biti u financijski nepovoljnijem položaju pri iskazivanju cijena i drugih novčanih vrijednosti iz kune u euro. Potrošači u Hrvatskoj su u nepovoljnijem položaju u odnosu na potrošače u ostalim zemljama eurozone jer je usvojenim konverzijskim tečajem od 7,5340 kuna za 1 euro ugrađena inflacija od 15,4% odnosno cijene roba uvezenih iz eurozone više su za navedeni postotak nego u matičnim zemljama.
Primjenom predloženog fiksnog tečaja konverzije kune u euro prekršen je članak 8. Zakona koji se odnosi na načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena. Ovom se odredbom zabranjuje ne samo poslovnim subjektima, kreditnim institucijama i unijama, zavodu za platni promet, pružateljima financijskih usluga, institucijama za elektronički novac pri uvođenju eura povećati cijene robe ili usluga prema potrošačima bez opravdanog razloga već se ta zabrana mora odnositi i na Hrvatsku narodnu banku.
Zbog istog razloga prekršen je članak 9. Zakona koji se odnosi na načelo neprekidnosti pravnih instrumenata budući da je uvođenjem eura po tečaju od 7,5430 kuna za 1 euro valjanost postojećih pravnih instrumenata neravnopravna sa ostalim zemljama eurozone i vrijednosno je niža za 15,4%. Uredbom Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17.6.1997. koja se odnosi na odredbe o uvođenju eura, u članku 3. i 4. ističe se da je, u svrhu prelaska na jedinstvenu valutu, potrebno osigurati pravnu sigurnost za građane i društva u svim državama koje uvode euro, da obave pripreme prema povoljnijim uvjetima kako bi se osigurao uravnotežen prelazak na euro, posebno za potrošače. Usvojeni tečaj konverzije kune to ne omogućava.
Primjenom konverzijskog tečaja od 7,5430 kune za 1 euro prekršen je članak 10. Zakona koji se odnosi na načelo učinkovitosti i ekonomičnosti kojim se regulira da se svima osigura što jednostavnije postupanje uz što manje troškova. Upravo se usvojenim tečajem neopravdano opterećuju BDP i sav ostvareni dohodak stanovništva koji se preljeva u zemlje euro zone. Ističemo da HNB nije smjela predložiti konverzijski tečaj od 7,5430 koji preko dva desetljeća iskazuje ostvarenu veću vrijednost bruto društvenog proizvoda (BDP) i time precjenjuje državni proračun umanjujući ukupni dohodak (plaće) svih zaposlenih i nezaposlenih stanovnika Hrvatske potičući odljev milijardi eura u zemlje eurozone (trgovinom, bankama i dr.).
Primjer: prema podacima DSZ-a, HNB-a i Eurostata s osnove nepovoljnog tečaja kuna-euro službeno objavljenih podataka ostvarenog BDP-a za 2023. godinu ostvaren je (oteto je iz dohodaka stanovništva) ali izgubljen je (putem banaka, trgovačkih lanaca, stranih konzorcija) iz Hrvatske, iznos od 10,1 milijardi eura dok je 2022. godine taj gubitak iznosio 9,1 milijardi eura. Ogromni iznosi eura završavaju u zemljama eurozone jer u tim zemljama realan tečaj za 1 euro vrijedi 1,95583 DM i znatno više vrijedi od eura u Hrvatskoj. U samo dvije godine Hrvatska je s osnove nepovoljnog precijenjenog tečaja kune isplatila više 19,0 milijardi eura zemljama eurozone. U milijardama izgubljeni iznosi eura neopravdano su isplaćeni iz proračuna inozemstvu i desetljećima opterećuju prihode privrede, stanovništva i države. Rezultat izgubljenih milijardi eura s osnove nepovoljnog tečaja eura u Hrvatskoj jest nizak standard stanovništva, državnih institucija (školstva, zdravstva, socijalna davanja, niskim plaćama) ali i skupa država koja se održava visokim porezima (PDV od 25%). Tečajnom politikom učinjena je ogromna financijska šteta stanovništvu Hrvatske države za što nitko iz proteklih i sadašnje Vlade kao i u HNB-u ne snosi odgovornost (moralnu, materijalnu i sudsku).
Budući da se HNB uglavnom ograđuje od svojih zakonskih obveza (osobito nakon ulaska Hrvatske u eurozonu to direktno odstupa od odredbe članaka 11. Zakona o euru kojim se krši načelo transparentnosti i informiranosti. Tokom proteklog vremena nosioci projekta uvođenja eura u Hrvatsku nisu poštivali načelo transparentnosti jer se u postupku uvođenja eura nije poštivalo da potrebne informacije budu jasne, dostupne, čitljive i vidljive. Većina se informacija držala polu otvorenim a računske procjene posljedica uvođenje eura su potpuno izostale ili su bile netočne. Iznošenjem neistina hrvatskoj javnosti, bez ikakvih znanstvenih vrijednosnih dokaza guverner HNB-a sa svojim suradnicima iz Savjeta Banke svjesno je kršio Zakon o euru i prije donošenja tog Zakona od strane Sabora.
Navedene činjenice dokaz su da se radi o dugogodišnjoj neodgovornoj monetarnoj politici HNB koja je svojim zakonskim obvezama pristupala površno, nestručno i neodgovorno. Tim više što Hrvatska ulaskom u euro zonu nije ispunjavala potrebne obvezujuće uvjete propisane Ugovorom iz Maastrichta (npr. u 2023. Bruto ino dug u BDP-u iznosio je 83,7% u BDP-u, podatak HNB-a). Neovisnost institucije HNB ne podrazumijeva i neodgovornost osoba koje vode tu instituciju osobito kad se utvrde neopravdano veliki financijski gubici koji neosnovano i krajnje neodgovorno umanjuju cjelokupni dohodak stanovništva.
Budući da nije prihvaćen realni tečaj konverzije od 8,66468 kuna za 1 euro nužno je sniziti stopu PDV-a na 22% što bi značilo porast svih dohodaka za 13,6% jer do sada primijenjene mjere smanjenja PDV-a po pojedinim proizvodima (među stope) ne pokazuju da su efikasne. Primjena ozbiljnih mjera prelaska na euro zahtijevala je znanje, odlučnost, ozbiljnost i odgovornost. I danas u 2024. godini „utapanja i plivanja u milijardama eura iz tzv. europskih fondova“ nije garancija stabilnog razvoja jer predviđenu godišnju stopu inflacije za 2025. od oko 3% potrebno je uvećati za dodatnih 15,4% čemu možemo zahvaliti guverneru HNB kao i premjeru hrvatske Vlade koji su podcijenjeni euro vrijedan samo 7,5345 kune (umjesto realno 8,692) ugradili i u Zakon o euru.
Dokazanu tvrdnju o pogrešnom vremenu uvođenja eura u Hrvatsku potvrđuje i nobelovac Joseph E. Stiglitza: „eurozona je stvar morala; pokazuje kako državnici bez dodira sa svojom bazom mogu stvoriti sustave koji njihovim građanima ne služe dobro, pokazuje kako financijski interesi često vode glavnu riječ prilikom širenja ekonomskih integracija i kako ideologije i interesi pušteni s lanca mogu rezultirati strukturama koje nekima donose korist, ali dovode u opasnost velik dio građanstva . Ovo je priča o otrcanim frazama političara koji ne poznaju ekonomiju i stvaraju svoju realnost, o stvarima napravljenima radi kratkoročnih političkih dobitaka koje su imale dugoročne posljedice“.
Nameće se pitanje: čemu se može nadati omladina u ovakvoj zemlji koja nije sklona promjenama i koja je zastala i još uvijek „spava“ u dalekoj 1994. godini zahvaljujući mentalnom i financijskom zlostavljanju hrvatskog gospodarstva i stanovništva od strane „neovisne“ financijske institucije HNB-a koja danas isključivo „podupire opću gospodarsku politiku Europske unije u okrilju Europske centralne banke (ECB)???“.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA "CIJEPLJENIH" u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL: