Prosvjedi koji su jučer, 17. 10. 2026., organizirano održavani u Francuskoj pokazali su svu brutalnost, uništavanje, rušenje, paljenje, no klučno je pitanje: tko sve stoji iza organizacije. Trenutačni val prosvjeda u Francuskoj započeo je sredinom rujna 2026., točnije oko 18. 09. 2026., kada su krenule prve blokade srednjih škola u pariškom predgrađu Créteil. No je li baš sve tako?
Mnogi postavljamo i pitane "kada su bili veći"?Ako mislimo na povijesne periode u kojima su nemiri u Francuskoj poprimili još masovnije i dramatičnije razmjere, kroz povijest se izdvaja nekoliko ključnih protesta:
- Svibanj 1968. (tzv. majski prosvjedi) bili su najveći i najpoznatiji prosvjedi u modernoj povijesti Francuske. Započeli su ih studenti tražeći reformu sveučilišta, no ubrzo im se pridružilo 10 milijuna radnika u generalnom štrajku, što je potpuno paraliziralo državu i zamalo srušilo vladu predsjednika Charlesa de Gaullea.
- Zima 2018. - 2019. (Pokret "Žutih prsluka") su masovni prosvjedi koji su prvotno izbili zbog povećanja poreza na dizelsko gorivo, a prerasli u opći bunt protiv rasta troškova života. Mjesecima su svake subote blokirani gradovi diljem zemlje uz ogromnu materijalnu štetu i tisuće ozlijeđenih.
- Ljeto 2023. izbili su žestoki ulični neredi u predgrađima Pariza i drugih gradova nakon što je policajac ubio 17-godišnjeg mladića Nahela M. Prosvjednici su tada u tjedan dana zapalili tisuće automobila, pljačkali trgovine te napadali policijske postaje i vijećnice.
Trenutačni prosvjedi (listopada 2026.) privukao je između 550.000 i 800.000 prosvjednika na ulice, što ga prema riječima premijera Sébastiena Lecornua čini jednim od najnasilnijih u posljednjih nekoliko desetljeća.
Širenje trenutačnih prosvjeda odvija se u dva glavna smjera: unutarnjem (socijalnom) i geografskom (međunarodnom).
1.Unutarnje širenje: Od predgrađa do općeg bunta
Sve je započelo sredinom rujna u siromašnijim, sjevernim predgrađima Pariza (poput Créteila). Prve akcije bile su lokalne blokade srednjih škola zbog nedostatka nastavnika i loših uvjeta.
Nemiri su se brzo prelili u same centre velikih francuskih gradova (Pariz, Marseille, Lyon, Toulouse, Lille).
Pokret se proširio "vertikalno" - učenicima i studentima pridružili su se sindikati radnika, poljoprivrednici te veterani pokreta "Žutih prsluka". S prvotne teme obrazovanja, fokus se prebacio na opći gnjev zbog visokih troškova života, cijena goriva i energije.
2. Geografsko širenje: Prelazak preko granica
Val nezadovoljstva prešao je francuske granice i počeo se širiti prema sjeveru i jugoistoku Europe, potičući slične bune među mladima u susjednim zemljama:
- Smjer sjever (Belgija)
Prva stanica izvan Francuske bila je Belgija. Prosvjedi su najprije zabilježeni u Liègeu, a zatim su se ovog vikenda pretvorili u nasilne sukobe s policijom u samom središtu Bruxellesa.
- Smjer jugoistok (Italija)
Nemiri su potom zahvatili sjevernu Italiju. Žestoki sukobi prosvjednika i policije izbili su u Milanu (oko slavne katedrale i u luksuznoj četvrti Galleria Vittorio Emanuele II.) te u Bologni, gdje je policija morala koristiti vodene topove.
Glavni pokretač ovog međunarodnog širenja su društvene mreže preko kojih se poruke francuskih studenata i radnika prepisuju kao model za izražavanje vlastitog nezadovoljstva zbog skupoće života i krize u sustavu obrazovanja diljem Europe.
Iako je situacija na ulicama francuskih gradova iznimno napeta, francuska vojska u ovom trenutku nije poslana da izravno suzbija prosvjede i kontrolira mase.
Taj je zadatak i dalje isključivo u rukama interventne policije (CRS) i žandarmerije. Ipak, u francuskoj javnosti i političkim krugovima rasprava o angažmanu vojske postaje sve glasnija iz nekoliko ključnih razloga:
- Povijesni presedan ("Operacija Sentinelle")
Francuska ima zakonski okvir iz vremena prosvjeda "Žutih prsluka" (2019. godine), kada je vlada privremeno mobilizirala vojsku. Međutim, vojnici tada nisu slani u izravne sukobe s prosvjednicima, već su čuvali vladine zgrade, veleposlanstva i ključnu infrastrukturu. To je oslobodilo policijske snage koje su se onda mogle u potpunosti fokusirati na uspostavljanje reda na ulicama. Sličan scenarij se spominje i sada kao opcija ako policija postane potpuno preopterećena.
- Pritisak desnice
Predstavnici desnih i radikalno desnih opcija (poput stranke Nacionalno okupljanje Marine Le Pen) sve oštrije osuđuju pljačke i paljenje vijećnica (poput one u Limogesu ili upada u vijećnicu u Marseilleu). Oni otvoreno traže uvođenje izvanrednog stanja i radikalnije mjere za uspostavu reda, što potencijalno uključuje i logističku podršku vojske.
- Iscrpljenost policije
Sukobi traju već tjednima, a u prosvjedima u subotu (17. listopada 2026.) ozlijeđen je velik broj policajaca. Ako se nemiri nastave širiti ovim intenzitetom, sindikati policije mogli bi sami zatražiti rasterećenje od države.
Postavlja se pitanje zašto ne djeluje vojska?
Slanje vojnih tenkova ili vojnika s dugim cijevima da rastjeruju prosvjednike je politički iznimno opasan potez koji bi predsjednik Emmanuel Macron htio izbjeći jer bi to moglo potpuno radikalizirati ionako bijesnu javnost.
No, preraspodjela vojske na čuvanje institucija kako bi se oslobodilo više policajaca opcija je koja je u Francuskoj uvijek na stolu u trenucima ovakvih kriza. Što se čeka?
Radikalna ljevica daje podršku prosvjedima i optužbe za represiju
Jean-Luc Mélenchon (La France Insoumise), vođa radikalne ljevice, koji bilježi značajan rast u anketama uoči izbora, izravno je predvodio jednu od velikih prosvjednih kolona u Parizu. Dok s jedne strane osuđuje paleže i pljačke, istovremeno žestoko optužuje policiju da se "obrušila" na mlade prosvjednike i da provodi prekomjernu brutalnost, koristeći gnjev studenata za jačanje svoje političke pozicije.
Uloga radikalne ljevice, predvođene strankom Nepokorena Francuska (La France Insoumise - LFI) i njezinim liderom Jean-Lucom Mélenchonom, ključna je za razumijevanje trenutačnih nemira u zemlji.
Ljevica u ovim prosvjedima vidi povijesnu priliku, ali i golem politički rizik dok se zemlja približava predsjedničkim izborima u proljeće 2027.
Kako ljevica vidi prosvjede?
Za Jean-Luca Mélenchona i LFI, ovaj val nezadovoljstva nije običan prosvjed, već „najmoćniji pokret srednjoškolaca i studenata od svibnja 1968.”
Ovo je i „gorivo“ za izbornu kampanju budući da se Emmanuel Macron nalazi na kraju svog mandata u uvjetima duboke ekonomske krize i proračunskog manjka, ljevica čak potiče gnjev ulica kako bi se nametnula kao jedina prava alternativa Macronovoj neoliberalnoj politici.
LFI je od samog početka (sredinom rujna 2026.) aktivno radio na terenu kako bi povezao bazu. Sastajali su se s učenicima koji su blokirali škole, a zatim su u subotnjim prosvjedima uspjeli spojiti studente, radničke sindikate i radikalno krilo „Žutih prsluka” u jedan jedinstveni front protiv skupoće života.
Osuda nasilja, ali napad na policiju
Mélenchon se nalazi u delikatnoj poziciji u kojoj mora podržati bunt, ali se i ograditi od potpunog bezvlašća. Kako kad je dio organizacije?
Nakon što su prosvjednici zapalili povijesnu vijećnicu u Limogesu i opljačkali brojne trgovine (uključujući Apple Store u Lilleu), Mélenchon je reagirao na mreži X. Napisao je da „oni koji dijele našu borbu nemaju pravo sudjelovati u pljački i uništavanju”.
S druge strane, on je izravno okrivio vlast za kaos, rekavši da je u Parizu „izopačena komanda otvorila vrata kaosu” te da policijski šefovi ne znaju što čine, dok trupe „divljaju”. Kritizirao je i medije jer, prema njegovim riječima, prikazuju samo nasilne sukobe dok milijuni prosvjeduju mirno!
Sukob na relaciji Ljevica - Vlada i pitanje policijske brutalnosti
Odnosi između radikalne ljevice i vlade premijera Sébastiena Lecornua eskalirali su u otvoreni verbalni sukob
Vlada optužuje LFI za „raspirivanje prosvjeda” radi političkih bodova, poručujući Mélenchonu da prebacivanje krivnje na policijske načelnike predstavlja opasan cinizam. S druge strane, ljevica uzvraća optužbama da je vladino poticanje oštre represije zapravo izazvalo neviđenu mobilizaciju diljem zemlje.
Radikalna ljevica koristi temu policijske taktike i izvješća o teškim ozljedama prosvjednika kao snažan argument protiv vlasti. S obzirom na to da su zabilježeni slučajevi teških ozljeda uslijed korištenja policijskih šok-bombi te da su pokrenute istrage nadzornih tijela (IGPN) o policijskom nasilju, Mélenchon taj prostor koristi za daljnju mobilizaciju birača i pozivanje na obranu ljudskih prava. Detaljnije izjave i navode možete pronaći u izvornim dokumentima.
Uloga radikalne ljevice, predvođene strankom Nepokorena Francuska (La France Insoumise - LFI) i njezinim liderom Jean-Lucom Mélenchonom, ključna je za razumijevanje trenutačnih nemira u zemlji.
Ljevica u ovim prosvjedima vidi povijesnu priliku, ali i golem politički rizik dok se zemlja približava predsjedničkim izborima u proljeće 2027.
Uloga radikalne ljevice i Jean-Luca Mélenchona u francuskim prosvjedima!
(FRANCE-DEMO-POLICE-JUSTICE)
Jean-Luc Mélenchon, predvodnik radikalno lijeve stranke La France Insoumise (LFI), aktivno sudjeluje u prosvjedima koji su u rujna i sad u listopadu 2026. zahvatili Francusku.
Njegova uloga nije samo parlamentarna opozicija Macronovoj vlasti, nego i pokušaj povezivanja društvenog nezadovoljstva s političkim zahtjevima LFI-a.
Najvažnija razlika: LFI nije dokazano pokrenuo prosvjede, ali ih javno podržava, mobilizira svoje članove i nastoji utjecati na njihov politički smjer.
To potvrđuje i službena objava LFI-a od 15. listopada, kojom stranka poziva na sudjelovanje u prosvjedima 17. listopada i najavljuje prisutnost svojih zastupnika diljem Francuske.
Od studentskog prosvjeda do nacionalnog sukoba
Pokret je počeo sredinom rujna zbog „stanja u školstvu, nedostatka nastavnika i loših uvjeta obrazovanja“. Naknadno se povezao sa sindikalnim prosvjedima, nezadovoljstvom cijenama goriva i životnim troškovima.
Na prosvjedima jučer, 17. listopada, sudjelovalo je približno 500.000 ljudi prema vlastima, odnosno 800.000 prema organizatorima. U više gradova došlo je do ozbiljnog nasilja i uništavanja imovine.
Takvo širenje prosvjeda LFI-u omogućuje da pojedinačne zahtjeve poveže u širu kritiku gospodarske i socijalne politike francuske vlade.
Kako Mélenchon politički djeluje?
U dokumentiranim nastupima mogu se izdvojiti četiri zanimljiva elementa njegove strategije:
- Podrška blokadama škola. Zastupnici LFI-a od prvih su dana dolazili među učenike, podržavali njihove zahtjeve i kritizirali policijske intervencije.
- Konfrontacija s vlastima. Mélenchon je 29. rujna pozvao svoje pristaše da se suprotstave onome što je nazvao policijskom brutalnošću, a 30. rujna izričito je pozvao na nenasilne metode.
- Političko povezivanje nezadovoljnih skupina. LFI podržava zajedničke mobilizacije učenika, studenata, sindikata i građana nezadovoljnih životnim troškovima.
- Pozicioniranje pred izbore 2027. Kako analizira Le Monde, podrška prosvjedima može učvrstiti Mélenchonovu biračku bazu, ali istodobno povezuje stranku s nasilnim ispadima koji prate dio okupljanja.
Je li LFI odgovoran za nasilje?
Ovdje je važna razlika između političkog utjecaja, poticanja prosvjeda i organiziranja kaznenih djela.
Premijer Sébastien Lecornu optužio je LFI za poticanje kaosa iz izbornih razloga. Vlada se pritom pozivala i na policijske obavještajne podatke.
Međutim, Le Monde je analizirao obavještajnu bilješku od 28. rujna koja se odnosila samo na Seine-Saint-Denis. Prema toj analizi, dokument pokazuje djelovanje organizacija povezanih s krajnjom ljevicom.
Mélenchon je nakon nasilja jučer, 17. listopada 2026., pozvao svoje pristaše da ne sudjeluju u pljački i razaranju. Istodobno je optužio policijsko zapovjedništvo za stvaranje uvjeta za kaos. Lecornu je odgovorio da takvo prebacivanje odgovornosti predstavlja opravdavanje počinitelja nasilja.
Zašto je odnos LFI-a i nasilja politički važan?
LFI pokušava istodobno održati tri pozicije: podržati prosvjednike, osporavati postupanje policije i distancirati se od uništavanja imovine.
Pritom postoje stvarni razlozi za kritiku obje strane. Zabilježeni su napadi i teške ozljede policajaca, paljenje javnih zgrada i pljačke, ali i teške ozljede maloljetnih prosvjednika te istrage postupanja policije.
Mélenchon i LFI imaju potvrđenu mobilizacijsku i političku ulogu u prosvjedima, uključujući izravnu prisutnost među prosvjednicima i pozive na proširenje mobilizacije.
Najvažniji dio za kritičku objavu upravo je dokumentirana povezanost PRCF-a s moskovskim skupom, jer pokazuje konkretnu ideološku i organizacijsku vezu, bez potrebe za neutemeljenim tvrdnjama da su svi francuski prosvjednici ili cijela ljevica proruski orijentirani.
Veza između PRCF-a i Jean-Luca Mélenchona postoji i dokumentirana je.
1. PRCF je podržao Mélenchona na predsjedničkim izborima 2017. U otvorenom pismu od 5. siječnja 2020. PRCF potvrđuje da je podržao njegovu kandidaturu 2017., osobito zbog protivljenja NATO-u i kritičkog stava prema Europskoj uniji.
2. U srpnju 2026. PRCF je ponovno razmatrao podršku. U službenom tekstu od 7. srpnja 2026. PRCF navodi da želi razgovarati s vodstvom LFI-a i istražiti političke dodirne točke, ali izričito zadržava organizacijsku neovisnost.Posebno je zanimljivo da PRCF kritizira Mélenchona jer smatra da previše odgovornosti za rat u Ukrajini pripisuje Rusiji, a premalo širenju NATO-a.
3. Zajedničke političke inicijative. U srpnju 2026. Mélenchon i nekoliko vodećih predstavnika PRCF-a našli su se među potpisnicima zajedničkog apela protiv američkog embarga Kubi.
Što to govori o njihovoj vezi?
Postoje tri potvrđene poveznice, i to: ranija izborna podrška, zajedničke političke inicijative i mogućnost buduće suradnje.
Međutim, PRCF je ideološki radikalniji od LFI-a, osobito prema NATO-u, EU-u i Rusiji. Usto, PRCF nije isto što i veća Francuska komunistička partija (PCF).
Za analizu prosvjeda 17. listopada osobito je značajno da su na njima bili aktivni i PRCF i LFI, ali nisam pronašao dokaz da su zajednički organizirali nasilne nerede. Dakle, može se dokumentirati politička bliskost u pojedinim pitanjima, ali ne bi bilo točno Mélenchonu automatski pripisati sve proruske stavove PRCF-a.
Jean-Luc Mélenchon ima dugu povijest političkih stavova koji su često išli u prilog ruskim geopolitičkim interesima, osobito kada je riječ o Krimu, NATO-u i Ukrajini. No zanimljivo je, osudio je rusku invaziju 2022.!
Što je konkretno govorio i radio?
1. Krim je smatrao ruskim. U intervjuu za Le Monde 18. siječnja 2022., prije ruske invazije, izjavio je: „Mislim Krim je ruski.” Ranije se protivio sankcijama Moskvi zbog aneksije Krima 2014.
2. Protivio se širenju NATO-a. U siječnju 2022. tvrdio je da agresivnu poziciju zauzima SAD, a ne Rusija. Smatrao je da se ruska sigurnost ugrožava približavanjem NATO-a.
3. LFI se više puta protivio jačanju pomoći Ukrajini. Zastupnici stranke 2024. glasovali su protiv francusko-ukrajinskog sigurnosnog sporazuma, a u ožujku 2025. protiv rezolucije za povećanje potpore Ukrajini. Bilo je nekoliko glasovanja u kojima je LFI podržao pomoć.
4. Nova kontroverza 23. rujna 2026. Mélenchon je sugerirao da ruska prijetnja možda raste zbog ukrajinskih napada duboko na ruski teritorij. Time je izazvao kritike čak i drugih francuskih lijevih političara, koji su ga optužili da izjednačava agresora i napadnutu državu.
Kakva je njegova veza s PRCF-om?
Mélenchonov LFI i komunistički PRCF dijele protivljenje NATO-u i američkoj geopolitičkoj dominaciji. PRCF je u odnosu prema Rusiji otišao znatno dalje, uključujući podršku političkim skupovima na kojima je opravdavana ruska invazija.
Politički posebno zanimljivo pitanje jest kako Mélenchon usklađuje svoju podršku palestinskom samoodređenju s ranijim osporavanjem ukrajinskog teritorijalnog integriteta na Krimu. To je konkretna proturječnost koju vrijedi kritički analizirati.
Da. Više francuskih komunističkih i radikalno lijevih organizacija otvoreno podržava prosvjede, a neke su sudjelovale i u njihovoj mobilizaciji.
Sramotan članak portala iz distrikta Brčko koji objavljuje u Hrvatskoj
Što zapravo tvrdi Logično?
Članak „Mediji vas lažu o francuskim prosvjedima“ objavljen 6. listopada
iznosi nekoliko osnovnih teza:
- Prosvjede su spontano pokrenuli učenici zbog lošeg stanja u školstvu.
- Većina sudionika prosvjeduje mirno, dok mediji i vlast ističu nasilnu manjinu.
- Mélenchonova stranka LFI podržava učenike.
- Vlast navodno nastoji politički diskreditirati Mélenchona, između ostalog zbog njegove podrške Palestincima i sukoba s guvernerom francuske središnje banke.
Problem je u tome što članak posljednju tvrdnju predstavlja kao objašnjenje ponašanja vlasti, bez dovoljno dokaza za takvu uzročno-posljedičnu vezu. Također spekulira da se dio mladih okreće kriminalu zato što su ostavljeni bez podrške i nade.
Ima li sve veze i s komunistima?
Ovdje je posebno važan službeni dokument Francuske komunističke partije (PCF) od 14. listopada 2026.
PCF javno navodi da su Mladi komunisti bili inicijatori više od 300 blokada škola, a sudjelovali su u stotinama drugih.
To je znatno konkretnija politička uloga od pukog izražavanja solidarnosti s prosvjednicima.
I LFI je 15. listopada službeno pozvao svoje članove, zastupnike i simpatizere da sudjeluju u nacionalnoj mobilizaciji 17. listopada.
Prosvjedi imaju socijalnu podlogu, ali postoji dokumentirano, organizirano djelovanje radikalno lijevih i komunističkih političkih struktura.
Veza komunističkih skupina s Rusijom
Ovdje treba razlikovati tri organizacije.
PCF - Francuska komunistička partija
PRCF - Pol za komunističku obnovu u Francuskoj
LFI - Nepokorena Francuska
Naročito je važan PRCF. Njegov predstavnik Jean-Paul Batisse sudjelovao je u svibnju 2026. na međunarodnom komunističkom forumu u Moskvi. Objavljeni proglas tog foruma istodobno podržava rusku vojnu operaciju u Ukrajini i pravo Palestinaca na vlastitu državu.
To je konkretan primjer ideološke povezanosti, ali ne dokazuje da Moskva organizira francuske prosvjede.
4. Zašto portal iz distrikta Brčko ovako podlo prešućuje i pogrešno predstavlja?
Posebno je zanimljiva tvrdnja da Mélenchon želi suditi guverneru francuske središnje banke zbog stvaranja nelegalnog duga.
Mélenchon je 6. listopada doista zaprijetio sudskim progonom guvernera Emmanuela Moulina, ali zato što je njegove javne izjave o francuskim financijama smatrao izdajom i poticanjem špekulanata protiv Francuske.
Moulin je prethodno upozoravao da Mélenchonov prijedlog otpisa dijela javnog duga može kršiti europske ugovore i izazvati ozbiljne financijske posljedice.
Dakle, Logično izostavlja ključan dio gospodarskog spora te kao središnje objašnjenje ponašanja vlasti nudi političku interpretaciju koju nije dokazao.
Što sve to govori o francuskim prosvjedima?
Prosvjedni pokret nije jednostavno opisati ni kao spontani učenički bunt ni kao komunističku operaciju.
Dokumentirane su dvije istodobne pojave: stvarno nezadovoljstvo obrazovanjem, javnim službama i troškovima života te politički pokušaji komunističkih i radikalno lijevih organizacija da to nezadovoljstvo povežu sa svojim širim programima.
Posebno je indikativan službeni poziv PCF-a od 14. listopada: stranka izričito govori o povezivanju učenika i radnika te pretvaranju društvenog nezadovoljstva u organiziranu političku snagu.
To daje sasvim drukčiju sliku od predstavljanja prosvjeda kao potpuno politički neovisne pobune.
Portal iz distrikta Brčko naglašava socijalne uzroke i postupanje policije, ali nedovoljno analizira ulogu političkih organizacija. Dokumenti PCF-a, LFI-a i PRCF-a potvrđuju aktivnu mobilizaciju, dok izvještaji AP-a i Reutersa potvrđuju i ozbiljne nasilne incidente.
Za procjenu političke pozadine prosvjeda najvažnije je promatrati upravo tko mobilizira sudionike, koje političke ciljeve zastupa i kakve međunarodne veze ima.
FRANCUSKA RADIKALNA LJEVICA: PALESTINI PRAVO NA DRŽAVU, A UKRAJINI PRAVO NA PREDAJU?
Vrlo je zanimljivija uloga komunističke organizacije PRCF, koja sudjeluje u aktualnim francuskim prosvjedima. Njezin predstavnik sudjelovao je u svibnju 2026. na međunarodnom komunističkom skupu u Moskvi, čiji je završni proglas otvoreno podržao rusku takozvanu „specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini.
Na istom je skupu istaknuta podrška palestinskoj državnosti.
Dakle, palestinsko samoodređenje odlučno se brani, a ruska vojna intervencija protiv suverene Ukrajine opravdava se borbom protiv imperijalizma?
Naravno, Mélenchon i PRCF nisu ista organizacija niti zastupaju identične stavove. Ali njihovo protivljenje NATO-u, zajedničke političke inicijative i prisutnost u istim prosvjednim pokretima zaslužuju pozornost.
Kada pojedine organizacije istodobno ističu antikolonijalizam i podržavaju rusku invaziju, pritom ističući zastave SSSR-a, priča ipak postaje zanimljivija.
Koliko Moskva ima prste u ovim neredima uskoro će mo vidjeti.
FRANCUSKA U PLAMENU: KOMUNISTIČKE ORGANIZACIJE, PALESTINSKE ZASTAVE I ZANIMLJIVE VEZE S MOSKVOM
Francuski prosvjedi predstavljaju se prvenstveno kao spontana pobuna učenika, studenata i građana nezadovoljnih životnim standardom. Ali iza toga jasno se vidi organizirana politička mobilizacija radikalne ljevice.
Francuska komunistička partija (PCF) sama je objavila da su njezini Mladi komunisti inicirali više od 300 blokada škola i sudjelovali u stotinama drugih.
Jean-Luc Mélenchon i njegova La France Insoumise (LFI) otvoreno pozivaju na prosvjede, dok komunističke i revolucionarne organizacije nastoje objediniti učenički bunt, sindikate i šire društveno nezadovoljstvo.
Dakle, komunisti nisu samo slučajni promatrači. Oni su aktivni sudionici i organizatori dijela prosvjedne mobilizacije.
Istodobno se na prosvjedima pojavljuju palestinske zastave i komunistička obilježja, a pojedine propalestinske organizacije već godinama politički surađuju s francuskom radikalnom ljevicom.
A sada dolazimo do Moskve.
Ne tvrdimo da su svi francuski komunisti proruski. Ali teško je zanemariti dokumentirane veze pojedinih organizacija s političkim strukturama koje otvoreno podržavaju rusku agresiju.
Posebno je zanimljivo što upravo te organizacije nastoje francusko nezadovoljstvo pretvoriti u širi sukob s političkim poretkom, Europskom unijom i NATO-om.
Rusiji bi destabilizacija jedne od najvažnijih europskih država svakako politički odgovarala.
I to je upravo razlog da se međunarodne veze pojedinih sudionika ozbiljno istraže. (Napomena: ovo vrijedi i za Hrvatsku, istražiti će mo).
Francuzi imaju pravo znati tko njihove socijalne zahtjeve pretvara u političku mobilizaciju, kakve međunarodne veze te organizacije održavaju i čijim geopolitičkim interesima njihove aktivnosti mogu koristiti.
Jer jedno je boriti se za bolji život francuskih građana, a sasvim drugo pod zastavom antikolonijalizma opravdavati ruski imperijalizam.
KOMUNISTI I MUSLIMANSKE POLITIČKE ORGANIZACIJE - ŠTO IH ZAPRAVO POVEZUJE U FRANCUSKOJ?
Jedan od najzanimljivijih političkih fenomena današnje Europe jest suradnja dijela radikalne ljevice s muslimanskim i propalestinskim aktivističkim organizacijama.
Naizgled to je neobičan savez. S jedne strane marksističke i komunističke organizacije, tradicionalno utemeljene na ateizmu, sekularizmu i revolucionarnom socijalizmu.
A s druge strane muslimanske organizacije, među kojima postoje vrlo različiti svjetonazori, uključujući i religijski konzervativne pokrete.
Što im je onda zajedničko? Prije svega zajednički politički ciljevi!
U Francuskoj ta suradnja nije nikakva tajna. U zajedničkim propalestinskim inicijativama nalazimo La France Insoumise (LFI), Francusku komunističku partiju (PCF), radikalno lijevi NPA, ali i organizacije poput Collectif des Musulmans de France (CMF) i Participation et Spiritualité Musulmanes (PSM).
Dakle, riječ je o dokumentiranoj političkoj suradnji, a ne tek o slučajnom pojavljivanju različitih zastava na istim ulicama.
Pritom se otvara pitanje načelne dosljednosti. Kako organizacije koje tradicionalno zagovaraju strogu odvojenost religije i politike usklađuju svoje ciljeve s religijski konzervativnim političkim pokretima? Gdje završava solidarnost s Palestincima,
a počinje političko savezništvo u kojem se ideološke razlike potiskuju radi zajedničkog protivnika?
Nažalost, povijest već poznaje takve saveze.
Tijekom Iranske revolucije 1979. komunistička partija Tudeh podržala je Homeinija i njegov revolucionarni pokret. No nakon učvršćivanja Islamske Republike uslijedili su progoni komunista, a 1983. uhićen je velik dio vodstva Tudeha.
To je povijesni podsjetnik da zajedničko protivljenje postojećoj vlasti ne znači i zajedničku viziju društva.
U Francuskoj je dodatno pitanje otvorilo parlamentarno istražno povjerenstvo koje je 2025. ispitivalo odnose političkih stranaka i islamističkih mreža. Utvrđeni su primjeri bliskosti pojedinih političara i islamističkih aktera, premda nije dokazana sustavna organizacijska povezanost.
Muslimani nisu jedinstven politički blok, propalestinski aktivizam nije potpuno isto što i islamizam (mada je vrlo vrlo usko povezano), a zajednički prosvjed nije potpuni dokaz zajedničke odgovornosti za nasilje.
Ali dokumentirana politička savezništva zaslužuju javnu raspravu, osobito kada organizacije s tako različitim ideološkim polazištima nastupaju zajedno.
Jer pitanje nije samo tko zajedno prosvjeduje, nego i kakvu Europu pojedini sudionici tih savezništava žele izgraditi.
Nije riječ o troškovima života ili lošem obrazovnom sustavu. Riječ je o otvorenoj borbi islamista i komunista protiv Francuske, NATO a često kroz neke panflete i EU.
Jedna zanimljivost:
Dana 7. listopada, francuski predsjednik Emmanuel Macron razgovarao je telefonom s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i zamolio ga da Izrael pokaže suzdržanost. Netanyahu je tada odgovorio:
"Ako ne demontiramo Hamas u Gazi, susresti ćete ih uskoro u Parizu."
I upravo se to događa.
Danas, 18. 10. 2026. Amir Tsarfati, književnik, napisao je na svom X zanimljiv komentar:
„Ovo je prvi put u povijesti čovječanstva da su zemlje dobrovoljno dopustile stranim „vojskama“ ulazak na svoje teritorij.
Zatim te vojske opskrbljuju hranom, pružaju im smještaj i financiraju ih. Kada te vojske počnu voditi ratove protiv stanovništva, uključujući pljačku, krađu, paljenje, ubijanje i silovanje, oni jednostavno stoje po strani i promatraju.
Ništa slično nikada se prije nije dogodilo u povijesti čovječanstva.
Gradska vijećnica u Limogesu, u Francuskoj, koja je izgrađena 1873. godine, nije preživjela sinoćnje nemire.
Kula zgrade se urušila.“
A SAD JEDNA ZNAČAJNA INFORMACIJA O KOJ SE ŠUTI
Znamo li što se sprema 20. 11. 2026. u Europi i tko organizira?
Iza organizacije Međunarodnog štrajka mladih (International Youth Strike) zakazanog za 20. studenoga 2026. godine stoji koalicija radikalno lijevih, socijalističkih, antiratnih i ekoloških organizacija mladih diljem Europe.
Što točno stoji iza pokreta?
Pokret nije centraliziran pod jednom osobom, već ga čini mreža od preko 20 organizacija. Glavni pokretači i koordinatori kampanje su:
Socijalističke i marksističke organizacije studenata: Grupe poput Socialist Students u Velikoj Britaniji, International Socialist Alternative (ISA) te slične lijeve organizacije u Njemačkoj, Španjolskoj i Belgiji.
Dijelovi klimatskih pokreta okupljenih oko platformi za klimatsku pravdu, kojima je podršku dala i aktivistica Greta Thunberg tijekom prosvjeda u Francuskoj.
https://www.google.com/search?kgmid=%2Fg%2F11ffw48fw6&q=Greta+Thunberg
I sad pitanje, koja je veza s Rusijom?
Iako organizatori prosvjed brendiraju kao neovisan i usmjeren na dobrobit studenata, veza s Rusijom i njezinim interesima očituje se kroz geopolitički kontekst i retoriku prosvjeda, što izaziva rasprave u javnosti:
1.Antiratna retorika koja ide u prilog Moskvi
Glavni prosvjedni slogani i manifesti (poput onih na službenoj stranici youthstrike.org) oštro napadaju zapadne vlade zbog "raspirivanja rata u Ukrajini", naoružavanja i povećanja vojnih proračuna unutar NATO članica. Zahtjev da se potpuno obustave ulaganja u vojsku izravno slabi europsku obrambenu politiku prema Rusiji, zbog čega kritičari smatraju da pokret svjesno ili nesvjesno služi ruskim interesima.
2. Podudaranje s ruskim propagandnim narativima
Organizacije poput Counterfirea otvoreno optužuju zapadne vlade da su "hranile rat u Ukrajini", što se u potpunosti poklapa sa službenim narativom Kremlja koji krivnju za rat prebacuje na Zapad i NATO.
3. Širi kontekst ruskog utjecaja na mlade
Rusija istovremeno aktivno pokušava pridobiti mlade iz cijelog svijeta kroz vlastite projekte, poput službenog Međunarodnog festivala mladih (International Youth Festival) održanog u rujnu 2026. u Jekaterinburgu. Tamo su ruski dužnosnici, uključujući Sergeja Lavrova, pred stranim studentima promovirali Rusiju kao "zemlju prilika" i kritizirali europsku politiku.
Ukratko, iza protesta formalno stoje zapadnoeuropski ljevičarski i „antiratni studenti“, no njihovi politički zahtjevi protiv naoružavanja Europe i protivljenja pomoći Ukrajini izravno se poklapaju s geopolitičkim interesima i propagandom Ruske Federacije.
Glavno pitanje: tko stoji iza protesta koji se organizira 20. 11. 2026.?
Temeljna tvrdnja je potvrđena. Međunarodni protest organizira koalicija europskih socijalističkih, radikalno lijevih, antikapitalističkih i antiratnih organizacija.
Inicijativa je pokrenuta na međunarodnom okupljanju mladih u Kölnu u lipnju 2026., na kojem su sudjelovale socijalističke organizacije iz osam europskih zemalja.
Među javno navedenim sudionicima i potpisnicima manifesta nalaze se:
- Njemačka: SDAJ, Linksjugend Solid, SDS - Die Linke, Die Falken.
- Ujedinjeno Kraljevstvo: Socialist Students, Young Greens, omladinski ogranak Stop the War Coalition.
- Francuska: Union Étudiante, Solidaires Étudiantes, Mouvement National Lycéen.
- Španjolska: Sindicato de Estudiantes.
- Italija: Unione degli Studenti, Link Universitari, Rete della Conoscenza.
- Belgija: Comac, RedFox.
- Ostali: organizacije iz Portugala, Austrije, Švicarske, Slovenije, Nizozemske i Danske.
Popis je objavio španjolski Sindicato de Estudiantes 15. rujna 2026.
Još je značajnije što službeni manifest otvoreno poziva na raspuštanje NATO-a, prekid europskog naoružavanja i radikalnu promjenu kapitalističkog sustava. Dakle, riječ je o izričito ideološkom pokretu, a ne samo o učeničkom i studentskom prosvjedu zbog obrazovanja.
Koliko je snažna veza s komunizmom?
Ona je dokaziva. Njemačka organizacija SDAJ na vlastitoj stranici izričito navodi da djeluje uz Njemačku komunističku partiju (DKP), da slijedi marksističku tradiciju i da njezini članovi otvoreno nastupaju kao komunisti.
Britanski Socialist Students također izravno zagovara socijalističku promjenu društva. Važna ispravka izvornog teksta: njegova je potvrđena međunarodna poveznica Committee for a Workers' International (CWI), a ne nužno International Socialist Alternative (ISA). Te su se organizacije razdvojile 2019. godine.
A povezanost s Rusijom?
Tu postoji ozbiljno geopolitičko podudaranje, ali ne i dokazana organizacijska veza.
Posebno su zanimljive dvije činjenice:
PRVO: Službeni manifest protesta izričito osuđuje NATO i zapadni imperijalizam, a pritom ne spominje ni Rusiju ni rusku invaziju na Ukrajinu. To je važna selektivnost u dokumentu koji tvrdi da brani pravo svih naroda na samoodređenje.
DRUGO: Zahtjev za raspuštanjem NATO-a i protivljenje europskom naoružavanju mogu odgovarati strateškim interesima Moskve. Rusija je i sama tražila ograničavanje širenja NATO-a i povlačenje dijela njegove vojne prisutnosti iz istočne Europe.
Najčvršća kritika ovog pokreta je politička nedosljednost njegova manifesta.
Pokret zagovara samoodređenje naroda i osuđuje imperijalizam, ali istodobno traži ukidanje NATO-a, protivljenje naoružavanju Europe i ne imenuje Rusiju kao agresora na Ukrajinu.
To otvara legitimno pitanje: kako mladi organizatori namjeravaju zaštititi pravo Ukrajine i drugih europskih država na samoodređenje ako istodobno zagovaraju slabljenje njihovih obrambenih mogućnosti?
Za zaključak da protest financiraju ili koordiniraju ruske strukture zasad nisam pronašao vjerodostojne javne dokaze. Za zaključak da dio njegovih političkih zahtjeva odgovara ruskim geopolitičkim interesima postoje jasni argumenti.
Postoji vrlo jasna ideološka i geopolitička podudarnost, osobito kada se pogleda tko organizira protest i što se njime zahtijeva.
Tri su stvari posebno važne:
- Komunističke i marksističke organizacije doista sudjeluju u organizaciji. To nije nagađanje, nego proizlazi iz javno objavljenih popisa sudionika.
- Zahtjevi za raspuštanjem NATO-a i zaustavljanjem europskog naoružavanja odgovaraju strateškim interesima Moskve, posebno tijekom ruske agresije na Ukrajinu.
- Selektivna osuda imperijalizma ozbiljno dovodi u pitanje dosljednost pokreta. Ako se zahtijeva samoodređenje naroda, zašto se ne ističe ruska odgovornost za napad na Ukrajinu?
Više nije upitno, postoje konkretne veze između organizacija koje će sudjelovati u prosvjedu 20. studenoga 2026. i francuskog političkog pokreta La France insoumise (Nepokorena Francuska), koji predvodi Jean-Luc Mélenchon.
On je zagovornik prava LGBTQ+ zajednice i podržava istospolne brakove.
Najvažnija je poveznica studentski sindikat Union Étudiante, koji je službeno naveden među potpisnicima manifesta međunarodnog štrajka. Francuski Le Monde taj sindikat opisuje kao politički blizak LFI-ju.
https://www.bbc.com/news/articles/c2eezj6q2qmo
Veza nije samo ideološka. Postoje konkretne političke i kadrovske poveznice:
- Union Étudiante – sudjeluje u međunarodnom štrajku, a njegovi bivši čelnici povezani su s LFI-jem.
- Hugo Prévost – suosnivač sindikata, izabran 2024. za zastupnika uz potporu LFI-ja, poslije napustio zastupnički klub.
- Marie Mesmeur – povezana s osnivanjem studentske organizacije iz koje je nastao Union Étudiante, a potom izabrana za zastupnicu LFI-ja.
- Solidaires Étudiantes – još jedan francuski potpisnik manifesta, koji sudjeluje u širim studentskim mobilizacijama koje LFI politički podržava.
To uspostavlja provjerljivu poveznicu između međunarodnog štrajka i francuskog političkog kruga oko Mélenchona.
Dana 19. siječnja 2026. zastupnici Nepokorene Francuske službeno su predložili izlazak Francuske iz NATO-a. Prijedlog je pokrenula Clémence Guetté, potpredsjednica francuske Nacionalne skupštine.
S druge strane, manifest međunarodnog protesta od 20. 10. 2026. izričito zahtijeva raspuštanje NATO-a.
Postoji, dakle, izravno podudaranje političkih zahtjeva.
Dodatno, Le Monde je 26. rujna 2026. analizirao Mélenchonove izjave o Ukrajini, zbog kojih su ga i drugi francuski lijevi političari optužili za relativiziranje ruske agresije.
Jednostavno se može dokumentirati politički lanac međunarodni protest: Union Étudiante, kadrovska i politička bliskost s LFI-jem i zajednički zahtjev protiv NATO-a.
A SAD O ULOZI Jean-Luc Mélenchon i Nepokorena Francuska (LFI)
Tijekom pandemije COVID-19 (2020.-2022.) Jean-Luc Mélenchon i Nepokorena Francuska (LFI) protivili su se obveznom cijepljenju i COVID potvrdama, a Mélenchon je istodobno snažno zagovarao rusko cjepivo Sputnik V.
Zanimljiva je upravo njegova retorika o Rusiji.
1. Zagovaranje ruskog cjepiva Sputnik V
7. ožujka 2021. Mélenchon je tvrdio da je rusko cjepivo učinkovito 92 % te da ga Francuska ne želi koristiti iz političkih razloga. Njegovu tvrdnju o razlozima odbijanja osporila je francuska stručnjakinja koja je sudjelovala u procjeni cjepiva.
1. travnja 2021. na RTL-u tvrdio je da Francuska čeka europsko regulatorno odobrenje zbog interesa velikih farmaceutskih kompanija, koje ne žele rusku konkurenciju.
2. Protivljenje COVID potvrdama
- Srpanj 2021.: LFI se otvoreno protivio širenju zdravstvenih potvrda.
- Srpanj 2021.: Mélenchon je odbacivao obvezno cijepljenje, ali nije odbacivao dobrovoljno cijepljenje.
- Siječanj 2022.: zastupnici LFI-ja sudjelovali su u zahtjevu Ustavnom vijeću da poništi zakon o COVID potvrdama za cijepljene osobe.
3. Postoji li ruski obrazac?
U razdoblju pandemije Mélenchon je javno branio rusko cjepivo i kritizirao zapadnu farmaceutsku politiku. Danas se njegov pokret protivi NATO-u i zagovara drugačiji europski sigurnosni poredak.
To su dokumentirane političke pozicije. Također, početni podaci o učinkovitosti Sputnika V nisu bili izmišljeni; glavna sporna tvrdnja odnosila se na navodne političke razloge njegova neodobravanja.
Posebno je zanimljivo što je LFI tijekom pandemije kritizirao državnu prisilu i ograničavanje građanskih sloboda, dok se istodobno ideološki svrstavao uz radikalnu ljevicu.
Najvažnije pitanje za daljnju provjeru jest postoji li, osim javnog zagovaranja Sputnika V, dokumentirana financijska ili organizacijska povezanost Mélenchonova pokreta s ruskim državnim strukturama. Sputnik V i Johnson & Johnson tehnološki vrlo slična cjepiva. Oba koriste nereplicirajući adenovirusni vektor Ad26 za dostavu gena za spike-protein koronavirusa.
A zašto se Mélenchon nije cijepio Johnsonom?
Tu postoji još zanimljiviji podatak: Mélenchon je javno potvrdio da se cijepio, a francuski ministar zdravstva Olivier Véran izjavio je da je primio mRNA cjepivo - Pfizer ili Modernu.
To je posebno zanimljivo zato što je Mélenchon ranije javno izražavao nepovjerenje prema mRNA tehnologiji, a zagovarao rusko cjepivo Sputnik V.
Još je bitnije da je Johnson & Johnson bio dostupan Francuzima starijima od 55 godina od 24. travnja 2021., dakle i Mélenchonu, koji je tada imao 69 godina.
U siječnju 2022. Véran je u francuskom parlamentu prozvao Mélenchona upravo zbog proturječja između njegove ranije kritike mRNA cjepiva i vlastitog cijepljenja. Međutim, nije iznio dokumentaciju koja bi definitivno potvrdila točnu marku cjepiva ili primljene doze.
Politički je zanimljiv kontrast: Mélenchon je 2021. isticao ruski Sputnik V i sumnjao u Pfizerovu tehnologiju, a kasnije prihvatio cijepljenje koje je, prema tvrdnji tadašnjeg ministra zdravstva, uključivalo mRNA cjepivo.
To otvara pitanje dosljednosti njegovih javnih stavova.
ZANIMLJIVOST OBJAVE ČLANKA U JUTARNJEM LISTU 18. 10. 2026.
Pregledali smo i članak Filipa Pavića u Jutarnjem listu od danas, 18. listopada 2026. (koji je vrlo brzo maknut s naslovnice), i usporedili ga s dokumentima samih organizatora. Pronašli smo izravne veze s komunističkim partijama, marksističkim organizacijama i trockističkom međunarodnom mrežom!!!
Jutarnji navodi da iza kampanje International Youth Strike za 20. studenoga 2026. stoji oko 30 europskih organizacija. Međutim, cijeli članak nije javno dostupan, pa dodatne veze temeljim na izvornim dokumentima organizacija.
Najvažnije organizacijske veze
SDAJ - Njemačka, Komunistička omladinska organizacija, politički povezana s DKP-om, Izravna komunistička poveznica
RedFox - Belgija, Omladinski pokret marksističke Radničke partije Belgije (PVDA/PTB), Izravna stranačka poveznica
Comac - Belgija, Studentska organizacija iste partije PVDA/PTB, Izravna stranačka poveznica
Socialist Students - Britanija, Povezan sa Socialist Party i trockističkom međunarodnom mrežom CWI, Izravna marksistička poveznica
Union Étudiante - Francuska, Povezan s političkim krugom Nepokorene Francuske (LFI), Radikalno lijeva
Sve navedene omladinske organizacije nalaze se na javnom popisu potpisnika poziva na protest.
Posebno su značajni RedFox i Comac. Sama belgijska PVDA/PTB na svojim službenim stranicama potvrđuje da su to njezine omladinske organizacije.
U stranačkim dokumentima opisuje i njihovu ulogu u marksističkom obrazovanju
i mobilizaciji mladih.
Još izravnija veza su Young Struggle i marksističko-lenjinistička partija
Među potpisnicima manifesta nalazi se i Young Struggle, organizacija aktivna u Njemačkoj, Francuskoj, Britaniji, Austriji i Švicarskoj.
Njemačka služba za zaštitu ustavnog poretka u Saskoj navodi da je Young Struggle povezan s turskom Marksističko-lenjinističkom komunističkom partijom (MLKP). Hamburška služba dodatno navodi da organizacija koristi teme ekologije, antifašizma i međunarodne solidarnosti za mobiliziranje i pridobivanje mladih.
Ovo je osobito važan nalaz jer se ne temelji samo na deklariranoj ideologiji, nego i na procjeni njemačkih sigurnosnih institucija.
Španjolska i Sindicato de Estudiantes
Španjolski Sindicato de Estudiantes, također je potpisnik manifesta, povijesno je povezan s organizacijom Izquierda Revolucionaria.
Sama Izquierda Revolucionaria navodi da je studentski sindikat osnovala marksistička struja i da njegovo vodstvo zastupa marksističke ideje.
U dokumentima objavljenima tijekom 2026. pozivaju i na organiziranje revolucionarnih komunista.
Međunarodna koordinacija i Nepokorena Francuska
Još 16. listopada CWI je objavio službenu podršku protestu i potvrdio sudjelovanje svojih aktivista u mobilizaciji.
U istom dokumentu Union Étudiante opisuje kao jednu od inicijatorskih organizacija s vezama prema Mélenchonovoj Nepokorenoj Francuskoj. CWI pritom otvoreno predstavlja prosvjede kao priliku za širenje revolucionarnih marksističkih ideja među mladima.
U izvještaju o osnivačkom sastanku u Kölnu 14. lipnja britanski Socialist Students potvrđuje da su ondje dogovoreni međunarodni štrajk, zajednički politički manifest, radne skupine i redovita koordinacija.
A što taj manifest govori?
Službeni manifest štrajka zahtijeva raspuštanje NATO-a, prekid naoružavanja, protivljenje kapitalističkom sustavu i radikalnu društvenu promjenu. Poziva se na revolucionarnu ulogu radničke klase.
Zanimljiv je detalj kako dokument izričito spominje Palestinu, Iran, Kubu i Venezuelu, ali ne spominje Rusiju ni rusku invaziju na Ukrajinu!?
I što iz svega zaključiti? Dokumentirano je da među pokretačima i sudionicima štrajka postoje organizacije povezane s komunističkim partijama, marksističko-lenjinističkim strukturama i trockističkom internacionalom. To nije samo široka politička etiketa.
A da imamo veze sa svime ovome dokaz je i ovaj slikovni popis sudionika. I Hrvatska je na njemu. Koga će mo prozvati? Znaju li hrvatske institucije, Agencija za nacionalnu sigurnost što se sprema i kako prate sve ovo?
Ruska hibridna strategija: mobilizacija radikalne ljevice i islamističkih pokreta u Europi?
Europski parlament u rezoluciji iz 2024. izričito upozorava da Rusija održava kontakte s krajnje lijevim i krajnje desnim političkim akterima radi ostvarivanja svojih interesa u Europskoj uniji.
U rujnu 2026. Europski parlament dodatno je istaknuo da Rusija predstavlja najveću državnu hibridnu prijetnju EU-u, koristeći posrednike, dezinformacije i operacije koje potiču podjele te slabe europsku sigurnost.
Prosvjedna mobilizacija, polarizacija javnosti i pritisak na europske vlade
Analitički model mogućeg iskorištavanja različitih pokreta, a ne dokazana organizacijska shema protesta 20. 11. 2026.
Za Rusiju nije nužno da različiti pokreti dijele istu ideologiju. Dovoljno je da neke njihove aktivnosti pogoduju istom strateškom cilju. No političko podudaranje samo po sebi nije dokaz koordinacije.
Konkretni dokazi da Rusija koristi društvene sukobe
1. Francuska: operacija Doppelgänger (2023.)
Francusko Ministarstvo vanjskih poslova službeno je utvrdilo da je ruska propagandna mreža umjetno širila fotografije Davidovih zvijezda ispisanih po pariškim zgradama, upravo tijekom napetosti nakon Hamasova napada na Izrael.
Francuska služba VIGINUM identificirala je 1.095 automatiziranih računa koji su objavili 2.589 poruka. Cilj je bio pojačati strah i društvene sukobe. Rusko sudjelovanje u internetskom širenju sadržaja potvrđeno je. Odgovornost za samo ispisivanje grafita bila je predmet zasebne istrage.
2. Lažni prosvjedi u europskim gradovima
Francuski VIGINUM dokumentirao je operacije povezane s ruskim obavještajnim strukturama u kojima su organizirani lažni prosvjedi i provokacije usmjerene protiv Ukrajine.
Jedna operacija koristila je antiislamske poruke kako bi izazvala reakcije među pripadnicima turske dijaspore.
3. Rusija i Hamas
Rusija održava izravne diplomatske kontakte s Hamasom. U listopadu 2024. visoki predstavnik Hamasa Mousa Abu Marzouk sastao se u Moskvi sa zamjenikom ruskog ministra vanjskih poslova Mihailom Bogdanovom.
To potvrđuje političku komunikaciju Moskve s islamističkim Hamasom.
A prosvjed(i) 20. studenoga 2026.?
Tu je važno nekoliko činjenica.
Službeni manifest traži raspuštanje NATO-a, prekid europskog naoružavanja i radikalnu promjenu kapitalističkog sustava. U njemu se također zahtijeva prekid veza s Izraelom, ali Rusija nije izrijekom navedena kao agresor u Ukrajini.
Među javno objavljenim organizatorima nalaze se komunističke i marksističke omladinske organizacije. Međutim, na objavljenom popisu nisam pronašao potvrđenu islamističku organizaciju kao organizatora.
Zaključna geopolitička procjena
Postoje dokazi da Rusija koristi postojeće političke, etničke i vjerske napetosti kako bi polarizirala europska društva. Postoje i dokazi da komunističke organizacije sudjeluju u organizaciji štrajka čiji se pojedini zahtjevi podudaraju s interesima Moskve.
Ključna razlika jest između organiziranja prosvjeda i iskorištavanja prosvjeda.
Rusija može propagandno iskoristiti i potpuno autentičan studentski pokret. Za tvrdnju o izravnoj kontroli potrebni su dodatni dokazi, primjerice financijski tokovi, komunikacija s ruskim operativcima ili dokumentirana koordinacija.
Zato je za ovaj konkretan slučaj najpreciznija tvrdnja: protest je organizacijski povezan s europskom revolucionarnom ljevicom, a njegovi anti-NATO zahtjevi mogu koristiti ruskim strateškim interesima.
NOVA INTERNACIONALA KAO POTENCIJALNO ORUŽJE RUSKOG HIBRIDNOG RATA PROTIV EUROPE?
Dok Rusija vodi osvajački rat protiv Ukrajine, europske komunističke, marksističke i revolucionarno-socijalističke organizacije mobiliziraju mlade pod zastavom mira, zahtijevajući raspuštanje NATO-a, zaustavljanje europskog naoružavanja i radikalnu promjenu društvenog poretka.
Teško je zamisliti politički program koji bi u današnjim okolnostima bolje odgovarao strateškim interesima Kremlja.
Iza međunarodnog štrajka mladih 20. studenoga 2026. nalaze se i organizacije povezane s komunističkim partijama, trockističkim internacionalama i revolucionarnim marksističkim pokretima. Njihov cilj nije samo prosvjed, nego i dugoročno međunarodno političko organiziranje.
Upravo tu nastaje ozbiljno sigurnosno pitanje.
Rusiji nije potrebna nova Kominterna pod izravnim zapovjedništvom Moskve ako već postoje međunarodne ideološke mreže čije zahtjeve može propagandno iskorištavati.
Hibridni rat ne vodi se samo sabotažama, kibernetičkim napadima i špijunažom. Vodi se i iskorištavanjem društvenih podjela, pojačavanjem postojećih sukoba te širenjem političkih poruka koje slabe protivnika.
Dovoljno je da se pod zastavama antikapitalizma, antimilitarizma i antiimperijalizma stvori međunarodni politički pritisak protiv europske obrane, pomoći Ukrajini i NATO-a.
A gdje je u toj priči ruski imperijalizam?
Kako to da je NATO neprijatelj kojega treba raspustiti, dok se država koja oružanom agresijom mijenja europske granice ni ne spominje u njihovu manifestu?
Još je opasnije ako autentične društvene frustracije postanu podloga za strane operacije utjecaja. Tada nezadovoljstvo mladih može biti pretvoreno u sredstvo geopolitičkog pritiska, čak i bez znanja samih sudionika.
Ne tvrdimo da je svaki komunist ruski agent niti da postoje dokazi kako Moskva upravlja ovim štrajkom. Ali upravo je mogućnost iskorištavanja međunarodno koordiniranih revolucionarnih mreža jedan od sigurnosnih rizika koje Europa mora ozbiljno analizirati.
Jer dok se Europi propovijeda razoružavanje, Rusija ne razoružava. Dok se Europi propovijeda pacifizam, ruska vojska vodi rat.
Najveći paradoks nove revolucionarne internacionale mogao bi biti upravo taj: da se, pozivajući na borbu protiv imperijalizma, pretvori u politički instrument koji pogoduje stvarnom imperijalizmu današnje Rusije.
Kako Rusija koristi europsku desnicu u hibridnom ratu?
Ruska strategija ne oslanja se samo na komuniste i radikalnu ljevicu. Moskva je razvijala veze i s dijelovima europske nacionalističke, populističke i krajnje desnice.
Pritom koristi različite političke poruke za različitu publiku:
- Prema radikalnoj ljevici: antiimperijalizam, antimilitarizam, protivljenje NATO-u i kapitalizmu.
- Prema dijelu desnice: nacionalni suverenitet, tradicionalne vrijednosti, protivljenje migracijama i kritiku Bruxellesa.
- Zajednički strateški učinak koji Moskva nastoji postići: slabljenje jedinstva EU-a, smanjivanje potpore Ukrajini i ograničavanje sposobnosti NATO-a da djeluje zajednički.
Europski parlament još je 2024. upozorio da Kremlj podupire političke aktere na oba kraja ideološkog spektra, uključujući financiranje, širenje propagande i stvaranje mreža utjecaja.
Konkretni primjeri
1. Francuska - Nacionalno okupljanje Marine Le Pen
Njezina stranka 2014. dobila je kredit od oko 9,4 milijuna eura od ruske banke. Europski parlament taj slučaj navodi u dokumentaciji o ruskom političkom utjecaju.
To je konkretna financijska poveznica, a ne samo podudaranje stavova. (19.12.2016.)
2. Austrija - FPÖ
Austrijska Slobodarska stranka 2016. potpisala je sporazum o suradnji s Putinovom Jedinstvenom Rusijom.
FPÖ je poslije tvrdio da sporazum nije imao stvarnih učinaka i da je prestao vrijediti. Samo postojanje formalnog sporazuma ipak je dokumentirano.
3. Italija - Lega Mattea Salvinija
Lega je 2017. također potpisala sporazum o suradnji s Jedinstvenom Rusijom. Tek u travnju 2024. javno se od njega ogradila.
Od 2022. Salvini je u sklopu talijanske vladajuće koalicije podržavao sankcije Rusiji i vojnu pomoć Ukrajini, što pokazuje da odnosi nisu bili nepromjenjivi.
4. Njemačka — AfD i operacija Voice of Europe
Češka obavještajna služba BIS razotkrila je 2024. ruski financiranu operaciju utjecaja preko medijske platforme Voice of Europe.
Europski parlament posebno je upozorio na navode o novčanim isplatama političarima, uključujući AfD-ova Petra Bystrona.
4.Najnoviji primjer: desnica i ljevica zajedno protiv pomoći Ukrajini
Ovo je posebno zanimljivo jer se dogodilo 14. 10. 2026., prije samo pet dana od objave ovog teksta.
U njemačkom parlamentu pokrajine Saska-Anhalt krajnje desni AfD i lijevi BSW Sahre Wagenknecht zajednički su izglasali simboličan zahtjev za prekid njemačke vojne pomoći Ukrajini.
Zahtjev nema neposredni pravni učinak na njemačku vanjsku politiku, ali pokazuje kako se dvije ideološki različite stranke mogu usuglasiti oko pitanja koje odgovara interesima Moskve.
6. Još opasniji oblik: povezivanje nasilnih ekstremista
Američki State Department 2020. proglasio je ruski ekstremistički pokret Russian Imperial Movement (RIM) terorističkom organizacijom.
Taj pokret pružao je paravojnu obuku neonacistima i bijelim supremacistima iz Europe. Dvojica Šveđana koji su prošli obuku u Rusiji kasnije su osuđeni zbog bombaških napada u Göteborgu, uključujući napad na centar za izbjeglice.
To je primjer transnacionalnog ekstremističkog povezivanja na ruskom teritoriju.
KREMLJ NE BIRA IZMEĐU CRVENE I CRNE INTERNACIONALE
Rusija ne pokušava iskorištavati samo revolucionarnu ljevicu. Jednako ozbiljno treba promatrati njezine veze s dijelovima europske krajnje desnice.
1.Komunistima nudi zajednički anti-NATO narativ, a nacionalističkoj desnici retoriku suvereniteta, tradicionalnih vrijednosti i otpora Bruxellesu.
Različite ideologije, ali često isti geopolitički rezultat: slabljenje europskog jedinstva i otpor vojnoj pomoći Ukrajini.
To nije samo teorija. Francuska stranka Marine Le Pen primila je milijunski kredit od ruske banke, austrijski FPÖ i talijanska Lega potpisivali su sporazume s Putinovom strankom, a češke obavještajne službe razotkrile su rusku operaciju Voice of Europe usmjerenu na utjecaj na europsku politiku.
A 14. listopada 2026. u njemačkoj Saskoj-Anhalt krajnje desni AfD i lijevi BSW zajednički su izglasali zahtjev za prekid pomoći Ukrajini.
2.To je možda najbolja ilustracija opasnosti: političke krajnosti ne moraju dijeliti ideologiju da bi njihovi zahtjevi išli u korist istog stranog geopolitičkog interesa.
Kremlju nisu potrebni samo poslušni agenti. Koriste mu i autentični politički pokreti čije nezadovoljstvo može propagandno pojačavati, usmjeravati ili instrumentalizirati.
3.Ruski hibridni rat ne mora stvarati europske podjele. Dovoljno je da postojeće podjele pretvara u strateško oružje protiv europskog jedinstva.
Ovo je ujedno važna razlika između klasičnog sovjetskog modela i današnje ruske strategije: ideološka dosljednost nije uvjet za suradnju ili iskorištavanje. Kremlj može istodobno podržavati ili propagandno pojačavati aktere koji se međusobno politički sukobljavaju, ako to služi njegovim interesima.
To ne znači da su svi euroskeptici, konzervativci, komunisti ili protivnici NATO-a ruski suradnici. Ključno je utvrditi postoji li stvarna ruska financijska, organizacijska ili informacijska intervencija.
Španjolska kao osobit primjer
Upravo je Španjolska vrlo zanimljiv primjer jer pokazuje da revolucionarna ljevica ne prosvjeduje samo protiv desnih vlada, nego i protiv umjerene ljevice koja prihvaća NATO, tržišno gospodarstvo i postojeći politički sustav.
U Španjolskoj je 18. listopada 2026. na vlasti lijeva koalicijska vlada Pedra Sáncheza (PSOE i saveznici), ali organizatori međunarodnog štrajka 20. studenoga imaju znatno radikalniji program.
-Glavni razlog: Sánchez je ljevičar, ali podržava NATO
-Sánchez je na summitu NATO-a 8. srpnja 2026. službeno potvrdio:
-Španjolska izdvaja 2 % BDP-a za obranu, nasuprot približno 0,9 % u 2018.
-Podržava vojnu pomoć Ukrajini i obuku ukrajinskih vojnika.
-Španjolska sudjeluje u NATO-ovim operacijama i uključuje se u misiju u Finskoj.
-Zagovara jaču europsku obrambenu industriju i učinkovitiji NATO.
A španjolski revolucionarni studentski pokret Sindicato de Estudiantes poziva upravo na međunarodnu mobilizaciju protiv militarizacije, ratnih proračuna i kapitalizma.
Dakle, ovdje postoji stvaran politički sukob između parlamentarne i revolucionarne ljevice.
Oni otvoreno kritiziraju i Sánchezovu lijevu vladu
Španjolska organizacija Izquierda Revolucionaria, politički povezana sa Sindicato de Estudiantes, u dokumentu od 5. listopada 2026. poziva na opći štrajk i revolucionarnu društvenu promjenu.
U proglasu od 11. listopada 2026. izričito kritizira osam godina Sánchezove progresivne vlasti, tvrdeći da su koristi od gospodarskog rasta završile kod banaka, velikih kompanija i vlasnika nekretnina. Poziva na izgradnju revolucionarne socijalističke alternative.
Dakle, njihova politička borba nije ograničena na smjenu desnice. Oni žele promijeniti društveni i gospodarski sustav koji prihvaća i današnja socijaldemokratska vlast.
Španjolska je raspisala prijevremene parlamentarne izbore za 29. studenoga 2026., samo devet dana nakon planiranog međunarodnog štrajka.
Reuters je 17. listopada 2026. izvijestio o raspadu pregovora između lijevih stranaka Podemos i Broad Front o zajedničkom nastupu.
Zato treba razlikovati međunarodni antiratni štrajk od drugih španjolskih mobilizacija vezanih uz stanovanje, radnička prava i izbore. Nije dokazano da je međunarodni štrajk organiziran radi utjecaja na te izbore.
Zanimljiv je i primjer Madrida
U Madridu, gdje regionalnom vladom upravlja desna Narodna stranka (PP), studentski sindikati prosvjeduju i zbog konkretnih obrazovnih pitanja: plaća nastavnika, broja učenika u razredima i financiranja javnih škola.
Ovo pokazuje da se u Španjolskoj preklapaju dvije različite vrste prosvjeda: oni zbog konkretnih javnih politika i oni koji imaju širi revolucionarni cilj.
Španjolska nam pokazuje nešto vrlo važno. Dio revolucionarne ljevice ne smatra pobjedu socijaldemokratske stranke završetkom svoje političke borbe.
Sánchez je socijaldemokrat, ali njegova vlada i dalje priznaje tržišno gospodarstvo, NATO, europske institucije i vojnu pomoć Ukrajini.
Za organizacije koje zagovaraju revolucionarni socijalizam to nije dovoljno.
U kontekstu oko Rusije posebno je važno da prosvjedni manifest traži raspuštanje NATO-a čak i u državi čija lijeva vlada naglašava vlastitu predanost Savezu.
To je konkretno podudaranje s ruskim strateškim interesima.
Za revolucionarno-marksistički dio organizatora cilj je promjena kapitalističkog društvenog poretka kroz masovnu mobilizaciju radnika i mladih, a ne isključivo parlamentarnim putem.
To proizlazi iz njihovih vlastitih dokumenata.
Tri su posebno važna dokaza:
1. Manifest protesta od 20. 11. 2026. poziva se na revolucionarnu snagu radničke klase, zahtijeva radikalnu promjenu sustava i najavljuje stvaranje trajnog međunarodnog pokreta.
2. Britanski Socialist Students izričito navodi da borba protiv militarizacije mora biti povezana s borbom protiv kapitalizma. Štrajk je za njih i način širenja socijalističkih ideja među mladima.
3. Međunarodna koordinacija uspostavljena u Kölnu predviđa zajedničke kampanje, radne skupine i redovite sastanke. Dakle, organiziranje ne završava jednodnevnim štrajkom.
Za nas u Hrvatskoj trenutno je najvažnije otvoreno pitanje tko je stvarni hrvatski koordinator i koje su stranke i udruge uključene?
Nastavit će mo ovu temu oko protesta koji se priprema za 20. 11. 2026.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared